vještičje kronike

ovog novopridošlicu? bbmuisu?

od prvog dana prijeti objavljivanjem privatnih podataka
i
vidim neki su doduše sa smješkom ali eto ipak, ajd rekli svoje
i ponešto primijetili, doduše stidljivo
meni je pak zanimljivo da se nisu referirali na poniženje, prostački način, i skroz mizogini rječnik
već na porno sliku

to je sve što imate za reći?
vama je to normalno, toliko ste tolerantni, da i sebi, od istoga, dozvoljavate da vam bez ebemti kaže da serete ili da ste pičkice?

koja se od nas i kada sa vama i u najvećoj netrpeljivosti, ljutnji, tako ikada razgovarala?

i koja je to shizofrena spika, biti pičkica? uostalom, to bi trebao biti neki predmet želja, sladostrasti, a ne karakterna osobina
ali ok, običaji, izričaj, narodski jelte, bečka škola balkanski smjer

to je vama u redu ?
onakav zapis, onakvi komentari?
ne želite ni malo biti solidarni?

toliko smo vam mi neke naporne, nepodnošljive, da uglavnom odobravate ili samo šutite po staroj hr navadi,

mi se ne bi šteli mešati i najte nam kaj zameriti

mislila sam da ste malo više svi i m/ž solidarni

ali ah...
pljuc i zbljuv

nemate li toliko životnog iskustva, da nemate ni trunke pretpostavke, da na ovome, ova primitivčina neće stati
i?
kaj ? dozvoliti ćemo/te da se i dalje redom, jer ide redom, ako niste primijetili ovdje iživljava?

ovo što BBMuisa radi je bezobrazno, od neki dan, a u vezi @crne sove..

jer objava nečijeg profila i dodatni podaci, i muško/žensko..i bla......

.i nekada, pa i ne tako davno, smo na to uglavnom reagirali,,,da se tak šta ne radi


a Ovo kako se on vidim razgovara, tako da svakome lijepi neku uvredu, je krajnji Prostakluk,

oće li neko reagirati?

ili ćemo se zbog njega tako početi svi razgovarati?

jer šta je odgovor na glupačo? glupane? i onda?
ili zatim slijedi kaj?, koja prostija nipodoštavajuća, uvredljiva riječ, naziv


imali smo nedavno i tu jednu vikend tzv #KUMU#., zar ne? .pa smo to uspjeli sanirati

zato jer je bila žensko?

a njega jer je muško i platio je, i ima stav MoFo, prem svima, trpjet ćemo?

i ponavljam, u redu za ispravak, kritiku, ili nešto krivo shvaćeno, rečeno, ustvrđeno, i sl, može....ali ovak šta??

prema @Pat aka @Lei

citat...Glupača si
tuko mutava by BBMuisa

i to u samo jednom komentaru, i dalje, nastavlja se sa ... blesača
i sve tako tobož "argumentirano"


dakle , koji vam je K+

ali zbilja koji vam je SVIMA, ??? a koji ga ne upozoravate na nedopustivo nazivanje,, neovisno bloger ili blogerica,,

sve je divno vi ste ta, on je taj
poklopile se zvijezde, planete, dogodio se potres, sve se izokrenulo
sudbina je rekla svoje, jer očito je
budiš se ujutro sa osmjehom, i brzo se hvataš za mobitel
jer tamo piše ..dobro jutro mrvice, ljubavi, sunašce...
i/ili
luftam za tebe dekice, jastučiće, da te svježinom iznenade
ili/i
kuham ti juhicu, pravu domaću, i ostavljam ti je kod vrata da te okrijepi
kada se vratiš, i samo da znaš s ljubavlju je skuhana

i kako bi lisica, naša Pepi pjevala..”od kad se desilo čudo, želim živjet srcem svim,
mijenja me to osjećanje ludo, srela sam se s njim....”
ali ne pjevaš do onog stiha... “ljubav je broj koji gubi, već sam živjela s tim...”
jer sve je tako nevjerojatno, prekokrasno, neizrecivo, neprepričljivo
i lebdiš, jer lebdiš, jer ti koljena klecaju, kada te teatralno zagrli i poljubi na sred trga
ispred kavane, onako filmski, a korejski turisti vam se smiješe, i slikaju vas, jer ste vi
trenutno interesantnija scena zg trga...
i u ljubav vjeruješ, opet
dok mirišiš cvijetak koji ti je upravo izručio i odjurio dalje

jer ti si žena koju je čekao, jer imate podudarnosti i intelektualne i prepliću vam se teme
riječi, misli..
asocijacija je bezbroj, jer ste na isto toliko mjesta i glazbenih i inih događanja bili zajedno, istovremeno,
ali neprepoznati, još uvijek stranci, neznanci

i onda se u tramvaju dogodio susret, pogled oči u oči, i bam
svemir se pomakao
i ne prođe dan da ga ne vidiš, ne sretneš, i on siđe kada tebe vidi preko puta na stanici
i odjednom je svugdje, sveprisutan i nasmiješen, i skroz siguran da ovo više nije slučajnost

i ti si sve ono što on želi, čeka, čemu se nada, jer ti razumiješ
i ne prestajete pričati, i smijati se i ljubiti se, i sama si sebi blesasta
i vidiš točno kako se ponašaš ko šiparica, i ne možeš si pomoći, a i ne želiš, zapravo
jer šta to u ljubavi ima biti krivo, i ovo je ljubav, sa velikim Lj
i ovo je strast, jer obožava te, pa ne može se to glumiti, ne može se takva strast fejkati
zar ne
jer on je istodobno vihor koji te uvlači u svoju zonu, u svoju vrtnju, u svoj nemir
u svoju demonologiju, neke od nekoliko f-dijagnoza...
ali ti to nitko nije rekao, ni prijateljski napomenuo, a tebi ni na kraj pameti nije bilo i nemaš
blagog pojma, da to tako ide...
sluđivanje aka gaslightanje od jednog bipolarnog stvora

a ti osjećaš, da je čudno, jer je predobro,
ali dala bi se zakleti da je on ok tip, ma daj, kaj Ok, on je ono što si sanjala
jer nema loše riječi, nema zvona upozorenja, osim kaj se sjetiš tu i tamo pavlovljevog psa
jer on eto pamti, sve što si rekla, koja imena, događanja, mjesta si spominjala
on je taj koji tebe podsjeća da je datum taj i taj, i da ste tada imali izlet
i kako si bila odjevena i kojim mirisom si mirisala, i koja muzika je svirala i na
što si se tada smijala
i da, šiba te oksitocin i sva ona opijajuća dopaminska kemija koju mozak
proizvodi, jer zaljubljenost, jer ljubav opet stanuje u tebi

i čitaš svoj dnevnik, blogove, iz doba neke druge tebe, a prošle zaljubljenosti i ljubavi
i vidiš da si i tada bila čudnog stanja, rekli su nerazumna, no ni blizu ovome sada
i u tim godinama, ma zar ja, meni
jer piše ti i laku noć, a prije ste si prepričavali sat i više što je bilo preko dana
što se njemu događalo i kako se osjećao, i pita te da li ti je nedostajao, jer ti njemu jesi

i osjećaš da te netko napokon čuje, vidi i razumije, jer on upija i dalje svaku tvoju riječ
i to evo traje već 6 mjeseci, i razumije te ko niko nikad, i otkrivaš se sve više, i svaka ti
opomena o oprezu iz primozga nestaje i blijedi, i nema je više, puf
jer vi ste par iz snova, a drugi vas gledaju i zavide vam na vašoj sreći i neviđenoj kemiji
a nakon druženja sa vama kao parom i oni sebi žele nešto takvoga naći
jer vaša sreća je zvjezdana, pa i da na njih maglica mogućeg popada, jer i oni bi sreću
najveću...

a onda stigne jesen i magla se spušta, pa su ovdje ljubomorni ispadi, gdje se kuneš da
nije tako kako se njemu učinilo, da je to kolega, ili stižu takve poruke njih 5minimalno
i stavlja te na block, jer želiš objasniti, ali nemaš ti šta objašnjavati kada on znaaa
ili ide red poruka pa block ili skroz gašenje mobitela na par dana, i opći muk nestajanja,
i tražiš i zoveš i u brizi si, i strah te razdire, da što se dogodilo, da li je u bolnici
i ideš provjeriti, a kuća je u mraku
i nećeš biti histerična, pa ne zoveš prijatelje, njegovu sestru, ali izokola provjeravaš da li
su ga čuli, vidjeli, i niko pojma nema gdje je, ali ti kažu biti će sve u redu,
on to tako kada ga primi i drži, a što to zapravo, niko ti ne kazuje
a tebi nije jasno kako su toliko hladnokrvi i kako ih ne interesira
i onda ga sanjaš i osjetiš da je došao k sebi i evo ga, pita smije li navratiti
i pravi se da ništa nije ni bilo, da mu je trebala osama i sav je zdvojan i krši ruke
i traži te da oprostiš, jer voli te
i onda još jedan krug oduševljenja, da bi se u proljeće ponovila priča još žešća
i ide još optužbi i lupanja na tvoja vrata, u neka jadna doba, ali ne otvaraš, jer te plaši
i plačeš sva već izluđena, i govoriš mu pusti me, zaboravi, ovo je sve krivo i greška
a onda uz pomoć njegove sestre, na neku foru nagovorite ga na terapiju
i saznaš svašta i za pokušaje samoubojstva, i nekoliko boravaka u ustanovama
i njegova psihijatrica te lijepo pored njega, trenutno u dubokom kajanju, pita
a šta vama to gospođo treba
i ostaneš bez riječi, bez teksta, i sliježeš ramenima, jer ionako odgovora nema
jer si sluđena, i istovremeno bi pobjegla i ostala, jer to je on i voliš ga
i sama sebe podsjećaš na one lude žene koje kažu, ali on je inače duša od čoveka...
i provjeravaš da li se pije i naručuje propisana terapija, dok je on opet divan i zabavan,
i veseo i cvrkutav i donosi ti cvijeće i kuha ti juhice i radi voćne salate
i tako se krugovi izlaska ulaska u rollercoaster ludila periodično ponavljaju i ti si u spirali
nečije manije, mahnitosti, depresije, ili mira, sklada, koji je varljiv
jer ne znaš kada će opet krenuti brzi vlak, za tjedan, mjesec, godinu
pa i tebi treba u jednom momentu
pomoć, savjetovanje, terapija, a i ti počinješ odlaziti, izbjegavati, blokirati, nestajati
i više ne znaš ko ovdje treba koga, ko je ovdje lud, ko je u kojoj fazi i prekidaš
i vičeš mu na telefon nikada više, goni se od mene
i već sutradan trči da te zagrli najjače što može, jer voli te, i ne može bez tebe,
i ti širiš svoje ruke jer evo ga opet,
i “normalan” je...

tak da džaba, pritisak :))

nego jel vi čitate vijesti, a izjave recimo ministra ? ne bilo kojeg, jer idu ko na traci
već ministra - branitelja, koji se javno zalaže da treba pomoći braniteljima da
svaki ode na koncert, onaj hipodromski
:)))
kaj ovo nije .... ne- nor- mal- no
jer
"Podsjetimo, Medved je rekao da će pokušati pomoći doći do karata za one hrvatske branitelje
te obitelji poginulih i nestalih hrvatskih branitelja koji budu htjeli ići na koncert, a nemaju ulaznice" izvor jutarnji.

pa si nekak mislim ...koja vremena, jer evo ministar bi bil "tapkaroš"?!
ili da svi pripomognemo, jer ionak nisi Hrvat ak ne ideš na koncert, tu se očituje rodoljublje
i znamo mi, ne voliš hrvatsku, jer furt rogoboriš, njurgaš
i di će ti duša

a oni,? ako im izmakne koncert domoljublja, imat će produljeni ptsp?
budit će se u ognjici?
trebati će više lijekova?
trankvilizatora,
jer evo čitam odluku, izmijenjen i zakon o kockarnicama, automat klubovima
i to se ne bu dalo zdurati, kriza, cold turkey, jer nikad, ni "niprije",
i "jel sam se ja za takvu državu borio"?

al onda je ministarstvo...napisalo demanti

""Ističemo kako Ministarstvo hrvatskih branitelja neće kupovati ni plaćati ulaznice za navedeni koncert, niti tražiti da se iste ustupe besplatno", priopćili su. (izvor jutarnji objavljeno: 29. travanj 2025. 16:50)

ionak će neko, reći za dom, a neko uzviknuti, uzvratiti kako i doliči trenutku, - spremni

i to bu bila katarza

(ko se oće kladiti, da bude, neko, i da ćemo o tome čitati :)))
jer to je naravski iz one opere kako li se ono zove...aaa nikola šubić zrinjski
jer štaaa
vi i vaše komunističke asocijacije
ojte vučku, ojte putinku,

a vidim na web oglasima, redovi oglasa o vip i običnim kartama, a ni jedan da dila manje od 4 karte

i šta preostaje već nazivati redom

ili još jedan koncert skroz za džabe, jer kolko branitelja, po ministarskoj brojci ima?
nekih 513.ooo.

i ok neka ih je manje, cca 460.ooo
dakle lijepa brojka za još jedan upisani a svjetski događaj
jer pripomogli smo,
odazvali se na vapaj medveda

ili će umjetnik, trenutno doduše bez benda, reći, - nek vam bude, za badava, ja sam vaš, vi ste moji
bez vas, ja bi bil anonimac, škrbavi

e, tak se stvara spomen i mjesto na nebu

a ne ja, pih

kako nečije riječi, naslovi, citati,
i dalje u komentarima, zapisima
stvaraju otpor, opće podozrenje i općenito bit će, za porugu je, - znati
jer kao, šta se ti tu sad praviš
šta sad ti tu koristiš više od uobičajenoga fonda od cca 100riječi
i jer jao, naglašava se da se čita ?!
da se širi vokabular, neš tiii
iako jezik, govor, je živ, jer miješaju se jezici, usvajamo nove pojmove,
a onda i kratice, izvedenice
ali neee, nemere? nemeže? to takoo,
sve je to samo i isključivo zato da se ti taKa a nikakva uzdigneš, i da se praviš važan
i kao, da se predstavi da se ima tu i te neke (ne)svršene škole
a znamo, od naših starih, da se od previše škole lako poludi, a od čitanja izgube oči

i najčešće se pod tim dojmom, da štaaa, vi tu, ovđe
sve olfo načitani, misaono i intelektulno znatiželjni , a zapravo i sve zarad da biste bili - puni sebe

i time ostale valjda (?!) - unizili

(kako krivo, kako krivo, i žalosno, da kod nekih sva ta pisanija jedino to izaziva)

dakle od tog osobnog al sorry skroz krivog, predubjeđenja i pretpostavke

jer pazi...gledaj ko piše, ne što piše (ma zar?)

ne skuži se ni ironija, (iz txta, naslova, izbora riječi) ni sarkazam, ni zapravo šala, mala, ona neprimjetna
jer napisana je bez naglaska, i bez smajlića i bez navodnika

i onda sve to promakne, ko i fina nit fine zafrkancije ili potrebe da je sada sve za zaozbiljno

a bogme najčešće izostane i opće razumijevanje, napisanog i što je pisac htio da kaže

i bit će da bi trebali biti svi mi, ko u onom vicu
kad se u posjeti jednom muzeju svi posjetioci dive
sa riječima .
fantastico
fabulous
krasivy
magnifique
wunderbar
wunderschon
muy bien
prekrsno
fantastično
čuje i ono... ooo jeboteee

i tak
muk i ovdje ?!

al niš čudnoga, jer čitajući podosta komentara na međumrežju
o preminulom pontifexu
ispada skroz čudno da već nije utemeljena
hrvatska katolička crkva

oh wait, postoji nešto što se već nazivlje,- crkva u hrvata..
hmmm
i onda htv, jer vox populi, jelte,
(jer inače nikada pa čak ni onda ne određuje hrt što jest za dnevnik, a što nije)

puste tipa, koji ni 5, ni 6 već 7
'ladno kaže - ovaj Papa ostao je dužan hrvatima
ma zar?
i tak nezadovoljnika svake fele, a bormeč i vjere

o Papi Francisu i svemu tome , a koga zanima lijepo je objasnio dr. teolog Ž.Porobija

https://www.index.hr/vijesti/clanak/desnica-ga-je-prezirala-a-svijet-malo-i
-previse-ocekivao-od-njega/2663452.aspx?fbclid=IwY2xjawJ184hleHRuA2FlbQIxMA
ABHsxJVxnCZjmt70FOTviwKj6-048GAhx4ZTGrnmVm2AXijL3V7XtOmVNrkT0w_aem_SIOXZm9i
kHq6xa0k7-2idQ


a i Ivica Maštruko je sve lijepo objasnio

meni je svejedno bio drag, i ukazivao je na "pomak"

kak mi je to glupo čuti
jer kaj, ak se nije u ilegali, ili se ne diže neka revolucija

nesmeju se u salonu održavati susreti, razmijeniti kritičko mišljenje?

jer salon

kaže bratoljub klaić jest

Veća prostorija u stanu, obično bogatije uređena i namještena, koja služi za primanje gostiju; reprezentativna prostorija
(npr. u rezidencijama, dvorcima, javnim ustanovama, hotelima).

Saloni u francuskoj književnosti. U francuskoj kulturnoj povijesti saloni su kao prostori intelektualne i društvene konverzacije imali dugu tradiciju i značajnu ulogu.

tak daaa..salonska ljevica, je tobož nekaj posprdno

svašta

well

i lijepo su mu govorili
da ne igra ruski rulet
ali džabe
na jedno uho ušlo
na drugo izašlo

ovaj pojam povlaci sa sobom užas i strašne stvari
"ako ne znas šta je bilo"
i zašto se ne razumije terminologija?
odnosno razlika između nacionalizma i patriotizma
i usporedimo to sa poznatim
kao što je npr. ljubav i ljubomora
jer ljubomora je patološka forma ljubavi
tako je i nacionalizam, patoloski oblik, forma...patriotizma
jer "nasi vs.njihovi" "oni, drugi"
dakle pojam domovine aka patrije, neizbježno je povezan sa pojmom
ljudskog, dostojanstva i slobode
a to, sloboda, moguce je samo ako se patriotizam, onaj pravi, zdravi,
autentican, usprotivi njegovoj tobož istoznacnici
a duboko iskrivljenom u svojoj patologiji..nacionalizmu
jer nacionalizam, ponižava, oduzima slobodu drugima, druge
i uvijek egzaltira jezičnoj, kulturološkoj, nacionalnoj homogenosti i uvijek
i stalno opravdava prezir, mržnju, prema drugima, onima koji ne pripadaju
naciji, "nasima"
i kao što znamo iz naše i svjetske povijesti, nacionalizam u svom bitku
razara, ruši liberalne, demokratske poretke, jer otvara put ka totalitarizmu
i diktaturi
efikasan lijek, protuotrov, a protiv nacionalističkog hajpa
koji se uvijek hrani etnicitetom, glorifikacijom, lažnom mitologijom,kraljevima
kneževima, izmišljenim povijesnim događanjima, toboznjom tradicijom
jest izgradnja - zdravog patriotizma
na temelju republike, a onda i republikanskog građanskog društva
jer jedino patriotizam ne mrzi, ne ponižava, ne prezire
te valjda prestaje, nestaje onaj ...Marš odavde..(hope so)

također po ustavu Hr je republika i sekularna država, zar ne?

a doticni Marko Perkovic thompson
valjda je zadnji ratni. profiter, jer upravo na ..blut und boden..i dalje
sasvim lijepo trži
jer i sam je ustvrdio ..da se on nije mako od '90.
i kao da nitko , ne zna šta je bilo, vec ce nam on to reci
isti taj domoljub i 30godina domovinskog rata, pjeva borbene
jer što bibon bez rata?
ionako uvijek pjeva o prošlosti, eno vratio se skroz do Zrinskih
tako da taj "njegov" rat nikako da završi
a pjeva provincijalni pastirski rock, od kojeg se i bijelo dugme
uspjelo odmaknuti, a zapravo brđanski rock, koji se oslanja na opet
mitologiji, ah i da, crnokošuljašima, jer maxovi mesari, koljači
i sve je to kic i krajnja patetika, štono bi se reklo..patos

isti taj thompson, zamracio je poreza, pa su ga jadnog orobili za
1,5 milja kazne, pravomocnom presudom dva suda
iisti taj katolik, sa krizicem oko vrata i križinom na sceni
dobio je nakon 3.zahtjeva i 4godine crkveno razrješenje crkvenog braka
te su Danijelu "osudili" da je "kriva" za rastavu od postelje, stola i boga
jer mu nije htjela rađati djecubi sjediti doma, vec je besramnica htjela
ganjati svoju karijeru
i
jer kontroverzni thompson i kontroverzna "bojna čavoglave" oko koje se
i dalje lome koplja, jer zakonom je zabranjen ZDS, ali praviti cemo se
da nismo dobro culi
upravo neodoljivo ,podsjeca kažu muzikolozi, na partizansku...sivi sokole

a "Anica, kninska kraljica" budnica, vuce pak na srBsku..dva dražina momka.
ali ajde, oni lažu, jer srBska posla, znamo mi njih, jelte?
no ipak je opet prepoznata kao crvena, bozesakloni, partizanska, a lička
...nas dva brata..
a "moj Ivane' je skoro pa remake, crnogorske, svadbene

dakle ipak, patetika na najjace i nacional..upss domoljublje, a zapravo
i i eksplicitno nacionalšovinizam
jer herceg bosna, što je to?
taj pojam u zakonskom, pravnom spisu nigdje ne postoji, a i svako malo ode
on skroz do mostara
pa i sarajeva
l tako onda slijede zabrane u nekim Hr gradovima, ali i u
njemackoj, svicarskoj, nizozemskoj, Zloveniji
jer njegov intro zapocinje velikim oltarom na pozornici i ide scena gdje
on zabada mač u taj oltar, a iza u pozadini svijetli veliki kriz
i ne obazire se on vjernik i Gospin sin, na prosvjedne javno napisane crtice
nekih tamo popova i fratara, jer njima je to, usudilibsu se reci blasfemija

i tako to je
i tu smo, gdje jesmo
i neka pola milje ljudi uziva i masovno katarzira

but it's not my cup of tea ;)

..."tako i kad molite, ne budite kao licemjeri
vole moliti stojeći u sinagogama i na raskršćima ulica da se pokažu
ljudima.
Zaista, kažem vam, primili su svoju plaću.
Ti naprotiv, kad moliš, uđi u svoju sobu, zatvori vrata i pomoli se
svome Ocu, koji je u skrovitosti.
i Otac tvoj, koji vidi u skrovitosti, uzvratit će ti "
(Matej 6.5-6)

a i
jer ja stvarno ne vidim da su vrata crkve zatvorena

ugledala me i da, kaže mi zamijetila me , i zato me fotkala,
i prišla mi, škljocajući fotoaparatom i dalje
baš tako, sasvim jednostavno, prirodno, kao da se već znamo
onako eterična, vitka, a žilava, bijele puti, crvene kratke kose
i nasmijala se i vedro pozdravila zvonkim glasom i bez pitanja
smjestila se na stolicu preko puta mene, i odmah zapalila cigarilosicu
i dozvala konobara imenom i naručila sangriju i za mene i za nju...
i krenula je priča, kao da se znamo
a onda me je u jednom trenutku, pozvala u svoj studio, koji je bio tu
iza ugla, par kuća niz ulicu
i bit će, stvarno sam uz nju otkrila sebe
a to je shvaćeno tek kasnije
i svoj do tada nepoznati, meni neprepoznati dio
i zapravo ne znam kojem otkriću sam se više iznenadila
da ja tako nekome izgledam
kada me slika
a na slikama. da li sam to uopće ja
ili sam neka druga, a opet ja, sebi potpuno do tada nepoznata
pa je bilo nekoliko stvarno dobrih art fotografija i crno bijelih
i onih sanjivih, osjenčanih, zatamnjenih, osvijetljenih
i zajedničkih, gotovo erotskih
i ona i ja postale smo prijateljice, u samo jedno kratko popodne
i ljubavnice
i kaže mi da me je odmah osjetila i kazala mi je da me je “prepoznala”
i družile bi se, ispijale duge jutarnje kave i pričale, pričale
i upoznavale i ujedno prepoznavale
jer povezivala su nas mjesta, gradovi, muzika, teme, asocijacije
kao da smo živjele u nekim paralelnim svemirima i paralelnim putevima sudbine
a da bi se našle u tom jednom gradu, na tom jednom trgu
gdje je zvono crkve tjeralo golubove i oblake
a sati su prolazili, kao i dani,
i stalno smo se gledale, ocjenjivale, procjenjivale
uz neizbježno ono, ma jel moguće, kada je uslijedilo još jedno misaono,
podudaranje
ona mene vrlo često preko objektiva
a ja nju u dušu, kako već čije nagnuće nalaže
i vrlo brzo osvještavale smo jedna drugoj ono što smo nosile, duboko u sebi
i nesigurnosti, i sram i nelagodu, ali i ljepotu, snagu, seksipil i
tajne
i bile smo često gole jedna pred drugom i gledale se bez dodira, preko objektiva
ili očima,
svaka zaokupljena ljepotom one druge
a trenuci i dani su samo tekli i tekli i tekli, baš kao i sangrija
i onda smo ustanovile da smo naše najbolje dane proživjele kroz naše noći
putene, usnene, usmene, strasne
jer ne osjeti se uvijek ili uz svakoga onaj treptaj kroz slabine kada te pogleda
ili dodirne
i tu smo bile slabe, upravo kroz naše najintimnije
koje su regirale, a mi smo sebe i jedna drugu slušale, i predavale se
jedna drugoj
jer nismo bile samo ljubavnici koji se tek naslućuju ili vide
jer odjednom, nehotice, posve prirodno
bile smo duše koje prokazuju jedna drugu, i sebi, i svijetu
na tom i dalje lijepom, osunčanom trgu, gdje golubovi polete, jer zvoni
i bile smo tu jedna za drugu, jedna sa drugom, u zagrljaju, u poljupcu
u tjelesnom preplitanju
nikada zapravo prizemne, nikada obične, i nikada iste ili planirane, već slučajne
i ta neočekivanost nas je oduševljavala
i znale smo, da bi se uvijek i opet prepoznale i u vremenu i na trgovima
i u gradovima i među svim tim ljudima
makar po osmjehu, ili mirisu tako poznatom, egzotičnom, koji upravo prolazi
pored tebe a opija te
jer dok smo se gledale, nešto se stvaralo između nas
neka magija, čarobnost trenutka
i taj dojam je lebdio uokolo i spajao nas ponovno, mirisom tijela
isponova žudeći
i sve te fotografije sada po kutijama su nam bile i jesu svjedok, i dokaz
da smo postojle i imale ono nešto, neizrecivo
a jedna drugu
i sada, nakon, izgleda da smo to stvarno bile mi, na njima, one koje
su bile stvarne na slikama, a takve nevidljive drugima
nekada ja ispred objektiva, nekada ona
tako svejedno, za utješno i lijepo sjećanje
jer na tim fotografijama uvijek i zauvijek biti ćemo i ostati mi,
zajedno...

Odličan tekst:
"Bravo za sve protivnike štrajka u prosvjeti.
Bravo za sve protivnike koji su nezadovoljni svojom materijalnom situacijom. Tako se to radi.
Nemojte slučajno podržati, nemojte se slučajno pridružiti, nemojte slučajno pokazati svoje nezadovoljstvo tamo gdje treba.
Iskalite ga na profesorima jer znate sve o školstvu samo zato što ste nekad išli u školu.
Sudeći prema razini pismenosti, neki očito vrlo rijetko.
Nemate pojma kako sustav funkcionira, nemate pojma ni o čemu što se u školstvu događa, kao što ni ja ne znam o vašem poslu.
Ali ja bih vas podržala i nikad ne bih s tolikom mržnjom i omalovažavanjem govorila o vašem poslu.
Mene bi bilo sram omalovažavati nečiji pošteni posao, nečije znanje, nečiji trud i borbu za bolje uvjete.
Stvarno bi me bilo sram.
Vaša najveća želja je da i vama ostane loše, samo da nekome ne bi bilo bolje.
Nemojte ni slučajno sebi željeti bolje ni poduzeti nešto. Lakše je drugima željeti loše. To je jako moralno i ljudski.
Evo, imate priliku pridružiti se štrajku. Kad biste se svi pridružili, kad bi sve stalo, možda bi netko i shvatio da nešto ne valja.
A ovako, vlast sebi digne plaću 80%, svi šute. Ali kad prosvjeta dobije 3%, e to je slom za državu zbog nezasitnih profesora. Koliko ushićenja i navijanja da dan u štrajku ne bude plaćen.
Evo, spasit će taj novac sve one koji se za to zalažu.
Što ne tražite od zastupnika da vrate dnevnicu za dan kad nisu na poslu?
Gdje ste, junačine?
Lakše je mrziti profesore.
Da treba dočekati nogometaše i rukometaše, svi biste ih podržali i slavili. Nema veze što su jako, jako dobro (pre)plaćeni za svoj rad, to vam ne smeta.
Ne smeta vam što plaćaju poreze u drugim zemljama, ne smeta vam što su uz redovnu plaću dobili i dodatne pozamašne iznose za nagradu.
To nije vaš novac, jel'te?
Ja ne dobijem nikakvu nagradu kad moj učenik prođe s 5 niti kad upiše i završi fakultet.
To je onda rezultat njegovog rada. Ali kad padne razred, onda je to rezultat moje nesposobnosti. Zanimljivo.
I da, gledam svaku utakmicu, navijam i volim kad pobjeđuju.
Slavite sada što nam prijete smradovi s 5000 eura plaće.
Uživajte u svim huškanjima kojima su vas uvjerili da su profesori zadnje neradničko smeće zbog čijih 3% će se vama otimati od usta.
Evo, dobila sam 24 eura više, spasilo me. Vjerujte im o svim blagodatima posla iz snova, idealnom uvjetima i bajkovitoj plaći. Dođite, u većini škola nedostaje nastavnika.
Ako ste zadovoljni svojim uvjetima i materijalnom situacijom, šutite i pustite nas da i mi probamo biti zadovoljni.
Ako niste, pridružite nam se u štrajku, imamo priliku biti svi skupa jedinstveni narod.
Ali ne, puno je jednostavnije da svima ostane močvara i usput ispucati na profesorima sve svoje frustracije jer to je očito jedino što vas u ovom trenutku može usrećiti i učiniti život ljepšim. Bravo, mudrosti. Pljuc.
I da, ako niste raspoloženi barem za moralnu podršku, kao što bih ja bila raspoložena za podršku vama, slobodno se obrišite s moje liste prijatelja."
Piše: Davorka Andrić

jedan za nekada jednom,
već odložen susret
dođe mi nekako kao odložen život
kao odgođena prilika
koja ni već sada ne garantira baš ništa
a to iduće
je opet sumnja i neodređenost uz
eh, i ako..
ili bude nešto usput promrmljano
kao težak uzdah
“neka, kasnije”
ali i kao izgubljeno povjerenje
da će ikada
kao prvi korak u razočarenje u ikada moguće
jer ja sam se spremala, i promišljala šta obući
za mjesto gdje ću biti i gdje me se može naći
kao da sam se nadala
da će se ono - možda,
sada ipak ispuniti
jer bi bilo lijepo i iznenađujuće
al koja jadna patetika od mene
kada te zapravo hladno,
fućka mi se
zapljusne..
i kasno navečer ispijeno vino,
koje je moglo biti i slađe
postane oporo, zbog budalastog nadanja
zbog neispunjenja
ionako neodređenog
možda...
---
4K
19.o2.'25.

pa da podsjetim,
- Dan žena obilježava dan kada su, prije 124 godine, u američkoj tvornici poginule 123 žene i djevojčice.
da, u Americi, da, toga dana obilježavaju se gospodarska, politička i društvena dostignuća žena !!!(wiki)
moram li podvući ovo ..gospodarstvo, politika, društveno dostignuće!?
jer
treba i podsjetiti da ženama nitko ništa nije "dao". malo ili ništa toga je "dobijeno" ni pravo glasa, ni pravo na rad,
ni pravo na jednake uvjete rada, ni pravo na svoj zarađeni/nasljeđeni račun/novac, već je sve izboreno!!
demonstracijama, marširanjem, vikanjem, urlanjem, bojkotom, protestom...,žrtvom
ponekad i tako da su se žene u očaju, bacale pod kopita trkaćih konja i da su bile pljuvane, prebijane, vrijeđane, izopćene, ponižavane, privođene, suđene, zatvarane, ukratko na sve moguće načine - kažnjavane...
pazi, za ista prava koje muški svijet valjda po rođenju već ima
i tako dalje i tako bliže
dakle, to je politički praznik i dalje međunarodan, jer politika, jer klasna borba, jer ravnopravnost, jer jednakost u pravima
pa ne znam koliko onda ima mjesta, smisla, razumijevanja, shvaćanja da čestitajući nam 8.mart
i spominjati "slabiji/nježniji spol" slati srčeka, poklanjati bombonjerice, započinjati ili završavati čestitanje sa "drage Dame"
i ne, danas ne slavimo ni ne označavamo ni ženskost, danas ne slavimo majčinstvo, danas nismo nedajbok ni carice,
ni kraljice

danas smo Žene koje se i dalje bore i ukazuju na potrebu jačanja, traženja, zahtijevanja - ravnopravnosti

pa sretan nam 8.mart drugarice, sestre, borkinje...:)


a evo malo i za razbibrigu i razumijevnje uz kiseli izraz lica, da se pod milim bogom i dalje ništa ne razumije...
--

" Andrej Plenković mislio je, očiju mu, da ga netko zajebava. Nakon kratkog jutarnjeg brifinga ministra obrane o noćašnjim pokretima ruskih tenkova prema Odesi i ruske nafte preko Singapura, hrvatski je kancelar taman smrknuta lica objašnjavao Gordanu Jandrokoviću detalje nove zapadne energetske strategije – sve s dlanom preko telefonske slušalice držeći njemačkog premijera Olafa Scholza na čekanju – kad mu je oprezno, obliven hladnim znojem, prišao šef kabineta Zvonimir Frka-Petešić i nešto mu došapnuo, pa se brzo vratio dva koraka unatrag.
---
cijelo jutro hrvatski je kancelar na njoj crvenim i plavim flomasterima crtao interkontinentalne plinovode i skicirao Novi svijet, a ovi ga sad jebu s Danom žena. Dan žena!

Dan žena. Zar to još uopće postoji? Prije dva-tri tjedna bilo je Valentinovo, šta ima da je bio Crni petak, koju gospu žene još hoće? Eto, kad smo već kod toga, imaju i Malu i Veliku Gospu! Sad još i Osmi mart. Bogami su ga žene izmislile samo da u muževoj jakni nađu parfem iz DM-a za ljubavnicu iz firme.
----
Andrej Plenković izbrojao je onda do deset, pa otvorio vrata kabineta i dozvao tajnicu.

-Piši ovako. Uime Vlade Republike Hrvatske svim ženama čestitam Međunarodni dan žena, te im zahvaljujem što hrvatsko društvo čine naprednijim, humanijim i boljim, posebno njegujući obiteljske vrijednosti – u jednom je dahu hrvatski kancelar izdiktirao svoju čestitku, pa se okrenuo tajnici. – Šta je bilo? Nemoj sad i ti, Božena, bogati!

Ne, ne, gospodine Plenkoviću, mene je samo dirnulo kako ste to krasno sročili. I to iz glave – hitro i vješto tajnica je obrisala suzu. – Vi baš znate što žena želi čuti, vaša supruga je jedna jako sretna žena. Bog vas blagoslovio.

„Posebno njegujući obiteljske vrijednosti!“, ponavljat će onda mnogi hrvatski muž kucajući po čelu mnoge hrvatske žene, tjerajući je da još jednom pročita što je napisao njen romantični junak ministro principal, señor presidente del gobierno

Pa je razumljivo zašto su ih i ostali njihovi romantični junaci na Dan žena podsjetili gdje im je mjesto i što im je činiti.
„Žene su temelj društva i obitelji, te ih svojim požrtvovnim radom i ljubavlju čine boljima“, u svojoj je čestitci podsjetio, recimo, i señor presidente del Parlamento Gordan Jandroković.
„Zato u poticanju daljnjeg napretka položaja žena posebno moramo voditi računa o uspostavljanju ravnoteže između obiteljskog života i posla“, rekao je señor Gordan,

Najviše se, međutim, potrudio dalmatinski župan señor Blaženko Boban: „Žena je zdenac života pod čijim srcem je i naše srce zakucalo. Danas sebi, na poseban način, želimo samo osvijestiti ljepotu, nježnost i dostojanstvo žene“, cvrkutao je župan Boban, pa se obratio svim ženama svijeta i Dalmacije. „Trebate biti svjesne svoje ženstvenosti i nadmoći tamo gdje smo mi muškarci nemoćni.“

Jer smisao Osmog marta, kako smo danas naučili, jest da žena na taj dan sebi „osvijesti svoju ženstvenost“, a muškarcu „svoju ljepotu i nježnost“. Dobro, „i dostojanstvo“, ako joj pritekne svijesti. Kako, međutim, na Dan žena osvijestiti žene? Najbolje s dva-tri ne prejaka šamara i kantom hladne vode.

Što je još smisao Dana žena? Još je smisao Dana žena da podsjeti ženu, majku i domaćicu kako je ona „zdenac života“ i „temelj obitelji koju svojim požrtvovnim radom čini boljom“, ali da „posebno vodi računa o ravnoteži između obiteljskog života i posla“. Kako da „posebno vodi računa o ravnoteži između obitelji i posla“? Jasno, „posebno njegujući obiteljske vrijednosti.“

Ako je to bilo sve, možemo nastaviti s ozbiljnim muškim stvarima. Gdje smo stali?"
---------------
a ovdje je i cijeli txt, ofcrs dežulovićev, o tom zlosretnom danu žena...
https://autonomija.info/boris-dezulovic-zlosretan-dan-zena/

p.s.
i onda se rugali i sramili da su išli po direktivi u kumrovečku polit školu, i ko ju je ukinuo,?novopartijci?
jer makar bi tamo kratkim vikend tečajem naučili i saznali što je i zašto je - 8.mart

pitanje je ili naivnog ili glupastog promatrača

(i mnogih, premnogih socijalnih radnica u tim nekim centrima)

imali smo priliku i vidjeti i čuti onih zapravo 50 minuta, iako kod nas i po portalima
znatno skraćenu verziju, nevjerojatnog susreta zelenskog i trumpovskog uz sufliranje
našminkanog j.d.vancea
i to je školski ili pak eklatantan primjer kako to u svakodnevici mnogih žena,
koje se žele rastati, od zlostavljača, narcističkog spektra, zapravo izgleda

dakle, naivno pitanje
a zašto se jednostavno ne dogovorite?

postaje aspsolutno blesasto

jer sve izgleda upravo tako, ko ovaj sastanak na “vrhu”

upravo tako ali/ili još i gore, jer doma nema kamera, i ne gleda vas svijet
ali tako započinje/završava svaki, ali svaki
tobožnji razgovor
i/ili pokušaj dogovora
jer ni ovdje nije bilo razgovora, jer nema volje za dogovorom, nego ti preostaje slušanje
daljnje tirade i njegovog monologa, raznih verzija gaslightinga, prijetnji, njegovo vikanje, neprestano prekidanje,
i daljnje ponižavanje, jer tiiii...

pa svi koji se nisu htjeli baviti nasilnicima
jer
to je “dinamika” odnosa u obitelji ili to je isključivo obiteljska “stvar”,
koja se događa u “sigurnosti” 4 zida, ma to je obična anomalija, to je slabost nekih
tamo nejakih žena, koje su “krivo” odabrale, a i na što su mislile, gdje im je bila pamet itd itd
ma to je osobna ludost nekog ionako zanemarivog broja muškaraca..

dakle, sada ćemo se svi na ovaj ili onaj način valjda, malo više baviti - nasilnicima.
jer očito je oni su se itekako počeli baviti nama
i to oni na najjačim svjetskim pozicijama, pa da vidimo kako je jednostavno sprovesti
to predloženo - dogovorite se više...


a i pred 8.mart, smo...

.."fašizam dolazi kao prijatelj, da ti vrati čast
da budeš ponosan, da te štiti, nađe ti posao, pomete ulicu
da te sjeti, kako je nekada bilo dobro
da počisti i lopove i prodane
i sve koji nisu nalik tebi
u dolasku fašizam ti neće reći
dovodim zdrugove, duge robije, logore, rat i progone.."

by michael rosen

i tak, 1, subota u mjesecu, čedni budite