vještičje kronike

uzmite neku rajnglu srednje veličine, strgajte špagete, ne samo po pola, nego još po pola
zalijte sa hladnom vodom, da jedva prekrije, jer želite da je brzo gotovo, ne
stavite kuhati i zaboravite na njih dobrih 15 minuta

za to vrijeme zgnjeckajte vilicom paradajz dva, malo ih prodinstajte na ulju
kojem ste dodali i vrlo malu žličicu češnjaka u prahu
slobodno za poboljšanje okusa dodajte i malo šećera
soli himalajske po ukusu
kožice od paradajza neka slobodno ostanu
ako se čini da je sosa premalo, dodajte kečap, onaj srednje jačine
pustite da baci ključ dva, i kad ugasite, dodajte malo bosiljka, može i suhog origana
ako nema bosiljka

nakon toga provjerite špagete, vjerojatno su zgužvane u gvalju, ali lakše ih je takve ocijediti
ako vam se baš da, probajte ih rastaviti vilicom iako ne pretjerujte, jer su prekuhane i lagano gnjecave

pomiješajte te špagete sa napravljenim sosom i pustite koju minutu da se sastojci sljube
za poboljšani okus ko voli, na kraju se doda ulje od maslinove komine

servirajte

uz jelo se toči pivo

eto, ja ne znam, ak nam ovo ne pomogne večeras...
morati će stvarno gospa urgirati

dobro je da smo ostali na pravoj strani povijesti
a ta borba, jest civilizacijska tekovina
i
SLAVA IM

tak se veli, kaj ne?

ili neće
svejedno, ajmo onda ustanoviti svoja pravila, čisto da se ne nagazi na “minsko polje”
evo kod mene pod zapis, valjda sam si ja silom prilika adminica...
- može doći svatko, vrata su otvorena, uvijek, svima
ofcrs, sve dok se ne počne prekomjerno (zgodne li riječi) prostačiti, vrijeđati,
i mene, kao i moje goste komentatore, al onda ide i opomena “pred isključenje” ...
također, kod mene na blogu, može se debatirati, dapače dobrodošlo je, polemizirati
o bilo čemu, i takvo što, ne znači da smo u svađi, samo da se slažemo (ili ne) oko neke teme,
pa se poslije toga uvijek može ustvrditi da “složit ćemo se, da se ne slažemo”
može se i dobrodošlo je i politizirati, a usput se može i docirati, može se i patronizirati,
može se i “mansplainati”
i svakako se može iznositi svoje mišljenje, bilo o zapisu, a i ono bez veze s vezom,
jer tek onako- laprdamo, može se izraziti i (ne)slaganje, protivljenje, gađenje, zgražanje itd itd
al bilo bi lijepo i korisno i poučno da se objasni zakaj, takav i/ili onakav dojam...
i općenito može se reći kaj se osjeća/misli da treba reći, bez obzira da’l je vezano za temu
ili nije, i nije problem zašutjeti, jer..
ili bez objašnjenja
isto tako nije problem reći - pretjerala si, nije problem napisati “ovo mi nikako nije sjelo”
ili štagod, po već osobnom osjećaju za “feeling”
a nije problem, ako i kada se dogodi gaf, ispad, nejasnoća, opća zbunjoza, nesuvislost,
ni postaviti dodatno pitanje u smislu - kako to misliš?
komunikacija ovdje je pisana, (no sht sherlock) i nedostaje štošta toga, a da bi se svaki puta ispravno očitala, razumjela
i često zavisi i od trenutnog stanja/raspoloženja i onoga ko piše i onoga ko čita,
a onda i kako pročitano razumijeva...
al bla, bla,... sve se to manje više zna, ili ne, ili je kako kome koji dan paše
al toliko o mom vidu demokratičnosti, na ovakvom sajtu...
jer je ipak drugačiji od svih ostalih, zato sam/smo se valjda i zahaklali...

i žao mi je što smo se odjednom (?) našle “izgubljene u prijevodu”
problem je možda, što ja ne osjećam ozbiljno kajanje, jer moje namjere, opisi, prijedlozi, sugestije
su stvarno i zaista bile čiste, iskrene i bez natruhe zlobe, podbadanja
okej možda “olako” izrečene/napisane, jer medij je takav kakav je, a ja valjda nesuvisla
i možda sam bzvze pretpostavljala za jučer, da postoji to neko kakti opće “kuženje”
ali dojma sam (bila) da je opće raspoloženje bilo upravo takvo, svojevrsna lakoća komunikacije
i isto takvo shvaćanje, bez potrebe čitanja između redova, bez ikakvog podtexta
i vjerovala ti meni ili ne, moje jučer napisano tebi, bilo je s moje strane, bez ikakve natruhe
zluradosti, jala, podsmjeha ili ljubomore
dakle, oprosti mi moju nesmotrenost, nespretnost

- svejedno začuđujuće mi je zašto se after, podlegne nečijoj projekciji, provokaciji, i potrebi dolijevanja ne ulja,
već benzina na vatricu, koja je po mom mišljenju, sinoć sasvim lijepo, lagano, čak i ugodno na momente, gorjela...
al to je moje mišljenje, al’ ah- ja
i moguće je zbilja sve krivo, pa evo opet..- ispričavam se...

i tak, opet imamo kaj imamo

jer rekal bi OskarWilde, - čovjek je uvijek u iskušenju, da definira ljude, kao racionalne životinje
koje uvijek gube živce, kada su pozvane da djeluju u skladu sa diktatom razuma

i ovo je bil ludi vikend, pomaknut, očekivan, al svejedno čudan
i zapravo, vrlo težak dan za Ferrari i to bi znal Tomo, naš zbunjeni, jer on to prati
jer prvo Leclerc a onda i Sainz bili su reklo bi se blago "očajni", na utrci
a onda, kao da to nije dovoljno, još se i Bartulica u njemu, ferrariju provozao..
i sad se neki čude opet ko picek glisti

da kak , pa ko,ko, dak
al kaj se to vas sve uostalom tiče, vi ste ostali doma , je'lda da jeste..
jer to se niš vas ne dotikavlje, jer to je tam daleko negde, i kaj bute vi sada tu nekaj vodu mutili
kad je sve unaprijed dogovoreno, jasno
jer klinac palac...osovine sile, i masoni, i big brother i orwelova farma i bilderberg
pa nam eto malo pljuskanja i pljuvanja, direkt u lice, ali ah to se lako spere
il se opće nije ni skužilo, jer ja sam tobož slobodno misleći i ne gledam tv, ne prati politiku, jer kaj će mi to...
ne želim biti ovcaaa

ili pak nedostaje pravo pitanje i odgovor na ono.."di je mene tute"

ja samo znam da su u "moje vrijeme", al ko sam ja, i kaj ja znam, i kaj sad ja tu stalno drobim o tom nekom prošlom vremenu
i navadama .
uglavnom , studoši su iz travnika dolazili k nama na školovanje, univerzitete, sveučilišta, sad je pak naopak
al se bu u redu, kaj ne da bude
jer - croatia first

nekak si mislim, u ovaj kasni sat
jer iskrica jel

dakle, zakaj si ti muškarci misle da žene ovdje, nemaju nekoga za sex
kaj je to problem,
od kada
i tobož, u tom je čitav problem
svašta,
dakle, ak smo ustanovili da sex kao takav nije problem
kaj mi imaš još za ponuditi osim već otrcane ponude svojih performansi
i
zašto baš ti
ima li tu neke zajedničke teme, umnog prepoznavanja, kulturoloških podudarnosti
i zapravo ima li još žudnje za životom, onim koji lijepo teče
koji ne dozvoljava opće tupilo,
i manje više dane pretvara u ugodan niz susreta i dogovora o idućem, vrlo skorom
potrebe da se ide još nešto i vidjeti, da se sazna, da se propituje, nauči
istom predanošću
kao i kad se lješkari, na trosjedu cijelo popodne i večer, gledajući tv, slušajući muziku,
spomenuti tu i tamo koju zanimljivost, pročitanu u novinama, na netu, u knjizi
istom lakoćom kao i ispričati koju anegdotu sa zadnjeg duženja sa svojim društvom...
dakle

a u hrvatskoj ? je isto vakum ili nema ko da čuje?

jer Bane daje intervju, na tv, jes da je privatna tv, ali je tv
hoće li iduća vijest biti da ubojica tuži obitelj umrlog za duševne boli, gubitak ministarskog mjesta, plaće, privilegiranih stanova, vila i naknadu štete za skršenog LR hunting discovery

jer- hod za život - sada ima sasvim jasna transparentna načela, zabranimo abortus, a ako je trudnoća rezultat silovanja ili/i incesta, ili je životno ugrožen plod, majka, to je onda božji naum i on ima valjda taj neki svoj cunning plan
dakle, veća prava ima embrio faza, nego živa žena, sjajno

novo ministarstvo demografije, ministar je vjeroučitelj, teologija,
dakle i dalje su nam smiješni klečavci? I neka ih se pusti na miru? jer eto oni samo mole, i tako iskazuju vjeru, u demokraciji smo

je'l napokon jasno da je to agenda, od početka početaka jasno je da je iza novac, koji dobijaju te grupe molitelja na trgovima,
a financiran je od opus dei, i od poljskih svećenika, i raznih belosveckih desničara, crkvenjaka katolika ,
a kardinali kaptola šute

i kuhaju nas ko žabe, a ni gilead se više ne čini da je skroz distopija..

u glavi bartulice, istanbulska je problem i tzv. rodna ideologija, a ne postoji tak šta i nikada nije postojala,
osim što su je oni, katolibani tako nazvali, i sada je tak kriivi izraz općeprihvaćen,
a radi se samo i o - rodnoj ravnopravnosti

pa ono potpišite peticiju, da se vrisak na zemlji dalje čuje, jer na zemlji se čuje

@myvoicemychoiceorg

cilj je da se sakupi milja potpisa, zahtijevajući da EU učini ono što je u njezinoj moći
kako bi osigurala siguran, dostupan i besplatan pobačaj ženama iz svake države članice...

hvala

kako misliš...mamica "su" štrukle pekli?

ili krleža sam..."Gospon doktor su zaklali barunicu"

kaj ne, da da...:))))

ili ono kalsično..i mudar savjet
kad se ideš napiti, onda se lepo obuci, jer ak si u svakodnevnoj obleki,,,onda si pijana sviinja,
a kad si lepo oblečen..onda je primjedba..- gospon su si bili indisponirani, pa su si malo popili...:)))

osim onih uobičajenih, krivih :))) jer nije bilo gugleta, a i danas nam se ne da provjeravati

sve ptičice izgore - (sve ptičice iz gore, spustile se na more)

mesečina bato (message in the bottle.- sting)

bacila je svemir zeku (bacila je sve Niz rijeku- indexi)

itd itd
ajmo se zafrkavati? kaj smo/ste- krivo čuli i onda skroz krivo pjevali :)

8. svibnja dan oslobođenja

Postoji japanska riječ, "komorebi". Doslovno prevedeno znači "sunčeva svjetlost koja curi kroz drveće", ali ima tu više od toga. Govori o dubokoj povezanosti s prirodom, i nužnosti pauze, odvojiti vrijeme za upijanje i cijeniti savršenstvo sitnih, naizgled beznačajnih detalja.

a ja ću ući u tu šumu, i upiti što više sunčeve svjetlosti što se zeleno cijedi kroz drveće
i pokušati se otresti svih onih misli koje me vode k tebi, sjećanja na neki dan, kada si me zazvao, opet,
stvorio se pored mene, opet sijed, opet sa bijelim panama šeširom, i sivom lanenom košuljom, opet sa naočalama gdje ti ne vidim oči i osmijehom koji osvaja, opet
i pokušati zanijekati osjećaj koji mi se javio kad sam te ugledala, opet, i neću ga ni imenovatii, jer će me imenovanje opet izdati
i opet vratiti u stanje naknadnog samoprijekora što nisam pitala,
a zašto me zoveš
i upijat ću nužnost pauze, i nadati se i objašnjavati je sebi da mi je potrebna
dok se stapam, sa sunčevom svjetlosti koja curi kroz drveće, i savršeno nesavršenim, lupajućim srcem
koje prijeti da će mi izaći kroz grlo
i ugušiti me zbog naizgled beznačajnog detalja, ponovnog susreta sa tobom...

Tjeraju nas da se osjećamo prljavo, jer onda nam ne bi mogli prodati svu onu egzotičnu pjenušavu schaumu od koje doživljavamo najveću ekstazu mirisa, bogatstva zelenih tropskih jezera..
Nakon toga "očajne" , a nego kakve,od suhe kože, koja je tako „neprijatna na dodir“, sugeriraju nam da se mažemo svim onim losionima u koji su ucijedili krastavac, kivi, jogurt,maslinovo ulje i uglavnom sastojke za salatu
Uvjeravaju nas da smo neorganizirane, naravno, žene, koje zanemaruju sebe, usprkos svom našem maru za djecu i njega, pa ne stignemo doručkovati, a onda nam nude na gutanje energetsku kalorijsku bombu, da bi nam minutu poslije rekli da smo debele, ali samo zato da bi nam prodali još čudotvorniju kremu, ili savršenu pilulu, koja će istopiti sve salo…
jer nas očekuje nova garderoba u kojoj moramo zablistati, jer proljeće, i ne zbog nas, već zbog potpisa kreatora..
Sve će učiniti da nas učine bolesnima, jer smo i aljkave domaćice, koje ne peru okolinu nerazrijeđenom domestos kiselinom, kako bi svima oko sebe osigurale svijet sterilnosti, a onda nas neprestano boli glava od isparavanja svih tih detergenata,
pa da nas ne boli i da nismo mrzovoljne,( pitam se baš stvarno, zašto?)
nude nam spasonosno rješenje u obliku lijeka koji otklanja bolove, depresiju naše nesavršenosti..
Pa nam sugeriraju da smijeh, brige, i svakodnevica jednostavno vrišti,
( ili je to ipak naš zvuk koji smo proizveli gledajući se pod povećalom) iz svake nam bore, koju naravno želimo zagladiti,
ne bi li izgledale kao mramorni zatočeni kip, zamrznut u vremenu, nesposoban više na ikakvu mimiku…
iako ih reklamiraju šesnaesto godišnjakinje..
Pa nam suptilno poručuju da male/ velike trepavice i male/velike grudi i malo/veliko dupe..
uglavnom ništa to ne valja, jer uvijek nešto nije kako treba..
ali u zadnje vrijeme jedino što nam priznaju, je mogućnost komuniciranja sa vrlo nekomunikativnim stvarima..
naime mi imamo sposobnost čuti urlik zaprljane wc školjke, mi čujemo pisak očajne pegle, mi vidimo onu svinju ispod pazuha, mi registriramo sve one bacile i nametnike, na podu, kuhinjskoj površiin, u kupaoni…
a da bi opstale kao takve, jer koja nam je druga svrha, jednostavno moramo pristati da nam se proda ovo ili ono…
kako bi zatim bile ponovno jadne i jednostavno ostale zauvijek u tom hrčkodromu…
A onda nam je lakše,jer sve ima miris livade, lavande, poljskog cvijeća u podnožju Alpa, ali samo na trenutak, kad negdje naiđemo na sličice onih, njih, savršenih, slavnih, žena iz snova,
žena iz la-la landa..koje eto imaju, kojeg li bogohuljenja, i strije i bore i celulit i kile i dupe i obješene grudi i kratke trepavice i godine..kad ih snime bez cenzure, photoshopa i bez crvenog tepiha…
koje su na neko vrijeme pristale sudjelovati u toj svakodnevnoj obmani, nadajući se sreći, jer su izabrane, jer su izdajice…
A zašto nam netko jednostavno ne ponudi čarobnu formulu kako biti… mi…

pita me @Ete kaj ja brijem? kod @slovka na temu demografiije

jer ima mi pitanje demografije- nelogičnosti...za početak
jer kao preveč nas ima, u svijetu i Zemlja planeta kao takva grca, kolabira i bla.

ali onda svako malo tema, ima Nas premalo, premalo se djece rađa, hrvata jel'te..
a ostalo, kaj ja brijem?

da muškarci pričaju i jaaako su zabrinuti za demografiju, skup sa desničarima i crkvenjacima...mahom,
i svi oni i opet to muški, jer ko će o tom nego oni, drobe o demografiji i kaj bumo,sad, pa daj poglečte,
pa kaj bu z nami..jezuškristušimajkabožja.

...a da žene opće niko ne pita kaj bi one? i kaj si one o tome svemu misle, i kaj bi bila njihova ideja, i zahtjevi,
i prava i pravice i sve ostalo, a da li bi one jelte htele svu tu decu..komada koliko?
a da nas ma više,... za kaj točno, za biti broj?.

jer se kao podrazumijeva!!, pod noramalno ili još bolje "prirodno " , jer prirodno jelte moramo slijedti,
a ko će prirodno slijediti, ako ne žene
iako niš više nije prirodno ili vrlo malo toga i zlo mi je od tzv prirodnog zakona..interpretiranog na taj način...
da unatoč usprkos, razini civilizacije, napretku, znanosti, poimanju svijeta i ljudske stvarnosti i svijetu tržišta i kapitala
jer je to danas jedina mjera svega i svačega. tržište i rast rast rast i brojke i brojke...
ali ubacili bumo tu i ljubav, jer onda se lakše ta neka ideja proguta..zašećerena gorka pilula.

i .one Moraju i htjeti i željeti rađati, i samo pitati oćemo još koje, dragi?
jer u suprotnom, kao nije ispunila svoju životnu funkciju..i poslanje i božju misiju, i iznevjerila je prirodu svog postojanja..
kaj joj je namijenjeno od koga ?, muškarca? ..boga , prirode i prirodnog poretka stvari...?

i meni je to manipulativni sht, eto to ja briijem

pa da pitam...čeka li je i dalje posao kada dijete kolko tolko odraste, recimo prve 3 godine, doma s majkom...
čeka li je vrtić i mjesto za dijete, jedno dvoje troje. ili .(recite kada da stanem)
ima li za to vrijeme ista ta žena, majka, opće uvjete, stanovanja, življenja, ne preživljavanja
ima li ikakvu pomoć, fiizičku i svakako financijsku od države, jer dijete košta

a sva ova ostala spika, a bez uključivanja tih vrlo važnih pitanja i faktora i vrlo konkretnih prijedloga, zapravo rješenja,
koja su i praktična i konkretna i nadasve podržavajuća...za ikakvu "demografsku obnovu"
mi zvuči i ide prema onome
- dreiK
Kinder, Küche, Kirche

dakle sht

kad neko dođe sa konkretnim, ali ne kao predizborno obećanje, i sve to posloži, realno u stanje funkcioniranja
onda se možemo razgovarati zapraf o demografiji i rastu iste

do tad, smanjite doživljaj

Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić....posebno, dike naše rvacke


Postupak je jednostavan. Djevojčici od tri do osam godina najprije se u usta ugura komad tkanine: kakva stara krpa ili par čarapa, recimo, odlično će poslužiti svrsi. Kako se curica ne bi otimala, jedan je čvrsto drži za ruke, dok joj druga dvojica drže raširene noge. Četvrti je tu da je ošamari ukoliko pruža otpor. Važno je da šamari ne bude prejaki, jer ne želimo da se dijete onesvijesti. Dobro je stoga imati pri ruci i koju kante vode.

Sada je red na seoskog šamana: on će djevojčici rastvoriti male usne na vaginalnom otvoru, a onda rasjeći ovojnicu klitorisa. Za taj zahvat najbolji je, jasno, kuhinjski nož, iako će izvrsno poslužiti i neki oštar lim, poklopac konzerve, komad stakla ili dobri stari žilet. Kako je razrezivanje ovojnice klitorisa razmjerno bolan zahvat, vrlo je vjerojatno da ćete tu potrošiti prvu kantu vode.

Nakon toga šaman će istim instrumentom djevojčici odstraniti vrh klitorisa ili, kad je već tu, cijeli klitoris zajedno s malom i velikom usnicom. Imate li kod kuće let-lampu, još bolje. Kako je pak paljenje klitorisa i usnica let-lampom razmjerno bolan zahvat, izvjesno je da ni to neće ići bez nekoliko šamara i kante vode.

Kad se djevojčica osvijesti, preostalo vaginalno tkivo valja vezati koncem – mada će sasvim dobar biti i komad žice – pažljivo joj pri tom ostavljajući mali otvor kako bi mogla mokriti, a kad dođe vrijeme i ispuštati menstrualnu krv. Kako pak i šivanje vagine žicom spada u razmjerno bolne zahvate, razumno je očekivati da će i tu trebati pokoji šamar i kanta vode. Svakako, šamari će pomoći još mjesec-dva nakon zahvata, koliko će djevojčica morati imati čvrsto zavezane noge da bi rana što bolje zarasla.

Hoće li joj, međutim, to biti preprekom za zdravi i čestiti seksualni život u braku? Naravno da neće, jer kad prvi put pusti menstrualnu krv i roditelji joj nađu prikladnog muža, šaman će zašivenu vaginu prije prve bračne noći vrlo jednostavno otvoriti nožem – ili limom, staklom, žiletom, svejedno – i ujutro opet zašiti žicom. Cijeli postupak zajedno sa šamarima i vodom ponovit će se, jasno, kod svakog spolnog odnosa i, još jasnije, svakog porođaja.

Tako, eto, u nekim dijelovima svijeta i danas izgleda obred prisilnog obrezivanja djevojčica: procjenjuje se da je na taj način osakaćeno više od stotinu i trideset milijuna žena. Zbog toga je prije nekoliko dana, donoseći direktivu protiv nasilja nad ženama, Europski parlament u tekst uključio sakaćenje ženskih spolnih organa i prisilne brakove. Pa ipak, iako je donesena golemom razumnom većinom, protiv direktive je ipak bilo teško shvatljivih tridesetak glasova, uz sedamdeset mudro suzdržanih.

I među njima, na čast i ponos Hrvata, tri njihova suzdržana glasa: Mislav Kolakušić, Ivan Vilibor Sinčić i Ladislav Ilčić.

Da, suzdržani. Da, o prisilnim brakovima. Da, i sakaćenju djevojčica....


by Boris Dežulović

https://n1info.hr/kolumne/boris-dezulovic/glas-imbecila/?fbclid=IwZXh0bgNhZ


W0CMTEAAR2dQ83n8BkSuBK0ZcHaJ9fsg2pqVDXQ9P81cmmWlQ7zFYI80D4eVmSbbJY_aem_Afn1


cCFrcQiWD5hXdcldh50jpj66qZNbCbZLyI1R2Vduxrcv5LLHARyKUnnTeMZmbLDPhNF5wXz-iaX


XMqfO6uj-



gadi vam se dok čitate, ovakav txt ? ježite se ? kosa vam se diže u zrak? da i meni, još i više kada čujem da me Hr Muževi takvima predstavljaju u Eu parlamentu...