under construction

.

Jedna za ravnozemljaše

Kaže Plenki:
Citiram:

"Cijeli problem tretiran je na tri različite razine. Prva je kaznenopravna razina, dakle postupak koji vode DORH i USKOK.
O tom postupku niti mogu niti znam govoriti o detaljima”

“Druga razina problema je sanacijski problem.”

"Treća razina je ova politička, pa ja bih rekao čak u zadnjih nekoliko dana politikanska razina, koju predvodi oporba i neki drugi akteri, nastojeći iza svih ovih tema izvući neke političke poene i dezinformacijama širiti paniku među stanovnicima Gospića i cijele Ličko-senjske županije"

Korektno citirano kak se šika.
E sad meni moja, da prostite logika, kaže:

On nema informacije o tome. Ako nema, kako je moguće da ih nema jer 37.000 tona je preko 1500 šlepera otpada za koje su državne institucije dale dozvolu uvoza i upisale ih u sustav za pracenje kako bi se provjerilo gdje je otpad adekvatno saniran. Jel provjereno? Nije. Omaklo se. Jer da je provjereno bio bi trag o tome nakon prvog šlepera i interveniralo se. Ako nije, tko je zabranio provjeru?


Sanacijski problem
Odjednom postoji potreba za sanacijom jer je to kao puno povoljnije nego općenito zabraniti neadekvatno odlaganje koje bi se detektiralo kontrolom propisanom zakonom. Neadekvatno odlaganje ide na teret odgovorne osobe, sanacija ide na teret državnog proračuna oliti svih gradjana RH u izvedbi Fonda za zaštitu okoliša.



Politikanstvo:
Oporba širi dezinformacije!
Ako netko tvrdi da netko širi dezinformacije Taj koji tvrdi mora imat informacije. Ali taj isti tvrdi da nema informacije. Da, to je fakat politikanstvo.
Onda se ponudi i odgovor zašto oporba širi dezinformacije:
Zato sto su anekete apsolutno uz vlast, oporba je ljubomorna.

I za kraj malo prašine u oci.
Nazovimo ju zlatnom prašinom:
Sezona top
Inflacija nestala uz naš angažman
Energenti skoro dzaba
Braniteljima povišica

Šlag na kraju:
Nema ugroze. Samo u RH 37.000 tona otpada od kojih je 32.000 zakopano u kraški predio ne stvara ugrozu. U RH kraška struktura ima direktni link do Kine kome će otic otpad kojeg nitko u EU nije htio primit. Svugdje drugdje u svijetu kraška struktura s vremenom iznese to u okolne izvore. Samo u RH neće.
Jer idu povišice braniteljima i oporbenjaci su šupci sto u sred ljeta dezinformiraju.
A voda iz pipe je super. I narednih 100g će bit super.
Časna pionirska

X

X

X

Da ne čekam petak k’o general bit pametan kad sve prođe, evo more i unaprijed:

dobit ćemo mi te robovlasnike, osvajače i tužnih pjesama pjevače.
Tako mi kanda nešto glasovi šapću.
Ništa produžeci, ništa jedanaesterci.
Samo suze Sv.Ronija

Roni, Roni, roni suze CRsevenko, kup’će ti nana surlu, da moš plivat ispod vode.
Ideš u penziju uz navijačku tenziju.
Roni, Roni, Gang te neoprao, još od 2016. Da nisi ti tukao po Šubi, ne bi se onom Qurčiću namistilo da ućera.

Sad ćeš doma
Živčanog sloma
Srušit će ti spomenike
I mijenjat izbornike

Stigla i plima
Rima štima
Rezultat postojan
Do finala manje za jedan


Takoc
Kletva bačena
Kocka zlaćana
U boj u boj
I dobro mi stoj
Balkane moj
Livi, ništa se ne boj
Budi na svomu svoj
Na radost njoj
Lijepoj našoj


Ovo ni vrač ne očisti
Rafali već urlaju po pisti

Zaprati me za još rezultatskih dojava.

U njega vazda brtva, pa ‘vako čestitam preko plota

A, nešto drugo mi bilo napameti:

SP

Zašto su nogometna svjetska prvenstva (meni) interesantna?

Tjah..
Toliko je toga. Mogao bih nabrojati stotinu razloga. Netko drugi bi ih nabrojao još stotinu, a netko treći bi svih dvjestotinjak popljuvao jer “ima i važnijih stvari u životu”. Ima, nije da nema. Ali to što ima interesantnijih stvari ne znači da nogometno prvenstvo nije interesantno. Postoji neovisno o tome jel’ Zemlja ravna ploča, jel’ Covid19 plandemija i kud je išao teretni vlak pod koji se bacila Ana Karenjina.

Hrvatskoj je ovo četvrto svjetsko prvenstvo na kojem je prošla grupnu fazu. A ima tri medalje sa SP. Do sada 100% učinak. Baba Vanga bi rekla, ako je tomu tako, opet će.
Bra’o Baba, Al’ interesantno je što na SP ne bude uvijek što uvijek bude.
Ono leptir negdje mahne krilima, pa to onda bude tornado tamo negdje…bla
Tako su jučer sve vrsni golgeteri Njemačke mahnuli krilima u pravcu istok-zapad, da oni eto ne bi pucali odlučujući penal. Dali su da pukne čovjek koji bas nikad u životu nije pucao penal. Ali nikad u profesionalnoj karijeri. Znaci, nit ih trenira. I on je pukao. Pukao ga je visoko u gledalište ne bi li lopta ostala kao memorabilija nekom njemačkom navijaču. I pukla Njemačka. Sto je interesantno. Jer nogomet više nije sport u kojem za dvije ekipe igra po 11 igrača u kojem pobjeđuje Njemačka. Pobijedio Paragvaj. A interesantno je da je Paragvaj u kvalifikacijama pobijedio i Brazil i Argentinu. Elem, nogomet nije plivanje u kojem se takmiči napr Micheal Phelps, a par metara od njega u olimpijskom bazenu čovjek koji je zadovoljio afričku normu, koji umjesto u bazenu trenira u lokalnoj bari s krokodilima. Čovjek bi pomislio da bi zbog tih okolnosti mogao bit brži od Phelpsa. Interesantno je da ipak nije, jer cesto mijenjaju takmičara. Nekad, jelte, ipak krokodil pobijedi. E, u plivanju znaš unaprijed tko će pobijedit. Ako Phelps drži sve rekorde i na treninzima pliva 10sec brže od nekog drugog, ovaj drugi zbilja nema šanse. Šta god tog dana pojeo. A sta je još interesantno? Da Phelps drži rekord po broju srušenih rekorda, a još bolja fora da nije vise vlasnik ni jednog rekorda. “Pretekli ga neki novi pastusi brzi”, reklo bi nekad Zabrenjeno pušenje.
Dočim, nogomet, joga bonito, dakle radost igranja, pa zašto ne onda i radost gledanja igre, donese zabavu, radost, galamu, pjesmu, digod i kolektivnu depresiju.

Da mi je nać' leptira koji je mahnuo krilima Liliamu Thuramu. Taj leptir je možda nekoliko vijekova bio kukuljica. Garant je dugo smišljao kako će njegov treptaj krilima doc do lika koji nikada, ali bas nikada u svojih 142 utakmice za francusku reprezentaciju neće ni dobacit do kaznenog prostora, a kamoli do gola. I baš će tog dana, nikad prije i nikad poslije, tog dana taj Liliam na leptirov pogon, Dat svoj prvi gol Hrvatskoj u polufinalu SP-a u Francuskoj. I bas taj isti Liliam bas tog dana, nikad prije i nikad poslije, ubaci i svoj drugi gol u karijeri. I baš nama.

I eto, Brazil se provukao kroz iglene uši, Nizozemci (opet) puši-ng.
Mozda i Austrijanci naprave neko čudo.
A možda statistika Babe Vange pomete lažnog Ronalda.

Bumo vidli, rekoše slijepci :)

Sad je jednostavna matematika
Pobjeda nad Ganom i da Panama otkine neki bod Englezima.
Put do finala lakši nego ikad :))

Lako je Napravit pitu od vrhunskih sastojaka. Ni tada ne ide sve samo po sebi. Opet može ispast da fali “ono nešto”

Čitam po portalima izjave što pravih znalaca, što vojske stručljaka koji su se dokopali besplatnog mikrofona u vrijeme koje guta sve što makar gravitira kožnom balunu. Tako entuzijastično siju svoj brain-farth u nadi da će uskoro moć uzviknut #jesamvamreko

Nije lako biti izbornik ni u jednoj zemlji na svijetu, čak ni tamo gdje igrači vrijedni stotinu milijuna eura ne dobace ni do klupe, a kamoli u zemlji koja ima stanovnika nekoliko puta manje nego registriranih nogometaša nekih velesila.

I u takvim uvjetima, sa bazom koju ima, Hrvatska ima dvije medalje sa dva uzastopna prvenstva. Ako to nije svjetsko čudo, ne znam što jest. Pa zakonima vjerojatnosti, to se nije moglo dogoditi.

A dogodilo se. Hejteri kažu #nasreću
Ma jel’ baš Sreća sama upravlja? Šta radi Nesreća za to vrijeme? Ide na spa? Ide zacoprat one velesile?

Najuspješniji trener po rezultatima, jedinoj metrici kojom se može evaluirat uopće neki trener, kod nas ima stigmu kurca_od_ovce. Masnokosi, slovojed, sitnozubi katoliban, nema šta mu stručljaci ne priheftaju. Dovoljno je da neki ispodprosječni nogometaš sa svilenom maramom u džepu sakoa izvali Šatro mudru i zvučnu floskulu, da se raja povampiri i preskoči iz kolosjeka euforije u kolosjek depresije. I obratno.
Izgubili od Engleske? Katafakingstrofa
Prvo nismo izgubili nego su nas Englezi pobijedili, drugo Livaković jest maknuo nogu sa crte, treće Kane nije stao već usporio prije šuta, što je četvrto prema pravilima dozvoljeno, peto Gvardiol je ušao u šesnaesterac prije vremena, šesto da nije bilo Livakovića-hobotnice doživjeli bi potop i sedmo nije to sport u kojem NAŠI moraju pobijediti jer su NAŠI.

A osim rezultata, taj čovjek, izbornik, ima i nešto znanja i jako, jako puno čovječijeg u sebi. A to mu ova naša južnoamerička eksklava od države u sred Europe ne priznaje.

Pa krenem vuć iz sjećanja njegove dokazane “pogotke”
Prije Rusije 2018. njegov odabir Mandžukića za špicu bio je gromoglasno osporavan. “Ne bi on u Juventusu igrao beka bezveze, vikali su ušminkani fićfirići sa malih ekrana.
Kramarić je bio upitan i za klupu.
Perišića je dizao u reprezentaciji kad nije imao ni klub za koji igra.
Budimira drži u opciji već godinama iako stručljaci “znaju” da nikad ništa od njega u repki.
Danas nam šteka kralježnica sustava. U toj kralježnici Modrić, Kovačić i Gvardiol prolaze fazu oporavka nakon ozljeda. Ako ih preseli na klupu, izgubio ih je za ostatak turnira. Ako ih dobije natrag, još čuda se može dogoditi.

Klupa? Nikad jaču klupu nismo imali. Imamo 6-7 igrača na klupi koji svojim ulaskom mogu donijeti preokret.

Pa ograda: ništa je o nogometu ne znam. Znam da me veseli. I znam razliku izmedju seronja i ljubitelja.

A vjerujem Dalićevim man-manegemant vještinama i “tata pristupu” da će od onog što ima na raspolaganju izvuć neki k..

A hejteri i stručljaci? Bit će u prvim redovima rektalnog alpinizma okrene li potriba

‘nako…SP u tijeku, valja drobit malo kad nema zidića u blizini

pa zaboravim uz auta uzet ručnik, kremu za zaštitu i ruksak sa sendvičima.
Onda improvizacija

Disclaimer: nikom se ne vide oči. Onda ne gledam.

Hey Google, find me beautiful man eyes
Pa ću ih ja turit na blog kao svoje


Bruka il’ sramota, pitanje je sad

X