vještičje kronike

kako misliš...mamica "su" štrukle pekli?

ili krleža sam..."Gospon doktor su zaklali barunicu"

kaj ne, da da...:))))

ili ono kalsično..i mudar savjet
kad se ideš napiti, onda se lepo obuci, jer ak si u svakodnevnoj obleki,,,onda si pijana sviinja,
a kad si lepo oblečen..onda je primjedba..- gospon su si bili indisponirani, pa su si malo popili...:)))

osim onih uobičajenih, krivih :))) jer nije bilo gugleta, a i danas nam se ne da provjeravati

sve ptičice izgore - (sve ptičice iz gore, spustile se na more)

mesečina bato (message in the bottle.- sting)

bacila je svemir zeku (bacila je sve Niz rijeku- indexi)

itd itd
ajmo se zafrkavati? kaj smo/ste- krivo čuli i onda skroz krivo pjevali :)

8. svibnja dan oslobođenja

Postoji japanska riječ, "komorebi". Doslovno prevedeno znači "sunčeva svjetlost koja curi kroz drveće", ali ima tu više od toga. Govori o dubokoj povezanosti s prirodom, i nužnosti pauze, odvojiti vrijeme za upijanje i cijeniti savršenstvo sitnih, naizgled beznačajnih detalja.

a ja ću ući u tu šumu, i upiti što više sunčeve svjetlosti što se zeleno cijedi kroz drveće
i pokušati se otresti svih onih misli koje me vode k tebi, sjećanja na neki dan, kada si me zazvao, opet,
stvorio se pored mene, opet sijed, opet sa bijelim panama šeširom, i sivom lanenom košuljom, opet sa naočalama gdje ti ne vidim oči i osmijehom koji osvaja, opet
i pokušati zanijekati osjećaj koji mi se javio kad sam te ugledala, opet, i neću ga ni imenovatii, jer će me imenovanje opet izdati
i opet vratiti u stanje naknadnog samoprijekora što nisam pitala,
a zašto me zoveš
i upijat ću nužnost pauze, i nadati se i objašnjavati je sebi da mi je potrebna
dok se stapam, sa sunčevom svjetlosti koja curi kroz drveće, i savršeno nesavršenim, lupajućim srcem
koje prijeti da će mi izaći kroz grlo
i ugušiti me zbog naizgled beznačajnog detalja, ponovnog susreta sa tobom...

Tjeraju nas da se osjećamo prljavo, jer onda nam ne bi mogli prodati svu onu egzotičnu pjenušavu schaumu od koje doživljavamo najveću ekstazu mirisa, bogatstva zelenih tropskih jezera..
Nakon toga "očajne" , a nego kakve,od suhe kože, koja je tako „neprijatna na dodir“, sugeriraju nam da se mažemo svim onim losionima u koji su ucijedili krastavac, kivi, jogurt,maslinovo ulje i uglavnom sastojke za salatu
Uvjeravaju nas da smo neorganizirane, naravno, žene, koje zanemaruju sebe, usprkos svom našem maru za djecu i njega, pa ne stignemo doručkovati, a onda nam nude na gutanje energetsku kalorijsku bombu, da bi nam minutu poslije rekli da smo debele, ali samo zato da bi nam prodali još čudotvorniju kremu, ili savršenu pilulu, koja će istopiti sve salo…
jer nas očekuje nova garderoba u kojoj moramo zablistati, jer proljeće, i ne zbog nas, već zbog potpisa kreatora..
Sve će učiniti da nas učine bolesnima, jer smo i aljkave domaćice, koje ne peru okolinu nerazrijeđenom domestos kiselinom, kako bi svima oko sebe osigurale svijet sterilnosti, a onda nas neprestano boli glava od isparavanja svih tih detergenata,
pa da nas ne boli i da nismo mrzovoljne,( pitam se baš stvarno, zašto?)
nude nam spasonosno rješenje u obliku lijeka koji otklanja bolove, depresiju naše nesavršenosti..
Pa nam sugeriraju da smijeh, brige, i svakodnevica jednostavno vrišti,
( ili je to ipak naš zvuk koji smo proizveli gledajući se pod povećalom) iz svake nam bore, koju naravno želimo zagladiti,
ne bi li izgledale kao mramorni zatočeni kip, zamrznut u vremenu, nesposoban više na ikakvu mimiku…
iako ih reklamiraju šesnaesto godišnjakinje..
Pa nam suptilno poručuju da male/ velike trepavice i male/velike grudi i malo/veliko dupe..
uglavnom ništa to ne valja, jer uvijek nešto nije kako treba..
ali u zadnje vrijeme jedino što nam priznaju, je mogućnost komuniciranja sa vrlo nekomunikativnim stvarima..
naime mi imamo sposobnost čuti urlik zaprljane wc školjke, mi čujemo pisak očajne pegle, mi vidimo onu svinju ispod pazuha, mi registriramo sve one bacile i nametnike, na podu, kuhinjskoj površiin, u kupaoni…
a da bi opstale kao takve, jer koja nam je druga svrha, jednostavno moramo pristati da nam se proda ovo ili ono…
kako bi zatim bile ponovno jadne i jednostavno ostale zauvijek u tom hrčkodromu…
A onda nam je lakše,jer sve ima miris livade, lavande, poljskog cvijeća u podnožju Alpa, ali samo na trenutak, kad negdje naiđemo na sličice onih, njih, savršenih, slavnih, žena iz snova,
žena iz la-la landa..koje eto imaju, kojeg li bogohuljenja, i strije i bore i celulit i kile i dupe i obješene grudi i kratke trepavice i godine..kad ih snime bez cenzure, photoshopa i bez crvenog tepiha…
koje su na neko vrijeme pristale sudjelovati u toj svakodnevnoj obmani, nadajući se sreći, jer su izabrane, jer su izdajice…
A zašto nam netko jednostavno ne ponudi čarobnu formulu kako biti… mi…

pita me @Ete kaj ja brijem? kod @slovka na temu demografiije

jer ima mi pitanje demografije- nelogičnosti...za početak
jer kao preveč nas ima, u svijetu i Zemlja planeta kao takva grca, kolabira i bla.

ali onda svako malo tema, ima Nas premalo, premalo se djece rađa, hrvata jel'te..
a ostalo, kaj ja brijem?

da muškarci pričaju i jaaako su zabrinuti za demografiju, skup sa desničarima i crkvenjacima...mahom,
i svi oni i opet to muški, jer ko će o tom nego oni, drobe o demografiji i kaj bumo,sad, pa daj poglečte,
pa kaj bu z nami..jezuškristušimajkabožja.

...a da žene opće niko ne pita kaj bi one? i kaj si one o tome svemu misle, i kaj bi bila njihova ideja, i zahtjevi,
i prava i pravice i sve ostalo, a da li bi one jelte htele svu tu decu..komada koliko?
a da nas ma više,... za kaj točno, za biti broj?.

jer se kao podrazumijeva!!, pod noramalno ili još bolje "prirodno " , jer prirodno jelte moramo slijedti,
a ko će prirodno slijediti, ako ne žene
iako niš više nije prirodno ili vrlo malo toga i zlo mi je od tzv prirodnog zakona..interpretiranog na taj način...
da unatoč usprkos, razini civilizacije, napretku, znanosti, poimanju svijeta i ljudske stvarnosti i svijetu tržišta i kapitala
jer je to danas jedina mjera svega i svačega. tržište i rast rast rast i brojke i brojke...
ali ubacili bumo tu i ljubav, jer onda se lakše ta neka ideja proguta..zašećerena gorka pilula.

i .one Moraju i htjeti i željeti rađati, i samo pitati oćemo još koje, dragi?
jer u suprotnom, kao nije ispunila svoju životnu funkciju..i poslanje i božju misiju, i iznevjerila je prirodu svog postojanja..
kaj joj je namijenjeno od koga ?, muškarca? ..boga , prirode i prirodnog poretka stvari...?

i meni je to manipulativni sht, eto to ja briijem

pa da pitam...čeka li je i dalje posao kada dijete kolko tolko odraste, recimo prve 3 godine, doma s majkom...
čeka li je vrtić i mjesto za dijete, jedno dvoje troje. ili .(recite kada da stanem)
ima li za to vrijeme ista ta žena, majka, opće uvjete, stanovanja, življenja, ne preživljavanja
ima li ikakvu pomoć, fiizičku i svakako financijsku od države, jer dijete košta

a sva ova ostala spika, a bez uključivanja tih vrlo važnih pitanja i faktora i vrlo konkretnih prijedloga, zapravo rješenja,
koja su i praktična i konkretna i nadasve podržavajuća...za ikakvu "demografsku obnovu"
mi zvuči i ide prema onome
- dreiK
Kinder, Küche, Kirche

dakle sht

kad neko dođe sa konkretnim, ali ne kao predizborno obećanje, i sve to posloži, realno u stanje funkcioniranja
onda se možemo razgovarati zapraf o demografiji i rastu iste

do tad, smanjite doživljaj

Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić....posebno, dike naše rvacke


Postupak je jednostavan. Djevojčici od tri do osam godina najprije se u usta ugura komad tkanine: kakva stara krpa ili par čarapa, recimo, odlično će poslužiti svrsi. Kako se curica ne bi otimala, jedan je čvrsto drži za ruke, dok joj druga dvojica drže raširene noge. Četvrti je tu da je ošamari ukoliko pruža otpor. Važno je da šamari ne bude prejaki, jer ne želimo da se dijete onesvijesti. Dobro je stoga imati pri ruci i koju kante vode.

Sada je red na seoskog šamana: on će djevojčici rastvoriti male usne na vaginalnom otvoru, a onda rasjeći ovojnicu klitorisa. Za taj zahvat najbolji je, jasno, kuhinjski nož, iako će izvrsno poslužiti i neki oštar lim, poklopac konzerve, komad stakla ili dobri stari žilet. Kako je razrezivanje ovojnice klitorisa razmjerno bolan zahvat, vrlo je vjerojatno da ćete tu potrošiti prvu kantu vode.

Nakon toga šaman će istim instrumentom djevojčici odstraniti vrh klitorisa ili, kad je već tu, cijeli klitoris zajedno s malom i velikom usnicom. Imate li kod kuće let-lampu, još bolje. Kako je pak paljenje klitorisa i usnica let-lampom razmjerno bolan zahvat, izvjesno je da ni to neće ići bez nekoliko šamara i kante vode.

Kad se djevojčica osvijesti, preostalo vaginalno tkivo valja vezati koncem – mada će sasvim dobar biti i komad žice – pažljivo joj pri tom ostavljajući mali otvor kako bi mogla mokriti, a kad dođe vrijeme i ispuštati menstrualnu krv. Kako pak i šivanje vagine žicom spada u razmjerno bolne zahvate, razumno je očekivati da će i tu trebati pokoji šamar i kanta vode. Svakako, šamari će pomoći još mjesec-dva nakon zahvata, koliko će djevojčica morati imati čvrsto zavezane noge da bi rana što bolje zarasla.

Hoće li joj, međutim, to biti preprekom za zdravi i čestiti seksualni život u braku? Naravno da neće, jer kad prvi put pusti menstrualnu krv i roditelji joj nađu prikladnog muža, šaman će zašivenu vaginu prije prve bračne noći vrlo jednostavno otvoriti nožem – ili limom, staklom, žiletom, svejedno – i ujutro opet zašiti žicom. Cijeli postupak zajedno sa šamarima i vodom ponovit će se, jasno, kod svakog spolnog odnosa i, još jasnije, svakog porođaja.

Tako, eto, u nekim dijelovima svijeta i danas izgleda obred prisilnog obrezivanja djevojčica: procjenjuje se da je na taj način osakaćeno više od stotinu i trideset milijuna žena. Zbog toga je prije nekoliko dana, donoseći direktivu protiv nasilja nad ženama, Europski parlament u tekst uključio sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne brakove. Pa ipak, iako je donesena golemom razumnom većinom, protiv direktive je ipak bilo teško shvatljivih tridesetak glasova, uz sedamdeset mudro suzdržanih.

I među njima, na čast i ponos Hrvata, tri njihova suzdržana glasa: Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić.

Da, suzdržani. Da, o prisilnim brakovima. Da, i sakaćenju djevojčica....


by Boris Dežulović

https://n1info.hr/kolumne/boris-dezulovic/glas-imbecila/?fbclid=IwZXh0bgNhZ


W0CMTEAAR2dQ83n8BkSuBK0ZcHaJ9fsg2pqVDXQ9P81cmmWlQ7zFYI80D4eVmSbbJY_aem_Afn1


cCFrcQiWD5hXdcldh50jpj66qZNbCbZLyI1R2Vduxrcv5LLHARyKUnnTeMZmbLDPhNF5wXz-iaX


XMqfO6uj-



gadi vam se dok čitate, ovakav txt ? ježite se ? kosa vam se diže u zrak? da i meni, još i više kada čujem da me Hr Muževi takvima predstavljaju u Eu parlamentu...

.

ponedjeljak..22. travnja
utorak 30.travnja

ojoj joj, b(l)ogo moj....

moram ovdje, jer će obrisati post, naša glavna bloška pravovjerna (a noge kako?) katolibanka...
i izvršna wannabe bloška vlast, tekar "čuvarica" morala, klasičnih katoličkih vrijednosti i dozvoljenog govora, pisanja...

koja eto, (nu, viđe me) utvara sebi da aktivno radi i piše ...Protiv govora mržnje

upravo Tako da propagira i govori Svoju Mržnju...

hear hear,

pa je i naslov zapisa vrlo znakovit, ...čisto da se zna kako ona dijeli F dijagnoze bez ebemti i odokativno i valjda po
nekom svom desnom aršinu ili metričkom sistemu? mali koncil, kanonima?..
i/ili pak kako se jutros zbudila......
mahom---

zgužvana

pa kaže....
-------------------------------------------------
Idiote, imbecile i psiho

(hah, Lady, ne kaže se više takvim ljudima da su to, pobrojano, naime nije pristojno i smatra se uvredom, klevetom op.a.)

ali nju je zahvatio baš pravednički bijes, i njoj je dosta, pa ima i uputu

-------------------------

"Pa osim ignora imamo i drugu opciju. Prijava i kazna.
Za tu mržnju i jad zbog izgubljenih izbora koju bacaju pojedinci, neljudi zaista nema riječi. .....

by Cyberlady - dana- 22.04.2024. u 11:53

zar nije ovo od nje damski , načisto, a? ste vidli?

i tak nadahnuta gorčinom i općim moralnim posrnućem -- ona "nema riječi"

ali na lageru jedne tobož dame--uvijek postoje uvrede i odokatjvne i rekla mi tetka, dijagnoze

pa nastavlja:


"Opetovano se siluju čitatelji",

ideššš. kako? čime? txtom? zapisom? nejasno ,
ali valjda neko onako drži pištolj prislonjen na glavu, nama, tu i prijeteći govori ti...

čitaj, čitaj, a ti sav u nemoći,
ne možeš drugo već bemu čitaš...sva u muci i općoj zatravljenosti

a onda u pravedničkoj ognjici, i ovo braćo i sestre kršćani, nema više smisla...slijedi zazivanje višeg autoriteta, zakona,
u ime boga jelte..oca isto..a i molit ću lijepo Hrvatske države....

..."a admini će isto dobiti prijavu policiji, (ideš beba, samo oštro ž njima...)

..."zbog toleriranja govora mržnje" (ha? wtfck?)

by cy

.pa jes, imaš i praf, već godinama se tolerira Tvoja mržnja i tvoji ispadi mržnje kroz Tvoje zapise, komentare,
prema bilo kome/kojem slobodno - mislećem zapisu a na ovom iskra weblogu,


"Pa ćete se naučiti gdje živite"....by cy

(a ha, pa bute vi vidli ko drži, a ko vleče batinu i čiji je tata veći, jači):))))

"Uzet vam domovnice i via, u države gdje su vam korijeni." (opla?!)

- 22.04.2024. u 11:53 autor cy- lady

e pa - lady- kaže joj nick...

a ja bi ti rekla - ajd 'oladi

i ajd napravi si uslugu ,(i nama) i odi se umij, popij jaču kavicu, sa kofeinom, i koji vitamin za moždane vijuge i sive stanice
pa da promisliš opet kaj si napisala, i/ili to pročitaj opet, polako, slovkajući ako treba
a možeš pozvati i u pomoć nekog razumnijeg

jer - Ko si Ti?

no name persona, btw, da zazivaš, kazuješ i opće usudiš se predlagati samom adminu, ali ok admin, već organima vlasti, i sprovoditeljima zakona, reda i mira, sigurnosti..a onda i prava i pravde.

da taj neki vrhovni državni organ, meni, nekome, inima, nekima, samo zato kaj se tebi sprdnulo
ni pet ni šest već ebote - Oduzme nekome državljanstvo??

ejjjj neuka, stvarno se blamiraš neznanjem, neinformiranošću i nepoznavanjem pravila...

jer ovaj zapis koji si ti napisala - Jest Govor Mržnje,

i sam da znaš, unatoč tvojim mokrim snovim, to se nikada i nikome ne događa...

to - ispisivanje iz knjige državljanja, kao neka kazna...i deportacija...omg

i ja fkt ne znam kaj bi se moralo napraviti da se nekome, ikome

a ne sjećam se da je postojalo i u povijesti...dakle, da se nekome oduzme državljanstvo???

to je najgora naci kategorija, i niti jedna demokratska država, pa ni one talibanske, totalno režimske - to ne čine,
ne svojim legitimnim građanima,
koji su po bilo kojoj osnovi stekli provjeru i imaju važeće državljanstvo...aka domovnicu..
one režimske nedemokratske ..., eventualno svoje nepoćudne , neposlušne, batinaju, uhićuju, zatvaraju ili vješaju, ubijaju..

ali ne oduzimaju, nikome državljanstvo, niti ih bilo kamo šalju...

čak štoviše i najčešće, traži se ekstradicija, da svaki državljanin neke države, kaznu zatvora i ogrješenja o zakone, služi u matičnoj državi, čiji je službeno (domovnicom) državljanin..

a ti...ako bi baš išla ka korijenima...slobodno možeš do irana, afganistana, naime postoji neka nebulozna priča da su
hrvati porijeklom otale...

pa izvoliš, kaj bi ti nekoga protjerivala, sramoto jedna
i da, ovo ti je, ti jedno jadno neuko stvorenje doista - Govor Mržnje..

pa da imaš na pameti, kada ideš ikoga i išta prijavljivati


a ovo dolje je original zapis...nadasve kršćanske tolerancije i širimo mir i dobro- pljuc i zbljuv

----------------------------------------------------------
Idiote, imbecile i psiho

Pa osim ignora imamo i drugu opciju. Prijava i kazna.
Za tu mržnju i jad zbog izgubljenih izbora koju bacaju pojedinci, neljudi zaista nema riječi. Opetovano se siluju čitatelji, a admini će isto dobiti prijavu policiji,zbog toleriranja govora mržnje.
Pa ćete se naučiti gdje živite.
Uzet vam domovnice i via, u države gdje su vam korijeni.
xxx bycylady22.04.2024. u 11:53 autor cy- lady

uvijek može bolje, al ajd ok

nego vi pametni , kaj odjednom relativizirate demokraciju, i moć demokratskog odlučivanja
a dobrih 30 let kričite da kaj, da je konačno imamo..
okej , al onda sam da se zna
tisućama godina demokracija se smatrala primitivnom, i sustavom na rubu anarhije,
i vladavinom kmetova i rulje....
Oligarhije (a ko će drugi) su uvjeravale kako je takav eksperiment osuđen na propast,
i kako je Helada propala zbog toga, a jedino prirodno je vladavina - elite...
ofcrs i bez sumnje, ak jesi ta elita

također, tisuće godina je iza nas nasljednog, vojnog i religijskog totalitarizma,
i tisuće generacija tjerano je da kleči,
spaljeno jer misli,
ubijeno jer ne sluša.
a kad je brana počela pucati, kad su krune počele padati, tako je "pravo glasa" postala glavna pregovaračka pozicija.
jer i tadašnjoj Vlasti je to zvučalo ipak bolje od - giljotine.
ali ne valjda i za siromašne, i za žene, i za niže klase.
pa nismo primitivci. I tako je slijedila još jedna runda nasilja.
Mi pak, rođeni na ovim prostorima, morali smo dugo čekati da ovo što uzimamo sada zdravo za gotovo,
što stalno nekako propitujemo, konačno postane nešto normalno
jer ...Mir i izbori.
i ajmo ruku na srce..To nije naša tradicija. jer Nije nam bilo dopušteno.

a kako piše Rebecca West za nas :

zar bi trebala ići na tržnicu, naoružana vještičjim moćima, uhvatiti svakog seljaka, prolaznika za rame
i šapnuti mu u uho pitanje, ..."da li si za svog života upoznao mir?"
i neka on isto upita svog oca, neka njegov otac postavi isto pitanje svom oca, i tako unazad
ukratko odgovor nikada ne bi bio - da!!!

pa razmislimo malo, kako bi to mogla postati neka naša tradicija,
kakva će tek ovo biti zemlja kad joj bude prvi puta 100 godina mira. i 100 godina izbora.
kad ljudima postane normalno da ih se pita, da ih se tiče, kad im se prizna da nisu nebitna rulja
koja treba klečat i slušat.
kada odgovor na pitanje "glasaš li?" bude - DA, svakako
pa kada to bude odgovor naših roditelja, vaših baka i djedova, ,
kada se zaboravi da je ikad uopće bilo drugačije....

zato demokracija, zato izbori...


(uz pomoć Bsor)

Politički nepismena osoba ne čuje, ne govori, ne sudjeluje u političkim događanjima.
Ona ne zna da troškovi života: cijena graha, ribe, brašna, stanarine, cipela, lijekova, ovise o političkim odlukama.
Politički nepismena osoba je toliko zaslijepljena da ponosno govori kako mrzi politiku.
Ta osoba ne zna da se iz njegovog političkog neznanja rađa prostitucija, napuštena djeca i najgori od svih lopova –
loši političari, korumpirani i potkupljeni od strane lokalnih i multinacionalnih tvrtki."
– Bertolt Brecht

bio je neobično topao svibanjski dan, balkonska vrata prema vrtu bila su otvorena
a kroz mliječno bijele zavjese u sobu je dopiralo popodnevno sunce i mirisi proljeća,
kao i opojan miris jasminovog grma
i izašla je ispod tuša, sa samo dva ručnika na sebi,
u jedan je omotala kosu u turban, a drugi puno veći mekši, presavila je oko sebe,
i nakon što se namazala mirisnim pomadicama
shvatila je da ima još vremena, jer njegov avion stiže tek predvečer, i stići će
i ona, na aerodrom pred njega i pokupiti ga kako su se i dogovorili
pa je odlučila još kojih pola sata odmoriti
i zaspala je
a probudila se naglo, zbunjena, jer osjetila je da je netko još tu, u sobi,
i vidjela njega, sjedio je šutke u fotelji, u bijeloj raskopčanoj košulji sasvim olabavljene kravate
sa pogledom na njeno dupe, jer ležala je na boku, lagano savijenih nogu
i kaže mu sva snena i smetena,
o, pa to si ti, oprosti zaspala sam, ali ne mogu vjerovati, i da je već toliko sati..

umirujućom gestom ruke i svojim malo hrapavim glasom, za koji je uvijek mislila da bi bio
sjajan za radijske emisije, rekao je smiješeći se
‘ola i tebi, smiri se, nisi zakasnila, uzeo sam raniji let, sve je bilo gotovo ranije,
i što ću još tamo, ionako smo većinu toga dogovorili, ovo što je ostalo su detalji,
to će službe riješiti...

a ona, počela se pridizati uz riječi... pa baš lijepo, i lijepo mi te vidjeti, nedostajao si mi, i evo,
idem ti napraviti kavu, hoćeš li nešto za gricnuti

ne, ne, napravio sam si džin-tonik, i baš mi to sada paše, i ajde pls, ostani ležati u ovom položaju,
lijep mi je pogled na to tvoje dupe, i tvoju sočnu školjkicu,
i jesam, malo sam umoran, moram se i otuširati, ali bi za sada ostao ovdje ovako sjediti
još neko vrijeme
i znaš li šta bi volio, volio bih te gledati kako se diraš, ajde pls udovolji mi, možeš li,
želiš li

a daaj, nemoj to od mene tražiti, znaš da mi je malo neugodno, tako se izložiti, dođi ti k meni,
potapšala je rukom prostor do sebe i nastavila
pa ćemo se pomaziti i sanjala sam te, samo da znaš, neki dan, a san nije bio pristojan...

ajde. pls pls, ton mu je postao molećiv, ugasi si taj puritanski glasić u glavi, učini mi to, baš me to
sada pali, pa to sam ja, mene znaš, mi nismo više stranci

a onda je zastala, protegnula se mazno i izbjegavajući njegov pogled, pomislila
a zašto mu ne udovoljiti, opuštena je, odmorena je, izdepilirala se, mirišljava je,
zašto ne isprobati,
i shvati da pali i nju samu, ta ideja da je on gleda dok se miluje, dok se dira,
dok stavlja svoje prste na i u svoju mačkicu
koja je već sama od sebe i na pomisao, ideju, postajala sve vlažnija i vlažnija
i započne se samozadovoljavati, i skroz je ponese sjećanje na taj skori popodnevni san,
jer sanjala je ionako njega,
da kleči pored kreveta, i povlači nju preko ruba, k sebi, a da bi je postavio na sebe, i uronio u nju vlažnu, vruću, pulsirajuću, onako velik, tvrd i željan da je ispuni i zadovolji, i sa samo dva tri
ritmička, ali snažna pokreta karlicom, ulazeći, izlazeći, ona je već bila gotova
i skoro da je to sjećanje na taj orgazmičan san, dovelo nju i sada, dok je on netremice gleda,
do svršavanja, ali je usporila, odgodila
a on
nije mogao izdržati, i ostati samo gledati, njeno micanje bokovima, njen ples prstima
po svojoj intimi,
prišao je krevetu i razmaknuo joj je noge, odmaknuo njene ruke, poljubivši je nježno
u vlažne, mirišljave vrhove prstiju
i zašao usnama i jezikom do njene vlažne, uzbuđene, nabubrene vulve
i zapravo nije joj bilo sasvim jasno što je točno napravio, ali prstima je razmaknuo usmine,
i ogolio joj klitoris, da bi jezikom po njemu ljepše, znalački klizio,
a prst druge ruke stavio u nju, i ritmički ga pomicao
bez grubosti, nježno, polako, uporno, no dovoljno izluđujuće da joj stvarno nije više ništa trebalo
i izvila je kičmu i svršila je, snažno, i opetovano, a svako iduće stezanje, treperenje, grčenje i svršavanje bilo je dublje, slatko bolno, sasvim obeznanjujuće, i doživjela je “la petit mort” sa pratećim squirtingom...
i dok je hvatala dah, i slušala lupanje svog srca i bila, jedva je čula njegov duboki prigušeni glas,
e to sam htio, da ti tako bude,
da doživiš, osjetiš, kako mi je...

ma nisam baš tak mirno živjela, al i jesam
i nekak si mislim, u stvari nakon svega sasvim sam uvjerena u sljedeće
da zapravo svaka ljudska interakcija, a posebno ona zbilja važna, ljubavna,
ona koja ti poremeti apsolutno sve, koja te izuje iz cipela, koja ti uzdrma život,
zbog koje u jednom momentu dodatne ludosti želiš bez *ebemti istetovirati njegov
nadimak na mali prst desne ruke
dakle, takva bi po meni bila ta tzv. karmička ljubavna veza,
i to tako dođe, izabranim sretnicima , i drago mi je da sam bila među njima, izabranima
jer odjednom ti bane, i to na velka vrata, sa vjetrom i svim popratnim efektima
i uđe u tvoj život,
i vidiš ga prvo u tramvaju, a onda je odjednom po svuda
i shvatiš podudarnosti i vidiš “prepoznavanja”, jer čita ti misli i završava tvoju rečenicu,
a ti znaš kako će odreagirati, ali pitaš tek onako, da budeš sigurna,
ali nisi sasvim sigurna što se uistinu događa , ali pomisliš da je na snazi taj
neki deja vu
a on ti upravo to spominje, i priznali ste si da ste se morali, Trebali upoznati,
jer je nešto valjda “čudnoga” u zraku,

ili je negdje u beskonačnom vremenu svemira upravo to upisano
i živite karmičku ljubav kroz sve reinkarnacije i živote

jer je to već od drugog susreta (za koji sada već sasvim sumnjaš da je opet slučajan)
sasvim očito i jasno za oboje, da se nešto neobičnoga. neobjašnjivoga događa

i dobro, sad ste se upoznali i … tri, pet minuta kasnije, stvari su već totalno van kontrole
zaljubiš se ko šiparica, i smiješ se jednako glupasto, jer opila te radost,
a njemu se oči krijese
i da smo popili samo još jednu kavu, to popodne, zakleli bi se na vječnu ljubav
jer zaboga pa da, mi vjerujemo u ljubav na prvi pogled, zar stvarno postoji i drugačija...

i onda se slagalo jedno oduševljenje za drugim, i trajalo je to, nije da nije
i još uvijek si i nakon tri godine, zar tolko već, u fazonu... ma daj se saberi, odrasli smo ljudi
to je samo nešto usput, neozbiljno, ne može se to događati, tebi, nama, sada ..

ali intenzitet se skoro i zapravo ne smanjuje, no uzima se predah, jer treba biti predaha,
da udahneš život bez njegovog prisustva, sufliranja, a i utjecaja...
i tada vode se neki sasvim ozbiljni monolozi, a i zazimilo je malo, odjednom
da bi već iduće proljeće opet bilo sasvim ludo proljeće
ili se tješiš da je to ono kaj zovu labuđi pjev, njegov
i što uopće sad već nakon X godina počinjanja, nastavljanja, prekidanja, spajanja
hoćemo još jedno od drugoga
a odgovor je i dalje...sve..

i zapravo, nikad ne doživiš toliko boli, dok se odvajaš, namjerno , sa razlogom ili bez
jer razum kaže, šta već kaže, jer opet ima nešto za reći, ali mudruje, i objašnjava,
kalkulira, negira, nagovara
zdvaja
jer to je ona veza koja te kida, slama ti srce, koje ti se od nedostatka riječi, jer sve su odjednom
suvišne, smiješne, uzaludne, okrutne, hladne, neuviđavne
dakle srce ti se raspada na milion oštrih komadića i ko će to svaki puta skupljat i lijepit
a emocije, one tobož hladne, bacaju te na sve strane, onkraj postojanja
i znaš da se nikada do tada, do njega, nisi toliko toga zapravo usudila
i postali ste zarobljenici , jedno drugome,
i ne zna se ko je tu zarobljen, a ko porobljen, ko je tamničar,
a element junkie ovisnosti bio je prisutan i u sexu,
jer po količini želje, uzdaha i strasti shvaćaš da prema nikome nećeš moći
osjetiti takvu želju, takvu strast i doživljavati takve orgazme...
i tada se gubi sva logika, koje ionako nije bilo, i nestaje bilo kakve mudrosti i opreza
jer ste si na javi možda na momente i čudni, i ne baš sasvim kompatibilni
ali dok ste u krevetu, sve to nestaje kao nebitno i gubi se u naborima plahti...

i shvaćaš da je tu nešto čudno, umiješalo svoje prste i kao da je usud
jer jednostavno, volite se od početka vremena, i u usporedbi s tim…
zapravo, nema usporedbe s tim

ali promjena boli, sve češće, sve više, i na kraju dana živiš kako znaš, u sada i ovdje
i takvi ili onakvi smo zapravo zato što smo to izabrali biti
i nije jednostavno doći do tog zaključka, a ne smeta ni koja terapija
i kada se opet u jednom od n-ti puta, odlučimo da ne želimo takvi biti
a istina je da zapravo ne možemo,
baš toliko i skroz izaći iz svog naučenog, uvježbanog i donekle sigurnog načina življenja,
iako je dosadan, glup i isprazan, ponavljajući

ljubav ne nestaje, takva ne, jer neće nestati, zašto bi
ja ću otići, on će otići
pa ću se vratiti, pa će se on vratiti, pa ću otići, pa će on otići
pa ću se ja vezati lancem za radijator, da se opet ne vratim,
a on sakrit će od sebe samog mobitel i/ili isprazniti bateriju, da se ne javi..
i jer je opet pauza
a u međuvremenu ili after odvikavanja,
da, naići će netko tko nas voli onakve kakvi jesmo, netko s kime je sasvim jednostavno
i lako biti, s kim je mir
i sasvim je sve to lako za hendlati
a u ovakvim noćima bez mjeseca, a bila je i totalna pomrčina
dok svi spavaju, on ili samo ja, ću biti budna sa enormnom boli u srcu
i misliti

xxx

Ptica što pjeva u mojoj glavi
I ponavlja mi da te ljubim
I ponavlja mi da me ljubiš
Ptica što jedno isto ruje
Sutra ujutro ubit ću je.

(Jacques Prévert)

pitao je rabina jedan od učenika
- bog je stvorio ateiste, da nas nauči jednoj od najvećih lekcija- lekciji istinskog suosjećanja
vidite, kada ateista izvrši čin dobrostivosti i dobročinstva
posjeti nekoga ko je bolestan
pomogne nekome u potrebi
i općenito brine se o svijetu...
on to ne čini zato jer je navođen nekom vjerom, učenjem,
on to ne čini zato što mu je to neki bog rekao, naredio, da to učini
jer ateista ionako ne vjeruje u boga
njegovo djelo i djelovanje, taj čin je temeljen na osjećaju moralnosti
pogledajte dobrotu koju poklanja drugima samo zato što osjeća da je to ispravno
dakle. kada ti se netko obrati za pomoć, nikada ne bi trebao reći
molit ću se da ti bog pomogne
umjesto toga, makar za trenutak, trebao bi postati ateist
zamisliti da nema boga, koji bi mogao pomoći
i reći- ja ću ti pomoći

by martin buber..hasidske priče