vještičje kronike

tak bi to nekak išlo
...negdje između cvjetanja magnolije i dubokog uzdaha proljeća , uvijek se nađe netko tko će ozbiljno objasniti
kako je baš taj trenutak – latica koja pada, vjetar koji jedva puše i čaj koji se hladi – savršena prilika za haiku...

ofcrs po mogućnosti da je sve u Japanu, jer očito magnolije izvan Japana cvjetaju nekako manje filozofski
ili se to meni čini.

i evo, ne znam, putnici namjernici, domaći živalj svakako
bit će da su oduševljeni Nipponom , i njihovom kulturom, zen budizmom i haiku izričajem..
i cvjetanjem, kao takvim

jer bit će prate ritual
jer i netko tamo u Japanu sada stoji ispod stabla neke tamo magnolije, i gleda u jednu jedinu laticu
koja se drži za granu kao bi li ne bi li, zatreperila
a ako padne – još veća inspiracija.

i ova naša magnolija, ona na Tomislavovom trgu
zapravo nema pojma da je na svakoj drugoj profilnoj na Fb,u
a bogme evo je i u vijestima
ona naime, samo cvjeta,

a oduševljenje prolaznika, i red , i čekanje da se malo raščiste drugi oduševljeni
te probavanje iz kojeg će je kuta uslikati,
da li samu, sa unučicom u kadru, ili,sitnom dječicom, sa/bez ljubimca, ili sa sobom

ona samo cvjeta, ne zanima je kompozicija, kadar, uljepšanje, nema pojma da uopće sudjeluje

u svom tom muvanju, žamoru, ni minimalizam, ni zen, a bogme ni pravilo 5-7-5 nisu za nju - baš nešto

i tko bi od svih oduševljenih selfieslikača odlučio da je evo, ah, kad već nemamo šalicu zelenog longJing čaja
trenutak sada za haiku, jer svi bi tada pametno kimali glavom
i zapisali uz sliku na mrežama nešto monumentalno kao

magnolija cvjeta

srećom i u međuvremenu magnolija mirno nastavlja cvjetati, potpuno ravnodušna prema prolaznicima, fotićima,
selfijima, dječici i još ponekoj četvoronožnoj ljubavi

možda da može rekla bi im svima

-Padni latice, padaj,
samo molim vas,
prestanite brojati slogove..

(1958,. Walter Molino)

ova ekipa kaj čestita osmi ožujka
(ok isti ti čestitaju i prvi svibnja)
umjesto da koriste duboko ukorijenjene internacionalizme, jel se ti ljudi boje da će ih proglasiti nedovoljno hrvatima,
ili božemesakloni srbima,
i zapravo zanima me o kakvom se konkretno tu poremećaju radi?
ne mogu dokučiti, ali izrazito je iritantno...

a i Osma ožujska se slavi skroz drugačije,

nedostaju karanfili, crveni,..:(

i ta riječ.ko F-word jelte
dakle riječ- izraz -ime- Feminizam , i dalje je opterećena stereotipima, desnica ga sustavno prikazuje
kao prijetnju obitelji i “prirodnom poretku”, šta god da to značilo...prirodno, poredak

svejedno- mnoge mlade žene već žive feminističke vrijednosti, inzistiraju na ravnopravnosti, pristanku,
ekonomskoj neovisnosti, pravu na izbor itd što je za čestitati

Noćni marš - pod parolom - “Žene – kičma otpora”.- 10.put zaredom - početak u 18h ispred HNK- Zagreb.

društvo će osuditi ženu koja se ne sređuje
isto kao što će osuditi i onu koja se "previše " sređuje

društvo će osuditi ženu koja ima bore
ali i onu koja je napravila neki estetski zahvat

društvo će osuditi ženu koja se nije zauzela za sebe
ali i onu koja jasno i glasno kaže što želi

Nedjelja dan bez kraja
i bez budućnosti
jer nedjeljom se duže spava i rasteže se ona
jutarnja kava, pa se dolijeva još jedna
manje snena, lijena

nedjelja miriši u kuhinji
kada zveckaju tanjuri i beštek, i čaše se pune
i pričaju se priče, tihe, nebitne
usputne, nedopričane, nedoslušane, ponavljane
jer već je vrijeme za drijemanje

tada nedjelja prolazi u separiranju
po otomanima, foteljama, pred tv-om, u križaljkama
knjigama započetim, obilježenim stranicama
i vrijeme ide, šulja se, gnijezdi se kao mačka
ipak niko je ne primjećuje

a onda sredinom popodneva sve opet živne
jer pet je, i miris kave pobuđuje, jer zveckaju
tanjurići i žličice, i već je serviran
kolač od maka sa preljevom od čokolade
meni molim bez šlaga, hvala

i taman već oko dnevnika, nedjelja je nestala
više je niko ni ne spominje, a bila je tako
ugodno lijena, ničim prevažnim ispunjena
već sobom i ugodama zaokupljena
i opet nigdje njenog imena, jer sutrašnji dan
sa imenom novog tjedna požurio i već namješta sat

ok ovdje je malo onih kaj su mladi, ili mlađi
većina smo svježi nešto ko rosa u podne, ili onak- rosa? kaj bila je rosa? kada?, gde?
pa može i ova tema

well, čula sam, a onda išla i provjeravati, po netu, jer vele naši ministarski i ostali lumeni
- nemere više da se nazove obiteljskog liječnika/liječnicu
i na govornoj pošti ostavi narudžba za uobičajenu mjesečnu terapiju, isto je i sa mailom
ništa sad da se slika i pošalje nalaz specijaliste, pa da ti ona/on pusti uputnicu,za iduću kontrolu ili lijek,
dakle ni rcp više nemeže
????
već ćemo morati hodočastiti osobno, "na noge",
što je posebno zgodno kad recimo imaš nogu u gipsu, ko što imah ja i onak poprilično gadan lom, za operaciju
al si si i malkoc i sexy ko u tarantino filmu (inglorius bastard's) sa štakom, i ugipsanom nogom sa gips peticom :)
izađeš iz traume
i napisan ti je na papiru idući pregled, eventualno i lijek
l vele po nekim vijestima da ne može, njet, ništa, nada.
i onda sve postaje dodatno zabavno,
jer nemreš u auto, jer gips, noga, nemreš pehaka, jer "preporučena pošteda, noga na povišenom, odmarati"
dakle moram ili taxi ili nekoga cimati da me vozi

jer su lumeni prepametni

"početkom 2026. godine. Ministarstvo zdravstva i dalje potiče digitalizaciju, u praksi se dogodilo sljedeće:
Zabrana telefonskih automata: Pojedine ordinacije su, pozivajući se na odluke Ministarstva, prestale koristiti telefonske automate i klasične pozive za naručivanje recepata i pregleda."
jer
Sigurnost i privatnost: Razlog za ovakve mjere često je zaštita podataka i sprječavanje grešaka u komunikaciji.

"

"Liječnici ne žele raditi nelegalno pa su prisiljeni pacijentima ukidati komunikacijske platforme usprkos činjenici da su se one pokazale brze i učinkovite

Brojne pacijente neugodno je iznenadilo što više ne mogu telefonom od svojih doktora zatražiti recept. Taman su se navikli da putem mobilne aplikacije naruče svoju redovnu terapiju, bilo ostavljajući glasovnu poruku ili slanjem tekstualne, a sada se ta praksa ukida. Posebno teško to pada starijim osobama i onima koji žive udaljenije od ordinacija pa im odlazak liječniku nije jednostavan."

"Anketa provedena među četvrtinom svih obiteljskih liječnika pokazala je da od njih preko 80 posto do sada omogućavalo pacijentima naručivanje lijekova putem govornog automata. Oko 55% njih dnevno je primalo 30-60 poziva, dok je 20% liječnika tim kanalom primalo 60-100 poziva, a sve to riješe u otprilike sat vremena." i bla i bla izvor VL

itd itd https://www.vecernji.hr/vijesti/pacijenti-ljutiti-jer-vise-ne-mogu-recepte-
i-uputnice-naruciti-telefonom-


pa me zanimaju vaša iskustva

jel "patka", jel nekaj istina, jel samo zanimljivo zvuči, jer kao sigurnost, a sve je isto?

jer čitam masa njih, ordinacija više ne želi, jer riskira kazne već je politik...ono - dođite nam, jer "sigurnost"
dakle
itko? neko? nekaj praktičnoga zna? doživio, napravio, vidio

pls podijelite iskustva..kaj se sada Mora ili Treba
(pitam za frendicu) :))

well dorica je, a na tv,u općenito ničeg. na Fb na par stranica bude opća sprdačina ili pohvala, zavisi,
ko vam/im je ok
a ko je za opći smeh,
dolaze u obzir asocijacije, na nekaj prije, loša/dobra izvedba, ili loš/dobar oufit..
ko je plagijator, ko reciklira, ko bi htel biti ko

ili jedno ne paše drugome
ili dobar glas, stas, al pjesma pjesma...uključujući i voditelje.. i sve tak, čega se setite, kaj vam je ili nije
i sve naravski ide "in real time"

pa jeste li zainteresirani? za općenarodnu veselicu..? ovdje na iskrici?
izvolte :)))
nađemo se tu na početku događanja...veli program u 20:15h - htv1

3... 2.. 1..

jer probudio ju je laki dodir nečega
na ramenima i prenula se
i vidjela da posipa nju i krevet laticama ruža
boje duboko crvenog baršuna, jer te voli
a onda se uspravio
i svojim ugodno prigušenim glasom rekao
pogriješio sam, oprosti, opet sam se prepustio
i došao sam tebi, da mi oprostiš, jer nadam se da hoćeš
opet
jer znamo da se volimo, do i onkraj ludila,
uglavnom mojega, i to je neporecivo
a zatim je kleknuo, i doveo je do vrhunca
poljupcima, prstima
i šta će, nemoć, slabost, srce, primila ga je u sebe
i natrag


4myvalentine

na htv,u, reklama za koncert ane bekute...(ha?)
i dio neke njene pjesme
- moje srce, sreću ne krije, evo meni moga bekrije.

(ko da Moram pamtiti)

na rtl,u grašo u reklami pjeva
- ako te pitaju moja ljubavi, jel' nan lipo reci jeee, imamoo na svitu/stolu? svee..

i ajd, spas, jer ovo volim, jer mi je bila lijepa još od prije
- ti amoo,un soldo, ti amooo
In aria, ti amoooo
,by tozzi, umberto

i sad me to fura danima, uđem u kuhinju meni grašo u glavi pjeva
ako te pitaaju ...
pa, mislim grozota
:))

lepo
mnogo lepo
lepo u pičku materinu.
-
-
pročitah negdje "Ljubuški je postao glavni grad Rvacke". stala sam i razmišljam..
i nemrem "učitati", nemrem...

Da bismo razumjeli zašto osjećamo da nikada ne možemo stati,
moramo razumjeti neoliberalizam – ne samo kao ekonomsku politiku, već kao način razmišljanja koji je kolonizirao
svaki aspekt naših života...
Više nismo jednostavno radnici_e koji_e zamjenjuju rad za plaću. Umjesto toga, od nas se očekuje da postanemo “poduzetnici_e samih sebe” –
tretirajući svoja tijela, umove, odnose, pa čak i hobije kao investicije koje moraju konstantno donositi povrat.

-Neoliberalizam nam govori da smo slobodni_e, autonomni_e pojedinci i pojedinke koji_e donose vlastite izbore.
Ali ti “izbori” svi vode u istom smjeru – prema više produktivnosti, više optimizacije, više rada.
Čak i naš odmor postaje rad: moramo “prakticirati brigu o sebi”, “ulagati u svoje mentalno zdravlje”, “optimizirati san”,
putovati, posjetiti restoran koji se nedavno otvorio.
Sve mora služiti cilju da nas učini produktivnijima, konkurentnijima, tržišno prihvatljivijima.

Dok neoliberalizam eksploatira sve, žene eksploatira dvostruko.
Dok se i muškarci i žene suočavaju s neoliberalnim zahtjevom za beskrajnom produktivnošću na poslu, žene također nose ogromni teret neplaćenog kućanskog rada, rada i skrbi koja se krije pod “mentalnim radom “, “emocionalnim radom” ili “kognitivnim radom” kao one koje njeguju i skrbe.

Ovaj emocionalni rad duboko je rodno određen zbog tradicionalne socijalizacije.
Od djetinjstva se djevojčice uče biti njegovateljice, biti sinkronizirane s emocijama drugih, prioritet dati odnosima i harmoniji,
te upravljati vlastitim emocijama kada je tako bolje zbog dobrobiti drugih.
Sigurno ste čule da se djevojčice, žene uči da prešute, pretrpe i ne iskazuju određene emocije.

Ove “ženske” osobine, iako vrijedne, postaju zamka kada se pretvaraju u neplaćeni, podcijenjeni rad koji se od žena jednostavno očekuje da obavljaju. Tako se, ono što se nekada nazivalo “dvostruki teret“, sada je postalo “trostruki teret“ s dodatkom neoliberalnih zahtjeva za konstantnom samooptimizacijom.
itd itd
by (libela.org)

„Poslije 1945. godine židovski su jezikoslovci dugo u hebrejskom jeziku tražili riječ kojom bi
nazvali užas što je zadesio židovski narod.
U živom govornom jeziku Izraelaca takva riječ ne postoji.
Nema je ni u brojnim biblijskim legendama ni u rječitim opisima stvarnih povijesnih događanja koje Biblija bilježi.
Iako povijesni dijelovi Biblije obiluju ratnim strahotama, svakovrsnim nasiljem, ropskim patnjama i jezivim prizorima pustošenja, okrutnosti i strave, bibličari i hebraisti u tim opisima ipak nisu našli riječ adekvatnu onome što se Židovima u Evropi
dešavalo od 1933. do 1945. godine.
Našli su tu riječ tek u nekim apokaliptičkim vizijama starozavjetnih autora koji tom riječi – ŠOA –
opisuju nešto neopisivo, stravični užas kakav se još nikad nije dogodio, ali prijeti da bi se jednom mogao dogoditi.

U sve 24 starozavjetne knjige, između gotovo milijun riječi, riječ ŠOA vjerojatno je najrjeđa i pojavljuje se svega pet puta:
dva puta kod proroka Izaije (10,3 i 47,11),
jednom u knjizi o Jobu (30,3), jednom u psalmima (Psalam 35,8) i jednom kod proroka Sefanije (1,15).
Talmudisti i drugi židovski interpretatori Biblije u srednjem vijeku, u kojem su se židovskom narodu također događala
neizreciva stradanja i patnje, držali su da riječ ŠOA zapravo i nije obična riječ kojoj se može naći adekvatna definicija,
jer podrazumijeva užase još neviđene i neobjašnjive. I ono nekoliko starozavjetnih autora koji su tu riječ upotrijebili bili su svjesni njene neobjašnjivosti,
pa su je redovito dopunjavali sinonimima:
propast, pustoš, pustinja, opustošenje, uništenje, nesreća, zlo, opustjela ruševina, muka i muk, strahota i strava, jeza i užas.

Svaki od tih sinonima podrazumijeva se u riječi ŠOA, ali nijedan ne obuhvaća cjelinu toga pojma, neshvatljivog i neopisivog:

"Zlo će te snaći, nećeš ga presresti, oborit će te nesreća, nećeš je odvratiti, doći će na te propast iznenada, nećeš je predvidjeti."
(Izaija, 47,11)“

(iz knjige Holokaust u Zagrebu , Ivo Goldstein - Slavko Goldstein, u Zagrebu 2001, 3-23.

odlaze sa uznapredovalim gastritisom ...
:))

jedna od mnogih ključanica mogućeg kaosa

onda bi se njihovim stupanjem na greenland koji je ledeni, a nimalo zeleni
automatski urušio, raspao svima znani – nato,
jer je okupirana, uzurpirana zemlja (ravnopravna) članica istog tog saveza
pa bi postala i posve suvišna međudiplomatska prepiska, oštre osude i ostale papirnate,
verbalne ljutnje, protesti, pa i sve moguće najave budućih, strogih i bla sankcija...
jer znani North Atlantic Treaty Organization ima u svom pravilu upisano, da ukoliko
je jedna od država članica napadnuta, kao da su sve napadnute
nešto ko mušketiri svi za jednog, jedan za sve...
i prestao bi mir koji je održavan 75g
pa oni ne bi izgubili/dobili jednu stvar, dobili bi zajedničkog neprijatelja
isto tako Europa bi mogla ugasiti, zatražiti iseljenje ili šta već svih njihovih vojnih baza
na tlu starog kontinenta i ramstein i aviano i onu u britaniji
(iako briti možda odluče drugačije) jer oduvijek su šurovali
posljedično ruši im se plan investicija, utjecaj na srednjem istoku, u africi itd
na kraju bi oni sami sebi ostali izolirani kao otok, doduše vrlo veliki, ali otok
isto tako eu bi mogla opozvati sve žive trgovinske ugovore i eto nevolje za
premoćni $$, pogotovo ako će im se pod hitno zamrznuti pa i naplatiti i svi
živi trgovinski i ostali dugovi, jer ekonomija
a i napokon ovo je eu, mi jesmo njima i važan i bitan trgovački i partner i potrošač
a i nema putovanja, nema “njihovih”aviona, ni njihovih posjeta, kao i to
da mnogi njihovi znanstvenici, obični mali/veliki ljudi postaju
persona non grata, jer se sve ruši kao domino
a ako je pravde nema mundijala, nema olimpijskih igara, a njihovi se sportaši
diskvalificiraju u startu, ko što se činilo drugima, npr rusiji...
uglavnom postali bi bilo gdje nepoželjni, i svi bi im sasvim oprvdano mogli vikati
-(yankee) go home..
jer ode povjerenje koje se nemre sam tak popraviti, jer više nije stvar partnerstva
već predatorstva
zapadni način života ne nestaje, ali oni nisu više dio zapada i svega kaj to uključuje
jer zpravo nemreju niš sa greenlandom, da se nekaj ozbiljno može unovčiti već bi se
unovčilo, i ostaju supersila koja se silno trudi unutar vlastitih i skučenih granica
samu sebe supersilno- pokopati...

e sad, kad bi eu
i da li će eu
niš, uzmimo kokice jer bit će živimo u onoj #da bogda da živio u zanimljivim vremenima


(tak je to kad čitam i svašta slušam i u ljevičarskom salonu debatiram :P)

kaj bi značilo da onaj dio iz pjesme .."ne dirajte mi ravnicu, jer Ja ću se Vratiti"
za danas ko podsjetnik fkt vredi
i niko danas ovdje, ne pjeva, i opće nema slika vodotornja, zastava, nita, nita...
jer kaj
mirna reintegracija nije dovoljno macho, nije to sad nešto bitno, nije to muški
nije dovoljno erektilno, napeto za općenacionalni pa i blogerski svrš

čak ni jedna vlada, republike Hr nije ni jedan dan u godini, odredila da bude jedinstveni - dan oslobođenja
ili - dan slobode
ili kaj već

čudni smo mi svati..

meni ovaj datum drag, štaš

.. jedna ljetna večer, jedna od onih sparnih, ljepljivih
nepoznata, meni, Ona
istovremeno očaravajuća, zanosna, zasjala
tamo baš usred ljetnog plesnog podija
sa divnom haljinom u metrima i metrima tila boje slonovače i svile
obojane makovima, velikim, crvenim
zabljesnula kao najženstvenije biće i
kako se kretala, kako je plesala u crvenim rubin cipelicama
među nama već opijenima milozvučnim ritmovima
jednostavno je uplesala, Ona meni bezimena,
i širila je ruke i vitlala til kao da je božica ritma i beskraja
onakva čarobna, putena sve i sva i sve do pulsnog
otkucaja tog zvjezdanog svemira, koji šuti u tišini
i vjerujem, probudila ga je,
jer cijelo vrijeme je žmirila prema njemu, tom
lapis plavetnom osluškujućem svemiru
i dozivala i prizivala i odašiljala i savijala se, i vrtjela se
vrtjela je i prostor i nas, koji već jesmo bili u vrtnji zvuka, ritma
zanosa
i sve je odjednom imalo smisla, tu jednu ljetnu večer, jednu od onih
sparnih, ljepljivih
----