WDF

još jedan dan sazrijeva u mojim očima...mojim plućima i mojim mišićima
pravda se da bude voljen i da on voli nekoga...taj moj dan..
bludan se budim i bludim kroz taj dan
ne nikad prebudan...nikad previše oprezan

neke ptice mojih misli uvijek lete prema tebi
tužne,lake i i tihe
samo da osjete miris tebe i da znaju da si tu.

tada mogu ponovo zaspati i sanjati sve.
sanjam travu i šumu i kuće bez ljudi i ljude bez kuće
blatne ravnice s krvavim nebom i nebo bez krvavih ravnica

samo trava i naplavljena bistra voda
to mi značiš
topla bistra voda na podlošku od zelene trave.

kad bi netko zasadio tisuću klica čistog mira u mene...pitam se...koliko bi ih preživjelo..
ali sigurno znam da bi jedna preživjela...i isklijala iz mene...samo za tebe.
neka me i pojede i popije
samo da se nešta dobro rodi iz mene

ja ću leći na dobru zemlju i stopit ću se s njome i postat ćemo isto i uspavano
nek mahovina prekrije moje ruke
nek lišajevi izrastu u mojim vijeđama
samo da opstane ta jedna stabljika onog što smo mogli biti
makar u snu...u sjenama i onom šta te čini sretnom.

sjene..



Link

danas sam se rodio kao čovjek s tisućiu lica
al...
čudno mi je da su sva ista ili slična..
tisuću lica ..a nema ničeg novog..
možda se moja umjetnost mijenjanja pokvarila....

venem u sebi i sažaljevam samo sebe
zaista sam grub prema drugima..
eto shvatite me da nisam dobar....

mislim o plitkim rijekama i o tebi....mislim o toplini...mislim o...o svemu što se nikad ne vraća niti se neče dogoditi.
ponekad se nadam da neću izdržati...ponekad bi bilo bolje da me netko izbriše gumicom.

koliko traje ljubav ?
dan...dva godinu...sto godina ??...koliko traje sve šta vrijedi....
beskonačno....ili....nikad nije nit postojala ?
svijetla sjenka koja hoda s nama...
viri mi preko ramena i šapuće mi neke tužne i vedre i lijepe rječii...
a opet
tama je velika...
i ne znam čiji blagoslov ...poljub...ruka na čelu...sasvim malo zaželjene sreće....šta me može iskopati...

ne žalim se..
nemojte me krivo razumjeti

pokušavam mirno spavati...pokušavam mirno radit......
ma ne ide...nekaj ne štima.....

nisam trebao ništa napisati od ovoga...al...jebe mi se....

volite se ljudi.

Link

jel život sreća ili bol...
sve pomješano ?

jebemu
nisam siguran u ništa....
ali znam da sam sve žene poštivao
ponekad obožavao
pokušavao ih nikad ne povrjediti...iako to u životu ne ide tako...
povrijeđuješ ljude i da ne shvatiš šta si napravio.

a..

moje ruke su još gore
mogu ti napraviti veliku sreću
a... mogu te ozljediti.
mogu popiti dostojanstvo i život iz tebe.
sasvim lagano

sva sreća što postoji muzika,tko zna čemu bih se posvetio....
slušam
upijam
živ sam
još jedan dan
još jednu gadnu noć

mir je gadan i opak
nek svira muzika


Link

svako jutro se ponovo rađam
ponovo prepoznajem oblike i boje
ponovo prepoznajem ljude i stvari
ponovo učim voziti auto
upoznajem nož i vilicu
upoznajem okuse i mirise

mislim da sam sin jutra

ne znam šta je dobro i šta je loše
pored tuđe krvi se mogu prošetati kao pored zaista ljepog suhog lišća
učim od rođenja i umirem pod tamnim nebom
gledam suhim očima ljude koji tvrde da me znaju....
niti začuđen ..niti iznenađen
okupan u znoju i sasvim divnim tamama
bez milosti i sažaljenja
rađam se ponovo kao sin jutra.

nemam vijesti..nemam savjesti...
valjda nemam ništa
sa svakim rađanjem sve slabiji
ali jednako ispran i nakon tisuća buđenja
ne znam ni zašto se rađam..niti zašto umirem
ali miran sam
i dan koji živim je kao san
možda samo sanjam da živim
i rađam se kao sin jutra.


Link

postojao je negdje san
vrlo davno....ispario je
i snovi se mijenjaju kao i mi...

plišane životinjicee nas grizu za gležnjeve
svi žele svoje ja...a nemaju ga.

mrtvim jutrima ganjam sebe i sve oko sebe i idem napred i ne vidim i ne želim slušati i samo hodam i idem i otvaram ruke i znam da nikoga nema i nikoga neće ni biti i bolje da ne bude i zaista dobro za sve ..osim za meme
mirisnih isparenja mi je dosta

samo jeedan pogled u nas...
znači samo propast
moš uzdizat te poglede zaista visoko....ali...ako ih nema tko prihvatiti...zaista nisko padaju
smiju ti se
smiju ti se..
sam se sebi smiješ u očaju...
sam se sebi smiješ

bolje je nego plač



Link

sam miris svježe posteljine me opija
prljav sam i sam
razlijem se po krevetu i sanjam tebe...ne...samo te zamišljam prostrtu pokraj mene

tvoji mirisi me preplavljuju
zatvaram oči i sanjam da te volim
pružam ruku da je stavim na tebe....i vrijeme traje i traje...
nikako da te dosegnem...tvoja svilena bedra, tvoje pupajuće grudi...tvoja bakrena leđa

zabijenog lica u jastuk pružam ruku
i zahvaćam dio tebe i dio mojih snova
režim i grčim se
čak i ne znam jel si tu il nisi

ne želim otvoriti oči
ne zanima me
svi smo gdje bi trebali biti...valjda
uvijek na krivim mjestima i u krivom vremenu
i krive riječi nam se rađaju na usnam i ne vraćamo ih nazad
i živimo s tim.

pepeo.



Link

samo tako i samo sad me odvlači
vuče me u stranu
sam se od sebe pokušavam odvojiti ..ali ne ide...
jebat ga.

znam da mi snovi ne lažu
a uvijek sanjam na vani...na prostoru ...na zemjlji ..i vodi i močvari..
i to sam valjda ja
sanjam mirne ravnice i rijeke i divljač i vatre
i samo sebe....nema nikoga ...sam sam ..i tako stalno

nirvana je kurac
to sam prebolio skupa s ospicama...u sedmom A
...a sad sam šesti b...
divno....

možda je vrijeme da se odlučim krenuti dalje...ili presjeći tetive na nogama i ostati invalid ko i ostatak nas
siromaka u duši i u džepu
nepokretan i neiskorišten
nemušt ...blentav i pijan.

eeee..da nemam te ciganske krvi...možda bi bilo lakše..
ne bi.
još bi ti puteva vapilo za mnom....još bi žena plakale u jastučnice...još bi muzike bilo ne poslušane.
drveta ne okaljanog i ručka ne izgorenog.
obećanja nikad ne ispunjenih.
kletvi i krvi na dlanovima
molitvi bogovima u koje nikad nisam vjerovao..niti neću.
molitvi sebi.

samo...taj protok vremena koji briše i piše uvjetuje nas
nema sisa ...nema guzica..nema doručka na suncu...nema doručka nit u mraku...nema ga nigdje..
nema ničega

samo mi mali koji gledamo tamo kamo se ne gleda i buljimo ...i buljimo i opet ne znamo ništa...i na kraju nas boli kurac za to ..iako smo oduzeti..jadni ,nemušti...i ponekad odveć radosni...
i ...sve te dobre stvari uvijek dođu na naplatu
trostruko...majku mu jebem....
plaćam
sve plaćam

i tak...







Link



ne možeš saznati svu svilu svijeta ako je gledaš samo odozgo
moraš pogledati i ispod

kroz zaista plitku misao mi prolaze mišljenja nekih mojih...mogao bih reći dragih ljudi

kolko nam je netko stranac...nešta bliže...ne stranac ?
netko tko nas treba il mi njega trebamo..makar samo radi nas....

mutne i teške misli svakom od nas prolaze glavom svakim danom..svakim satom...vježbao sam se da se isključim...nisam uspio, a ne da mi se na tibet..ionak...da mi se dogodi nirvana...proglasio bih to mamurlukom... :)
čoek nikad zadovoljan...
jebat ga....
al...
ti neki putevi i šareni...i crni..i bijeli nam stalno prolaze pod nogama...a da ih skoro pa nikad ne vidimo
valjda gledamo previsoko
trebamo gledat visoko ..i iskopčat se s mreže....

nekad visim na sred ulice i čekam
nemam šta radit pa gledam promet...ljude..
odbljeske očekivanja ..tuge,radosti...ludosti ...i još sto milijuna stvari u njihovim glavama...a opet, vjerojatno sasvim krivo iskovano u mojoj glavi

a tko sam ja da budem sudac.

koliko dopuštamo da nam netko zaista uđe u naš prostor ?
koliko ćemo se otvorit...priznati...posvetiti se...
koliko ?

trgovina osjećajima i tjelom.
svi smo trgovci.
mislimo da smo kristalni i čisti...a nismo...svi tražimo nešto za uzvrat.
bit ću dobar prema tebi a ti mi daješ...
daješ mi mesa i vlage i te tvoje skliske kože.

a ja uzimam.

krvolok...predator...zvjer..sranje...

mmmmm...
da
istina...žderač duša i tijela i srca i svega.
tada znam na čemu sam...samo da otimam.
to je bit....nije za mene trgovina.
kradem i lažem i plačkam i silujem i rađam se u tvojim snovima i nema i opet i opet.
zgurenih ramena i pognute glave
ne moram te ni vidjeti gdje si
osjetim miris
i pokrećem se prema žrtvi
moja lovina ne treba biti moja...ja samo čekam.
za mnom dolaze strašniji lovci








Link

više nemam daha za dim i dim više nema daha za mene
svih tih vatrenih štapića se uopće ne toče kaj se događa s nama...
fakat ih boli kurac....

i kad zapalim tu jednu cigaretuu za tebe...ne za tebe...
nego jer mislim da bih trebao...radi sebe..i osjećaja koji me prate....

oprosti mi bože

nikad od nas jadnika neš napravit ljude
pravi smo i smjerni...i ništa nam ne to ne koristi

moje lice je savim istinsko i pravo...moje reakcije su ......
ahhh....bože moj...
ne savršene....

nikome to ništa ne znači...niti meni na kraju krajeva...
al...
da ostanemo ljudi..
ne bi to bar malo vredilo ??

uglavnom

sad želim samo spavati
zabit se u u dekicu i madrac i prestati postojati





Link

moj današnjii blog bi trebao biti vezan uz ljubav.

jel shaćate vi kako je reći nekom s kim ste živjeli svaki dan i svaki sat 23 godine da ne znate jel ste ga voljeli..
...mogu ja lagati....ali...jel to to... ?

obožavam tu ženu
neke iskre u njenom duh i njenom tijelu neću vidjeti do kraja svog jadnog života.
newermore..
nema tih čarobnica
a opet
bilo je liijepoo i toplo i naša djeca
i bilo je i grubo i suza i svilene kože i svilenih suza..i svih sjebanih stvari koji ti se mogu prikvačiti na kožu
bilo je topline...mucho topline...možda previše...ne...nikad previše.

puno sam i ja noći probdjejo s čašom vina i divljom muzikom u ušima razmišljajuć o nama.
i...nikome to nije pomoglo

ja sam kriv
bio sam đubre, i ostao sam takav
kasno mi se mijenjati...a i ne želim.
tvrd sam...još uvijek....ma jebite se svi...


imaš sve samo nemaš sebe
a dao bih sve.

eto

samo da znate...volim rukovat obogaćenim čelikom...
lijep je



Link

neš drkam po jubitou ...tražim nešta sa spaljenog čovjeka....i prehiti me na neki trance...in vivo
i kaj je najgore...još mi se sviđa..
bezvze


Link

griješio sam
i još ću
nalikovat na tebe ne smijem nit se usudim
jest ću vrbovu koru i meso sa divljači
klat ću za pokoru
ležat ću na kamenu i gledat u neka neba
suha i slana i samo neba

ti mi ne značiš ništa
ti si samo meso
hrana
meat.

i.kad ispare mirisi krvi i divljine iz mojih nosnica...ostajem ja
samo ja
tebe nema
nema te jer sam te pojeo..i tebe i tvojje tjelo i tvoj duh.


sanje..samo sanje i sni i budni snovi

i komadić istine zakopan u nama
duboko
jako duboko
toliko duboko da ga nikad nećemo naći

tko zna što je dobro ...

tko zna ne samo nešta....nego sve o nama....
možda moramo okrvariti čeljust...možda moramo bit ovce..mirne i pokorne..
možda ne moramo ništa.

dragi subložnici...jebite se.
al to vam želim na najbolji mogući način...ne kao uvredu.





Link