vještičje kronike

žene
na moment se čini da su svjesne, u kojem vremenu i stoljeću živimo
i čudno je kad malo malo, ali vrlo lako izleti ono „običajno“ i „red je“i
„ona da je prava,znala bi“
pa se natječu koja je bolja u čemu, pa ide slikovni red kolača, slikovni red…
“vidi kako sam marljiva, ovakva onakva, a ti nisi“
naravno, sve je to pozitivno, što eto svi sve i svašta znaju,
međutim dokle god mislimo da osim ljudskosti, blagosti, pristojnosti, osobnosti i dobre volje
trebamo imati još i ovjerenu certifikatom
kvalitetu kuharice, slastičarke, pekarice, spremačice domaćice, djeteta, prijateljice, ljubavnice, roditeljice etc etc
to onda sve dovodi u pitanje
jer kome se to dovraga dokazujemo? zašto? čemu?
-
na žalost imam preko nekoliko slučajeva kao primjer
da iako je neka Ona bila doslovce tik do savršenstva po svemu,
uključujući kuću, djecu, svoj posao itd itd
svejedno je ostala „sama“, pa u nekim glavama i „jadna“
tako da ako nešto ili sve radite, tik do savršenstva, a zbog i samo radi natjecanja,
da biste kao prije, uspješnije, normalnije, očekivano osvojile nekoga tamo Njega a bitnoga,
mislim da vam je to sve za džaba

nije moj dan, nije ničiji dan,
(to ničiji ide one koje znam i koje sam čula telefonom, njih x od jučer i danas)
teške stvari se događaju, svaka za sebe poprilično teška, u okvirima globalnog sela i svijeta, ipak sasvim nebitna..
ali svaka za sebe...svakome od nas...
komplikacije samo takve, ali ne bi mi sada o tome, jer..
a to sve bez priče ili upravo zato što nema priče, ili nema svrhovite priče...
zapali smo u šutnju, svi sa svakim, niko sa nikim, svako sa sobom....
i tobož:- "sve je la la" i uz smiješak
:-"ma naravno da nije ništa"...
a u glavi nam kaos...koji eto utišavamo, svaki od nas...jer ne sada,
i zato jer nećemo baš sada kvariti moment
i kvariti sliku ili trenutak,
sa raščlanjivanjem nečega, a kaj se mora
ionako na drugi i dulji pogled ...i ne mora, baš sada, odmah, razriješiti
i to nešto, a važno, uvijek stignemo ..zar ne?
a da li?
jer to "nešto" u nama raste ko gruda puštena niz brijeg, vrti se i sa sobom dovlači sve više toga,
nerazmrsivoga i onoga što treba i onoga što ne treba..i onda bi to sve pokuljalo van..
ali ne,
nikako nećemo da sve, baš sve, i apsolutno sve pokulja,
jer bitno, jer nužno je odvojiti važno od nevažnoga..i onda s tim na stol
ali ne danas, ne sada, nećemo kvariti...
jer šta ako sad ja tebi kažem...znaš kaj...nisam znala kako bi te se riješila, i nisam htjela više razmišljati, lomiti se i kombinirati i nećkati i bili bi ili ne bi
pa da se više ne premišljam, da više ne kompliciram, da se ne vraćam...jednostavno sam te -prevarila
šta ti misliš, jesam li nam dobro napravila?

Da dogodilo mi se…
fina priča, fino razumijevanje, bezbroj noći provedenih u spikama, zafrkanciji,ovdje..
i pala kava, jedna, druga…pričao je taman kaj treba, koliko treba, iako malo onak uz njegovo patroniziranje, jer kak koja tema naiđe, on je bio u sličnoj ili skoro pa identičnoj situaciji..
ali ajde, ipak upoznavanje napreduje, nije da nije simpatičan, ok nije nešto moj tip,
tj.tip muškarca na kojeg padam bez pretjeranog truda s njegove strane
ali ajde, zašto ne…ionako sam se oporavljala od jednog brodoloma, pa je već prošlo neko vrijeme, a ja sama, i znatiželjna i sve nešto.. čeznutljiva,
pa si rekoh: ajde baš da vidim..
i krenulo to „nešto“…
međutim napomenula sam, na vrijeme, da nisam spremna za neku veliku vezu, bitnu vezu, trajnu vezu, ali da nisam ni odrečno protiv.. pa što mi prilika donese..
i bilo je ok, i izleti i izlasci i lijepi sms, za buđenje, dan i večer, pa susreti, poprilično učestali..
i dakle, trajalo to, neko vrijeme, bilo ugodno, ali eto, s vremenom se ipak pokazalo nedostatno, jer nije on taj, jer jednostavno nije...i što sam ja više relativizirala, on više zapinjao, pokušavao, uporan bio
i previše sam vidjela tih „nedostataka“, i previše sam vidjela nekih nedosljednosti, koje osobno ne volim…
i onda sam rekla: čuj, nema ljutnje, ali ja ne bih više, nismo mi ti,
nismo mi za trajanje,nismo mi za onako kako ti želiš i kako trebaš, a nismo ni za ono kaj bi ja..pa ajde da sad ne kvarimo sve, i da se ne ljutimo i da sve to ne ode predaleko,
ajmo prestati, bez krivice i optuživanja, ajmo nastaviti druženje, ovdje, pa kad se sretnemo u komentarima, zezamo se, ili ne..ali održat ćemo tu neku pristojnost…
i kao dogovorili se mi..može..
i onda na jednom blogu, u jednom od općih veselih zafrkancija, on se nađe pogođen, nečim, ili jednim mojim komentarom, a nekome
i napiše mi:-prestani se zafrkavati, prestani se zezati, jer ću početi pisati blogove o nama,
šta je bilo, kako je bilo, koliko je bilo, i šta voliš i šta ne voliš…
i potrudit ću se da te prepoznaju…
i tu sam ja ucvikala, jesam, priznam, i povukla se…
a onda me obuzela ljutnja u smislu:
ti ćeš mene ucjenjivati?
ti ćeš mene razotkrivati?
diskreditirati? olajavati?
a zbog čega?
zašto?...
pa sam mislila: ma ajde, baš da te vidim
međutim nisam, priznajem, nisam, malo sam utihnula, malo sam „smanjila doživljaj“,
malo manje dolazila…i srećom sve se smirilo, jes da je on nakon toga još jednom malo cvilio, pitao: jel bi pokušali opet, a meni bilo žao i glupo i bezveze, ali sam rekla: sorry ne..
jer me uplašila njegova reakcija, jer me uplašila njegova prijetnja…
više se ne vidimo, ne susrećemo, ako se slučajno nađemo na istom mjestu, sve je mirno i kulturno, on je u međuvremenu nekako brzo, ali našao drugu..i ja sam sad mirna uz ono:
- uhhh jeftino si se izvukla
...

lily alen
fck U fck U very much
Look inside, look inside your tiny
mind
Then look a bit harder
'Cause we're so uninspired,
so sick and tired
Well I think you're just evil ...

jedna ga voli, svejedno, ili usprkos, svim tim godinama braka, a nakupilo ih se, nekih 25 ili više, imaju djecu
i ona je posvećena obavezama kuće i zapostavljanju sebe, ostajanju doma...
jer je tako bolje, praktičnije i jednostavnije..
jer on će sve srediti i materijalno brinuti i pomagati, a ona neka je doma…
i ona živi zbog njih svih i za njega, njoj prvoga i zadnjega, jedinoga, njoj jedinstvenoga, jer on je njoj
-ljubav života…
međutim, nakon 25 ili više godina on je izbjegava, on radi, radi ko crv u kamenu i kad ne radi on radi, jer on mora raditi da njima omogući, a poslije rada mora se i družiti, jer mora održavati poslovne kontakte i u tim druženjima vani on se smije, šali, šarmira i zavodi, i ima prijateljicu.. s kojom je malo malo pa na kavi, i on se druži jer želi i mora...
a doma šuti i kasni i mrk je i dalek je…
pa ona njega, svog jedinoga muža i oca svoje djece, tu ljubav svog života pita…
da di je, da kad će njih dvoje van, kad će u društvo i da li ona opće smije…
ali on je umoran i razdražljiv i nema šta za reći, pa kad je jako ljut svađa se, negira pomisao da je vara i da je odbija
i da je dalek, pa se ljuti na nju , viče i lupi je..
a ona tada plače i nesretna je i boji se i ne zna šta bi i kopa po mail-u i po mobitelu i nalazi poruke koje joj nisu jasne..
ali on ne priča doma, jer se napričao preko dana, jer je umoran od druženja, jer je umoran od rada…za sve njih…
&
jedna ga još voli, jer je on njoj ljubav veća od života, jer je prvi i jedini, jer nema nikoga u njenom životu,
jer je otac njene djece, jer je njen preko 25 godina ili više… i jer je njeno da ga podupire i podržava i da se brine za djecu, i da sjedi doma, dok on gradi karijeru da bi njoj i djeci bilo bolje..i šta ona sad hoće…
zar ne vidi da on i dalje dolazi na ručak kući,
i nema veze što on ima 20 godina mlađu, drugu, i malo dijete s njom tom drugom, situacija je jednostavno takva,
on tu ništa ne može, on i dalje daje novac u kuću i dolazi doma na ručak..
i nije se rastao od nje, ali on ima pravo na svoj život, i on ima pravo na drugu, a mlađu..
a ona plače i ne spava i pije tablete i liječi se i ide na razgovore sa doktorom da opstane i zanima je
koliko će taj bol trajati i da li će se on njima, djeci i njoj samoj, ikada vratiti…
i ostati dulje nego što traje podnevni ručak…

dawn penn: u dont loveme
No no no,
you don't love me and I know now
'Cause you left me baby,
and I got no place to go now...
http://youtu.be/4JEo-GetMRY

tjah nekome sa strane ili "friškima" može se činiti čudno, ali ovdje je bilo i bit će, a bogme vidim opet je...
aktualno mnogo toga
uključujući tako omiljene uvrede, ruganje na osobnoj razini, ismijavanje, diskvalificiranje, razvlačeći nešto...
što ovdje nikako ne pripada,
i to je ona strana nas, koju svi imamo, a koja nije za javnost, ni za podastiranje,
jer smo je rekli ili vidjeli mimo ovoga mjesta ovdje..nekome na kavi, na telefon, na uho...
međutim kao za inat , nekako ipak dođe tamo gdje ne treba, i kod koga nikako ne treba...
jer da uistinu pripada tu, ovom mjestu, tada taj neko koga se to tiče, čije to je, na koga se odnosi,
bi trebao prvi u javnost sa tim,
i onda je sve jednostavno..rekao si je javno ovdje- ko ti je kriv..
a ako pak taj neko šuti ili ne spominje, znači da ne želi, ne misli da treba ili jednostavno neće..
i naše je da to prihvatimo..kao informaciju koju možda znamo, ali ne otkrivamo..

Words like violence
Break the silence
Come crashing in..

ovdje zastalo rimsko doba, zasjeli pa gledimo, koga ćemo danas
zbog danas, jutros ili od jučer, a bez suvišnih zakaj
zato kaj smo tu, zamoreni sobom, drugima,međusobno smo si već manje-više sve rekli,
znamo ko će kada i kako
čitamo se i čitaju nas, ionako smo pročitani
oni koji nisu, ne izjašnjavaju se dovoljno
i po izgledu sve se zna, i po lažnim godinama i po spolu i rodu
po stažu ovdje, i prepoznatljivi smo i znamo ko se na kaj pali, zapali, upali i zgori ili samo rogobori ili šuti pa se povuče
ko je s kim bio ,bit će, je... i to se zna, samo treba pitati na pvt ili malo pažljivije pratiti
a kad dođe nova žrtva bacit ćemo ga u prvi krug sita i rešeta, ako nedajbože ima stavove, ne može, jok,
dok nas ne privikne ili nam ne dosadi, može i trančiranje
ako se ne obriše, odustane, pokori i opstane, slijedi sjeckanje
pa ko duže i upornije, svako malo neko ga dokači, dok se nesretnik ne ugnijezdi na svom mjestu i među nama
zamoreni smo igrom, a željni krvi ponekad potegnemo neku staru kavgu
građa iz arhive je itekako moćna
nedostaju ležaljke, toge, pune posude voća i ćupovi vina
opća dekadencija

p.s.
pročitala zapis, baš fora slika :) vidim stalnu ekipu zavaljenu u carevoj loži, jede grožđe, pije vino i s dosadom gleda u arenu. dugo stalni borci, sve fejk borbe. onda neko novi uleti i zacakle se oči, diže se s ležaljki, bodri, al brzo dosadi i prst dolje :))) ma nema do propasti rimskog carstva :))
Autor: mirelina | 05.02.2013. u 19:16 |

antički filozofi bili su u pravu kada su emocije koju mi danas stavljamo pod zajednički nazivnik “ljubav” podijelili otprilike ovako:

PHILIA (ili STORGE) je duboka ali neseksualna ljubav između bliskih prijatelja i/ili članova obitelji, odnosno duboka povezanost koju osjećaju ljudi koji skupa ratuju (tema mnogih tzv. “buddy-buddy” filmova),

LUDUS je zaigrana ljubav, danas bismo je vjerojatno nazivali flertom, “muvanjem”, “barenjem”, očijukanjem, itd. To je više kao naznaka, mogućnost ljubavi.

PRAGMA je zrela ljubav koja se razvija tokom dužeg vremena i za nju je potrebno malo se aktivnije potruditi. Ona ne podrazumijeva međusobno podrazumijevanje, već zahtijeva duboko razumijevanje, osjećaj obaveze prema nekome te prihvaćanje kompromisnih rješenja – a to danas nisu posebno popularne stvari. U pravilu to nije ljubav koja “se događa” – to je ono na što priručnici za samopomoć misle kada kažu da treba “poraditi na vezi”….

AGAPE je generalna, neekskluzivna ljubav prema čovječanstvu općenito – danas, kad svatko gleda svoju guzicu, također nije posve popularna.

PHILAUTIA je ljubav prema sebi, što automatski ne podrazumijeva sebičnost – Aristotel je smatrao da bi čovjek prije svega trebao voljeti sebe kako bi znao voljeti druge.

MANIA je luda, opsesivna i posesivna ljubav koju se u popularnoj kulturi često glorificira – na duže je pruge, naravno – neodrživa.

EROS je seksualna strast i želja, no u našoj je kulturi ona najizraženija vrsta ljubavi – problem je u tome što je vrlo kratkog vijeka. Ako se EROS vremenom ne pretvori u PRAGMU ili PHILIJU, neće baš potrajati.

No i ako se pretvori u philiju, to je kraj onome što mi danas podrazumijevamo pod ljubav – dakle kraj tzv. romantične ljubavi.

(c/pblogR.J.)

mi i oni
zar ne mislite da nam je ovaj site malo pomaknuo percepciju kakvi jesmo, kakvi jesu, kakvi bi mogli biti
kaj je to normalno, očekivano, tolerantno, druželjubivo
a kaj je uvrnuto, al onak do koske
pričate o maskama..ovdje su svi bez maske, ja svakako glasam da ih stavimo
možda ćemo onda biti i spremniji i otvoreniji za "možda"& "eventualno"
uglavnom
"težinu svojih grešaka shvatite tek onda kad sretnete osobu koja ih ne prašta"(xx)

Sakaćenje ženskih genitalija, žensko obrezivanje ili obrezivanje žena (engleski Female genital cutting, FGC ili Female genital mutilation, FGM), je naziv za "sve procedure koje uključuju delimično ili potpuno uklanjanje eksternih ženskih genitalija ili bilo kakve ozlede ženskih polnih organa bilo iz kulturnih, religijskih ili drugih ne-terapeutskih razloga.

Žensko obrezivanje je pre svega veoma raširena u Africi kod mnogih plemena. U Egiptu, Etijopiji, Sudanu i Džibutiju gotovo 100% žena ima ovakvu sudbinu. U ostalim državama su obrezane samo pripadnice pojedinih plemena, npr. u Nigeriji, Maliju, Senegalu, Burkini Faso ili u Keniji. FGM se pojavljuje i na arapskom poluostrvu (Ujedinjeni arapski Emirati, Južni Jemen) delovima Azije, te, prema nekim navodima, i u delovima Bosne i Hercegovine (vehabije), i kod dela muslimanske populacije u Sandžaku. [1]

Prema procenama na svetu živi između 100 i 157 miliona žena i devojčica koje su podvrgnute obrezivanju. Svake godine taj broj se poveća za oko dva miliona. Što znači da se u toku jednog dana obrezuje oko 6000 devojčica. Obrezivanje devojčica se ne može uporediti sa obrezivanjem dečaka, obzirom da se kod obrezivanja devojčica odstranjuje jedan dio seksualnog organa, što kasnije u nemalom broju slučajeva ima dugoročne posledice na zdravlje. Stoga, oni koji nisu pripadnici plemena koja vrše obrezivanje, ovaj običaj ne nazivaju obrezivanjem, već osakaćivanjem genitalija. Postoje različite forme obrezivanja:

blaga Sunna (sunna = arapski "Tradicija"): ubadanje, rezanje ili potpuno uklanjanje kožice klitorisa;
modikovana Sunna: delomično ili potpuno uklanjanje klitorisa;
Klitoridektomija / obrezivanje: Uklanjanje jednog dela ili celokupnog klitorisa, kao i jednog dela unutrašnjih stidnih usana. Ova operacija u pravilu ima za posledicu ožiljak koji je toliko velik da pokriva vaginalni otvor;
Infibulacija / faraonsko obrezivanje: Uklanjanje klitorisa, unutrašnjih stidnih usana, te unutrašnjeg dela vanjskih stidnih usana. Preostali deo vanjskih stidnih usana biva pričvršćen trnjem. Ovaj ostatak kože srasta zajedno, a u ranu se stavi mala cevčica koja omogućava oticanje urina i mesečnog menstrualnog krvarenja.
Za celokupan poduhvat koriste se najrazličitiji instrumenti kao što su, žileti, noževi, makaze, komadi stakla. Sve se, uglavnom, vrši bez anestezije i dezinfekcijskih sredstava, ponekad se upotrebljavaju prirodni melemi. Osakaćivanje vrše babice ili starije žene, a ređe sveštenici muškog pola ili berberi. Starost devojčica nad kojima se provodi ovaj poduhvat, u pravilu, je između 4 i 8 godina.

FGM je stari običaj, koji datira još iz vremena pre pojave monoteističkih religija. Proširen je kod muslimana, jednako kao kod hrišćana i animista (pripadnici vere u prirodu i postojanje dobrih i zlih duhova). Razlozi koji se navode za provođenje osakaćivanja genitalija su uglavnom različiti:

osakaćivanje genitalija je religiozna zapovest (iako se ni u Kur'anu, a ni u Bibliji ne pominje obrezivanje žena).
ženski pol je ružan i nečist, obrezivanje i infbulacija štiti ženu od bolesti, krvarenja, crva itd.
osakaćivanje čini devojčice u potpunosti ženama, jer se "muški dio" otklanja sa žene.
osakaćivanje umanjuje seksualnu želju žene i štiti je od njene seksualnosti.
osakaćivanje povećava plodnost i šanse za udaju.
muškarci doživljavaju veliko seksualno zadovoljstovo sa infibulisanim ženama.
stara tradicija se mora sačuvati, okretanje od ove tradicije znači prihvatanje "zapadnjaštva".
Stvarni motiv za osakaćivanje genitalija ipak treba potražiti u partijarhalnim društvenim strukturama. Osakaćivanje služi kao sredstvo kontrole ženske seksualnosti i zaštita od gubitka nevinosti. Zdravstvene posledice su veoma teške:

stanje šoka zbog velikog gubitka krvi;
trovanje krvi; tetanus;
inficiranje dečijom paralizom, hepatitisom i HIV-om;
problemi sa pražnjenjem mokraćnog mehura, oštećenje i infekcija mokraćnih puteva i bubrega;
zapaljenje jajnika i maternice; sterilitet;
jaki bolovi kod mesečnog menstrualnog krvarenja;
bolovi za vreme seksa kod infibulisanih žena, posebno nakon sklapanja braka ili nakon rođenja deteta, kada muškarac penetriše u sasvim mali otvor;
problematični i za majku i za dete po život opasni porođaji (pošto je vaginalni otvor toliko mali da se pre poroda mora otvarati, uglavnom, operativnim zahvatom. Ožiljak je neelastičan, pa prilikom poroda prouzrokuje užasne bolove. Carski rezovi i porodi na vakum su stoga česti. Nakon poroda žena se ponovo zašiva, a ostavlja se otvor veličine iglenih ušica);
česte bolesti ženu vežu za kuću, ona nije u stanju raditi ili redovno pohađati školu;
psihičke posledice su reakcije koje sliče reakcijama nakon preživljene traume: potiskivanje, podvajanje ličnosti, reakcije straha, depresija, poremećaji ponašanja. Neretko u plemenima postoji zabrana da se govori o bolovima.
izvor wiki...

dakle kako znati jel ti čovjek mulja?..nikako..eto kako- nikako, jer nemreš to znat...dok se sve ne razotkrije...niti ste 24 h skupa, niti ste pod istim krovom, ne znaš njegove navike, njegov tempo, niš ne znaš...ni nakon tjedan ni nakon dva , ni nakon mjesec dana, ne znaš, jer ne možeš znati, pa ni te tajne sa strane..znaš samo ono kaj ti veli, pogotovo ako ti to razložno prezentira..i da, onda ispadne da popušiš foru, jer je jednostavno popušiš...
i to se apsolutno svakome može dogoditi, i ko kaže da ne može, laže ili samo nije još naletio na takav primjerak... ,
i ne znam kak vi, ali ja kad se skompam sa nekim, ne idem sad odmah u "tajnu misiju",kojom ću razotkriti nekoga tamo, a apriori lažofčinu, družim se, vjerujem, slušam, nekaj mi nije jasno, pitam, ili ostavim da mi se objasni ili čak ni ne pitam, pustim to kao dio osobnosti te neke osobe, dio koji se još ne dira, jer nije moje da zadirem u to nešto, recimo u tu tzv.tajnovitost, pa neću sad provjeravati baš sve kaj mi neko kaže ili ne kaže, ili zakaj se ne javlja, ili, ili, ili... i tako bezbroj tih- ili...
kaj ja znam,...neću..
a ako je baš nešto jako čudno, da, promislit ću, posumnjat ću..ali nekako neću odmah otvarati fajer ili ići na niske udarce ispod pojasa, pa zivkati u nemilo vrijeme, ja recimo volim imati svoj mir, poštujem da ga i neko drugi ima...
ne sumnjam odmah, niko ne sumnja..zar ne?..ili ste već svi toliko prekaljeni? ali ja vam ne vjerujem da jeste...
jer ako se jednom ogrneš u sve te plašteve sumnje, pitanja, propitivanja i ne znam čega sve ne...pretpostavljaš odmah da je neko lažov, kvaran i ovakav- onakav, e pa onda nema ništa dalje, jer nema kaj dalje, kad nikome ne vjeruješ ništa..
a po mom tada ti sam imaš ozbiljan problem,
i kako onda zaboga, opće uspijete ostvariti neki normalniji kontakt s nekim? ikim?ikada?..
i ne, to što bi eventualno i ja popušila nečiju priču, to opće nije ni neka moja projekcija, nekih tobož mojih očekivanja, a na tog nekoga.ili kaj ja znam kaj...nije...jer ako je neko ok prema meni, redovno komunicira, redovno je ok, kakva moja projekcija?..da je napokon neko ok? da je osoba koja zabavlja? koja je draga? koja je zabavna? koju sam eto našla?..kako je to krivaprojekcija..koga? čega? kriva? za šta?
i tako, te se stvari dese, jednostavno, dogodi se... ali ja tu nisam kriva, ni ta osoba kojoj se to dogodilo nije kriva..
mogu biti ljuta, povrijeđena, plačljiva i jadna, mogu..svašta, ali nije moja krivica, samo sam upala u klopku lukave igre, i kaj, onda ću ubuduće opet ko tajni agent neke tajneslužbe sve drugačije gledati, pod povečalom sumnje, nepovjerenja i nevjerice? meni je to nemoguće..
međutim jednom kad se otkrije da je sve fejk i laganje.uhhh
ali postoji i uvijek ali...da se i dalje ima mogućnost odluke, zadržati ga kao zabavu ili ga izbrisati iz memorije..i ići dalje sa svojim povjerenjem

da prekrije brijeg
niti da zvjerka zamete trag
pada da bi ja što mela,što lopatala 80 štengi, dok sa grana isti taj snijeg pada za vrat..veselje..ikkk
"up to the hill backwards" (by D. Bowie:
The vacuum created by the arrival of freedom
And the possibilities it seems to offer back

p.s a sad nakon 3 sata mene je fkt strah pogledat van(((

jel ko bio danas u 15h pred katedralom u zgb-u na sveopćem ljubljenu unatoč i u inat baš?? a?

istraživanja kažu..ima više depresivnih, ima više opijanja..(svaki izgovor, je dobar izgovor)
ima više u prosjeku samoubojstava..
a oko stola blagdanskog...okretanja očima, emocionalnih provala, što bijesa, što tuge, što jada, što žalosti, povreda, nervoze...a zašto?
zato što nam oduvijek govore kako je -mir i dobro i veselje ona jedina spika koja bi nas morala furati tih dana
a kad smo još fino odgojeni (po kak se spada, špranci)
pa se silno trudimo biti pri tome i savršeni..uključujući dom, ručak, pripremu ...frustraciji nema kraja
i kak nećeš puknuti?
kak se ne zbedirati?
kak ne pošiziti?
i sve onak.."ja sam u te dane sam/sama" jadnoj spiki biti..ili
još gore, sve te obiteljske posjete..ručkovi i večere..i darivanja i td
samo zato što je red, i što se to od tebe očekuje, a pol njih ne podnosiš, ali ih zoveš, jer te mama podsjeća, jer će se ta teta nafrnjiti, iako će prigovarati(jer to uvijek radi)svejedno to napraviš..ali ti sve ide na živce...i onda, u čemu je štos?
zar je doista tako strašno biti sam, iako ti na tv-u svaki film onak lupa u pleksus, jer prikazuje okruženje iz "snova" sa obavezno zamagljenim od zime prozorima, kamin, druženje i slavlje..a ha..da, da
a ako su njima blagdani, pa žele i očekuju veselje i mir i...
zar nisu i meni, tebi?
i jer ne zaslužujem da imam mira..od svih tih ljudi, rodbine i napokon ...očekivanja?

Naljutit ću se
jer me manipuliraš
jer se nadaš da je sve po starom
i da ću opet razumjeti, popustiti

Vikat ću na tebe
jer opet i opet ponavljaš isto
jer me uvjeravaš da je to tako
i u normalnom tonu me ne čuješ

Zgazit ću te
jer postavljaš pred mene nemoguće uvjete
jer očekuješ da se prostrem i sudjelujem
i više nego što mogu i zaslužujem

Odjebat ću te
jer stvarno nisi normalan
jer ovakvo što predugo traje
i želim napokon malo mira za sebe

4ch..19.12.12.

tak!!! a sad odoh..delat nekaj korisnoga

..raspoložena,
onak kućanski, domaćinski i vrijedno i bla
ali zadnjih dana nisam..
iako sam svašta napravila..ali to se ne vidi i to se ne zna...(osim po povratnim mailovima zahvale i hvale)
i već dva dana unatoč raspoloženju koje ipak varira zajedno sa odlukama, nisam ništa značajno po doma napravila...
vježbam sama sa sobom..ne napraviti ništa, i pri tome se ne osjećati bzvze...loše ili kaj ja znam.. krivom...
i prespavala bi svu tu jurnjavu, nabavku, spremanje i nakuhavanje i kolače..jer se sve može kupiti i platiti, ali za to treba love...ali kao onda svejedno nisi jako vrijedna i to kuhanje i kolači nisu jako finiiii i niko te neće hvaliti i neću moći cvasti kad ih se degustira i prekomjerno hvaliiii..
ko da mi je stalo..
da li i od pohvala živimo?al da godi bogme da..
e tu je problem...jel mi doista stalo?jel to toliko bitno?
da sve te neke radnje...planovi i pripreme oko jako velikog spremanja, pranja, glancanja, kuhanja, pečenja i koje se podrazumijevaju, jer si žensko, jer je to tako, jer se očekuje, "red je", jer jedino onda si prava..žena, domaćica..bla
i unatoč tom nekom modernom životu i ravnopravnosti i slobodi žena i modernoj spiki..-ti vrijediš zbog samog svog postojanja...postoji taj pogled uprt u tebe..pogotovo kad se pogledaš u ogledalo..
koji sumnja, koji analizira, koji pita..koliko si to ti? koliko ti je stalo?
a koliko je to tradicija, očekivanje, podrazumijevanje..
i onda nekad uzdahnem i mrmljajući nešto napravim
nekad napravim i jednostavno ne razmišljam
a nekad ne napravim..
i u tim sitnim inatljivim stvarima koje ipak ne napravim..uživam skoro podjednako kao i u onima koje sa zadovoljstvom napravim...
i sad bi ovdje išla spika..ako ti se ne da, radije nemoj, ako nije sa srcem onda se ne računa, ako već sumnjaš onda nekaj ne valja u startu..
i sad očekujem..da me pukne..ili inatljivost ili zadovoljstvo..teško da će biti sreća..iako i to je moguće..