zmajić

A šta je meni to trebalo...

Nije parodija mož bit da i je..

Moj osvrt na neke ođekar..

Ne traži silom od mene

da izreknem nešto

što ne mogu da poželim

kamo li u snu da doživim.



Da ovu čežnju što imamo

jednim suludim naivnim

glupim potezom razorim.



Da jednom jalovom izjavom

nepovratno nadu razorim.

nikad na usnama ti probudim.



Pa kako okrutno uživaš

da me hladno ranjavaš

direktno u osinjak ljubavi

otrove mržnje dosipavaš.



Pa se grcajuć u tuzi zagubim

ne shvatam da se događa

svađa koja ljubavi ovoj

nije, niti treba da postoji.



Dođe mi da ridajuć vrisnem,

ispred terase ti da zalegnem,

da se nikada ne pomaknem

dok ne dođeš i javno priznaš

da moja si i meni pripadaš.



T.. Lj... B...

(LINK
_)https://m.youtube.com/watch?v=nTB61iR6cVQ">Link

ELink

Link

Osoba koja je uvijek bila dobra, koja je uvijek davala od sebe i ono zadnje što je imala – a zauzvrat primala samo udarce i poniženja – u jednom trenutku pukne.

Dođe dan kad joj prekipi. Prestaje se boriti za veze u kojima je uvijek davala sve, a dobivala ništa. Shvaća da nije stvorena da bude ničija krpa. Počinje davati onoliko koliko drugi zaslužuju – ni više, ni manje.

Prestaje slijepo vjerovati u bajke i prazna obećanja. Prestaje vjerovati u lažne osmijehe i osobe koje misle samo na sebe. Dosta joj je.

Zatvara vrata onima koji su je iznova i iznova razočarali. Izvlači bolne pouke, ali postaje jača i mudrija. Više se ne da zavesti glupostima.

I ne, to ne znači da je postala loša osoba. Ona ostaje dobra – ali sada dobra i prema sebi. Jer konačno shvaća da zaslužuje isto toliko poštovanja i ljubavi koliko i sama daje. Sada više nikome ne dopušta da gazi preko njenog srca.


Uredi zapis

27.08.2025. u 23:33   |   Editirano: 28.08.2025. u 0:16   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar