zmajić

Link


Čini mi se da su sve ljubavi iste,

Voliš malo, pa jače, pa ono kao najviše.

Pa te prolazi, pa te prođe, pa te ono baš prođe.

Onda se vraćaš, malo švereš (ne nužno varaš), pa se kao vratiš i opet voliš.

Neko u tom trenutku izgubi snage, onaj što je čekao, više neće, a onaj što je spavao bi da kao sve bude na početku.

Šta preostane, pa ništa lijepo, a ništa ni ružno, ljubav je to, tako kažu:

Malo se vole, malo se grizu, tu i tamo psuju, ali eto bar se vole.



Ma nije to ljubav, nije fakat, nema tu weltschmerza, nema komplikovanja, nema uzaludnih šupljih priča, osjeti se to kad se voli, baš se zna.

I.R .

Link

I kad te netko odbaci ..
Čak i obična mačka...
Može uljepšati dan..

Link

Tko sjedi...
Ne stoji..

Ž

Link

Bem mu klipić!!
Ode mast u propast..
Tj. Kiflice...

Link

Postupi prema sebi s ljubavlju i poštovanjem..
Ne treba se žrtvovati za druge..
Od srca raditi i dijeliti s ljubavlju..

Link

Mi takvi kakvi smo...
Možemo li razumjeti i zamisliti..
Postojanje..

Link

Reko ko da bi ..
Neš o zlatu...
Nije sve što sjaji ...
Lijepega...

Link

Održati vezu na daljinu živom je
kao da imate doktorat međuljudskih
odnosa

Link

Kako je moguće da nešto tako uobičajeno kao što je isprika, zbunjuje tako mnogo ljudi? Na kraju krajeva, većinu nas su naučili da kažemo „oprosti“ čim smo počeli govoriti. Naravno, kao odrasle osobe trebali bismo se barem djelomično znati učinkovito ispričati. Ali to nije tako.

Iako su nas naučili kada trebamo reći „oprosti“, zapravo nas nikad nisu poučili kako se ispričati ili barem kako ispriku intonirati na prikladan način.

Link

DOBRO JUTRO SVIMA...

AJMO RUKSAK NA LEĐA I
U RIT..

https://m.youtube.com/watch?v=FKCS0VhmyJA

Jednom kad sam bio mlad..

Ona je rekla...Dado mi nije doma!!
A ja..a di je mama?

https://m.youtube.com/watch?v=Rl5wuQn0KJk

Ako mi se neće, ja ne mogu, a opet ako hoću to i želim. I kad se neće, onda se može, jer se ne smije, a da se smije, onda ne bi bilo smiješno, već bi se sve moglo. Ne da bi se mogla, nego se mora, i još jednom reći da se sve hoće ono što se da, kada već neće ono što se mora. U tome je kvaka, da se mora kad se neće, jer nemoć nije moći, nego nemoći moć.

A moš da sve nije. Tako crno, govori i bijelo, i ono može biti crno, kad mora, to jest, kad je već sve crno, onda je i crno bijelo i bijelo crno. A da je sve stvar navike, govore i rečenice koje ne trpe zato nikakvu zločin niti kakav kaznu. A s voljom dolazi sve, pa čak i nevolja, i onda kad je vruće može biti hladno, i kad vjetar puše može biti ugodno. Samo treba volje i želje, i uz malo sreće, a sreća prati hrabre.



A gore ne može biti i da hoće dolje, jer se neće lako dati, pa se sve može lijepo sjesti i dogovoriti.

A moš i oko svega imati sumnja u moć volje i želja, od koje se hrani i život, a kad sve može doći na vidjelo, onda ništa nije nemoguće, i to iz nečega izlazi i plazi iz poda, i uvijek će biti, i nikad neće stati i kada je bilo nešto, vrelo, i usred ljeta i usred zime, ja vidim tužnoga mladića

Jer nikad ne reci nikad, samo doviđenja, ti ne plači, kad si to već rekao (a mogao si i bez toga), bez svega se može, ali bez toga Ne, ne bi bilo ni Da, to i ptice na grani znaju, i da se neće sve do nekog drugog puta, vidjeti sve to i stati, pa usput ponoviti i poći dalje.



I pošao sam.

D.

Link

Ljeto je glatko proklizalo

Kao jedrilica preko mora

I za sobom je ostavilo

Samo uspomene u jeseni.

Raspalo se na stotine komada

Koji, kada pogrešno složeni

Daju jasniju i ljepšu sliku,

Dorađenu maštom vremena.

Ljeto čeka na dnu mora,

Odmara se dok gleda

Kako jesen zemlju preuređuje.

I dok je borova iglica pala,

Nošena na hladnom vjetru,

Trepnuo sam, opet proživio ljeto.

D.

Link

Ajmo po starom..