WDF

savijanje prstiju..i gledanje svoje tanke crne kože kako se rasteže mi koncentrira razmišljanje u smijeru nečeg novog...i miris naranče mi je u korijenu nosa ...par trenutaka...moram zatvoriti..pa otvoriti oči...
novo...novo...nikad viđeno..a opet nekako poznato...staro ..a opet novo.....
opet zatvaram oči dok samo nešta bruji u ušima...i ne zamišljam ništa novo..samo stare stvari na drugi način...
vidim onaj gusti šumarak koji stvara zeleni tunel oko ceste....al da mogu stajati sam i slobodan i buljit u zelenilo ...i toplo i crveno...i ponekad crno...kad sunce ode obasjat nekog drugog...a ne samo mene i moja bića.
vidim kamen i hrđave tračnice i trnje sivo i smeđe kako me čeka gdje bih volio proći..i ništa i opet ništa...ti putevi su znani i meni i onima koji nisu isti...samo onim malima koji misle da žive pravo...a ne znaju da sam taj život je malo samo boli u ludilu čistog vjerovanja..i nikad to neće priznati...iako znaju sve.
i zaslužili smo patnju i nemir...a i ludilo i sjaj.
ovdje i sad.
...

al i ja blebećem bezveze....
morao sam nešta natipkati...malo si zagurati ruku u srce.....nja..nja..nja...
ubije me ova dnevno godišnja politika....dežurni duhovni vodiči bloga...djelioci bodova...
i tak....
kaj da velim....
šutnja je ...šta je šutnja ??....ne znam..al znam da je dosadna :)
upravo sam jeo mesa i pio rujnog vina.
pozdravlja vas vaša zver..
i razmišljam o ......

Link

link je samo za strpljive psihopate

mmmmmmm

jel ti koraci moraju samo ići naprjed il mrvit puteve ispod sebe
nježno drobiti suhe žute ilovače naših kostiju..
duša..i nježnih srdaca...

dok šuljam se u svim sjenkama na ovom žutom suncu
proždrljivo gledam gdje si i jel češ me primjetiti
hlad me voli i miluje
ja ga otapam i volim


Link

mijenjam priču...dosta mi je filozofije i sranja o politici..
oću tu neke žene...raspuštenice.
od svih nas je najpametniji kjele..
jel vam to palo ikad na pamet...
iako nisam siguran koliko njegovi pozivi raspuštenim raspuštenicama djeluju.

ma sigurno više nego naše arlaukanje o pi....materinoj i sunčanoj strani politike...najljepšoj boji mraka...i idealnom kutu nagiba kurca za ovaj posao il onaj..il onaj za maricu...

ipak..
kjeleta za precjednika tamnih čoškova iskrice i njenog bloga.

jer je iskreniji..točniji... nego velika većina nas psihopizdeka

Link

da mu jebo te mu jebo....
i javite se....

pa pročitajte nicka honbya...nogometna groznica...pa nećete pitat zašto ovo i zašto ono....
nogomet je zamjena za rat.

drobim bezveze...ljut na sve i svakoga i pišem i brišem i opet
sjebat i sjeban...
stojim u krivo...i gledam ne na dobro...

ma da imam samo malo više snage i vjere i razuma i upornosti i ljubavi prema sebi i svojima i ljudima i zemlji i ovom vještičjm loncu u kojem živim..i pokušavam disati i bit normalan il ličiti na nekog normalnog.
i ne mrzim baš svakog gutača samoglasnika....
samo se ponekad pitam...jel tu nema baš ni jednog pametnog čovjeka ?

drobim bezveze..
ko što rekoh.. bez smisla i ...

Link

song za simpatično društvo u čošku....

ostalo mi u pamćenju šta je božičnica napisala na svom zadnjem blogu ...pa da nešta kažem i ja o tom....

radim na sebi....

propio sam se davno.....
radim na projebavanju...i zadovoljan sam
ponabijanje na kurac....pfff..jučer sam razjebo dugogodišnje prijateljstvo s tipom koji mi je glumio automehaničara..i kao frenda...
i šefu na poslu sam rekao šta ga ide....i reko da će mi osigurat višegodišnji neplaćeni godišnji...još nije...šta ne znači baš ništa..a možda mu i treba netko tko zna šta radi.
ni in vivo mi nije problem razjebat sve sa svima....manje stvari za brinuti se i gutat govna.
letim često u snovima...ponekad i u živo...samo mi je problem sletjeti...uvijek zaboli.
ponekad poletim i u stvarnosti...još uvijek imam problema sa sljetanjem.
ne bježim nikada...iako danas...možda bi trebalo
za sad ponekad pjevam samo za sebe...mislim da ću započeti s nekim veselim recitalima...a poslje ćemo vidit...
i najteže mi pada to što ponekad..i pored čvrsto zatvorenih očiju vidim stvari oko sebe..čak i sebe...
i ne znam jel baš vrijedno preživjet sve to...

možda mi najbolje ide buljenje u sunce...i u oblake...i nebo...i sve...

možda je bolje zašutit i zatvorit oči..i pustiti da srce kuca polako i zdravo ...i mirno...

a možda i nije.

Link

link nije bez veze baš taj... tu večer kad su svirali u zmaju došao sam već pre....znate već pre...koncentriran.... i kad sam otišao po nju ...rekla je da ne ide samnom ako ne idemo k meni doma...i fala bogu šta me je nagovorila...
čak sam i ja ponekad razuman.
a onda smo se posvetili onom nekom drugom pro....... polako i mirno i dugo i ...
znate kak bi to trebalo već ići...

Link

i garantiram da je ovo vrh vokala u hrvatskoj....ako vas baš zanima moje jeberno mišljenje...u živo je predobro... :))

zašto voljeti te žene neke...
kad te rade robom i pomračuju ti um
kad se sjetiš tih očiju koje te gladno i milo gledaju i paze na svaki tvoj pokret i važu svaku tvoju riječ
tih očiju koje se utisnu u tvoje srce i glupost i sve kao pečat nekog ne tako dragog boga
i onog drugog koji je uvijek budan i smije se ..i plače ponekad s tobom

i dok slika njenih lica spava u tvojim očima
i zvuk njenog smijeha lebdi po površini tvojih misli ...gustih i zbunjenih..a opet laganih i mirnih
ne vidiš ništa.. i ne prepoznaješ ni dan ni noć
i spavaš sa bjesom u glavi ..i očima i šakama ...i spavaš do nemirnih buđenja kad opet vapiš za snom
i ne znaš kuda
niti što....

te ruke krasne...i grudi i kose...
budan ..a tako snen i pospan
miran i divlji žališ sebe radi nikad utisnutog poljupca u korjen vrata
i ludog zapešća.. i još te tople kože i života koji vrije ispod nje...
dok ne postaneš ja
suh i opor i star i dalek







i možda ću tu gdje stanem i nastaviti...
a možda ću samo....neću....


putovati ću u ludoj glavi......https://www.youtube.com/watch?v=QE4lc-J2Cvs&index=11&list=RDQM1e
4Yx0o_MpY

i tak...
idem kuhat ručak...stavim za juhicu...istučem meso za pohanje...začinim..i sad sam sam u kuhinji i dok kuham mogu radit i druge stvari...imam krastavce za kiselit..i malo prvih feferona...i za te feferone idem tražiti male staklenke...jer se ne potroše brzo..
donesem staklenčice i bacim ih u sudoper,pustim vodu i idem ih oprat ..još jednom...
i na jednoj maloj flašici flek koji se ne skida
pogledam..ništa mi nije jasno..vidim da je prljavština simetrična... uzimam naočale...

jebote...to je zvjezdica..zlatna..ne znam kolko krakova...
??
film se vraća na početak.

ništa drugo mi nije palo na pamet ili ono šta oponaša pamet....nego taj neki dan kad je moja bivša draga kuhala pekmez od marelica...svi smo zajedno radili..i ona i naša kćer...koja je onda imala desetak godina..i sin...i ja ...čangrizavi pijani blento..
sjećam se tog dana...na žalost moju...
te zvjezdice smo ljepili na bočice sa pekmezom od marelica.
stalno smo se smijali...nešta komentirali..i opet se smijali...
i najgore je što se imaš čega sjetiti..tog smjeha...
lakše bi bilo da nema tih nekih sjećanja.
danas me gadno zabolio taj smjeh...i ta glupa zlatna zvjezdica.....
jebnmu i glupu zvjezdicu.
i vlaga ti se naseli u očima...
bez obzira šta je bilo psovanja i teških riječi...kasnije...puno kasnije....


i misliš da si drugi čovjek.
nisi

valjda zato i zaboravljam sve.... da ostanem sam i čist...ispran
treći si čovjek..i to ako imaš sreće...

https://www.youtube.com/watch?v=nlNNJryjpLo

https://www.youtube.com/watch?v=La1oysU_D-w

ne boli me srce i srce me ne boli draga i prekrasna i ne ne boli me više ništa a i ako me boli progutat ću to i nastavit buljit ispred sebe mutnih očiju il bistrih svejedno i bistre duše i sjebanog srca i starih ruku i sjede rijetke kose ništa mi biti neće a i tebi ništa ne znači jel ja živim il sam grafit na betonskom zidu i zašto ti ne bi bilo svejedno kad i samom mi je isto i svejedno i opet isto i isto
sjebanog pogleda i potrošenih zubi i kostiju odbijam se o stranice papirnate koje želim uhvatiti i zlorabiti i onečistiti koje bježe stalno i krive se da su prave i poštene a nisu jer su iste kao i ja i lažu i misle da su nešta drugo od onoga što zbilja jesu a ja znam sve o njima i lovom ih uvijek i nikad ih neću uloviti i možda to nit ne želim možda je samo lov u mojoj misli
lov na papir koji život znači nekome i puno te bijele bijeline i još tih čistih stvari bjelih i još bjeljih
još bijelo mi se vrti pred očima kad slinim cvijeće i povraćam riječi i gazim trave velike i grozne i sanjam svoj život a i tvoj ja sanjam stalno i neznam više gdje je počelo i gdje će završiti i dal zaista želim znati bilo što o snovima i javi i dal uopće postoji san ili java i gdje se sakrio san i pobjegla java
bolje ne znat nego znati bilo što jer kad ti saznanje pokuca na vrata znaš da si zajebo i da je račun došao na naplatu i da ćeš ga platit grdo i grubo i za sve po nekoliko krvavih tura pretakanja misli iz jave u san i ponovo opet preko krvavih išibanih leđa svijesti nevinog sanjača a to sam ja i ne samo ja nego i ti i svi drugi koji to još ne znaju ali će saznat kasnije nego prije kad više ništa ne pomaže

ponekad bih dao krvi i kosti poneke da zadobijem mir i osvojim ga i da mir živi u meni i ne bježi od mene i da budemo jedno mir i ja i ja i mir da gledam ispred sebe a i unaokolo s mirom i da stanuje mom u srcu duši glavi i trbuhu i da me ne napušta taj mir i da konačno pijem s izvora strpljenja i ne pitanja i da budem bijel i dobar i zao kažem sve

sve sam i ništa i glupo i pametno i crno i bijelo i ljepo i ružno se trudim bit i jesam i zao i najbolji i plav i
siv i sve ću biti i živjet ću samo malo a tako puno i ne ponekad i vječno živit a možda i umirat isto toliko dugo i jadno i ružno a i krasno i posipat po sebi a i po malo svog svemira taj masni kristalni prah gorkih mirisa i kristalnog pamćenja i sve svile svih svilenih nametnika ove zemlje a i one druge i treće

i previšei prekrasno i više i dosta valjda


Link

ne boli me srce i srce me ne boli draga i prekrasna i ne ne boli me više ništa a i ako me boli progutat ću to i nastavit buljit ispred sebe mutnih očiju il bistrih svejedno i bistre duše i sjebanog srca i starih ruku i sjede rijetke kose ništa mi biti neće a i tebi ništa ne znači jel ja živim il sam grafit na betonskom zidu i zašto ti ne bi bilo svejedno kad i samom mi je isto i svejedno i opet isto i isto
sjebanog pogleda i potrošenih zubi i kostiju odbijam se o stranice papirnate koje želim uhvatiti i zlorabiti i onečistiti koje bježe stalno i krive se da su prave i poštene a nisu jer su iste kao i ja i lažu i misle da su nešta drugo od onoga što zbilja jesu a ja znam sve o njima i lovom ih uvijek i nikad ih neću uloviti i možda to nit ne želim možda je samo lov u mojoj misli
lov na papir koji život znači nekome i puno te bijele bijeline i još tih čistih stvari bjelih i još bjeljih
još bijelo mi se vrti pred očima kad slinim cvijeće i povraćam riječi i gazim trave velike i grozne i sanjam svoj život a i tvoj ja sanjam stalno i neznam više gdje je počelo i gdje će završiti i dal zaista želim znati bilo što o snovima i javi i dal uopće postoji san ili java i gdje se sakrio san i pobjegla java
bolje ne znat nego znati bilo što jer kad ti saznanje pokuca na vrata znaš da si zajebo i da je račun došao na naplatu i da ćeš ga platit grdo i grubo i za sve po nekoliko krvavih tura pretakanja misli iz jave u san i ponovo opet preko krvavih išibanih leđa svijesti nevinog sanjača a to sam ja i ne samo ja nego i ti i svi drugi koji to još ne znaju ali će saznat kasnije nego prije kad više ništa ne pomaže

ponekad bih dao krvi i kosti poneke da zadobijem mir i osvojim ga i da mir živi u meni i ne bježi od mene i da budemo jedno mir i ja i ja i mir da gledam ispred sebe a i unaokolo s mirom i da stanuje mom u srcu duši glavi i trbuhu i da me ne napušta taj mir i da konačno pijem s izvora strpljenja i ne pitanja i da budem bijel i dobar i zao kažem sve

sve sam i ništa i glupo i pametno i crno i bijelo i ljepo i ružno se trudim bit i jesam i zao i najbolji i plav i
siv i sve ću biti i živjet ću samo malo a tako puno i ne ponekad i vječno živit a možda i umirat isto toliko dugo i jadno i ružno a i krasno i posipat po sebi a i po malo svog svemira taj masni kristalni prah gorkih mirisa i kristalnog pamćenja i sve svile svih svilenih nametnika ove zemlje a i one druge i treće

i previšei prekrasnoi više i dosta valjda

Link

i ovaj dan je dobar...kao i svaki...
gledam te ljetne guze oko sebe i čestitam si na pogledu.
inhaliram mirise i nemirise oko sebe...bez pitanja.
nije mi najbistrije tko je sretan....
i zar zaista netko treba biti nesretan....
vjerojatno treba.
neki ljudi moraju biti nesretni..ponekad sam i sam među njima.
sretan ne.
ponekad nisam....


zoooo

ustvari ...moram priznati da nemam šta reći...
danas ću to priznati...a inače vjerojatno neću..
valjda me ubio hedonizam...pola noći sam bio budan...jeo sam meso nevinih životinja i pio sok ...koji više nije sok...jer je malkice fermentirao......
i sad još i opet slušam muziku.

štaš....... sjebat do daske...
jedino mi fali danas da si zapalim nekakvu travu...
nisam sto godina...
i nije to neka stvar...al mislim da bi danas bila ok.
sutra više ne....vjerojatno..
al ko zna.....
možda kasnije zapalim susedovu štalu..
nemojte se previše čudit...to je kod nas narodni običaj...
kolko vidim...sad izlazimo na veliku scenu...
ahh
šta sam ono htio...pa i nisam baš htio...

bye







Link

dragi jovica....
moram ti reći da mi je skroz drago šta se blamiram na ovijem stranicama ponovo,i da ću to učinit opet..ako mi se bude dalo ..i ako opet uplatim premijum....
kao što rekoh..jednom ...ne tako davno...što se malo ne napušiš kurca...
a jel znaš zašto ?
zato jer si skoro pa beskrajno bedast.
mislim...
pametan čovjek bi razumio da jučerašnji praznik nije slavljenje komunističkih zločina....također bi znao da nije dan mladosti...tj. dan bivšeg vođe jugoslavije...
pa bi pomalo mutan mozak razumio da jučerašnji dan nije ni dan srba ni pravoslavne crkve.
ne jovica
jučer je bio dan anifašističke borbe.
to ti je ..da ti malko pojasnim...nešta kao obilježavanje početka borbe protiv ljudi koji su se pojavili iz noćne more i počeli preuređivat granice..ljude...
ljude su uspješno pretvarali u nežive objekte...ponekad u više dijelova....
daklem...kojim kurcom izazvan si oprao po petru ?
pa nije ti čestitao dan rođenja draže mihajlovića...

s kojim pravom propituješ i pitaš druge blogere o njihovim uvjerenjima i ljepiš im kojekakve etikete ?
uvjek izmičeš kontekst...sad vjerujem da ti uopće ne shvačaš o čemu se priča ili piše..prije sam samo mislio da ne skužiš s vremena na vrijeme....al više ne...

ako te netko nešta pita...nikad ne odgovoriš na pitanje.
ja sam ...budala par puta odgovorio na tvoja pitanja,priglupo misleći da je logika jača...pa daš bar malo si dati truda i razmisliti o tome o čemu laprdaš...
moja greška.
svaki tvoj odgovor ..post.. je samo još jedna uvreda temi i sugovorniku koja nije u nikakvoj vezi sa pitanjem ili odgovorom sugovornika.
ti sipaš gluposti sam sebi u lice...
i još se veseliš tome.
to je sasvim ok...al nije mi najbistrije koje psihičke traume stoje iza toga...i da se razumijemo...nije me ni briga.
neobjektivnost nije bolest...ali u tvom slučaju bi poslužila kao dijagnoza...
dakle...
da ti objasnim na rečniku kojeg razumeš...
siđi do reke i utopi se...

jer...koliko tvoj život uopće ima smisla ...

evo ti i prigodna pesma ,na jeziku koji razumeju svi....

Link

uhvatih se jednom da hodam po visokoj travi i žutoj neravnoj zemlji
sa strane je nasip obrastao travom
ja sam na zemlji...i hodam po njoj
treba mi više od dva ,tri trenutka da shvatim gdje sam...i još par da mi nije jasno skoro pa baš ništa...
koncentriram se na disanje...udah kroz nos..izdah na usta...
lagano pokrećem auto testing
koža mi je mokra od znoja,vruć sam,nisam još žedan
noge ne malo bole ,znači da hodam već neko vrijeme...ne prebrzo.
sve je otvoreno i vjetar lagano struže po meni
pogledam mobitel
slušam snimljenu muziku oko četrdeset minuta
sad sasvim otvaram oči i bez stajanja gledam u nebo i daljinu
i konačno znam gdje sam

doma

sve to je moje doma
i te zelene biljke koje kosim...jedem...gazim...
i ta žuta zemlja..krta i masna
prekriti će jednom i mene
i to bit će još jedan dom za putujuću dušu i teško tijelo

i bit ću doma

Link

ističe mi pretplata
nisam siguran da ću je produžiti
u stvari..
nisam siguran u ništa.
još gore....
jesam.

malo duševne muzike.

Link