under construction

Nije novost da revolucije jedu svoju djecu.
Nije ni novost da je industrijska revolucija pojela najviše djece. Pojedince je ugojila preko svake mjere, dočim je raja samo dobila privid sudjelovanja u nečem povijesnom, a zapravo je postala roblje.
Parni stroj je nekako prva asocijacija na industrijsku revoluciju. Vrhunski izum, ako se ja pitam.
Nekog vraga naložiš, dobiješ paru, kazanom joj reguliraš tlak, kojeg puštaš na radilicu koja stvara rad.
Top
šta naložiš?
nešto što je kalorično?
šta bi to moglo bit?
ugalj
gdje ga ima?
u zemlji
kako do njega?
kopaj
tko će kopat?
raja
Raja iz Italije, Irske, Njemačke i dobrim dijelom i iz Hrvatske, odlazi u novu zemlju, obećanu zemlju, ne bi li kopanje krompira zamijenila za nešto perspektivnije. Za velike kompanije nekakvih guzonja počeše kopat ugalj. Nema tu ljutiš. Njegov rudnik, oš kopat, neš, ima tko hoće. Pošteno.
A kako je to zapravo bilo? Bilo je tako da je obitelj ostajala nekom imanju, a muškarci su odlazili u područja gdje su rudnici. Tamo bi ih poslodavac smjestio u svoje nastambe. Namjerno kažem nastambe, jer tako danas praunuci tih istih rudara zovu objekte gdje spavaju ovi što sklapaju gejfone koje si ne mogu priuštit da bi ih čak vrlo povoljno kupili ovi praunuci. Fora, ha?
Rudari bi se hranili u menzi svog poslodavca. Rudari bi i sve potrepštine kupovali u dućanima svog poslodavca.
Kada svaki dan iskopaju normu, nije greda podsjetiti da u to vrijeme nije postojao osamsatni radni dan, već 12-14h a naravno uvijek i nikako drugačije uz uvjet dohvaćanja norme, pa kad odvale do subote navečer kada im kreće slobodno do ponedjeljka u 5 ujutro, rudari bi primali plaću.
Sve po PS-u.
Govno je po PS. Dobijali su bonove koju su vrijedili samo i isključivo u menzi i dućanu poslodavca i nikako se nisu mogli zamijeniti za bilo što drugo. Nigdje. Red je napomenuti da je poslodavac uredno naplaćivao i nastambe, alat, duhan i alkohol kojim su rudari od samih sebe skrivali vlastiti jad. Bilo im je preskupo čak i otić Sv.Petru na vrata.
U jednom pismu koje je rudar poslao svojoj obitelji stajao je i sljedeći tekst:

You load 16 tons, what do you get?
Another day older and deeper in debt
St. Peter don't you call me, 'cause I can't go
I owe my soul to the company store

O tome pjeva ova pjesma Link T.E.Forda

"Kažu da je čovjek napravljen od blata." Ne slažem se. A koliko se ne slažem još bolje pjeva Johnny Cash
Link

tu sam negdje pročitao najbolji komentar na Youtube-u ikad:
"When Johnny Cash covers a song, he owns it"

Trkeljam ja tako neki dan prvo sa svojom starom o jednoj pjesmi, onda nastavio malo o tom istom drobit na mailu i mislim se pa i blog je jedno divno mjesto za šeranje svega i svačega.
Elem, evo o nekim pjesmama.
Ljudi muzički potkovani pjesmu doživljavaju potpuno drugačije od nas običnih konzumenata. Mi se zadovoljimo uglavnom onom za nas najvažnijom kategorizacijom, sviđa mi se / ne sviđa mi se.
A i onaj tko je pjesmu napisao, sigurno nije baš nišanio da se svidi svakome. Možda mu je bilo važnije da iz sebe iznjedri neki osjećaj, neku priču, nečiju sudbinu. I baš im zavidim na tome što to umiju.
Dotaknu prazan list papira i na njega prenesu emociju, energiju, snagu. Vrh

Neke pjesme to postignu na prvu strofu, neke na prvi takt, neke su nam jednostavno asocijativne zbog vlastitog iskustva i stope se sa nama. Zovemo ih našim pjesmama.

A ima i onih koje nas razoružaju kad dobijemo neki bolji uvid u autora ili izvođača. Kada nas stih naprvu besmislen na tren ostavi bez daha jer nas je istovreno pogodio u žicu, u plexus, u koljena.

"Kako bih volio biti stablo koje zna
gdje se rodilo i gdje će umrijeti"

Takav neki stih.
A u njemu je tuga i žal, bez trunke mržnje, čovjeka koji je kao 14-godišnji dječak morao otići iz svog rodnog grada, otišao u svoju "matičnu" zemlju koja ga je za cijelog života tretirala kao stranca. Te stihove može razumjeti samo djelitelj iste sudbine, samo netko tko u pečalbi zarađuje za kruh i samo netko tko je rodni grad napustio dobivši vritnjak zbog onog na što nikako nije mogao utjecati.
Stih je iz pjesme Sergia Endriga, rođenog puljana, koju je protjeran 1947. skupa sa 250.000 svojih sunarodnjaka po eritrocitima. Potjeran u Italiju koja ga je prinudno smjestila u dom. Traku koju je dobio na rukav nosio je ponosno i dok je pjevao po bejrtutskim kafanama. Zajebana vremena bila, ponovila se puno puta do sad.

1970. na Splitskom festivalu otpjevao je jednu od najljepših dalmatinskih pjesama. Divna digresija je što je muziku napisao bosanac, Esad Arnautalić. Stihove je upravo za Sergia napisao njegov prijatelj, šibenčanin, Luka Juras.
Takva su vremena bila da se zbog stihova koji aludiraju izgon '47, čak i jedan Arsen Dedić potpisao pseudonimom.

Kud plovi ovaj brod
što srce odnosi
taj put je tako dug
a luka nema
Link (tko voli zvuk vinila sa nostalgičnim pucketanjem što mp3 nikad neće premašit, voila)



Na linku niže je još jedna divna Sergiova pjesma, sada ne tako čudnog naslova: 1947. pjesma o njegovom životu, pjesma puna ljubavi i žali za životom koji je otišao u drugom smjeru. Našao sam i verziju s prijevodom.
Link


Ili, neka nama puno bliža pjesma. Pjesma koja nas je očarala maestralnim Gulianovim glasom, kazališnom naracijom Marijana Bana, stihovima koji nose i uglavnom pjesma koja nas i ushiti i rastuži u isto vrijeme.
A u pjesmi se nalaze i stihovi kapetana duge plovidbe na strancu, morskog vuka, vječitog romantika, ljudine iz Petrčana, pisca, glumca, filantropa, legende, Šime Gržana. Priča kruži kako mu je jednom prilikom na dugoj plovidbi umro mornar, kapetan Šime se potrudio da tijelo doveze u mornarov rodni kraj i uz sve peripetije koje je zbog toga imao, shrvao se zbog činjenice da nitko nije došao po mornarevo tijelo. Barba Šime je obavio ukop po starom mornarskom običaju. Na pučini, tijelo umotano u vriću, kamen oko nogu, uz dugu šutnju cijele posade kako i treba bit kada se morskog čovjeka predaje moru. Kapetan Šime Gržan tada je iz svog brodskog dnevnika pročitao stihove:

Rakovi, školjke i morske alge
I mnogo, mnogo kamenog cvijeća
Na grobu mome umjesto svijeća
Svjetleće ribe držat će stražu

(naprvu besmislen stih)
Link

Beč

London

Pariz

"9. 11. 1880., u 7 sati, 3 minute i 3 sekunde u Zagrebu se dogodio potres poznati kao Veliki potres u Zagrebu. Na temelju podataka o štetama na objektima procjenjuje se da je intenzitet potresa bio VIII stupnjeva Mercali-Cancani-Seibergove ljestvice, a procijenjena magnituda 6,3 stupnja po Richteru s epicentrom na području Medvednice.

U Zagrebu je tada bilo 2483 stambenih i 1187 gospodarskih zgrada, a grad je imao oko 30.000 stanovnika. Gotovo svi građevinski objekti u gradu su bili oštećeni, a 12.6% zgrada bilo je teško oštećeno, nastali su otvori u zidovima, rušenje unutarnjih zidova i dijelova zgrade pa do rušenja cijele zgrade." cit.

E, a ako niste znali, sanacija oštećenih objekata završila je u 70% slučajeva do Božića (za mjesec i pol dana), cijeli grad za godinu dana osim katedrale , u narednih 10g izgrađeno je 700 potpuno novih objekata (ne računajući parkove, fontane, šetnice).
I onda kralj ne valja, bolja je demokracija?
Uz pomoć demokracije, komisija za obnovu je skoro pa formirana, eto već nepunih godinu dana od potresa 2020.
Warp speed

Za papirologiju jednog odštetnog zahtjeva treba posjeć par stabala a studenti 4.g prava pomagat će u popunjavanju upitnika. Jer to je lakše nego pojednostavit proceduru.
Šuti&trpi

#umrimuški

.

E, aj nek nekto javi Philu da sutra nema sjene.

Fala

I kad to prihvatite, prihvatit ćete da izvučem iz vas na površinu ono kaj u vama i inače postoji :)
Ljutnja
Osebujni riječnik
Potreba da nekoga preoblikujete. Mene npr

Autor: meija 25.01.2021. u 17:25 opcije


Zar nije ljepše iz ljudi izvlačiti ono dobro?
Ne bih se složio da ljudi kojima izvlačimo "ljutnju, osebujni rječnik i potrebu za preoblikovanjem" u sebi imaju samo to. Sigurno imaju i dobrog.
Svatko u sebi ima i dobrog i lošeg.
Sa osobama koje iz nas izvlače dobro, kažemo da se sa njima u društvu dobro i osjećamo.

Ako je pila okrenuta naopako i postavlja se teza:
"Ja širim dobro a oni reagiraju samo lošim koje imaju u sebi"

To bi imalo samo dvije mogućnosti:
Osoba koja širi Dobro, ne radi to baš dobro.
Osoba je Svetac koja svojom dobrotom iritira grešne

Disclaimer: autor ovog zapisa osvrnuo se samo na logiku napisanog i pri tom ne aludira na karaktere sudionika zapisa gdje je komentar postavljen jer ga boli đoka za iste. Fala

Drinking alcohol is an issue of the mind over matter.
If you don't mind, it doesn't' matter.

photo by Ifka



Dok tražiš znakove, moš obić i Sunčev sustav.
Svi znaju za Prizemljeno Sunce u Bogovićevoj.
a nemaju pojma da su u mjerilu, kroz cijeli Zagreb
postavljene i ostale planete
Merkur- MargaretskaLink
Venera - Trg Bana JelačićaLink
Zemlja - VaršavskaLink
Mars - TkalčićevaLink
Jupiter - ŠalataLink
Saturn - Račićeva (Maksimir)Link
Uran - SigetLink
Neptun - Kozari putLink
Pluton - Al.Bologna (Al Pluton je netko otkinuo sa ploče, valjda nakon što ga je Neil deGrasse Tyson ubioLink

Link evo jedna petkovna
Link dok je petak još bio mlad
☀️Link☀️
Link mirši kao petak nekad
Link kad je petak mirisao na koridu, a ne koronu

Link