I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Otišla...
A ostavila....
Jabuke...

Uredi zapis

03.10.2020. u 18:54   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

Ma to ti je isti ko umjetnost .a kaj ..pa malo sam zmaj..mali..

Link

Ono.

Sila..

Tama..Svjetlo..

Ben mu...

DoVIĐORNO..

IL..

AJMO SE VRATIT U MORE
????

Uredi zapis

02.10.2020. u 13:56   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

O Vi…! Da Vi! Zajedljivi i zatucani, zluradi, zadrti i stari –
što ostadoste rđava karika na dnu evolucijskog lanca,
kao primitivni, pokvareni, pohlepni, proždrljivi primati.

Vi … niste sijači! Vi ste žderači!. Ne zaslužujete krepost starca,
jer od Vašega podmuklog, perfidnog i prijetvornog udarca,
i tektonske ploče se tresu – potresi razaraju misaone hemisfere.

U potresu mozga, u procjepu između zemljine i moždane kore,
smaknuli ste … sretne (kraljevske) zvijezde – zatomili vizije,
sjećanja skršili, skrili ih u nesvjestice – proždrli stanice sive.

O Vi…! Da Vi! Zajedljivi i zatucani, zluradi, zadrti i stari –
što dođoste iz neke davne … pradavne otrovne atmosfere,
kao primitivni, pokvareni, pohlepni, grabežljivi predatori.

Uredi zapis

01.10.2020. u 22:23   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Na današnji dan 91...
Na mojim rukama samo
se ugasila...

Samo je rekla vid oblak..

Jedan dan su ovi stihovi
bili samo sjećanje..
A danas!!!!!!!

Ti si tamo negdje,

gdje susreću se suze sa osmijehom…
i sjene šaptalice sa dušom.

Krila su ti tiha, nečujna,
od moje ljubavi skrivena.

Anđele tajno,
hajde idemo usnuti…
Možda me čekaš
na zjenicama očiju mojih
i spustiš mi na oči krila umjesto ovih kapaka punjenih čežnjom…

Hajde da plešemo
valcer sudbine…
Pod ovim sivim nebom zvijezde sijalice upalimo.
Neka plješću ljubavi našoj.

Utješujem se,
opet se eto utješujem s tobom,
oh da te bar više ne sanjam…
da se bar probudim
i da mi neko star priča kako nekog nestvarnog uvijek vidi u nutrini…
a ja da te istinski imam.
Da ti bar moja ljubav
uspije oživjeti krila.
Da mi kažu,
Gdje je moja Vila

Uredi zapis

19.09.2020. u 13:33   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Ma to ti je isti ko umjetnost .a kaj ..pa malo sam zmaj..mali..

Link

Aj..aj...ja...ja..jaj..

Jel ko vidio GRUNFA..

Uredi zapis

18.09.2020. u 18:41   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Ma to ti je isti ko umjetnost .a kaj ..pa malo sam zmaj..mali..

Link

SRETAN ROĐENDAN CYB...

Uredi zapis

17.09.2020. u 23:16   |   Editirano: 17.09.2020. u 23:17   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Da. ..ili...Ne...

Nekima ne moš objasniti?
Da im može uć do kraja..
Al da pod vodom ne mogu
disati ..

Uredi zapis

09.09.2020. u 22:52   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Dežurna gunđala" obično zrače negativnom energijom i pravo su društvo za izbjegavanje. S druge strane, postoje ljudi koji u svemu oko sebe gledaju ono pozitivno, pohvalit će drugoga čak i kad možda razloga za to nema, jer su, na primjer, vidjeli da se ne osjeća dobro pa ga žele nekako oraspoložiti.

Uredi zapis

04.09.2020. u 21:00   |   Komentari: 6   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Jutro...

Ev letu avioni...

Zaprašuju komarce..

Uredi zapis

03.09.2020. u 7:49   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

A neki dan sam se začudio..
Došao kum do mene ono u
podne..

Kaže on meni donesi akov
(bure od 50.l.za rakiju)
da sjednem na njega ...
i donesi onu svoju gitaru.,

Aj ja mislim kum oče malo
tandrkat...
no on sjeo na akov gitaru
složio na taj isti akov..
Kume rakiju..aj kumu rakiju..

Kaže on meni..pička mu materina
imam dva policajca a paprike nema..

Neko mi svi papriku odnio..

No tu sam ja narezo kumu
a kad je došao kum i ja sam
jednu buteljicu popio..

No sutradan sretnemo kumu..
Kumo što vam neko pokupio
svu papriku...

Šlauf drauf..kuma skupila žene
i pobrala papriku...

A moj kum od tuge drugi dan
cijeli prespavao..

Uredi zapis

02.09.2020. u 21:11   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Poremećaji osobnosti su znakoviti po obrascima primanja, reagiranja i uspostavljanja međuodnosa koji su relativno fiksirani, neelastični i društveno loše prilagodljivi u različitim situacijama.

Uredi zapis

02.09.2020. u 20:15   |   Komentari: 15   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Prvi način da se sagledaju prošle civilizacije jeste usporedba njihove dugovječnosti. To može biti teško jer ne postoji stroga definicija civilizacije, niti velika baza njihovih rođenja i smrti

Uredi zapis

01.09.2020. u 21:07   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Gdje je prava Brkata zmija...?
Da nije zaključana u kakvom
podrumu..?

Uredi zapis

31.08.2020. u 21:21   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

I..Tako..sad imaš..sad nemaš...

Link

Ko i san,
sto ga nesmin sanjati,
Ko i cvit,
sto ga nemogu ubrati.

Zudnje ki pas,
sto neumorno aute lovi,
A sto bi s njime, pitan se,
da ga i ulovi ?

Njeno nejasno svitlo,
dusu mi poji,
Ko zednon coviku,
mora dati da pije.

Samo jos jedna zvizda,
sto pogled mi ukrade,
sto na tren, misli mi odnese.

Samo jos jedna zvizda,
sto dok bonaca more gladi,
povr skolja, tiho se popne.

R.T..

Uredi zapis

30.08.2020. u 16:59   |   Komentari: 32   |   Dodaj komentar

Ma to ti je isti ko umjetnost .a kaj ..pa malo sam zmaj..mali..

Jednoj Gospi u jednom nekom gradu

Promatrao sam je dugo kako bih shvatio;

Šta je ona u stvarnosti, tamo duboko u sebi?

Taj uvijek zamišljeni pogled

zapravo nije gledao u ništa.

Nakon sati i sati šetnje,

kroz tihe, mračne i prazne ulice,

pogledala me je svega dva puta.

Znate, onako nakratko.

A njene usne, eh.

Svega da su rečenicu izgovorile.

Samo bih joj ja tu i tamo,

na koju sekundu

ukrao pokoji poljubac.

Bože, kako bi se samo nasmijala poslije svakog.

Jednostavno nisam mogao da je ne gledam.

A tek ruke, prijatelju.

Nije znala kuda bi s njima.

Mahala je uokolo i pokoji put

prošla prstima kroz kosu, onako polako.

Ali, ono što mi je zapravo ledilo krv u žilama

bio je njen dodir.

Svakog puta kad bih se naljutio i okrenuo glavu

ona bi nježno dotakla moju ruku, a

tamo gdje je praznina popunila bi je njena ruka i čvrsti stisak.

Čovječe, nisam ni svjestan kako će me boljeti

kad to mjesto opet bude prazno, a ja,

kao i prije

sam.

Uredi zapis

30.08.2020. u 12:45   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar