vještičje kronike

da ponovno projaše- ah da baš taj mističan princ na bijelom konju
i da, postoji..jer je već viđen i stupljeno je u inicijalni kontakt
i dok se čeka njegova..(i svoja)ponovna pojava i zainteresiranost i tako to..i dalje i kako već to ide...
ne smijete biti viđeni s drugim i to još kako si dajete pusu na pješačkom dok čekate semafor
od strane njega...
koji onda na tu scenu kaže..- e to je ljubav...
sa smješkom u očima

mrmlj...:///

p.s. jako duuuga i jako čvrsta i "pametna" i svašta nešto me priča čeka kada jednom...

slučaj x
osobe koje su toliko željele biti što više skupa i blizu
završile su sa međusobnom zabranom prilaska..
+++
slučaj y
osobe koje su pričale o svemu i svačemu i ničemu
završile su potpunom šutnjom...
+
sa daljinom počelo
sa daljinom završilo..

baš svašta :)

ajmo o ljubavi općenito ? :)))
kak je lepa, kak digne raspoloženje, stavlja osmijeh na lice i svijet opet bude lijep:))

Dan antifašističke borbe je državni blagdan u Republici Hrvatskoj koji se slavi 22. lipnja.

Obilježava se u znak sjećanja na 22. lipnja 1941. kad je u šumi Brezovica kod Siska osnovan Prvi sisački partizanski odred, ujedno i prva antihitlerovska postrojba u tadašnjoj okupiranoj Europi.

Nacionalsocijalistička je Njemačka toga jutra napala Sovjetski Savez u operaciji pod kodnim nazivom
Operacija Barbarossa.
Time je izigran pakt Ribbentrop-Molotov o nenapadanju između ove dvije sile.
Zbog takvih novonastalih okolnosti pripadnici Komunističke partije Hrvatske u Sisku našli su se u opasnosti, te su se povukli u okolicu grada – najprije u selo Žabno, a potom u šumu Brezovicu kraj Siska. Ondje su osnovali Prvi sisački partizanski odred, koji od prvih dana izvodi diverzije, osobito na željeznici...itd

razlog?razloga i nema i ima, uvijek to tako bude
i svaki je ko kuća i svaki je minoran, istovremeno
i dobro je i nije kad kužiš da i jesi i nisi i da,
tako je kako je
napravljeno je, što je napravljeno, dramatično ili logično zavisi kako se osjećaš
a zašto onda i dalje preispitujem
i zašto nema mira duhu u toj relativnosti jer i opet kažem dobro je, trebalo je
i opet kažem budalo, tako pametan, a tako glup, istovremeno
i mogla bi sad ja nabrajati i još od najmanje jednoga potvrdu za sve to dobiti
ali kada je sve to tako jadno i uzaludno i ustvari nebitno
i trenutno svejedno nema mira
samo i opet nova pitanja
u beskrajnu petlju upetljana

i tišine..
i nema zapitkivanja
a kada, a di je, a kako, a kaj...
i nema moranja
pa još ovo pa ono, pa joj kasnim, al samo 5 minuta
pa da, taman da stignem još i na..
i onda taman..
i nema žamora
i nema
i sve je
aaah
...
..
.udahhh
izdahhh
i onda, onda ispružena, mogu čak i osjetiti onak generalno ljubav za svijet, svemir, ljude, živine..ma sve..
ali tek onda...
a sad još samo da..


http://www.youtube.com/watch?v=adgkDhCjMXw
king crimson..i talk to the wind

jučer sam bila vani i plesala...kao što skoro nisam
plesala kao da mi fali..onaj davni - berlin."love parade"
a u društvu prijatelja
koji je kužio i nije, jer nismo htjeli pričati o problemima, mojim, njegovim
o onima nekima tamo, nekada našima -trećima
koji nisu tu..i koje smo skroz ignorirali
i zbog kojih smo ugasili mobitele, da nas ne podsjećaju ni poruke, ni pozivi, na njihovo postojanje
bila je subota
a mi smo plesali, na podiju velikome, okruglome
gotovo sami
jer su se neki samo sramežljivo sa strane uz rub u ritmu, klimatali
a DJ je baš gađao, šta i čega i koliko nam toga i takvoga treba
pa je bilo dobro, i veselo, i lijepo, i oslobađajuće
toliko da nam je nekoliko mladih ljudi prišlo i reklo
gledamo vas i samo da znate "pravi ste"
vi sigurno niste odavde

a možda smo zaista sa andromede

znaš, jednostavno je..
prvi puta sam se počastila s njime za svoj rođendan, pa sam ga "potrošila"
i onda je to trajalo neko vrijeme..i bilo je zbiljammmmm
pa se razvlačilo...mrmlj
a sada..
za zadnji puta sam si napravila oproštajku, pa sam se počastila njime...i "potrošila ga" a i isto popodne mu dala nogu

je kao prvo katastrofa..neočekivana, uvijek rušilačka, uništavalačka..grozna, okrutna, ne bira..ide redom..
nepredvidljiva, nesaglediva
ali najzanimljivije je u tim nekim situacijama kad se počne "nabrajati" tim nekima:
ko je fulao?
ko je zaflaksao?
ko je trebao znati, a nije?
na galge, oma'..ili prijeki sud?
i zašto ne gledati razno razne osobe, političare, poznate, manje poznate, one koji žele postati poznati..
kao osobe koje, eto ipak- pomažu
i velika je vjerojatnost da se napokon isto kao ni mi, ne snalaze u takvim situacijama,
pa pomažemo s čim možemo, koliko možemo i znamo
da, neki drugi će nas uputiti kako, koliko, čime i šta je i gdje bolje
ali dozvolite im da pomažu, jer nije to do "slikanja" nije to do predizborne kampanje,
a ako i je
šta ima napokon veze, tako je svejedno da li je to njihovo lažno, promocije radi ili je od humanosti,
od srca i iskreno pomaganje
nije bitno, jer donose, pridonose, pomažu
a novinari ionako ništa ne mogu, nego samo slikati..ili bi bilo bolje da i oni uzmu lopatu, vreću, veslo, pa budu konkretni
želim reći
ne griješite dušu
jer ako ćemo "mjeriti" (a kako, čime) čije je pomaganje poza, a čije iskreno
nikuda ne dolazimo, nikome ne pomažemo

pa kažu:
najteže je na kraju, pretvara se u gnjavažu
iako se već dulje vrijeme zna da je kraj, ali treba to još - napraviti,
odigrati onu zadnju igru zvanu...-prekid
ionako već neko vrijeme ti bude jasno da ništa od ostvarivanja tvojih želja i očekivanja
(i dalje će ostati neostvarene)
kad se shvati da se ok, još malkice voli njega, ali se ipak više voli sebe

pa nabrajaju "znakove" koje su skontale već nekoliko mjeseci prije:
-prestaneš davati nabolje od sebe
-nisi više susretljiva i nasmijana u stilu: ma nema frke
-prestaneš se truditi uljepšavati, ne zbog osobnog konfora, već zato što ti se ne da
(frizura, šminka, makar minimalna, depilacija, nokti, odjeća)
-skužiš da dobijaš manje nego što osjećaš da zaslužuješ, pa počneš vagati njegov udio-tvoj udio
(energije, vremena, htijenja, ideja, prijedloga)
-izbjegavaš ga doticati
-počinješ izmišljati razloge zašto se danas nemrete sexati
-počinješ izmišljati hitnosti i bitnosti nečega, a što te sprječava da ga baš sada poljubiš
-umjesto toga svaki tvoj/njegov poljubac se pretvara u pusu, najčešće u obraz(jer se tako namjestiš)
-svi i sve je bitnije i hitnije nego da se danas nađeš s njim, ili da se barem dobro, dugo i detaljno ispričate na telefon
-ne odgovaraš mu više istog časa na telefon, sms, mail
(iako čuješ i plink i zvonjavu)
-odugovlačiš..sa završetkom
jer još za sada nemaš plan, šta ćeš sa sobom idući vikend, pa se brineš da će ti biti dosadno
nije još toliko "naporan", pa ga držiš uz sebe još neko vrijeme
iako sve češće okrećeš očima na njegove "provale" koje su ti nekada bile zabavne

jučer na telki bila neka pričaonica u neke kasne sate..no uglavnom psihoterapeutica xy i antropolog xy..i razvezali oni..da smo svi manje više zbunjeni..jer si nemremo posložiti "uloge" sebe i sebe u odnosu na druge
sebe kao pojedinca..pa se odrediti prema sebi, društvu, poslu, obitelji, rodbini, roditeljima..
i preuzeti za sve to dužnu brigu, marljivost i predanost
dok je kao prije bilo..-društvo i zajedništvo-
sad je na prvom mjestu pojedinac..i tu dolazi do problema..jer ispada da je preveć toga na jednoj osobi
određivanja, odrađivanja
a kao žene su isto zbunjene
jer ih baka, mama i ostatak ekipe..i dalje uči da budu domaćice, kuharice, slastičarke, peglerice,spremačice,odgojiteljice i supruge...dakle onak na usluzi svima, a na zadnje mjesto -sebe
a društvo im nudi emancipaciju potpunu, te ravnopravnost, karijeru, posao, mogućnosti itd
i kak sad uskladiti..te dvije uloge..s tim da i njih čeka isto ko i muške... društvo i obitelj i posao i bla
a muškarci su zapeli..ovdje kod nas u "patrijahalnoj" spiki, pa im je mama bila sve gore navedeno
a otac manje više onaj "glavni" u kući..
i oni bi sada kao isto i karijeru i lovu i uspjeh, ali bi i partnerstvo, ali bi i predanu majku djeci i predanu domaćicu, i suprugu sebi
e pa sada to ne šljaka i od tuda tolka "zbunjenost" i od tuda tolko
psih.somats. bolesti, sindroma, stresa i pritiska i slomova
plus smo u teroru sreće i zadovoljstva
jer ako nije tako
onda sa nama nekaj ne valja, naravski
i sve nam mora biti odmah i sada
pa kupujemo, pa se zadužujemo, pa se odlučujemo instant za nešto uključujući ljubav, odnos, brak itd..
i cijelo vrijeme trpamo tu rupu u sebi koja je nastala zbog nečeg drugog
i kažu oboje:
da, ljubav boli
jer ako voliš onda se i nadaš, ulažeš i vrijeme i osjećaje i povjerenje i sve i svašta
i nema ljubavi koja ne boli, na nesigurnostima i strahovima početka, ili dok traje svađanje prepiranje i mirenje,
a osobito kad je kraj..

koje mi se sviđaju,
često su na mojim ramenima
ugodno tople baš kolko trebaju, a zimi taman takve da me ugriju
istovremeno su meke, a čvrste,
u svom postojanju
pažljive su te ruke,
koje mi pruži dok se penjem ili silazim,
šarmantne su te ruke
koje me pozivaju na ples, a kad ih prihvatim, u svoje dobijem cjelov
raduju me te ruke,
koje mi donose cvijet, uz široki osmijeh
romantične su te ruke,
dok šalju poljubac kroz zrak ili hvataju moj
uzbudljive su to ruke,
koje me miluju i traže, pa pojačavaju moju želju
mirne su to ruke
dok počivaju na mojim prsima obuhvativši ih
zaštitničke su to ruke
kad me čvrsto privuku sebi u zagrljaj
muške ruke koje mi se stvarno sviđaju
su te njegove

komplimenata, lijepih riječi i laskanja samo odem na tržnicu:
reci draga... što bi ljepotice...oćemo li nešto danas slatkice...ja ću ti to nositi doma srce...dušo, izvoli sama izaberi...

upražnjavaš li bilo kaj tipa..
meditacije(spoznaja, a-ha momenti, smirenje, coolerstvo..itd)
yogu (aktivnost, vježba, tijelo je hram, disanje+ svijest... itd)
mantraš ("čišćenje" od zbrke u sebi i oko sebe..itd)
odmah se nađe podsmješljivaca
koji se rugaju, umanjuju..bla bla
a čemu?
miru koji želiš?
slozi i dobroti kojoj težiš?
hm

a u čem je za*eb..
ja obično za sve njih (m/ž) mislim da su savršeni, pa ih stavim na piramidalni pijedestal
onako odmah u startu
a oni se onda sami strmopižđuju
(eto, prosta sam)
dobar dan:)

p.s. ljubav je nešto drugo, iako mislim da ne stanuje ovdje