vještičje kronike

koje mi se sviđaju,
često su na mojim ramenima
ugodno tople baš kolko trebaju, a zimi taman takve da me ugriju
istovremeno su meke, a čvrste,
u svom postojanju
pažljive su te ruke,
koje mi pruži dok se penjem ili silazim,
šarmantne su te ruke
koje me pozivaju na ples, a kad ih prihvatim, u svoje dobijem cjelov
raduju me te ruke,
koje mi donose cvijet, uz široki osmijeh
romantične su te ruke,
dok šalju poljubac kroz zrak ili hvataju moj
uzbudljive su to ruke,
koje me miluju i traže, pa pojačavaju moju želju
mirne su to ruke
dok počivaju na mojim prsima obuhvativši ih
zaštitničke su to ruke
kad me čvrsto privuku sebi u zagrljaj
muške ruke koje mi se stvarno sviđaju
su te njegove

..."n da, bilo je kako je bilo i šta je već bilo
na meni je bio red
i bila je to još jedna uzvratna večerica, pripremila sam ribu, onak u foliji sa krumpirićima garniranu svim začinima, sve je bilo baš kak treba, uz to i crno vino koje je on donio
i svašta smo pričali,
i sve nešto simpatično i on hvali moje kulinarsko umijeće i kaže da uživa, i kako je sve krasno
i ja se sve meškoljila kolko mi je bilo drago, rastapala se
a onda, u jednom momentu je rekao da ga sve to večeras podsjeća na vrijeme dok je ljetovao u rovinju
zamisli, zamisli kaj mi je rekao…konjina
rekao je da ga to podsjeća na ljeta u rovinju??!!
i meni je tu bilo dosta..
ok nisam mu pokazala da me je to piknulo
ali kako mi može za vrijeme večere dok sve to nešto hvali i hranu i umijeće i da uživa, spomenuti vrijeme dok je živio s njom, bivšom, tom svojom exicom....
zamisli ti, molim te, tu budalu, neosjetljivu??!!
koja blebne, a da opće ne promisli
i znaš kaj
tada, u tom momentu sam odlučila
da nema teorije da mu ikad više spremim ribu, nikakvu, ni srdelicu, ni pohanu, ni pečenu
i da je on jede kod mene..nema majci…
i nemoj mi sad ti tu nešto, da nije htjeo, da nije namjerno, da mu je slučajno izletjelo
i da nije direktno spomenuo nju, samo mjesto, dobro
sve ja to znam, da je on sasvim ok, i da mi treba i da je..uhhh
ali znaš, to mu je bila posljednja riblja večera kod mene
skuhat ću mu bilo šta, pripremiti nešto drugo, ali on kod mene više neće jesti ribu za večeru
tak…sam da znaš..."

i dok je ona uzrujano palila sljedeću cigaretu
ja nisam više inzistirala, da je slučajno, nehotice..bla
srkutala sam svoju kavicu i smijala se u šalicu...
i ipak joj ponavljala kako sorry ali mi je stvarno smiješno, i da mi je još smješnije kad ona sve tak ispriča i poveže i još tome svemu da biblijski naslov..da njegova posljednja večera hahaha..koja simbolika

da si dobar čovjek, onak baš dobar, i da to kaj si napravil… tebi možda je normalno uobičajeno,
ali eto u mome svijetu ta gesta je posebnost, koja me iznenadila, ugodno, jer je nisam često sretala
i kako sam zadnjih mjeseci sasvim solidno izgradila šutnju, prešućivanje i indignaciju uz pokoju nabačenu podrugljivost, nisam ti to rekla..a trebala sam..
poslije mi je bilo žao da nisam, naravno..jer sam čitavo poslijepodne prevrtala tu misao po glavi, okretala je sa svih strana, proučavala i skužila da imam otpor
pa sam se pitala: a zakaj nisam, kaj bi bilo tak loše da sam rekla odmah, da sam to, a opće nije nešto posebno, rekla: znaš, dobar si ti čovjek..
pa sam se čudila, da čak nisam samu sebe prevarila, i to provalila istom brzinom kao što provalim komentar, rugalicu, zeku..
i valjda imam taj problem..skužila sam da imam taj problem,očito je problem…
reći pozitivu tamo gdje joj je mjesto…
možda zato kaj se već mjesecima rugam, parodiram, sarkastična sam i cinična..pa zanemarim pozitivu..i zaboravim reagirati, primjereno, na istu
i kaj sad?..niš
ali evo detektirala sam, pa vježbam, privikavam se i već sutra pazit ću da mi ne promakne prilika, trenutak..
jer će je biti, znam..
od dobrih ljudi je bude, te dobrote koja te zateče, više nego samo jedna i više nego samo jedanput

-"Pevetaši su stereotipni, a meni su ti stereotipi poznati" .....(pa se nastavlja)....."Svi bi oni nekaj na brzinu"...!!!!!
(Stereotip. generalizacija o grupi ljudi,
kojom se istovjetne osobine pripisuju svim članovima te grupe,)
-"Na blogu me gnjavi višak pretencioznosti, manjak istinoljubivosti i/ili samokritičnosti":...(pa nastavlja)..
-a sad ga moram još i gledati, prestrašno"...pa zatim
-"i grozno mi je to što vidim"
-"nego zato jer je to što jest, a kad bih to izrazila riječima, riskirala bih svašta, od baniranja do suda",
-"Ne mogu svariti ni .."
"ne prezirati takvu glupost.."
-"Nemrem smisliti niti ove .."
(sad neka si svako stavi pobrojano u kategoriju kaj više odgovara pod:
pretenciozno-samokritično)

u posebnu kategoriju spada:
..."a sad ga moram još i gledati, prestrašno, na naslovnici ga nekak preskočim, ali na blogu ipak vidim i grozno mi je to što vidim,..."...
(npr. kaže osoba koja ima svoju osobnu sliku baš na tom blogu)
...
.--------------------------------------------------------------------------
------------

.i sad pošto je tobož svima dosadno i svi se žale da nema ničega interesantnoga, a malo ko nekaj napiše već kelji i linka
i kao splasnula je zabava...koja? kada?
slobodno dajte prilog..pričama, citatima, žutilu, naći će se već tema za debatu, nema brige..ali kako je tako je

pa ajmo još malo zabiberiti...sa citatima
--------------------------------------------------------.
.
.
-"općenito su mi vulgarne slike samo u gaćama",...
(-kaže osoba koja je npr. stavila svoju sliku gdje se vidi da je "toples" na plaži)
- "Što se muškaraca tiče, sad ću zvučati kao ame,.ali svakome od njih koji je mojih godina ja sam čista premija, samostalna, seksi, izvrsna ljubavnica, duhovita, zabavna, maštovita, topla i velikodušna..."
(pazzz ti to...da samo "zvučati"????Kao ame!!!..hahah)
kaže osoba koja to isto (takve pretenzije)zamjera npr.Mai-sarai

i ok
ne bi sad dalje tražila...dosta je i ovo
.
.
eto, moj prilog da ne bude više tak dosadno

1.) …. frajer od 45 i kusur godina koji nikada nije bio u braku, nije barem 5 godina proveo u bilo kakvoj formalnoj zajednici, nema bračnog, a ni priznatog vanbračnog statusa..dakle ništa od toga..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm…zašto?..pa nešto ne valja… očito...
teško da je do sada živio na afričkom kontinentu i pomagao u koloniji gubavaca, pa nije stigao ostvariti neku vezu…a vjerujte mi, nije bio ni na sjevernom polu i vadio uzorke leda u saznanju o globalnom zatopljenju…iako možda tvrdi suprotno…
on se boji bliskosti, on ima nepovoljno mišljenje o dugim vezama, on jednostavno nije u stanju dijeliti ništa pa ni slobodno vrijeme sa vama, on ima uredno složene posudice sa začinima i bolje vam je da ih vratite tamo na centimetar precizno gdje ste ih našli, ukoliko ne želite izazvati lagani slom živaca dotičnog…
čovjek jednostavno nije za vas,pogotovo ako očekujete da ste vi ta koju je čekao cijeli život, koja će ga navesti da se napokon preseli k vama ili vi k njemu…

2.)… frajer koji sa dobrih 38 još uvijek živi kod roditelja..pardon ne kod roditelja, nego kod majke..
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto? ..pa nešto ne valja… očito..
I da, sve one priče da je njegova majka glavni krivac što on do sada nije našao ženu svog života, istinite su..on ima ženu života, svoju mamu..koja pogađa njegove želje, koja kuha najbolju sarmu na svijetu, koja zna kako on voli upravo takvu štrudlu i tu gustoću griza na mlijeku…koja savršeno zna kad mu je potreban lijek protiv kašlja a kad pileća juhica… a vama definitivno ne treba, zločesti zmaj koji pogledom jastreba gleda prema vama i propituje vas o porijeklu vašem, vaših primanja i vaše imovine..čovjek jednostavno nije za vas, nema šanse da pobijedite i ostanete normalni u borbi sa nekim tko je već dugo godina izvježban za rovovski rat…i zar zaista želite sebe dovesti u situaciju da se šuljate na prstima do njegove sobe…u ovim godinama???

3.)… frajer koji ima 45 i plus, a koji živi u ne tako sretnom braku…
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja..očito…
i ne vjerujte da je ona njegova doma vještica, histerična ludača s kojom se ne može razgovarati..jer ukoliko i je, budite sigurni da je upravo on to učinio od nje, jer ju je izludio ne čineći ništa, ne pomažući joj nimalo…misleći čitavo vrijeme i isključivo samo na sebe..O.K i na svoje dečke iz birtije.i njihove partije šnapsa,
čovjek jednostavno nije za vas, jer se neće rastati, SMS poruke ćete smjeti izmjenjivati samo u dopodnevnim satima kad je na poslu, vodit će vas u kafiće u sumnjivim kvartovima da vas ne vide zajedno, seks će biti na zadnjem sjedištu vašeg auta, jer on u svojem fura dječju sjedalicu, i jesam li rekla…ne, neće se rastati…

4.)… frajer bez obzira na godine..,koji u nicku ima pojam seks, lover, strastven, macan, spreman, i sve takve varijacije na temu...
vrijeme je da vam se upali lampica za alarm..zašto?..pa nešto ne valja očito..
on je Petar Pan, vječiti dječak koji kao marna pčelica leti sa cvijeta na cvijet, kako sleti tako i odleti…oblači se kod šanera, jer za original ipak nema prihoda,to je onaj B stil talijanskog zavodnika ali na naš domaći način...pa ovaj pije pivo, ali ne fina vina, ovaj vam otvara vrata od restorana ali onda pušta vas da uđete prva, iako si utvara da je novi Valentino..zanimljiv, privlačan, ljubavnik kakvog nema..ma da bio je jedan u povijesti, no on je umro, tako da…
I ne vjerujte mu da je tu zato da vas zavoli, ne on je tu da vas osvoji, a nakon toga da krene dalje..jer ili je u brak ušao prerano pa shvaća da je nešto propustio ili ga samo zanima da u neku svoju tajnu/ javnu bilježnicu upiše još jednu kvačicu..i ne, taj vas neće naučiti ničemu što vi ne znate, jer on je ljubavnik za jednu noć, ljubavnik kratkog daha i još kraće izvedbe, a takav se obično ni ne pokaže kao neko nezaboravno iskustvo, možda samo kao vaše gorko iskustvo .…

Ljubav kako, zašto…čemu
meni se tu nekak čini da su pobrkani lončići
jel se slažemo da ljubav ide od srca?
po mom mišljenju
ljubav je nekaj kaj ti se desi, nemreš sad ići okolo i govoriti sam sebi ..
e pa oću da mi se desi točno sa tim i takvim..ili ništa…
naravno, svi imamo neke omiljene „tipove“ osoba s kojima nam se to prije desi,
onak lijep (po našoj mjeri) dobar (isto po našoj mjeri)..zanimljiv (po našoj mjeri) ali..
uz to, tu našu mjeru, mi bi još i da je ovakav - onakav..a savršen,..
a nije, ko za inat nije..i onda mi sad tu nešto kao kalkuliramo…
jer bi on (zamisli čuda) nekaj ovak, pa bi onak, a nekaj skroz (o užasa) nikako ne bi
a i ostalo mu je skoro pa drugačije, nego kaj bi mi..
i odmah sumnje…
ne valja, nije to to, nije jer… bla, bla..
pa nam je važno da ga svi oko nas prihvate kao super tipa, jer je naš,
a to „super“ smo im svima prije stalno tupile i kako sad izaći na svjetlo dana sa takvim nečim -ne super,
i taj neki mora, jednostavno mora, biti takav, ni manje ni više nego -super
pa bi onda mi da se taj neko ponaša taman onak kak smo si to i zamislili
pa da sve naše frendice popadaju na rit i unisono zaključe :..da kak je on…super
a toga nema
jer sve nešto racionaliziramo, mjerimo, računamo, zbrajamo..
a ne gledamo kaj nam je u srcu..
jer ispada da eto taj On ne spada u tu neku našu sliku, prihvatljivosti, pameti, racionalnosti i računice
povrh svega, ljudi se domisle da je „bolje“ biti s nekim u kog nisu jako zaljubljeni, jer mogu „racionalno“ urediti život, pa nisu izloženi, ranjivi ili samo sebe tjeraju u neke koncepte koji su „u redu“ svakako prihvatljivi mami, tati, osobama oko nas, koji će sve oko sebe fascinirati i intelektualno, moralno,običajno, očekivano, standardizirano…
plus koji će nam osigurati ne znam kaj, a materijalno, građansko, ono kaj je „in“…
sve ostalo ili manje od toga je nevolja,neprilika i sram,
za priznati, pokazati, dozvoliti..sebi…
ukratko
prihvatiti treba ono što volite, a ne neku sliku o sebi, njemu, zajedničku kakva bi trebala biti
sve ostalo je čista računica...a slijedom toga ide razočarenje…

(zbilja nije problem pohvatati „radnju“ i „temu dana“)
dakle, izazovi padaju na sve strane..rukavice se bacaju samo tako
kladionica
jer ako sam ja ovo (nešto):
ajde i ti…jer možeš, moraš, pa nije valjda da se ne vrednuješ, poštuješ, zašto misliš da manje ili više, vrijediš..& bla bla...
i to se nastavlja, sve do izazova
sa svim objektivnim vs. neobjektivnim,
u svojim i tuđim očima,
samokritikama vs. kritikama,
skromnošću i nedostacima, hvalama i prednostima, manama i vrlinama
međutim, meni je to jednostavno eksponiranje zbog eto -ega velikoga ko kuća
i ok, ovo je pretpostavimo takva stranica, da li?
ali, ima dio koji me eto malkoc muči i pokušavam to razumjeti
dobro, svi smo u nekim godinama, sjajnim, manje sjajnim,
izgledamo kako već koja (koji) zasluženo, slučajno a ipak genetski određeno,
ali ta nazovi izazovnost i potreba uslikavanja i pokazivanje poprsja, bedara, struka itd
zar to nije ipak samopromocija, predstavljanja sebe kao eto još uvijek atributima blagodarenima ženskog, strasnog, čežnjom ispunjenog bića..
iako se proteže teza, da smo svakako samosvjesna, misleća, karakterno izgrađena, inteligentna stvorenja, koja nikako ne trebaju takvu vrstu pozornosti ni vrednovanja,
meni je ovo a slikovno
ipak nedostatak dobrog ukusa, mjere
i čisti egzibicionizam

„Egzibicionizam je „nastranost“ kod koje središnje mjesto zauzima parcijalni seksualni nagon gledanja, čija je erogena zona, iz koje potječu seksualna uzbuđenja -čulo vida.
Za razliku od voajerizma kod kojega se zadovoljstvo traži i nalazi u gledanju erotski uzbudljivih prizora, egzibicionizam je pasivni oblik ovog nagona (biti gledan), kod kojeg se uživanje nalazi u pokazivanju cijelog ili dijelova nagog tijela.
Egzibicionistička crta karaktera naročito je razvijena kod narcisoidnih osoba—„ izvor wiki

jer nismo mi od jučer

bio je opet vikend, naš vikend
oboje smo ga očekivali sa nestrpljenjem, iako je prošlo već nekoliko desetaka takvih,
a naših vikenda…jer mi baš nismo od jučer
došao je u točno dogovoreno vrijeme, priznavši sam da je krenuo ranije, ali je šetnjom sebe prilagodio dogovoru,
ja sam ionako već bila nestrpljiva, kao i uvijek, željna da ga vidim, posve dirnuta načinom njegova dolaska, u očekivanju, njega, u čežnji za njegovim poljupcima, toplim rukama, zagrljajima, šarmantnim pričicama i komplimentima…
a on nimalo drugačiji, već i dalje nježan, pažljiv, nasmijan, i ono što mi se zbilja sviđa…
nasmijanih očiju koje su me i dalje gledale, znatiželjne kao da smo od jučer, još istom pozornošću pratile…
vrijeme nam je teklo, gotovo neprimjetno
između poljubaca, šala, razgovora, prepričavanja, dodira, vina i muzike…
da bismo vrlo skoro prestali sa pričama i smijehom i počeli sa ljubljenjem, sve jačim, sve strastvenijim, udisali i oduzimali dah jedan drugome
sa njim je uvijek sve tako neobično
istovremeno i jednostavno i komplicirano, strast kao da nam jača i raste,
jer na neki čudan način on osjeti, predvidi i sve zna…što bih radije i što mi u kojem trenutku odgovara…
a onda smo vodili ljubav, sa toliko strasti, sa toliko entuzijazma, kao da smo od jučer,
kao da se tek sretosmo, istražujemo, prepoznajemo…
da bismo oboje u jednom trenutku osjetili nešto skroz nadnaravno, osim zajedničkog vrhunca,
otvorio se prolaz u cijeli svemir, gdje smo odaslali to neko sićušno sjajno zrno, a buduće kozmičko dijete
u neku čudnu dimenziju, kao garanciju naše buduće (rebirth?) karme…

je bio poznat jasenovac?"
...a on važno veli...."tamo su srbi išli na logorovanje" .....hehee....mamin biser
---------------------------------------------------------------
ti baš nisi sva svoja, jel?
jel se ti to hvališ?
jel ti relativiziraš žrtve?
ma jesi li ti ikada bila tamo i vidjela sav onaj užas na slikama kaj se događao?
jel ti neko tamo neko bio, pa pričao?
zar nisi vidjela činjenice i dokumente i
sve one kame i maljeve i sjekire???
tebi je to smiješno???
tebi je to..... hehehehe
sram te može biti
zaista sram
jel ti želiš reći da tamo nije bio logor? gdje su ljudi stradali?
mučki ubijani i mučeni?
židovi?, romi? srbi? krivovjerni hrvati?
želiš li reći da su tamo doista svirali "malu floramy".?uvježbavali?, kulturno se uzdizali?..
kako je i onaj saborski kreten već rekao? i zabavljali nijemce i ustaše?

da ti blog već nije prijavljen, ja bi prijavila
srami se

-„Svima je poznata istina da je situiranom neženji supruga neophodno potrebna…“

Ustao je od stola, nakon ukusnog hotelskog doručka, pogleda kroz prozor rastežući se..
uslikao je vedro nebo i komadić Kollhof zgrade.
Pažljivo je iz kofera vadio odjeću za taj dan, isto tako od nje pažljivo složenu, iskombinirat će nešto, toplo je,
kako je i predvidjela, proljeće je ipak došlo ranije.
Svidjelo mu se kad je našao njen mali memento među čarapama. Pločicu fine belgijske čokolade.
Nasmijao se i poslao joj kratki sms sa slikom neba... još jučer je nazvao kući, samo da je čuje i da joj kaže da je jučerašnji sastanak prošao sasvim u redu, poslovna suradnja se nastavlja…veselila se dobrim vijestima,
a njemu je bilo drago da vjeruje u njega.
Danas je uzeo slobodno, ali već sutra, jutarnjim letom se vraća, rekla je da će ga čekati...oduvijek ga čeka.
Oblačio se razmišljajući o njoj. Nedostajala mu je. Njegova Erika.
Volio je njen miris, osjet njene kože, godilo je kako ga i dalje može zavesti i baš svaki puta naježiti dok mu prelazi svojim dugim prstima niz leđa…
Bio je iskreno zahvalan nebesima što je ima. Lijepa je. Poželjna, pametna, učinkovita.
Spasila ga je od jedne očite provokacije i zamalo pravog skandala. Novine bi stvarno vrištale naslovnicama.
Preuzela je na sebe sva nezgodna novinarska pitanja, izvrgnuvši ih poruzi i čuđenju.
Nekoliko puta su planski izašli…dozvolili da ih slikaju, glumeći iznenađenje, negodovanje, pokazujući da su i dalje zaljubljeni i već petu godinu nerazdvojni. Interes je utihnuo.
Stvarno joj je bio zahvalan. Bila je njegova prijateljica, sestra, ljubavnica.
Život uz nju i sa njom, napokon mu se činio smislen i kompletan.
Volio je njenu jednostavnost prihvaćanja, bez suvišnog kompliciranja tako svojstveno nekim ženama.
Sa njom je znao na čemu je.
Volio ju je i ona je voljela njega. Njihova međusobna ljubav je bila neupitna, a strast prožimanja itekako prisutna. Svejedno, ubuduće stvarno mora biti pažljiviji.
Nikakvi mladići željni slave i probitka ga neće razotkriti ni ucjenjivati…
ovdje u Berlinu se ipak može malo opustiti, prvo ide u tursku kupelj,
ima dogovor sa plavookim Tarikom, i oni su kao ljubavnici već nekoliko godina trajali,
a onda će zajedno u obilazak klubova…malo ludog noćnog provoda...
izašao je na ulicu i pričekao taxi…topeći finu čokoladu u ustima poslao je istu ljubavnu poruku na dva broja…

bila je već luda, od ispitivanja sebe, slušajući njega, izvrtanja svoje i njegove utrobe u nadi da pronalaze odgovor,
koji bi bio onaj pravi..a razlog.
prošla je listu osjećaja, uglavnom onih da se ona osjeća loše, da mu nije napeta, da je ona nešto kriva, da mu nije dala dovoljno pažnje, poticaja i kako to da ne može razumjeti
da je on neko osjetljivo romantično biće, koje voli čitati, i pjesnike, i pamtiti čitave odlomke, koje bi onda prostirao..pred njom, za nju, onim svojim svilenim glasom koji se kovitlao i mirisao istim, kao dim iz njegove lule
a sebi za izgovor, to da mu je romantičnost ustvari izlika, shvatila je uz jednu jutarnju kavu, kao osobno oslobođenje, nakon još jedne poetske noći
predajući se, zaspala je prva, uz opetovano puštanog debussya, a on se skutrio pri dnu kreveta, pokriven plahtom jedva prebačenom preko struka i bubrega, izgledajući nedostižan i u snu, pozom romantičarski patnik
a onda je odlučila da neće biti lojalna, i da mora pričati s nekim
osjećala je da mora, ali baš mora reći to što je bila tajna, njihova tajna,
m da svakako "njihova" hau jes no
bila je to njegova i samo njegova tajna..
onemoćao je
napustila ga "mala snaga"
ma eto
to je

Drage moje znane i neznane,
- sretan Vam 8.mart …
i nemojte mi sad tu brijat,
da kaj?
da dan, kao dan!
da šta ima veze!..
da ste eto, opet u istom sranju, ak ne u još gorem! i da kaj bi vi sad trebale?...
ostavite tu spiku muškima, ionako si svašta dozvoljavaju...
TIHO..sad, i sjetite se…
da nije bilo nekih pametnih žena, vi sad ne biste ovo čitale,
da nije bilo nekih pametnih i hrabrih žena, i upornih žena,
vi se možda ne biste školovale, a kamoli čitale ovo na svojim pc-strojevima, možda upravo u vlastitom uredu…
hrabre žene omogućile su ovo i meni i vama...i vašim kćerima…
mislite da nisu?...
imate pravo glasa,
smijete raditi, ako i što želite,
možete bit doma, ako želite,
išle ste u škole i na fakultete, koje ste same izabrale…
a ne učile samo toliko koliko je potrebno da biste bile "drage" ženice,domaćice, majke
i klečale u za vas izabranoj crkvi..
smijete sve i još više od toga, na volju vam je...
imate pravo reći- Ne!
svakom kretenu koji vas tretira kao stvar, imate pravo ostati neudata ili se udati samo iz ljubavi i vlastite želje,
imate pravo na razvod, imate pravo na svoj novac i vlastito nasljedstvo,
imate pravo na odluku kada i da li, roditi ili ne,
imate pravo hodati ulicom bez pratnje, pa i golog pupka(mada je sad malo hladno)ali dobro..
i dokle god vi mislite da je to samo još jedan običan dan,
razmislite i sjetite se da ćete možda doći u situaciju kad vaša sestra ili kćer neće misliti da je to ...
samo jedan običan dan...
Pokažite da ste odgovorne, svjesne osobe, da cijenite napore, trud, suze, batine, klevete, napade, pa i smrt
i svu onu agresiju koju su morale pretrpjeti vaše prethodnice…
da biste imale ovaj dan…međunarodni dan žena….
sloboda koju uživate nije stečena lako, u to budite sigurne...
imate oko sebe još masu primjera, pa i u slobodnoj EU postoje pridružene članice,
gdje nije dozvoljen razvod, pobačaj..
a da ne govorim o zemljama gdje žene još uvijek kamenuju za preljub,
gdje su djevojčice od dvije godine obećane muškarcu kao otpust sramote ili duga..
gdje žene ne smiju na ulicu bez velova, zara,feredža…pratnje..
gdje djevojčice još dan danas obrezuju, gdje se kupuju mladenke, gdje se traži pravo prvenstva bračne noći....
Sve je to dio tog dana…
sve je to dio vizije nekih pametnih, upornih i hrabrih žena…
i da, treba biti aktivan ..i uporan...jer je to jedino prihvatljivo uređenje modernog svijeta
ravnopravnost, nezavisnost i jednakost….

Pokušajte ne odmahnuti rukom, na taj dan kao na samo još jedan dan..
budite barem toliko kulturne i pristojne, cijenite njihovu želju, pokret i ideju...
jer je velika
i jer je potrebna
Hvala, svim pametnim, hrabrim i upornim ženama sa vizijom.

-jer 84% parlamentarnih zastupnika u svijetu su muškarci, a žene čine 51% biračkog tijela.
- jer je u obavljanju kućnih poslova, odgoju djece te njezi bolesnih i nemoćnih samo 20% udjela muškaraca.
-jer su dvije trećine nepismenih osoba u svijetu djevojčice i žene.
-jer muškarci posjeduju 99% obrađene zemlje, a žene obrađuju i proizvode 70% svjetskih usjeva.
- jer 2.000.000 djevojčica ostaje bez klitorisa zbog genitalnog sakaćenja.
-jer 15 do 25% trudnih žena dobiva batine od svojih partnera tokom trudnoće
-jer 5% tinejdžerki prijavljuje policiji da su Ih Istukli njihovi mladići.
- jer jedna od tri biva za života udarena iIi seksualno zlostavljana.
-jer se u jednom od 10 domova događa ozbiljno nasilje, a žene i djeca bivaju žrtve u 95% slučajeva.
-jer će dječaci čiji su očevi bili nasilni prema svojim partnericama 10 puta češće od dječaka iz nenasilnih obitelji i sami postati nasilni kad odrastu.***(ženska mreža Hr)

Šutnja je prijatelj svake agresije i nepravde.
Upravo najveći postotak agresije događa se u tišini kućnih zidova pod nekom fasadom savršenog života…..
I ovog trenutka dok ovo čitate, netko u tišini trpi, osjeća se otuđenim od svijeta i života i jednostavno ne shvaća svoju svrhu
(xxx)
Sretan Vam 8. mart

žene
na moment se čini da su svjesne, u kojem vremenu i stoljeću živimo
i čudno je kad malo malo, ali vrlo lako izleti ono „običajno“ i „red je“i
„ona da je prava,znala bi“
pa se natječu koja je bolja u čemu, pa ide slikovni red kolača, slikovni red…
“vidi kako sam marljiva, ovakva onakva, a ti nisi“
naravno, sve je to pozitivno, što eto svi sve i svašta znaju,
međutim dokle god mislimo da osim ljudskosti, blagosti, pristojnosti, osobnosti i dobre volje
trebamo imati još i ovjerenu certifikatom
kvalitetu kuharice, slastičarke, pekarice, spremačice domaćice, djeteta, prijateljice, ljubavnice, roditeljice etc etc
to onda sve dovodi u pitanje
jer kome se to dovraga dokazujemo? zašto? čemu?
-
na žalost imam preko nekoliko slučajeva kao primjer
da iako je neka Ona bila doslovce tik do savršenstva po svemu,
uključujući kuću, djecu, svoj posao itd itd
svejedno je ostala „sama“, pa u nekim glavama i „jadna“
tako da ako nešto ili sve radite, tik do savršenstva, a zbog i samo radi natjecanja,
da biste kao prije, uspješnije, normalnije, očekivano osvojile nekoga tamo Njega a bitnoga,
mislim da vam je to sve za džaba

nije moj dan, nije ničiji dan,
(to ničiji ide one koje znam i koje sam čula telefonom, njih x od jučer i danas)
teške stvari se događaju, svaka za sebe poprilično teška, u okvirima globalnog sela i svijeta, ipak sasvim nebitna..
ali svaka za sebe...svakome od nas...
komplikacije samo takve, ali ne bi mi sada o tome, jer..
a to sve bez priče ili upravo zato što nema priče, ili nema svrhovite priče...
zapali smo u šutnju, svi sa svakim, niko sa nikim, svako sa sobom....
i tobož:- "sve je la la" i uz smiješak
:-"ma naravno da nije ništa"...
a u glavi nam kaos...koji eto utišavamo, svaki od nas...jer ne sada,
i zato jer nećemo baš sada kvariti moment
i kvariti sliku ili trenutak,
sa raščlanjivanjem nečega, a kaj se mora
ionako na drugi i dulji pogled ...i ne mora, baš sada, odmah, razriješiti
i to nešto, a važno, uvijek stignemo ..zar ne?
a da li?
jer to "nešto" u nama raste ko gruda puštena niz brijeg, vrti se i sa sobom dovlači sve više toga,
nerazmrsivoga i onoga što treba i onoga što ne treba..i onda bi to sve pokuljalo van..
ali ne,
nikako nećemo da sve, baš sve, i apsolutno sve pokulja,
jer bitno, jer nužno je odvojiti važno od nevažnoga..i onda s tim na stol
ali ne danas, ne sada, nećemo kvariti...
jer šta ako sad ja tebi kažem...znaš kaj...nisam znala kako bi te se riješila, i nisam htjela više razmišljati, lomiti se i kombinirati i nećkati i bili bi ili ne bi
pa da se više ne premišljam, da više ne kompliciram, da se ne vraćam...jednostavno sam te -prevarila
šta ti misliš, jesam li nam dobro napravila?