zmajić

Ne zaklanjaj snovima put
Iz straha spuštajući kapke
I ne dopusti da brod ode
Da isplovi da ode da nestane

Zidovi stišću
strop se spušta
pod se diže
poatajem mrlja

nemam usta za krik
ni srca za mržnju
ni uma za osvetu
ni vrata za bije

I ljubavi će proći
beskrajne ili kratke
koje su nas vodile
i svijetlile u noći
tvoj zagonetni osmijeh
kao leptir iz snova
i plamom otvorene oči
možda stvore ljubav novu

I ljubavi će proći
beskrajne ili kratke
koje su nas vodile
i svijetlile u noći
tvoj zagonetni osmijeh
kao leptir iz snova
i plamom otvorene oči
možda stvore ljubav novu

Svi kažu da su jednom u životu voljeli nekoga
i taj netko je zeznuo kad je bilo najljepše i najsavršenije....
kasnije nakon nekog vremena se opet javi al vama nije stalo...
to je zajeb, jel vam se ikad dogodilo? meni je....

Uvijek sam razmišljao što žene skrivaju..
Tamni ulaz u vrt spoznaje..
Hm vidio sam mnoge kako propadaju bez vidnog
razloga....
Kao da se pretvore u pjenu--u sirenu u meduzu..
I kad nemaju kog drugog unište sebe...
Puno puta me stiamulo u grlu kad sam vidio
da se tako lijepe unište..
Gdje je tu logika i retorika.

Ljubav,mržnja,kušnja ,prevara..

A ovdje toliko pretvaranja..
Koliko samožaljenja..koliko komedije...

Sunce....malo je hladno...ipak sjedim vani
i pijem kavu...

Sunce....malo je hladno...ipak sjedim vani
i pijem kavu...

Riječ je upravo o petku 13. koji nosi epitet „nesretnijeg“ od svih ostalih.
Logičko objašnjenje općeg straha koji se javlja na ovaj dan nije moguće pronaći
jer za to ne postoji ni valjan razlog.
Naime, prema statističkim podacima broj nesreća
tijekom petka 13. nije ni veći ni manji nego ostalih dana u godini

I tako ...
Mislim sad sam sjeo..
Ne mogu više pleaati..
Zašto muškarci tolko piju??
A dođu s tako lijepim ženama..
E došao sam sam i tako ću otići..

I tako ...
Mislim sad sam sjeo..
Ne mogu više pleaati..
Zašto muškarci tolko piju??
A dođu s tako lijepim ženama..
E došao sam sam i tako ću otići..

.Link

A tek jabuke..

Link

Miris polja kukuruza, pšenice i višanja je sada zamijenjen mirisom auspuha i smoga, koji guši poput krvoločne zvijeri, pritiskajući oštrim kandžama svoj plijen. Gledam jednu te istu boju, boju u nijansama crne i sive. Tako tmurno, tako. Moje detinjstvo obiljeležile su nijanse boje zlata, kada nam jesen pokuca na vrata. A proljeće u nijansama boje žute, zelene i crvene, u nijansama boja optimizma. Pozitivna energija je zračila i kroz ljude, i kroz prirodu. A sada… sada zrači energija elektromagnetskih talasa, IC i UV zraka. Toliko svijetla, a sve više mraka.

Zagreb!!!
Žena!!!.
Kav?a..
duhovita...
iskrena...
ljepota iz vana...
iz nutra.....
da nisam...
ostao bez riječi...jesam..

I tako porculanski zaljubljenici..
ostadoše zauvijek zajedno..
naravno dok sd ne razbiše...