under construction

Daklem, ovo je post o nečem sasvim drugom.
O gnijezdu lastavica.
Skućile se u kantunu stropa pred konobom. Ova postava prvi put tamo negdje 2017.godine. Umalo im strina došla glave jer su kenjale iz gnijezda ravno pred vrata konobe. I baš nikako ne možeš uć ako ne ugaziš u govno. Bude predaleko za zakoračit, jer tu je i visoki prag (ćaća ga napravio ako ikad pukne bačva pa se izlije vino da ne iscuri na dvor). Iza cokla neka kao rešetka (nju je dundo postavio privremeno, eno je stoji još uvijek nema ni 40g..vrag odnia prišu)
Dakle, bar jednom nogom nagazit u govno i kvit.
Strina bi gnijezdu došla glave, da ju nismo vidjeli kako rezolutno korača sa starom metlom u ruci prema konobi. Skočili mi svi koji smo tad imali svoje piliće. Valjda smo bili nafilani tim roditeljskim instinktom i obranili gnijezdo.
Ionako smo po cijele dane Non-stop u govnima. Ili su u pelenama ili su govna okokuće jer je ljeto idealno za odvikavanje od pelena.

Promatranje lastavica koje po cijeli dan letaju naokolo donoseći ptičadiji crviće i mušice, postao je ritual. Svakom ukućanu bi se prenosile vijesti iz gnijezda ako bi kojim slučajem zbog obaveza propustio neki važan događaj. Obaveze tipa odlaska na plažu. Jer kad imaš malu djecu moraš na plažu. A kad djeca savladaju samostalni odlazak i kad prihvate da na plažu mogu nosit samo ono što fizički mogu odnijet/vratit, roditelji mogu odahnut uz najljepšu mantru na svijetu: ajte djecu u pizdumaterinu, zašto ne idete na plažu.
I roditelji se vrate u ritual promatranja lastavičje ptičadi. Jer ptičad još ne leti. I moramo brinut. Brine se na smjene. Jer ispadanje ptića iz gnijezda je normalna pojava. Ako je nekome čudno otkud odraslim ljudima toliko vremena za dežurat oko gnijezda, to samo znači da ne razumije dalmatinsko računanje vremena. To je ono kad se ništa ne stigne završit danas. I koju pizdu materinu se ima stvarat priša oko toga. Tuđi Čovik nikad neće razumit..

Dođu mačke pa i one “motre”gnijezdo. Ali motiv im je druge prirode. Tjeranje mačaka od gnijezda mora bit nježno. Da se mačka ne uvrijedi jer mogla bi odustat od obilaska naše kuće sa ciljem “obrane” od zmija i glodavaca. Plus, tko je vidio ostatke hrane bacat u kantu za smeće. Pa to se na temperaturama usmrdi učas, a nije da komunalni kamion prolazi svaki dan. Odabere se mjesto gdje se ostaci sastružu iz pjata. To mjesto zovemo “začinčnjak”
Kao, bude to plodno pa ćemo začine posadit.
Al nismo budale da sadimo začine koje u Lidlu kupiš za par centi. Posadimo limun, najbolje onaj viški s debelom korom pa babe i djeca mogu to gurat u svaki bogovetni kolač.
Pa koliko to limuna ima okokuće, pomisli neki logičar koji zbraja količine smeća. Pa ne bude vele, jer bura zimi uzme danak i reducira agrume ko vuk one na nižem stupnju hranidbenog lanca. Dakle, mačke dobiju dovoljno da ptići nisu u opasnosti.

Elem, dalje o gnijezdu. Sad imamo ćuku koji je također počeo “motrit”. Zaoravo on motri na mačke, a digod baci pogled gore kad krene neka galama iz gnijezda. Otprilke par tisuća puta dnevno kad ćaća i mater lastavica donesu crvića i igraju eci-peci-pec kome će ubacit ukljun. Prvo se deru svih 4-5 ptića, a onda 4-5 minus jedan. Bude tu fine galame. A ćuko se ustabilio sa svojim zvučnim signalima. Jedan duboki AV za otjerat mačku i rafalni visokotonac za ispadanje ptića iz gnijezda. Neko dodje od muških (jer ne damo ženskadiji na skale) i vrati ptića u gnijezdo.
Mama i tata lastavica tad lete u uskim krugovima oko muške #vidmuglave i one se deru.
Deru se i cvrčci jer je ćilopek. Manje više svi se deremo Non-stop. Nama se čini da komuniciramo.

Jedne godine, nitko više nije ziher koje točno, naše lastavice se vratile iz afričkog spa centra negdje u dolini Nila i doradile gnijezdo. Sada ima hodnik. Negdje su one to upratile, vjerojatno se uselile u gnijezdo neke lokalne ptice koja to radi pod normalno i onda odlučile primjeniti istu tehnologiju iz svog letnjikovca na “obiteljsku kuću”.
Taj hodnik im dodje ko rampa na nosaču aviona. Uzletno - sletni hodnik. Pomnim promatranjem skužili smo kakav je raspored slijetanja.
Prvo mama uleti i za sekun izleti van. Valjda ona provjeri jel sve ok. Onda ulijeću ptići jedan po jedan u razmaku od 2-3 sekunde. Ostali lete u uskim krugovima. Na kraju ulijeće tata. Onda valjda unutra malo laprdaju jer se čuje još malo dreke Al ne više preglasne. Oko 10 ušute.
Sutra opet uvježbavaju letačke sposobnosti i raznorazne protokole koji su važni u pripremama za dug put koji ih čeka na jesen. Za sada znaju gotovo istovremeno sletit na telefonsku žicu. Djeca u sredinu, mama i tata sa strane.

E da, važan detalj. Otkad je hodnik nadograđen, nema više govana pred konobom.

Link

Ćuko koji se mota ispod nogu dok ideš nizaskale u japankama kad je u fazi Zalazaaaaaaak
Link

I ćuko kad udari reful bure pa pokaže svoju cigansku narav :)

Link

ima svakakvih ljudi. i izvode rituale na svoj način. nema nigdje pravila za te rituale, nema protokola, nema univerzalnih mudrosti jer je tako govorila prababa. nismo svi od iste prababe.

ima ne'ko uzme nož pa guli jabuku. šta ju guliš, ogulilo te dabogda. ako si ju ubrao sa svog stabla, pa valjda ju nisi prskao nečim što će eto ostat u kori. rekla ti prababa, jel? kontreri tih običaja to sasijeku onom šatro najvećom „ako nije dobra crvu, nije ni meni“
ali stvarno, ima li još netko na planeti da misli da kora od jabuke sačuva sav otrov u sebi, a sve ostalo je toxic-free-zone? svašta
netko ju nožem reže na manje komade jer ga strah za zube, netko nabaci onaj rezač što ju podere na kriške, netko ju nariba, netko ju samo u kompot uvali jer će eto visoka temperatura ubit sve što ne valja (a neće ubit ono što valja, to je neka vitaminska zavjera da ako nešto jaaaaako želiš, svemir to provajda…)
ja to vulgaris, uberem, zagrizem koliko god mogu jače, uživam i u zvučnoj kulisi. onda se malo patim dok jezikom metiljam taj ogromni zalogaj da ga namjestim pod kutnjake a da pritom ne otvaram usta, pa to fino pukne još par puta. kad pomislim da sam sve usitnio i da je vakat za progutat, obavezno ostane bar jedan veći komad kojeg osjećam cijelim putem dok ne bućne u želudac. onda po novi veliki zalogaj, pa sve opet isto. kiselu, slatku, brašnastu, sa rupicama po sebi, digod i košpu zahvatim, jebemise. nije da će mi u crijevima niknut stablo.

ne'ko kad izađe iz tvog auta a ima nešto i u gepeku, nakon što uzme to svoje, zalupi gepekom kao da zatvara Pandorinu kutiju. iz sve snage lupi, jer ako nije zatvorio kao hidrauličnom prešom iz ljevaonice, garant će se otvorit u vožnji. on to tako da mi učini. iz pijeteta.
pa konju jedan, nije Zastava 101, ima 40g da nisi zalupio taj gepek a on ti se otvori natrag pred očima. ili se ne da zatvorit nikako. ili se ne da otvorit nikako. lakše kume, ima botun, može samo.
Moš reć Alexi da zatvori. Moš mahnut tim noktom sa nožnog palca kojeg si odrezao kad si zadnji put izašao iz stojadina, malo ispod senzora pe će opet samo. Ali jok, zalupi najjače što možeš i obavezno potapši po gepeku da je mogu krenut, za slučaj da nisam čuo da si zatvorio.

Ali to mene ne muči. muči me što o tom razmišljam. vidim. čujem. procesiram. kao da nemam o čem drugom. a opet, da imam, valjda ne bih. očito mi je dobro kad imam prostora u glavi za takve pizdarije.
Danas kontam o kutijicama za led. 100% sam siguran da nitko živ o tom ne razmišlja.
sa kutijicama leda postoje neke zakonitosti kao što zakon kaže da moraš prosut malo kave iznad šporeta kad radiš tursku. jednostavno se mora. ako kupuješ one frankove ciglice i u nju guraš žličicu, samo je pitanje hoćeš li za rub zapet iz prvog zahvata, drugog ili trećeg. zapet ćeš garant.
imaju oni neki okapejci koji fino škarama izrežu otvor, imaju oni koji iz ciglice prespu u onu metalnu kutiju koju su maksuz kupili onomad kad je bila akcija, jer se ona stara prababina već malo raspala. neki stave ciglicu u metalnu. ali ako nisu okapejci i nisu škarama odrezali vrh, opet će zapet žličicom, samo je pitanje oće li višak past na šporet ili na sudoper. sretnicima padne na sudoper, mene ta sreća zaobiđe. vazda na šporet. i sad, taman će prokuhat kava, ne možeš odmah bisat, vatra gori a i kontaš hoćeš li spužvom (grehota je, novu si uzeo nema ni des dana), sudopera je od čišćenja vanjskog stola (ostalo ribe po stolu sinoć, taman si obrisao da kavu popiješ u čistom). i kažeš „jebaji ga, poslije ću, pa nisam okapejac
tako da, ako baneš nekom u kuću sabah zorom, imaš velike šanse da mu oko malog plamenika nađeš malo kave. ili ako tebi banu. to je jednostavno tako. usereš, pobrišeš kad se namisti i kogajebe

e tako ja „ratujem“ sa kutijama za led.
nitko nema samo jednu kutiju za led. u svakoj kući je bar 3-4 komada. rijetko su iste. svaka različitih dimenzija. a to je zavjera kutija za led tako da moraš vodit računa koji ide na koji kad stavljaš u friz. i nekako se namisti da uvijek dopunjavaš bar tri odjednom. recimo, iznio si jedan za stol, ovisi di je osin, imaš nekoliko stolova strateški raspoređenih. jedan je blizu kužine, drugi su strateški raspoređeni ovisno o strani svijeta, ruži vjetrova i gdje si nalio dodatni stup u temelje pa imaš još jednu teracu. kad se jedna kutija za led potroši, ideš po drugu, pa nisi okapejac da odmah puniš i zadržavaš se, pa jebo te led, nego zgrabiš novu kutiju i natrag na strateški položaj.
tako se nekoliko kutija nagomila pored sudopera a da nisi ni svjestan. zlatno je pravilo da djeca neće napunit vodom i stavit u fridž. ili je „evo sad ću“ pa opet moraš ti, ili je „nek puni ona druga, ja sam zadnji put“ ili napuni vodom a ne stavi u friz li je neki drugi kurac koji je uklesan u kamen da neće i moraš sam.
prije onog glavnog zajeba koji me muči, malo o samim kutijicama. vulgaris kutija je ona starinska bijela, od dobre debele plastike naokolo, a pregrade za led su tanje. tu voda prolazi naokolo a kad mu radiš „indijansku vatru“ da ispadnu kocke, ono tanko se uvija, debelo ostaje postojano i tako ti vulgaris mogu trajat decenijama. i u njoj su kockice. glupo je da nekog pitaš hoćeš li kocku leda a doneseš mu kuglice. debilno. ta starinska bijela je kraljica ponude. obično imaš samo jednu takvu i još nekoliko blijedih kopija koju došle s modernim vremenima. tu je jedna ljubičasta. njoj je svuda plastika iste debljine i ona je popucala. onda moderne iz Studenca sa silikonskim dnom za pogurat led. Može biti i sa poklepcem sa rupom za punjenje. Ali poklopac prdne čim ga dijete prvi put ubaci u perilicu suđa a dno si slomio jer si donio kutijicu za stol, zaboravio da je to ona sa silikonskim dnom pa si led krenuo vadit „indijanskom vatricom“.
vrećice za led su mi neviđeni debilizam. super je izvadit prve dvije tri kugle. ali staviš preostale na stol, jer nisi okapejac da odmah vraćaš u friz, šansa da ćeš smočit duvan penje se na 200%
one silikonske kocke punjene nekim antifrizom što ih smrzneš u frizu su odron. jebote piće s ledom koje se nije malo razvodnilo. a te kurce moraš oprat u perilici nakon što je svak sa svojom slinom metiljao po čaši, pa opet u friz. dokurca. samo pomislim da ih netko ne opere nego ih vrati 'nako, nekako radije kažem ne treba hvala.
imat ledomat je vrhunac ponude. ali to moraš u posudu, pa staviš onu hvataljku, al neće svak s tom hvataljkom lovit nego gurne prste koji su bili kojekuda, a najmanje zlo ako je samo kopao krumpire, nekako nisam ni za tu opciju.
Dakle ona stara bijela je vrh. Doneseš za stol, očišćen je, opališ „indijansku vatricu“ iznad čaše, digod koja upadne, ona koja odskoči svak sebi svojim rukama stavlja u čašu. dvi kocke koje će past na pod, a past će garant, ćuko će polizat pa ju zubima zdrobit uz zadovoljno mahanje repom, da je i neke koristi od ćuke koji se stalno mota pod nogama.

e sad kreće zavjera kutijica za led. kad imaš pored sudopera par komada koje treba vratit u njihov ledeni život, to je operacija koja traje bar deset minuta. osim ako nisi okapejac pa znaš kako to najbolje napravit. prvo moraš maknut ono što je u sudoperu da si napraviš prostor. šalješ djecu u pizdu materinu jer nisu gomilu suđa stavili u perilicu nego su ti eto učinili, pa sve uvali u sudoper.
glupo je da samo makneš iz lavandina sa strane, nego redaš u perilicu a nešto od toga treba i žicom sastrugat. naravno da je to svo suđe došlo u lavandin nakon što si ti sinoć u 10 uključio perilicu po jeftinoj struji. mašina je gotova ali nije ispražnjena. tako nastaje usko grlo koje normalan svijet još uvijek nije pobijedio. tako je i kvit
sve si pospremio, sudoperom sve očistio okolo i sad je vrijeme za napunit posude za led. pustiš vodu i kreneš punit. još se nije rodio taj koji je uspio pogodit mlaz kojim se najbolje puni a da ne prska okolo. ako je preslabi mlaz, nikad napunit 4 kutijice. a i piša ti se pa si nervozniji. a koja bi budala išla pišat, pa oprala ruke pa nastavila punit. puniš i trpiš. pa pojačaš malo mlaz. al susid je valjda baš tad završio sa zalivanjem pomidora i tebi tlak vode naglo poskoči. uglavnom, imaš bazenčić oko sebe, mokra ti i majica i gaće, a i žulja te što znaš šta će višak vode napravit onoj šperi otraga kužine. boliteđoka, napunio si. sad samo stavit u friz i moš ić pišat. kako je prošlo već i jače od 10 minuta, ne ideš otvorit vrata friza pa onda po kutijce, nego jednu kutiju u ruku a drugom ćeš otvorit vrata. a ta vrata očito imaju issue sa kutijicama led, jer nekad ih ne moš otovorit bez da malo trzneš. pa trzneš, a iz ove kutijice što ju imaš u drugoj ruci izleti pola vode.
popizdiš, ali ne ideš nadopunit, nego mantraš kogajebe imat ću dovoljno leda u ovim ostalima, ovu ubaciš tako da se prospe i ono što je ostalo. opet kažeš kogajebe, svakako moram otapat friz, non-stop se otvara, normalno da se nakupi led posvuda. ideš dohvatit druge dvije. ali avaj. jedna od njih je ona sa silikonskim dnom što su strgao kad si ju indijanskom vatricom, pa se iz polovice prosulo. ona ljubičasta sjedne na svoje mjesto bez posljedica, ali kad ovu sa silikonskim dnom staviš na nju, iz ove ljubičaste poskoči voda i krene curit niz vrata fridža pa će i to završit na podu.
napraviš par koraka po kužini da uzmeš krpu sa vrata pećniće da malo ruke pobrišeš, ovi ti tamo sa tarace dovikuju da di si više i šta radiš, pizdu materinu radim, nagazim na mokro. a kako stalno hodam bos u najboljem slučaju u japankama kad idem nizaskale, naravno da na svijetlim pločicama odmah ostaju blatni tragovi. Zadnja ide ona bijela, najbolja na svijetu i nju fino stavim (fino je malo ukoso) jer nju ću prvu vadit kad opet zatreba led.
odem se popišat, operem ruke, vratim se u kužinu po bocu hladne vode, kažem ćuki fujto jer liže pod, vratim se za stol, zapalim i udahnem do Kine. nedao bog da me netko pita šta je bilo, ne znam šta bih rekao.
za vrijeme dok sam ovo pisao, mogao sam otić u dućan i kupit 647 kutijica za led, napunih ih na miru nakon što sam se popišao i imat leda bar za deset dana.
al ćorak. nedjelja je
i nisam okapejac

Ćaća je posadio olenadar daleko od špine
Opsuješ svaki put, Al ne pada ti na pamet uzet mladicu pa ga cicnut gdjegod bliže. Božesačuvaj, mogao bi fasovat degeneka. Nije ga on tamo posadio uludo. ima neki razlog samo ga ti ne znaš. Misliš se, to je sve u redu, ionako ima pun kurac toga što ne znaš.
Kreneš sav entuzijastičan. 5 je jutri, puše burin, temperatura ne može bolja.
Valja samo sić do garaže i uzet drugo crijevo polivat pomidore u vrtu i to će bit začas
Al’ di je ključ od garaže?
Opsuješ
Nije u kući, sve si pregledao
Opsuješ
Kreneš niza skale, jer ti kao kroz maglu (biće od pelina) Kanda je ostao u bravi
Ideš niza skale, kontaš, jebo majku jesu sretni ljudi kojima garaža dira zid od kužine. Nije ćaći bilo dosta što je kuću sazidao na po brda, nego je visoko i kad autom dobaciš visoko.
Opsuješ
Dobaciš nekako, Al ono što ti se činilo kroz maglu, nije. Ključ nije u bravi nego je ključ u autu, u onom pretincu za šalicu od kave gdje nikad u životu nisi stavio šalicu od kave. Šta imaš koju pizdu materinu sjedat u auto ako nisi popio kavu. Totalno bespotrebno.
I opet opsuješ.
Jer moraš gore po ključ od auta.
Ideš gore jopet, ćuko ti se mota ispod nogu.
Opsuješ.
Uzmeš ključ od auta pa nizbrdo.
Od silnog entuzijazma jer si rješio sve svjetske probleme malo ko i ubrzaš. A i nizbrdo je pa inercija pomaže. I malo ko izvrneš gležanj.
Opsuješ
Zvoni ti u glavi kako ti je ćaća pričao da njegov ćaća nikad nije izašao iz kuće bez radnih cipela
Opauješ i ćaću i njegovog ćaću.
Ajte oba u pizdu materinu.
Šalješ i sebe u pizdu materinu jer nemaš ženu kojoj moš viknut sa ceste da otključa auto daljinskim.
A potiho opsuješ i djecu jer u 5 ujutro spavaju ko topovi i neće prokrmeljat do podne najmanje.
Kontaš; tu necu psovat jako, samo nek krme, goni ih u pizdu materinu, čim ustanu ja sam tanji za 50 ojra
Otvoriš garažu, crijevo je navrnuto na špinu u omotano oko kazana za rakiju. Da se ne uvrne. (Tuđi Čovik neće razumit)
E, Al nemaš blage veze di su oni nastavci iz Lidla, 3 komada=2 eura
Kako spojit crijeva?
Opsuješ
Nisi više glup da misliš da su gori pa dw opet skalaš bezveze, nego prevrneš cijelu garažu.
Nisu tamo
Opsuješ
Ideš opet gore i ne daš slikama da kroz maglu ko fol fingiraju da su gore. Hodaš prazne glave.
Ćuko opet pod nogama
Opsuješ
Misliš se, sad ćeš ko furija uć u kuću, da djeca izasna skontaju da si ljut, Al opet, škrt si za 50 ojra. Nek spavaju
Pa potiho otvoriš
I potiho opsuješ
Uđeš u špajz
Sav si ponosan što imaš špajz u kući, jer je sekunda falila da ženskadija to pretvori u neki walk in klozet.
Opsuješ od pomisli na to
Udjes unutra i otprve nadjes Lidl nastavke za crijeva
Al đava ne spava. Vidiš da na OSB ploči na zidu dvi brokve ne drže vatrogasnu sikiru. Momentalno se sjetiš da si ju posudio Mati. MATE JE NIJE VRATIO!!!!
Opsuješ
Još uvijek psuješ
Kako govna idu na gomilu, sjetiš se da te Mate pitao i beračicu za masline jer je išao brat kad si ti već obavio uljaru i otišao doma. Strina mu dala ključ i Mate uzeo Campagnolinu Treskalicu. I akumulator. Jebem ti Matu isukrstovog, ne mogu se sjetit jel vratio.
Opsuješ
Al jebo sad to, valja spojit crijeva pa zalit olenadar na 50m u brdu.
E, Al kurac jebo sad to.
Ne da vrag mira
Trk dolje u garažu provjerit jel vratio
Ćuko opet oko nogu
Opsuješ
Nema treskalice u garaži. Ni akumulatora. Ni kablova
Opsuješ
Odmah za telefon zvat Matu
Govno
Mobitel je u kući na punjaču
Ideš gore brže nego si silazio i sve smišljaš štaš mu napisat u poruci.
Neš zvat u ova doba. Nisi ljakse.
Dodjem gore, zoveš Matu.
Sta ima spavat u ova doba. Nije Dite
Opsuješ
Javi se Mate “gdje gori”
Opsuješ
Nisi mi vratio beračicu!
Znaš da je u mene, kaže on.
Sta ima bit u tebe, pizdatimaterina, pobrao si masline, tribao si vratit. I akumulator i kablove.
Ajdupizdumaterinu, psuje te Mate, bolje je tome svemu u mene u Konobi nego u tvojoj garaži.
Opsuješ. Jer je u pravu. U mene lani bili miševi. On svoju zadihtao
Donesi odma i ne seri.
“Pa kako ti to palo na pamet sad u srid lita?”
Vidio sam da mi nisi vratio sikiru pa sam se sjetio i stroja.
“Nije sikira u mene”
Opsuješ
Kako nije?
“Fino nije. Reka sam ti da mi triba za otic Jozi popravit drvene skale.”
Pa tebi sam je da.
“Nisi nego Jozi”
Ajteupizdumazerinu i ti i Joze.
Uzmi sve, poberi Jozu i dodjite u mene na rakiju.
“A šta ti radiš?”
Idem zalit oleandar
“Onaj ćaćin u brdu?”
E
“Oću ti donit šlauf, imam dugački?”
Ne moraš. Idem zalit odmah dok nije đava odozgo krenia

Ćuko ti u medjuvremenu pojede jedan nastavak tako da ne možeš spojit crijeva
Zoveš Matu da ponese svoje
Znaš da Mate neće skoro, jer mora čekat Jozu da se vrati od doktora
Zalit ćeš iza marende

Jeboteoleandardatejebo

Gledan van, ludilo je dan
Al' to je normalno skroz jer je kolovoz
I smokve cide med, u čaši topi se led
Tako brzo to ne moš više pit, (Brad)
Manistra od jučer i salata k tome
Od kapule i pome, zatim kava, dabome
Po' ekipe je već na štekatu,
Na makijatu, di oni i ja tu

Veliki pauk gmiže mi po vratu
Gadno mi ga taknit ima dlaka
I tlaka mi se maknit zbog tlaka u zraku
Sunce pretvara mozak mi u žvaku
Pa san se zavalija, totalno pasivan
Slušam Marley-a i Attack koji je masivan
(pod maju ti se zavuka!)
Ma neka pauka stari
Ništa mi neće ovi dan pokvarit'

Ništa mi neće ovi dan pokvarit'
(vapšuvarivari, vapšuvarivari)
Nikakvi crnjaci i ružne stvari
(vapšuvarivari, vapšuvarivari)
Ništa mi neće ovi dan pokvarit'
(vapšuvarivari, vapšuvarivari)
Ni lupeži, barbari ni glupi političari

U carstvu ladovine ne želin ni vidit novine
Ni muziku ni sport dok motan novi ovi
Ne želin niti jedan suvišan podatak
Ne želin u mozgu spoj kratak
Sidin se i spreman se dignit se i poć
A to će bit kad se pripadnem da neću više moć
Uvatit još ono malo sunčevog sjaja
Da mi osuši kupaće kad su mokre oko jaja
To je neugodno, još uvik sidin i mislin,
Ustat il' odustat i vidin ti vadiš balun za picigin
A ja letin ka pingvin, danas za ništa ne vridin
Danas odmaran, to mi apsoštrumpfno odgovara
Da ležin i ne mičen se poput tovara
I samo slušan želudac kako mi vari
Ništa mi neće ovi dan vapšuvari

.

U više navrata sam pročitao spominjanje zidića pred dućanom (ZPD) u negativnom kontekstu.
ZPD se ističe kao asocijacija na primitivizam i ad hominem ponižavanje svakog konzumenta ZPD.

Evo da probam ovom prilikom iznijet svoju percepciju ZPD i pokušam ju usporedit sa opet svojom percepcijom wannabe alternative koju hračitelj ZPD uzdiže na pijedestal.
Na ZPD-u se mogu nać' kroneri i njihovo vrijeme dolaska i vrijeme zadržavanja ne ovisi ni o čemu drugom osim o potrebi za dopom. Tu su radi cijene i ne bi li se ogrebali za štogod mukte.
Ali njih je najmanje na ZPD a ostali korisnici zidića ih prihvaćaju kao neminovnost i ne rade od toga nikakvu dramu. Tu su nekad i ok.
Najviše je ljudi koji su tu navratili prije odlaska nekud poslom ili nakon posla. ZPD je usputna stanica i ispunjava vrlo važnu ulogu katalizatora socijalne interakcije. Piva na ZPD nije ultimativni uvjet, nego je nekako najviše zastupljena zbog praktičnosti ambalaže, konzumiranja i cijene.
Najčešće ljudi popiju dvije. Prvu na eks zbog žeđi, drugu radi ćakule. Više od tog se samo digod zalomi, jer nisi zbrisao na vrijeme a netko tko je kasnije došao, zavrnuo je turu svima bez da pita.
U malim mjestima ljudi najčešće imaju isti ritam pa o tome ovisi vrijeme okupljanja. A i radno vrijeme dućana diktira tempo, jer u malim mjestima dućan ne radi po velegradskoj satnici.
Popiti dvije pive u pola sata niti jednoj osobi (namjerno ne pišem muškarcu) neće pomrsiti planove za ostatak dana.

ZPD ima jako važnu tu socijalnu komponentu u bondanju stanovnika malih zajednica. Ne postoji brži i kvalitetniji oblik razmjena informacija od tog. Hipotetski, kada bi malo mjesto imalo Whatsapp grupu, u roku od 48h administrator grupe bi morao uklanjati ovakve/onakve zbog neprimjerenih komentara. ZPD trpi ležerni izričaj jer uživo se malo magle može prodat. Uostalom, dok sjedite na ZPD i pričate o nekim aktualnostima, što svjetskim, što lokalnim, što o nogometnom klubu, vjerojatnost da vas sluša osoba koja pozna vaše pretke i svu rodbinu, a zna i vas kad se usranih gaća trčali kući, gotovo je 100%
Ako ste stranac u malom mjestu i došli ste nekim poslom, ne postoji bolji izbor informacija od ZPD. Dovoljno je prići, reći tko ste i kojim dobrom, pitat tko je za pivu i informacije su na izvol'te. Isto kao i policija za vratom ako ZPD zaključi da tu nisu čista posla.
ZPD je mjesto smijeha, mjesto dobre vibracije, mjesto gdje skupa sjede doktori znanosti i oni sa manje zuba. To je mjesto beskonačne tolerancije na sve što postoji i što dotiče malu zajednicu.
A svak' je do sad u životu naučio koliko prednosti ima mala zajednica u odnosu na mravinjak velikih gradova. Ima i mana, da se razumijemo, pogotovo ako smatraš da ti nitko ne treba virit u dvorište i tanjur. Selo viri, to je tako, ali ne viri samo da bi ogovaralo. Viri da bi znalo. A želi znat da bi prihvatilo.
Na ZPD su eksplodirale mnoge inicijalne kapsle koje su dovele do očitog benefita male zajednice. Bio to novi asfalt, nova kanalizacija ili vodovod, bird-friendly led rasvjeta, pa sve do informacije gdje jedan kaže „u nedjelju lijem taracu“ a svi od volje znaju šta im je činit. U nedjelju u 6 ujutro se pojave, ponesu svoju kariolu i alata, a u gepek od auta strpaju i gitaru ili harmoniku.
ZPD je kafić Uzdravlje i Facebook u jednom.

Što je alternativa ili neki opozit zidiću u gradskoj košnici? Kako onaj tko zidić pred dućanom koristi kao negativan opis onom čije riječi želi umanjit, dobija od te alternative više nego što korisnici ZPD dobivaju od svog?
Mislim da su ta vremena isfuranog hoha odavno prošla, a što se mene tiče nisu trebala nikad ni bit.
Evo na sebi crtam metu. Ja sam korisnik i ljubitelj ZDP. Isto tako poznam i alternativu. I htio bih čuti i pročitati koliko sam deficitaran intelektualno, socijalno, financijski, ambijentalno, svjetonazorski ili po bilo kojoj drugoj osnovi u odnosu na onog tko ZPD smatra difamacijskom kategorijom.

Link

Ptičjeg mlika

“Na snimci se vidi kako Putin govori ruskim vojnicima da će "sve biti u redu". Jednog od njih pita: "Jeste li se naviknuli na svoje novo stanje?" na što vojnik odgovara: "Da, gospodine, već postižem nove pobjede i postignuća."

"Neki dečki hodaju s protezama već dvije godine. Mnogo je tu ambicija, pobjeda i postignuća", kaže drugi vojnik, a Putin mu odgovara: "To je jako dobra stvar. Jako je dobro što imate ambicije. Ušli ste u borbenu zonu s ambicijama jer tamo nemate što raditi bez ambicija. Treba vam snaga, a vi je imate. Unatoč tako teškim ozljedama, i dalje imate sve svoje ambicije. Zato će sve biti dobro, sve će biti u redu." “
Index