D.O.O. ZVRNDI DRNDI ZDRNI ZGRMI ZDIMI

14. 06. 2018 Express
Kazna dolazi gotovo tri godine nakon što je njemački proizvođač automobila priznao kako je lažirao podatke za gotovo 11 milijuna dizelaša
S novčanom kaznom od jedne milijarde eura kažnjen je Volkswagen zbog skandala s dugogodišnjom prevarom oko emisije dizel automobila. To je i jedna od najvećih kazni ikada presuđenih nekoj njemačkoj kompaniji.

Volkswagen je najavio kako se neće žaliti na novčanu kaznu, zbog zanemarivanja nadzora nad upravom, što bi moglo otvoriti put i rješavanju preostalih kaznenih istraga u Europi. Kazna dolazi gotovo tri godine nakon što je njemački proizvođač automobila priznao kako je lažirao podatke za gotovo 11 milijuna dizelskih vozila kako bi varali na testiranju emisije. Dieselgate, kako je skandal nazvan, koštao je Volkswagen desetke milijardi dolara.

Osramotio je i njihovu vlast koja se odavno uplitala u rad ove najvažnije industrijske kompanije u državi. Političari iz dvije glavne njemačke stranke sjede u Nadzornom odboru kompanije koja je djelomično u vlasništvu države. Istraga je pokazala kako je manjak nadzora u odjelu razvoja motora nakon 2007. godine odgovoran za manipulaciju sa 10.7 milijuna dizelaša koji su bili namješteni tako da bi mogli prevariti regulative diljem svijeta.

Izvješće OECD-a otkriva tko troši najviše alkohola u EU, koje zemlje imaju problema s pretilosti i koji su europski narodi lijeni.

Europljani su generalno gledano dobrog zdravlja. Isto tako, Europljani duže žive, gdje je očekivan životni vijek muškarca 75 godina, a žene 82 godine, što pokazuju podaci dobiveni između 1980. i 2010. godine.

Najnovije izvješće OECD-a otkrilo je i porast bolesti poput dijabetesa i astme, djelomice zbog učinkovitijih liječničkih dijagnoza, ali i zbog povećane konzumacije alkohola, pušenja i masne hrane, prenosi Washington Post.

Izvješće OECD-a predstavilo je prosjeke europskih zemalja u pretilosti, konzumaciji alkohola i fizičkoj aktivnosti.

Alkohol
Nikad ne biste pogodili koja europska najviše konzumira alkohol. S 15,3 litre alkohola godišnje, tu prednjači Luksemburg, što je porast od 12 posto u odnosu na 1980. godinu. OECD međutim ističe kako su zapravo strani državljani odgovorni za takav prosjek potrošnje alkohola u Luksemburgu, zbog tamošnjeg manjeg poreza na alkoholna pića od europskog prosjeka.

Iz Luksemburga na ljestvici su Latvija i Rumunjska s 13,2 i 12,7 litara godišnje. Ako se pitate gdje su Hrvati, odgovor je na donjoj sredini tablice, s prosječnih 10,1 litru alkohola godišnje.

Isto tako istraživanje OECD-a pokazalo je i zabrinjavajuće rezultate istraživanja alkoholiziranosti kod tinejdžera u dobi od 15-godina. Svaki drugi 15-godišnjak/inja iz Danske tako priznaju kako su u životu bili pijani dvaput. Šokantno je da su danske tinejdžerice u tom smislu gore od dječaka. Njih 56 posto priznalo je kako se opijalo, dok je 55 posto njihovih muških vršnjaka priznalo istu stvar.

Druga na toj ljestvici je Latvija, no kod njih postoji osjetan jaz, jer 57 posto tinejdžera priznaje kako su već bili u alkoholiziranom stanju, dok isto priznaje 47 posto tinejdžerica.


Hrvatska je opet negdje pri sredini, s 44 posto 15-godišnjaka, koji priznaju kako su već bili pijani, dok isto priznaje 26 posto hrvatskih tinejdžerica.

Unatoč rigoroznim zakonima o oglašavanju alkoholnih pića i smanjenju konzumacije od 15 posto od 1980. godine, Europa je još uvijek vodeća regija svijeta po konzumaciji alkohola, koji isto tako predstavlja treći zdravstveni rizik u EU, odmah iza duhana i visokog krvnog tlaka. Problem je u tome što dok se jedan dio Europe 'trijezni', drugi se odaje alkoholu.

bum, tres, kraš, fijuuuuu..........krak, krah..........
Osvojila zlato i sva nesretna
“Svi mi govore: ‘Ovco, jesi li poludjela?

Kolovoz 2018 g
Marija Lasickene, aktualna svjetska prvakinja u skoku u vis nakon osvojenog zlata na EP-u u Berlinu iznenadila je atletsku javnost velikim ogorčenjem zbog skromne visine koju je preskočila.
Najbolja visašica svijeta Marija Lasickene osvojila je zlato s dva preskočena metra, ali nije joj bilo do slavlja, bijesna što je skočila 6 cm manje od osobnog rekorda.
Ja smatram da sam izgubila, da sam ozbiljno razočarala samu sebe, jer ovo nije rezultat kojim se treba osvajati Europsko prvenstvo. Ovo me jako uznemirilo. Nema radosti zbog pobjede, tužna sam,’ izjavila je Lasickene pred iznenađenim ruskim novinarima i dodala:
Ne osjećam nikakvo zadovoljstvo u ovoj zlatnoj medalji. Svi mi sad kažu: ‘ovco, jesi li poludjela?’, no ja sam takva samokritična i znam da mogu puno bolje.’

Ova 25-godišnja Ruskinja posljednjih godina apsolutni je vladar skoka u vis, no zbog doping skandala koji je okruživao njezinu atletsku reprezentaciju nije imala prilike nastupiti na Olimpijskim igrama u Riju.
Svjetski rekord ženskog skoka u vis drži bugarska atletičarka Stefka Kostadinova s preskočenih 2,09 na Svjetskom prvenstvu u Rimu, 1987., a druga na ljestvici svih vremena je naša Blanka Vlašić s preskočenih 2,08 na Hanžeku u Zagrebu 2009. godine.

Malo fali, malo fali da bi dušo srećo mi imali......
Link

Trenutni svjetski rekord u skoku u vis pripada Kubancu Javieru Sotomayoru. Rekord iznosi 2,45 metara, a postavio ga je 27. srpnja 1993. godine u Salamanci u Španjolskoj. Odmah iza njega je Mutaz Essa Barshim iz Katra, sa samo dva centimetra manje. Ovaj je rekord prilično svjež i datira iz 5. rujna 2014. godine, a postavljen je u Briselu. Za usporedbu, osobni rekord Dicka Fosburyja iznosi 2,24 metra.

Što se ženskog dijela, koji je nama najzanimljiviji, tiče, svjetski rekord drži Bugarka Stefka Konstadinova, a postigla ga je davno – 30. kolovoza 1987. godine, i od tada nije srušen. Drugo mjesto pripada našoj skakačici Blanki Vlašić, koja je slijedi sa samo centimetrom manje. Njezin skok iz 31. kolovoza 2009. u Zagrebu zapravo je drugi skok na toj visini; tri godine prije nje ga je postigla Šveđanka Kajsa Bergqvist. Blanka je tri puta pokušala srušiti svjetski rekord Stefke Konstadinove, ali, nažalost, niti jednom nije uspjela.

Link
Doha 2019 100m finale
Link

Evangelistin poznati citat za Vogue, listopad 1990.

Link

Link

Link

Link

Hrana je mnogo više, puno više od same teme za konverzaciju

Reci mi što jedeš ja ću ti reći tko si.
Anthelme Brillat Savarin

Davno je Hipokrat rekao -Neka vaša hrana bude lijek, vaš lijek vaša hrana.

Nema iskrenije ljubavi od ljubavi prema hrani.
George Bernard Shaw

Čini mi se da su naše tri osnovne potrebe: za hranom, za sigurnosti i za ljubavi, toliko izmiješane da ih više ne možemo razdvojiti.
Mary Frances Kennedy Fisher

Budućnost nacije ovisi o načinu na koji se hrani.
Jean Anthelme Brillat Savarin

"Omiljena životinja mi je - odrezak!"
Fran Lebowitz

"Nitko na svijetu nije hrabriji od čovjeka koji se zaustavi na jednom zrnu kikirikija."
Channing Pollock

"Vrag je učinio kažnjivim sve u čemu uživamo u životu. Ili nam pati zdravlje, ili duša, ili se debljamo."
Albert Einstein

Pivo je dokaz da nas Bog voli i želi da budemo sretni.
Benjamin Franklin

Nakon dobre večere, može se oprostiti svima.

Nije hrana toliko slatka kao poziv.

Toliko se piše kakvih ljudi ima ovdje, da sam jednostavno morao u neku komoru zaviriti. Komoru naših "pravednih"
Nikad nisam volio takve izraze, ili takve usporedbe.
Gdje i malo normalnome, čovjeku s malo znanja, saznanja, upučenosti u društvene tokove toga nezaobilaznog, susretljivog dijela života našeg svagdašnjeg advokata, odvjetnika, pravnika tako nazivati ...., takve epitete, superlative........ mu dodjeljivati posebno najvažnijim organom ljudske vrste, koji se u mnogim kulturama diže na pijedestal božanstva, a na ovim prostorima koristiti kao osobinu,crtu ličnosti, karakter, moral, i ne znam što sve ne.......
Gramatički, pravopisno......... ne uklapa se ni u misao, ni u smisao često izrečenog.
Po tome kao da su i ovo izmislili ti vrli, revni, uvijek logički, razumski, nadasve za pravdu nastrojeni pravnici koji se malo bolje razumiju u hrvatski pravopis....... (nisam dakle jedini koji kuži materiju)
Odvjetnička pizda, što je to ?
Pa sve govore te dvije riječi.Pizda od odvjetnika - odvjetnička pizda.Opet perfidno prebacivanje loptice na ženski rod. IJOpet su oni vješto šmugnuli, eskiivirali našim oštrouhim kritičarima koji doduše nisu pohađali bečke muzičke akademije, ali imaju sluha za sve.
Sve čuju. Sve znaju. Sve razumiju.
Usporedbe, sličnosti, evidentne i uočljive razlike, da, nije loše koristitit ali sa nekim sebi al pari po obrazovnom nivou, utjecaju, važnosti,..........neophodnosti ovog našeg životinjarenja.
Razlika između advokata i doktora je u tome što te advokat opljačka, a doktor te opljačka i ubije.....nek k tome ima privat groblje onda te i oporezuje.
Doktor ako te pograbi možeš biti ne samo do smrti dužnik, nego i u onom životu. Kakav živ, takav i mrtav. Destinacija Pakao
Danijela je u Karici koja nedostaje Tarika nazvala - "Tipična odvjetinčka pizda"... ...(za izbacivanje je nominirao Joker zovi)
Koji li je to sad izraz, koje objašnjenje, tumačenje?
Tipična odvjetnička pizda !!!!!
Kako bi onda podosta doktora nazivala ????
Koji epitet bi oni dobili ?????

Visine,su čovjeku odavno izazov, poriv koji je duboko usađen u njemu.
Dizanje letvice i skakanje poput Blanke,penjanje kao Božić, uzbuđenje osvajanjem najviših vrhova, nebesko plavetnilo kao cilj, način života, ..(kučici na drvetu na 50-om katu...) ...uzbuđenje posebno u adrenalinskim sportovima, hobijima, zabavnim Luna parkovima, penjanja po ravnim zidovima, bacanja s kojekakvih visina, ne samo elastičnim trakama, padobranima, nego i užetom.
Letenja tvrdim krilima poput zmaja, letenja mekim krilima kao što su paraglajderi, padobrani, posebna oprema za lebdenje,
Letenje je posebno primamljivo ako se nabroje samo neke letjelice iz kojih se promatra ovaj čudestan svijet i snima. Moglo bi se konstatirati da je ovaj svijet i nemoguće zamisliti bez svega onoga što nam ogomučava da budemo visoko, da letimo, da se uzdižemo, dižemo u nebesa....(sagrade li nam još Manhattan?)
Ljudi koji samo sa svojim nogama idu, hodaju u visine.
Ayona the artist se svijetu predstavlja kao r'n'b pjevačica za koju mnogi nisu čuli, Ipak je znatno uspješnija kao model na Instagramu, na kojem je prati preko 100 tisuća ljudi. Ayona je zemljopisno posebno orijentirana na "brdsko-planinsko visinsku zonu".
Ona se, naime, u raznim zemljama rado penje u visine, pa ondje ističe svoje bujne obline.
Nedavno je to učinila u Dubrovniku.
Vitaly Raskalov i Alexander Remnov ne poznaju strah od visine. Penjući se na dizalice više i od 500 metara ili pak na neke od najviših nebodera u Moskvi, ovaj neustrašivi dvojac ne koristi nikakvu zaštitu, pa čak niti konpac već sa sobom imaju isključivo fotoaparat
Gotovo tri godine sam mislio da je nemoguće popeti se na Sveučilište, ali kako kažu – sve je moguće, samo ako to žarko želiš, napisao je Vitaly.
Strast fotografa Toma Ryaboia iz Toronta je visina. Gotovo da nema zgrade u tom gradu čiji on vrh nije osvojio. Njegov cilj je - popeti se na krov zgrade i fotografirati predivne prizore.
Uvijek tragam za najvišim krovom u gradu, to je ovisnost.
Naravno, nije jednostavno popeti se na krov visoke zgrade, stoga često mora bježati čuvarima, psima i skrivati se od sigurnosnih kamera.
Kaže - maskiram se. U poslovnu zgradu ulazim u odijelu, na gradilištu sam obučen kao radnik.To mi je u krvi

Nemojte nikad prestati pjevati.!!!!!!!......Po tom načinu razmišljanja su nastala mnoga umjetnička djela kao i legedne
Jedna od njih......
Link
Za neke možda tužnjikava pjesma, ali treba je pjevati...
Link

Crtamo, gledamo, vidimo, tumačimo, objašnjavamo,.......
Da li je moguće????
Zašto, nešto ne bi bilo moguće???.
Sve je moguće!!!
Loš čovjek u anđelu nađe nešto lošega,a onaj dobar i u vragu vidi nešto dobroga.
Mora li to biti neko pravilo, postoji li pravi razlog, ili je to ipak samo tako napisano.......Samo za neke.
Da je moguće vidjeti dobro u onome tko je vladar, autoritet, možda strah i trepet, ne mora značiti da je uvijek takav.

Kralj koji je imao jedno oko i jednu nogu, silno se trudio da sakrije svoje mane, za povijest, svoje nasljednike,za sve one koji će o njegovoj vladavini govoriti stoljećima prikazujući sebe kao i ostali kraljevi koji su bili veliki ratnici.

Jednog dana zatražio je da ga naslika neki od velikih slikara u kraljevstvu. Bilo koji. Međutim niko se nije usudio da napravi sliku, jer bi tako morao naslikati kralja bez jednog oka i bez jedne noge. Tako da su svi redom odbijali kraljevu želju, odnosno pobjegli bojeći se neće li se jednog dana dovoljno sviđati i dopasti slika koju će napraviti, bojeći se i za svoj život.

Ali konačno, kraljevi dvorani uspjeli su nagovoriti jednog slikara koji je ipak pristao da naslika kralja.

Bila je to izuzetna slika koje je iznenadila sve na dvoru.

Slikar je, naime, naslikao kralja u lovu kako puškom nišani u jelena. Ciljao je sa jednim okom zatvorenim i klečao sa jednom nogom ‘savijenom’!

Sir je, strogo govoreći, dodatak koji se stavlja ispred imena nositelja određenog priznanja tradicionalno dodjeljenog od strane britanskog monarha. Sama titula je zapravo vitez (određenog reda) dok se sir koristi kao stil u obraćanju. Ekvivalent za ženski spol je dame (dama) ili lady za vitezovu suprugu.

Dodjeljivanje priznanja, počasti i titula u Ujedinjenom Kraljevstvu ima dugu povijesnu tradiciju, koju su u manjoj mjeri započeli još anglosaksonski kraljevi. Prvi viteški red ustanovio je Edvard III. 1348. godine i to je bio Red podvezice. Od tada je niz britanskih kraljeva osnovalo druge redove od kojih su neki u međuvremenu i iščezli. Britanski sustav priznanja je izuzetno složen. Tako jedan pojedinac može biti član viteškog reda, ali istovremeno ne može koristi titulu sira. Ujedno između članova različitih redova postoji i određena hijerarhija; tako je, na primjer, vitez ili dama Reda podvezice nadređena većini drugih vitezova.

Tradicionalno, uvođenje u viteški red vrši vladajući britanski monarh, trenutno kraljica Elizabeta II., ali i drugi članovi kraljevske obitelji imaju izvjesne mogućnosti i nadležnosti u specifičnim redovima. Od kraljice, u prosjeku, titulu viteza godišnje dobije oko 2 600.........(( DVIJE TISUĆE ŠESTO ))......... ljudi za izvanrednu hrabrost, dostignuća ili zalaganje u službi Ujedinjenog Kraljevstva.

nezamjenjiv.......
nije mi potreban prijatelj koji se u gotovo svemu slaže sa mnom i klima glavom.......
to moja sjenka radi mnogo bolje.....

i kad je oblačno......

......jesam potreban....
i neophodan....
mada nisam na Vlasti....

kad sam bio mali
tata mi je rekao
mislio sam da se šali
on se rijetko šalio
znao mi je reči
ajde sine Raspučine
u visine......
znao sam pomisliti
koje visine ????
gdje i kako ?????
onako mali, neiskusan, gotovo bez ičega
mogao sam samo
na tribine

i onda......
sve je bilo super
I sve je bilo za pet
o čemu sam moga razmišljati i reči...nego.
kad si muško i voliš nogomet
pobjedom opijen, ušlagiran i agresivan
curi svojoj
pisao sam
dušo moja ja sam
neophodan,
nezamjenjiv
predivan

kad sam bio veći
na stadion sam išao da se liječim
jer ona država je imala komplekse
dok smo mi lizali tuđa govna,
oni su jeli kekse

nakon svega kad tata stavi bijeli šal
mi smo prva fronta.....mi smo nacional........mi smo grubi faul

sad kad sam kao odrastao......čitav svijet sam shvatio.......sve je glupo jednostavno
moj stari stalno gleda u pod.....stidljivo misli kako je dobro biti na Vlasti.....jer Vlasta je uvijek bogata
I Vlasta ako se potrudiš voli da te časti
Link

Link

običan svijet
Link

i onaj pomalo divlji
Link

Psiholozi tvrde: Ljudi koji puno psuju su pametniji

Tijekom odrastanja roditelji i odgajatelji nas obično uče kako se trebamo suzdržavati od psovanja jer je neprikladno i nepristojno. Tome definitivno pridonosi i društveni stereotip prema kojem se oni koji često psuju smatraju neobrazovanima jer to rade samo zato što nemaju dovoljan vokabular kojim bi se inteligentno izrazili.

No, prema nedavnoj studiji, „pogani jezik“ može biti puno pametniji nego što se nekoć smatralo. Naime, ljudi koji često koriste psovke imaju veću vjerojatnost da će tečno govoriti koristeći se svjetovnim, neutralnim riječima.

Razlog tome je što takvi ljudi razumiju opći ekspresivni sadržaj psovki, kao i nijanse u razlikama koje moraju biti uzete u obzir kako bi se psovke prikladno koristile. Drugim riječima, ljudi koji češće psuju imaju sposobnost da nijansiraju razlike među riječima, što ukazuje na prisutnost većeg jezičnog znanja nego li kod ostatka ljudi.

Osim toga, psiholozi tvrde da su ljudi koji se često koriste psovkama iskreniji od onih koji se suzdržavaju od psovanja. Dakle, ako psujete kao kočijaš, ustvari ste iskreni i inteligentni.

Postoji i neki slučajevi iz prakse koji potkrepljuju ove činjenice. Primjerice, veća je vjerojatnost da su osumnjičenici koji psuju nevini pa se protiv njih češće odbacuju optužbe. Isto tako, one svjedoke koji se tijekom svjedočenja koriste psovkama suci i odvjetnici smatraju vjerodostojnima i iskrenima.

Sve u svemu, možda psovanje ipak nije tako loša stvar! Sljedeći put kad vas netko naljuti pa vam izleti ružna riječ, samo objasnite da ste vi pametni i iskreni. Jer sve je u znanosti, a istraživanja su na vašoj strani.

Annie Lennox (Aberdeen, 25. prosinca 1954.) je škotska glazbenica. Karijeru je započela u pop grupi The Tourists, te je kasnije s bivšim članom grupe Daveom Stewartom osnovala sastav Eurythmics. Duo je tijekom 1980-ih postigao međunarodni uspjeh sa singlovima kao "Sweet Dreams" i "Here Comes the Rain Again".
1990-ih, započela je solo karijeru debitantskim albumom Diva (1992.), koji je lansirao nekoliko hitova uključujući "Why" i "Walking on Broken Glass". Do danas, objavila je pet solo albuma i 2009. kompilaciju The Annie Lennox Collection. Dobitnica je osam nagrada BRIT, više nego bilo koji drugi ženski izvođač. 2004., osvojila je Zlatni globus i Oscara za najbolju originalnu pjesmu "Into the West", skladanu za film Gospodar prstenova: Povratak kralja.

Link