WDF

u nemiru zaspah
i sa mirom se budim
kolko traje da mira se čovjek napije
kolko treba da se smiri
a kolko treba da se utopi u njem.....

Link

i tak....
vidim da su komentari s ovog bloga doprinjeli miru u svijetu...razumjevanju među rasama...narodima...
univerzalnoj ljepoti ...duše ...bedra...i lica....
mišlju armirana sranja o našim sitnim dušama...

pojeo sam tolko pameti da mi je više puta bilo zlo...
tak da i kad vidim previše pameti..želudac mi levitira hiigh....

dakle....

za neke me boli neka stvar..
večina ljudi koji pišu ovdje su lignje...mislim samo na ljigavost....

puno ljudi..
neke spodobe čak nit ne razumiju kad ih tzv frend časti epitetima koji su ne samo izvan njihove domene mogućnosti ..nego izvan svega ..ne shvaćaju da bi dotična protozaoa samom imenicom nazvala samo sebe...

sad sam ja lignja.
iako više volim nazivat ljude ..i one druge pravim imenom.

kaj da velim.....
najrađe bih rekao....pička vam materina...
a šta tu ima dobro ?
nije cilj meni nikoga uvrijedit..nit ponizit...i znam da ne mogu nikoga ispeljat na pravi put...nit znam koji je pravi put...i di je stacioniran.....
i ono malo radosti ovdi ishlapi...
al nema veze...probudit ćemo se ponovo...
nekad....
i snjat ćemo opet....

Link

kad ležim..i netom se razbudim.....volim samo malo proškiljit kroz kapke....ne gledat na sat ...ne čut mobitel ....odbit se probudit...snivat o tvojoj koži...mirisu i mekoći...
....
sirova koža je vezana oko mog srca
kako se suši..tako se i steže..
i nikad više neće bit mjesta u njemu.

grub sam čovjek
i sve što me pogodio a i ono šta će doći.....zaslužio sam.
nasilje mi je u krvi...tetovirano mi ispod kože....na kosti lica...
u pregibu lakta....na dlanu koji pružam da se rukujemo.

volim ljude više nego što bih trebao
opraštam im stvari koje sebi ne bih oprostio

nasilje se rađa s nama i umire...

jedna duševna...Link

jel bi voljeli da imate sudbinu ? ili ne..
jel bi nam bilo lakše da nam je budućnost određena...ono ..malo možemo šarat..al me to neće spasiti onog dana kad je na nebeskom platnu dubokim rezovima ubilježeno ime dana mog stradanja...ili možda nekog veselja....
novci....djeca...bolesti...posao....ljubav...il samo seks...sirovi seks ...
ili frigani..dobro pripremljen....napacan par dana...pripremljen sa svim začinima/društvenim normama/običajima/rokovima....
a vid mene..samo seks..ništa ljubav.

a i ta ljubav....
i nju stišćemo u kojekakve okvire..pa se onda čudimo šta nije u pravim granicama....nije sazrjela ..nije očekivana..."nije baš žena u pravim goodinama za njega "...kak se ona sad može zaljubit,a ima dvoje male djece...premlad je taj cigan za nju...a i nema novaca..
ah ta ljubav...krši granice.. jelda ??
svi misle da ljubav ide preko svih granica
a istina je da svi mi volimo ograničavati druge...krojiti im granice ponašanja,vjerovanja,navika života, pa čak i nade u život
.
zvjeri
oportunisti

nema veze

al opet se zapitam...ako postoji sudbina....dal uopće trebamo razmišljat o svojim djelovanjima ..reakcijama...ili da se pomirimo...zapadnemo u katatoniju ,povijamo se kako vjetar puše...svjesni da sudbina upravlja našim životima...
hmmm.....možda bi to bio najbolji način za zajebat sudbu kletu..
heehhee

robovi navika,tradicija..vjere...nauke..društvenih normi...
rađe bih bio rob norme jean
kad bih mogo..da mogu....

da...da..znam da lupetam bez veze...al ne da mi se sjest i razmislit...bojim se da ću se pretvorit u čovjeka s druge strane ogledala
onog kojem je sve jasno i u sve je siguran i ne postavlja pitanja.....
bla bla bla

odem buljit u travu...il u nebo...



Link

mijenjam.....
Link

pfffff......
nekad čitam svašta..pa se osjećam stiješnjen..ulančen...vezan...ograničen granicama seb..društva...obaveza..zakona..
jebo.
uglavnom se osjećam sjebatorno...
da ne spominjem likove koji se repetiraju na moju svaku rečenicu i objašnjavaju mi da sam vaki...naki...
mmmmmm
pasmas...
babs.

danas obavio sve obaveze nas zabludjelih ostarjelih..
skuva ručak..obišo kog sam trebo obić..
kupio... počistio...
poštucao bradu...a saću i posteljinu promijenit...

idem..
tu posteljinu ...obnovit...
volim sebe... a tebe nemerem neg poštivat.
točka.
da m.. jebem točku...

i djelujem nadrkano....
:(

oprostite m na tome..samo brzo nerazmišljao.
https://www.youtube.com/watch?v=j4qfT2dxU6E

danas se osjećam...vrlo eventualno..
skakućem po blogu i pokušavam razumjeti šta se piše...ko zeko mali...il stiksin zec...
nije baš da sam uspješan u tome.
nit u skakanju ..niti u razumjevanju....
nit u uspjevanju...

snovi ne znače ništa
snovi nam mogu govoriti samo o našoj psihi...dio su nas ..onaj dio na koji samo mi utječemo...mi smo oblikovali mehanizam u kojem nastaju...i ubacili smo podatke u taj mehanizam da u određeno vrijeme i uz određene uvjete dobijemo...snove...

lažem...
snovi su sve.
neki ljudi nikad niti ne dožive stvarnost...uopće je ne percipiraju..žive u snovima a misle da je to stvarnost...
ponekad me pogleda nekakav mrki tip kroz ogledalo i osjećam se ko da misli da se ja osjećam vrlo eventualno i da nisam u kontaktu sa stvarnošću....
on namjesti podrugljivi osmjeh na licu..i ja se osjetim lažno
...ko da sam ispao iz sna...
lako moguće ..baš svog sna...

iako...dosta često mi se dogodi da uživam boraviti u svojim snovima....onim pravima...dok spavam...
u svakom svom snu nađem paralelu sa nečim šta sam doživio prethodni dan..il sam želio doživjet..

i ovo je samo san

Link

volio sam tvoje grudi u mom oku..
rosu tvoju na istoku mom
mmmm

gospođo...

i tak se sjećam nečeg što je samo za sjećanje....al ponovit ćemo to...ne s istom gospođom....s nekom drugom...mm...

ja sam dečko sa sela
beton mi je u srcu,čelik u ruci jednoj,a u drugoj voda.
krumpir u venama..
misli su ko magla il oblaci...nikad ne ostaju...i drago mi je radi toga...mislim da više volim odlaske nego dolaske...
neznam...

gospođo....

mislim da mi se ova pjesmica sviđa i zato što joj je ritam takav...kakav je...

Link

najbolje reći ništa.
jer šta god da se kaže...svi čuju samo ono što žele...
bez obzira dali ste uopće nešta rekli..
dovoljno je da samo zamisle vas... s otvorenim ustima.

paaa...

idem neki dan kroz džunglu....hodam ,ruke u džepovima...tiho srčem zrak kroz usne u ritmu neke pjesmice...potkožno zajebat.
...gledam svoja posla....ne zanimaju me zmije ,majmuni ,tarantule...možda orhideje..al to nikad neću javno priznati..
kad eto ti stada majmuna...i svi nešt kriče...skaču..lupaju se po glavi...mlataraju ..pokazuju na mene.....valjda žele da im predam tajnu vatre... ili kako postati čovjek...
pa ....kad imaš vatru..nije obavezno da budeš čovjek...moš bit i palikuća..il plemeniti pećokurec...il već neki kurac..
ne razumijem...
kako prenest nekome kako da postane čovjek...
ne pitajte mene
svatko bi to trebao otkriti sam.
ni vatra..ni hod na zadnje dvije vas ne čini čovijekom.
isto kao ni mene.

Link

dakle...
bolje šutit
a koga zanma...mogu mu ispričat...

https://www.youtube.com/watch?v=11POTypBh2I

nemojte se ljutit...

malo ..samo malo..razloga...jebote i ne razloga mi govori da dišem dublje,,jer to će me spasit..profilirat u veću markentišku klasu...ono ..
a de si... ?
neki dan ...jučer..prekjučer.. vidim u jutarnjem programu na htvu......
sjećate se valjda..to je onaj isti program koji je nekad imao obrazovni program...crtiće...pun kurac dokumentaraca koje sam obožavao...ne znam di je bio đelo....opstanak......
i tak..
vidim neki taj dan ko neki interwiew ..valjda iz bogovićeve....dvije plavuše...
plavuše ...đoni moj...
jedna je docen doktor marketinga...a druga je isto tak nešta..
este čuli kad za doktora konobarskih vještina....il doktora poznavanja sanitarnih vještina... ?
možda poluprofesionalni pljačkaš kioska.. ?

i nije me sam to pogodilo ko betonski nadvoj u blesaru kod slobodnog pada..neg su se nadobudni novinari sjetili napravit malu anketu kod građana našeg najlipjeg grada u rvata....
i tema je cjeloživotna štednja...
i pitaju neke bokce ko što sam i sam..na ulici..da kolko uštede mjesečno...a ovi se zblenu...na prvu nit ne kuže kaj ih pitaju...štednja ???
molim ?
i objasne ljudi da su dužni ..da im je penzija u marelici...i sami znamo da su odličnici najljepše naše popapali mirovinski fond,,,kaj bi rekel hanibal,,,like a chicken...

i za desert ...puste..ćak pitaju te doktorice docentice marketinga..ej pazi ..marketinga za komentar...
i jadnica od plavuše izjavi da to nije pravi način...da se uvijek trećina prihoda može stavit na stranu....
čak i u trećoj dobi....

dođe mi da si puknem u glavu.
ne ...dođe mi da gricnem tvoje ....

Link

dođem s posla,presvučem se,idem rezati lozu i ruže i još neke grmove...
sjednem u auto da skoknem do trgovine po koju mrzlu pivu...i na radiju pjesmica od amire medunjanin koju mi je neki dan linkala ema.
baš me nekak opustilo..uspokojilo na par trenutaka...
obično kad slušam tekst pjesme...pokušavam razumjet što je pisca/pjesnika/kompozitora nagnalo da to napiše....uvijek sam sebe moram staviti u pjesmu...moram si dati ulogu...svrstati se negdje...odrediti dal bih mogao tako,osjećati...govoriti...pjevati ..zlu ne trebalo....
dosta puta se pitam dal je tekstopisac sam proživio/osjetio ono o čemu pjeva...ili je prisvojio tuđi doživljaj /priču pa ju je zavolio kao svoju..kao što i ja volim tuđu muziku...
što me valjda čini malim kradljivcem duše....
al sve u plemenite svrhe....

nekako me sad to podsjeti i na žene u mom životu...i tu kradem i otimam...
a one se skoro do kraja smiju...i misle da im više dajem nego uzimam..što naravno nije istina...
hranim se osmjesima...dodirima..toplinom ,željom...udišem tuđe ljepote i izdišem je polako...polako....
upijam sve tih krasnih žena...i bol koju odbijamo je začin života ...i suze su ponekad lijek...
možda sam samo neka vrsta vampira...upijam sve ...
ponekad bih i dao sve.

jel vidit sad kud čovjeka može odvest par minuta dobre pjesme ??
izblamirat će se pred svima..ogolit će ono malo ostataka od duše pred svima...i za kraj .
.bit će mu sasvim svejedno.

Link

koliko me muzika pratila u životu....
stalno.
radio...luxemburg...gorica...101...
prva ploča koju sam kupio je bila ..the walll od pink floyda 1979 godine...išao u ..valjda četvrti ..peti razred osnovne ..dole u nami na trgu...stara me je gledala s par upitnika iznad glave...jer nisam imao gramofon...trebalo mi je par mjeseci da starce nagovorim da mi i to kupe... )
uspješno...

ponekad mi logika govori da nikad nisam trebao slušat muzike
previše to košta....
ne znam jel više duše dodaje ili oduzima.....sad se osječaš jako bogat tim zrncima ..šaptajima...ljepotom što se iscrta na poleđini te jadne duše...a ponekad mi nariše staze po licu od suza dok prestane il dok još traje....glupa muzika..
i sve te ...
na neke stvari sam se uspio učinit bezosjećajnim...sasvim uspješno...
na muziku nisam...
a i da jesam...onda bih valjda postao robot...
još nisam siguran šta je bolje ..il lošije..
jebeni život te nauči da je bolje biti slijep nego sve oko sebe vidjeti.....šta ne vidiš...nisi vidio... ;)
nije te dodirnulo...ogreblo...ostavilo trag
ne ostavlja trag na tijelu...nit drugdje..ne tjera da se zamisliš...staneš... i gledaš u srce ljepote...ili bilo kamo...

u stvari koliko god zamišljam kakav bi moj život bio bez glazbe...,ne mogu si to predočit..
.....
stalno vibriram...ruke se stežu...noge traže pokret..i sav trebam ritam...u ritmu dišem..hodam jedem i...još štošta...
i to malo ostataka sive tvari koje nosim u glavi inhalira bilo šta ritmično ko lošu drogu... samo da je tu.... u meni...

ponekad vidiš na tv-u ljude koji su biljke...ali su i ljudi...koji više nisu ljudi ..jer im fali/ili ne funkcionira određeni dio mozga...moj bratić ..kojeg je snajper pogodio u glavu 10/90 ostao živ...al....grozno...

šta sam ono htio reć...
pojma nemam...kasnije...

Link

issseee... ja se zbilja nadam da postoji taj vaš...ili bilo koji drugi dragi bog
i da vas u pravom trenutku dobro pogleda kroz prizmu svojih riječi...pravila/zakona
da vam izbroji sva dobra i loša djela ..prebroji krvna zrnca...svako dobro i loše djelo i nedobro nedjelo...
nadam se da vas čeka veliki katolički raj..
sa svetim petrom ko kartodrapcom na upadu...a možda dobijete i štambilj na zapešće...
i tam je velki beli bradonja...i angeleki ..... i pizde materine bezgješne i očevi koji nisu griješno umočili kurac nit jebali..svi su vodili ljubav sa imenom svevidećeg na usnama i borili se protiv...i za ....
kako interpretatori rajskih sfera nalažu...

sva ljepota tih dijela...tih hrabrih prosvjeda..tih sranja bez imalo vrjednog smisla je....
ne znam šta je ...ali glas razuma nije..nije nit glas logike...nije ni glas napretka...
čega glas je to ?
ničeg.
u kurcu smo i kurcu stremimo.... ali ne u onom pozitivnom smislu ..nego ..mentalnom..samoponižavajućem..tamo gdje drugima želimo sram i zlo ,a da nam ničim ne smetaju niti nam ne štete...

ko što rekoh..jebla vas konvencija..
al..
koji kurac oćete protiv nje ?


umoran....umoran od mržnje..loših želja ...GLUPOSTI....gluposti.....
jebite se svi...

Link

vidim ljubav kako se širi ovim prostorima...križanja mišljenja...dok ne uleti sajber....da ne kažem što...
i dok vidim da ljudi razmišljaju svojom glavom i svatko ima argument i razlog..ona uleti s ...ne znam s čim uleti....i pokaže kakvi smo...ili kakva je ona.....ne nne....---kakvi smo
baš smo govna.
Link

pričajte mi o ljubavi.