Maslinovo ulje prodajem

Cvića neman ali častim kavom :)


HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Nedavno sam prošao preko Zrinjevca,
baš onako onom starom rutom od željezničkog priko Tomislava,
i pored tvoje zgrade,
zastao kao slučajno da osoba sa mnom tu u šetnji ne primjeti,
pogledom potražio prozore tvog stana na katu drugom.

I zapitao se uz uzdah tuge, a tko zna tko tu sada živi,
tko živi tu, tu gdje si nekada živjela ti.
Tu gdje smo ljubavno gnjezdo svili,
o sreći snili, taj pomalo čudni tad nepopravljivo optimističan uporni mladić sa juga,
i ti, ti plava nježnica ispod Sljemena, mala vila Zvončica,
sa toplom sjetom u očima.

I nije nam loše išlo, mladić je često putovao dosadnim vlakom,
a ti si me čekala iskrenim srcem, osmjehom sreće, toplim okom.
Snivali smo svoje snove, kovali planove kako ih pretvorit u javu,
i tu je činilo se biti će dobro, biti će vječno jer posao za mladića tu bio je na vidiku.

Ali eto strpit se tribalo još malo, ali život nije bio strpljiv, bolest je došla,
teška bolest, kopnila si kao snjeg u martu,

umjesto sreće u tom stanu na drugom katu tuga, bol i strah su stanovali,
ti stanari novi nemili.
Rekla si, ne dolazi mi više, ne želi da me pamtiš bolesnu ovaku.
Ne nisam moga ne doći,
dolazio sam cijelu jednu godinu onako kao i kad je lipo bilo,
dosadnim vlakom sa juga, kolodvor pa preko Tomislava do stana na drugom katu,
sve do onog zadnjeg puta kad došao sam a tad nije bilo nikog u stanu,
stanu na drugom katu, i tad za dan Mirogoj, oproštaj za vječni kraj.

Ti prozori, taj drugi kat, sjećanja vratila su suzu u oko,
skrivenu suzu, dobro skrivenu da društvo u kom sam je ne vidi,
da je ne vidi, ne zato jer je se stidim, muške suze,
ma ne nije to ni muška suza, jer ja je ne osjećam samo svojom,
to je naša suza, suza ljubavi,
ljubavi koja je bila jača, koje je više bilo u onoj zadnjoj godini bolesti,
kad nije više tjelelesne ljubavi bilo, samo ljubav oka,
dodir njege, pokapana pileća juha sa kašike dok te kao dite hranih u tvoje krilo.

Al tako je kako je, život ide dalje kao da te sreće nikad nije ni bilo,
u tom stanu na drugom katu sa pogledom na Zrinjevački park.
I tko zna možda skupim snage a nemam je još puno,
ni puno života u sebi ni isprid sebe,
možda još skupim snage pa još jedan put odem ti na grob na Mirogoj,
ostavit jednu ružu, donjet je tebi kao nekad sa osmjehom,
sa toplim okom sa jug,
i reći ljubavi mirno mi počivajj svoj vječni san.

p.s.nisam zaboravio onu čokoladu šta je ti najviše voliš, tu je ispod ruže :)



HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit.

Tko si ti da mi sudiš,
zar si ti hodao moj život u mojim cipelama,
borio moje bitke, lječio moje bolesti,
previjao moje rane, nosio moje ranjenike preko rijeke.
Tko si ti da kažeš da ljudi sve mogu oprostiti osim uspjeha,
kao da neuspjeh opraštaju?
Zato nemoj mi oprostit, osudi strogo, bez olakotni okolnosti,
hoćeš li možda tako dokazat da si čovik, jer tako sude ljudi,
al pazi u samotnoj brsanoj noći jedanput spoznaće# da ti nisi "ljudi"
nego da si individua, pojedinac, da si samo isto ono što i ja,
da si samo čovik.


HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Trla baba blog, da joj dade slog,
a dida veli, povuči me za rep,
okretaću se za tobom kao suncokret,
a baba gnječ, gnječ ima samo nječnu riječ,
neću dida, neću, neću te za rep,
pa da mi dadeš cijeli svijet.

I tako rječ po riječ, slog po slog,
gnječ, gnječ,
trla baba blog, dida traži babu,
da je malo stisne uz tarabu,
a baba neće, neće,
stari dide ti si za smeće, oću menadžera mlada,
njem bu dala rada, e :)


A i did nije neki fini i on bi rada
manekenku mladu,
devedeset, šezdeset, devedeset,
šuplju u glavu da je ima radu,
pa i jednu u rezervu da se nađe,
da ga neka nestašica ne snađe.

I tako rič po rič,
čič, mič,
čič, mič,
dodan još jedno slovo pa će bit,
čiča, miča, gotova ova priča, e.


HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Dugo sam gledao te oči,
oči pomalo neobične boje.
Ne nisam tražio ljubav u njim,
ni strast, čak ni odraz sebe u njima,
samo pokušavao vidjet tog čovjeka unutra,
u tom ogledalu duše kako ljudi kažu.
Ne, nisam vidio ništa,
gledao a vidio kao da vidim kroz njih,
kao da su potpuno prozirne,
ne nisu bile hladne samo nekako kao od stakla
a u njima ništa.
Ostao mi taj kontakt očima u meni,
i sad ga ponekad u mislima vidim,
i dalje zbunjen kako to može bit?
Ne, ne, odbija virovat da u tim očima nema ništa,
da su samo staklo, prozirno staklo.
Jer mora bit, mora bit nešto,
ma osjećam u dubini duše da ima nešto,
osjećam iz podanka pete da nisu takve,
samo da život, nešto strašno u životu ih je učinilo takvim,
praznim očima od stakla,
pomalo neobične ljepe boje.


HAJDUK ŽIVI VJEČNO


p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Blogeru, sjeti se da si bloger,
i takav ćeš i ostat,
makar od bloga pobjegao.

Nažalost to vridi i za vas blogerice.


HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e

Srk... Srkk... e

kako smo jutros?

Čega nema, a čega ima?

Pokladni utorak, gotov krnjeval, e.


HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Svim zaljubljenima, ljubljenima želim lip dan zaljubljenih,
a nama odljubljenima, neljubljenima želim više sriće dogodine, e.

HAJAUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Sritan rođendan mome Hajduku



Srk,.. srk, e

Link


Jer sve je polazno samo,

HAJDUK ŽIVI VJEČNO
BOG I NITKO VIŠE


p.s.dućan ne radi, Hajdučki je blagdan danas, e

Ja san svoju..





... bakicu, visibakicu pronašao, e.


HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

.. popit svak svoj jorgut i na spavanje, e.

Dosta su se danas mlatile tute zvizdarije,
pričale lažne priče o sebi i svjetu, životu čak.
Vrijeđali su se čaki zagrebački tranvaji,
a jadni i bidni oni ma šta su oni krivi,
a tako su onako simpatično plavi,
i nisu krivi što moraju vozit neke malodušne ljude,
sa njihovim maglenasto, smogovastin mislima, e.

A šta san tija reć?

Ma ništa nego, ala, ajde svi leć, popijte jorgut, učinite pi, pi,

Laka van noć bila e :)

HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Dobro jutro, srrk...srrk,

Evo jutros ja tu kavu srkućen i ništo mislin,
a zna se da kad ja ništo mislin to je onda odma velika stvar e.

A jutros mislin, ka ono evo iđe ono valentinovo, pa rođendan Hajduka, tribaće kupit štagod na dar mojn Mandi momu cvitu primalitnomu najlipjemu, ili daj blože kojon drugon dami e.
Jerbo dama nikad dosta e.

Sadćete reć Jarac zvizdi, stara kurvarina, ma ni to tako nego gledajte oni Šah, tamo ima jedan kralj pa jedna dama, pa dva topa i konja i tako sve po redu e, i unda igraš i ako ti maznu damu, u pravilu pada i kralj, e.
Eee, a da kralj ima dvi dame unda bi to bila drugačja priča e.

Zato lipo triba sastavit listu šta komu kupit i zašto i šta ko meni kupit i zašto, navrime, e.

Evo ja koliko se sićan najbolji poklon i najbolja investicija u pokl9n mojon prisvitlon, primilosrdnon, pri, pri dobroj Mandi je bija kad san jon kupija vibrator za rođendan e.

Dobro to se u prvi ma ni činilo tako jerbo kad ga je otpakovalo odma me je sanjin ozvizdila po glavurini, e.

Ali brte mili dugoročno to je bija najbolji i najisplativji poklon ikad jerbo koliko me poštedija fizičkoga napora i priuštija mi mirni noći da se naspavan ki čovik e, ma isplatija se i priplatija svaki cent što san zanj da, e.

Eto to van ja jutros mislin, e, koji kuac komuu da dan za valentinovo e.

A vami swn jutros da ovi pa ga čitajte, e :)))


HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit e,

Jutros me ovaka dopala, e...





Srrrk...mm..srrrk...e, gric, gric...

HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Srrk... Srk... e :)

HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e.

Dobro jutro, e.





Jutros me ova kava dopala, e,
a sad bacimo pismu...

Link


Link


Link


Rukometašima i nama kojima je to radost učinilo da ste dobar boj bili, da niste obraz izgubili, narodu radost donjeti.
Hvala van.

A doček, doček ko doček bilo bi lipo da je bio ali nekima smeta, neki bi određivali šta ćemo pivat, šta mislit, pa neka određuju, neka brane neka zabranjuju ko im šta može, silni su pametni i jaki, samo zaboravljaju da su to već radili pa nije prošlo, neikad nigdi i niko to nije uspio, ljubav zabranit to se nemože.

Dragi drugovi iz tuđih stanova i koljevki, unuci komesarki koje su spiskove za likvidacije onako olako sastavljali, vi koje proganjaju duše žrtava vaših predaka pa sad u besanim noćima samotni bjes rigate vi zaboravljate jedno, jednu velikunistinu,

MI nismo kao vi,
Mi smo puk obični, ljudi žuljeviti ruku sa gradilišta od lopata i mješalica, mi smo oni šta ulice metu, radnici i radnice uvtrli#ima pobpogonima, neugledne čistačice, kasirke po dućanima koje gledate sa visoka iz vaših kružoka sa vaših kvazi katedri, vi ste ti koji se hvalite elitizmom, putovanjima, brendiranim markama čije ime ima obavezno dva ista slova, vi ste ti koji niste kao mi, mi smo neovisni, živimo skromno od svojih ruku svog znoja i na prodaju nismo, kupujemo proizvode na akciji, glupinodrpani i mirišemo jeftino al jebiga dušu, dušu nan kupit nemožete, ljubsv izbrisat isto nemožete, mi smo nevidljivi nevažni i svaki put se iznenadite kad primjetite da smo tu, i da nećemo prodat svoju Katoličku viru, dragoga Boga i Gospu za stan na Zrinjevcu ili vilu na Mejama da svjesno biramo to da će te nas kinjiti omalovažavati zakidati u našim pravima izrugivati nam se ali to, to vi nemožetevrazumit zašto jer jedanput kad prodaš dušu đavlu nema je više nazad a vasi preci sunje prodali i sad grizite, kezite zube, režite u svojim bjesovima ali bespomoćni ste jer to vam opet neće donit ni mir ni ljubav u srca i duša zauvik će te ostat nezasutni svega i matrijalnog i moralnoga.

Zato slavita vi danas po medijima po kružocima a mi će mo slavit i pivat u srcima, vi slavite iz mržnje a mi ćemo iz ljubavi.


HAJDUK ŽIVI VJEČNO

p.s.dućan ne radi, neda mi se radit, e