WDF

o samoći bi smjeli govoriti samo oni koji ju žive.
samoća nije nekakvo agresivno ili bolesno stanje koje utječe na druge...čak...ne.
predbacivati nekom da je samoća bolesno stanje...ili stanje koje je uvjetovano nekom manjkavošću samotnika je glupo...ili neinformirano....
ja znam dosta o tome...većinom sam sam i volim to stanje...jer sam slobodan..a malo ljudi koji me poznaju bi reklo da sam čudak...isfrustriran...jadan...
imam društva taman kolko mi treba...a kad mi je previše...dižem se i odlazim....ili dobri ljudi u mojim očima pročitaju kad bi trebali otići.
isfrustrirani ljudi se ne znaju sami brinuti za sebe...zato im treba čopor...ili krdo.
čopor će ti pomoći tamo gdje nisi dovoljno snažan,strah te napasti samog,neznaš,ne možeš,ne vjeruješ u svoju snagu ili pamet...krdo te samo čini sitnijom metom...
mi sami ljudi smo armija od jednog čovjeka....svi rodovi...
svaki sam čovjek prije otkrije svoje slabosti i snagu...i svjesniji je od vas...šta god da ste...sebe i okoline...
mogao bih čak izvaliti kakvu glupost...npr...da je plemenito od sebi svojstvenog čovjeka da bude sam i ne maltretira druge sa svojim navikama,glazbom,idejama.....al neću danas to spominjati...
pa da provalim još koju blesavu.....treba imat muda za biti sam i svoj...
jebem ti...kad bolje pogledam...ovdje ima više muda u žena neg muškaraca.

Link

fala ti blože šta nismo potrebiti
šta imamo sve i svega
i ne treba nam ništa do tuđe nesreće
i uželjesmo se da drugi misle ko i mi,jer nikako drukčije ne valja...
nek nam jahve uzme jedno oko ako će neprijatelju dva
nek nam uzme djete ako će drugom plemenu uzet svu...
naš način je prav
nemaj drukčijih misli,jer si lovina ...tad..

nek nemamo drugih potreba neg povrijedit čovjeka s kojim smo blagovali..smijali se..

hvala ti na toj milosti

blog 1.1.

https://www.youtube.com/watch?v=46cSksKVzzs

ponekad mi se desi da razmišljam malo o sebi...
pokušam zavirit u svoju dušu...stvari koje sam napravio..i kako sam ih napravio....šta sam rekao..šta sam prešutio....
dal sam čovjek kojeg mogu poštovat.
ili nekakva lutkica napunjena slamom koju može sjebat najjadnija woodo imitatorica
najveća većina nas si nikad neće predbaciti neke greške...možda niti jednu.
a istina je da svi griješimo, da nitko nije prav..niti potpuno u pravu.
istina je da svojim postupcima i rječima vrjeđamo i omalovažavamo druge...nekad nenamjerno..nekad namjerno.

ja se nikad nikome ne ispričavam..ponekad priznam pokoju grešku..ali većinom ne.
koštalo je to ljude oko mene već dosta....
a koštalo je i mene.
i još će me koštat.

whatever...gledam ovo dokono razapinjanje na blogu...
masakr svih sa svima...

naravno da sam svjestan da dosta vas misli da sam trol ovog sitea.
znam da sam vas puno napadao....pfffff.....neznam koga nisam....
nisam imao lijepe riječi....shvaćanja...
i to je ok :D
vidit ćemo jel se mijenjam...

ma nema veze nit pomoći...pomoć nikad neće stići ako si ne pomognete sami.





Link

gledajuć u sliku samog sebe u lovu...razmišljam o kraju.
o kraju lova,mene,kraju priče,guzici....meso...vrtuljku...kraju djetinjstva.
beskrajnom nasmješenom sjedenju u udobnoj stolici...bogaljima kojima se ne može i ne želi pomoći.
koji i sami preziru pomoć.
...gledanju s visoka na sve oko sebe. samo treba malo vjere...ionako smo svi u krivu,koliko god mislimo da znamo...
ja znam jako dobro gledat s visoka,iako sam nizak...neki ljudi se rode s talentom...drugi nauče...

neki nikad ne nauče.
neki ne žele učiti...neki ne žele naučiti...
neki žele bit zvjeri....neki jesu zvjeri...neki misle da mogu bit što žele...

mislim da je guza sasvim ok....
hahhahhaa...

mislim da živim samo radi malih ljepota...očito starim.


Link

baš ničim izazvan želio bih svima još jednom čestitat božić...i ono što uz njega ide....
prvo vama najvećim vjernicima....prekrasnim ljudima koji vjeruju u vile....ustaše...partizane...sve ono božićno u nama

želio bih čestitat ljudima dobre volje ...koji su se sasvim razložno imali potrebu prokomentirat moje postojanje...moje pisanje...i šta ja znam još koji kurac.

nisam primjetio da sam svojim malim pretencioznim tekstićem o mojoj osobnoj prirodi nekoga trebao povrijediti...sasvim sigurno mi to nije bila namjera...niti se ne mogu prisjetit u tih dvajspet komentara da je netko..ponaosob ja...želio/pokušavao/htio vrijeđat nekoga..nečija vjerska uvjerenja....mišljene...stav..

pa bih se želio zahvalit svekolikim.. (ako se ne varam)..vjerski osvještenim ljudima (ili onima koji misle da zaslužuju taj epitet)
što su našli za svrsishodno da moju beznačajnu ličnost stavljaju u kojekakve...rekao bih ...komentare....relacije...gravitacione jednadžbe štaviše....

dakle... čestitam...

uživajte u svojoj zlatnoj duši...moja nije...moja je plehnata....
nek vam dragi bog posveti punu pažnju...jer vi toliko vrijedite...naravno u vašoj vrjednostnoj tablici...

moram stavit link...

Link

Ponekad se sam upitam dal sam si sam izbušio rupu u srcu..i posadio čelik u oči.Gotovo sigurno sam sam to učinio...nitko nije kriv za moje greške.Sam sam odlazilo od drugih...gledao ih očima bez slušanja...ušima bez gledanja...srce mi je kucalo samo za mene...nikog drugog.Valjda sam sebi glumio nekakvu žrtvu...neshvaćenog bitnika...Svaka kritika na moj račun se odbijala od metala koji se naselio u meni...
Večina poteza u mom životu ima posljedice...kao i svačijem...znate ono...uzročno posljedična veza....
posljedice...
Jel mi žao..?
Malo jest....Puno nije.
Vjerojatno se čovjek sam navuče na drogu koja mu treba...samoća je dobra za karakter,imaš više vremena teoretizirati,sagledat stvari iz više kutova,sjedit...buljit u zid....
Naravno..ako ima volje za sva ta sranja.
Fasciniralo me kako sam brzo postao hipersenzibilan..i podjednako potpuno bezosjećajan. Neznam...možda sam uvjek bio takav,možda su mi živčeki otišli pa pa.Možda je zemlja ravna....
Možda....
Kad vidim bolesnu djecu...dobre ljude kojima nema pomoći...srce me sjebe..zazebe...peče i boli....a nekad kad vidim frišku krv..zapitam se dal bacit pepel il samo otići...da se ne zamažem.





Link

svako malo osjetim potrebu da se osjećam sretan... iako ...neide to baš tako...
al ..nema veze...i namjera sreće je sretna.
volim je i smijem joj se...

gledat neba...
znat zavirit u dušu...svoju il tuđu...
dar je svevremenski...
sretan sam.

https://www.youtube.com/watch?v=T8JdWs3jtcs

nekak me opet uzelo..
gledam ove vjesti..dnevnike....
pa sam nekak tužan.
ima dana kad želim uzeti pajser i nekom razbit glavu...koljena...gledat ga u oči i prije neg što ga slomim pitat ga zašto je zajebo zemlju i ljude....

ne danas.

danas sam samo tužan.
danas sam sretan što sam sam.
jer nisam nikom na teret ovakav težak...ko crna zemlja.
i nitko me ne pita...gdje ..i zašto...
zašto gledaš u pod........

Link

koliko zaista vrijedimo ? kolko šoldi želiš izbrojit za nešta....denara...filira...dukata...
moje tezoro....tak nekak...
kila mozga ??
mesa ??
sedmica ?
ostatak ne vrijedi ništa.
šta daješ...kolko imaš ?...

jel baš misliš da toliko vrijediš ? :P

snovi,djela,imetak,trzaj ljevom,umjetnine,nekretnine,dobar auto,..loš,zao.....topao ..hladan...it s sooooo cold baby....
nasljeđe duše..pisma...i dobrog odgoja

kurac

biološki otpad u pokretnom stanju..
sposoban za lude stvari....

mama
reci mi da me voliš...

gledam te slike prošlosti,sjećam se...mislim da se sjećam.
smijeh u snimljenim očima me tjera u plač..
suze mi izmamljuju osmjeh....
nisam dobar....i dobar biti neću...
nevermore.

moj gospodine

stojim ukopan na mjestu..gledam te zemlje i neba..slušam te vjetre...šumeća lišća i stabala zvuk...cipele mi po žutom blatu plove...gledam magle i topim se kišom....žedan sunca.
sunca želim...mater vam jebem.


Kad se toliko trudiš da svima udovoljiš..živiš u skladu sa sistemom...prirodom ..navikam i običajima..da ne spominjem religiju..... ak si imalo pametan i fleksibilan..onda se saviješ
a ak si pametan i krut...onda pukneš..
i tolko o pameti...

mdf






Link

izbrisati granice....
stvoriti svoj dan u snu ili snivati po danu...oboje...
klizim kroz dan..vožnja na posao..sat vremena zavoja ,autoceste ,novog zagreba....krećem dok je noć...stižem po danu...dok vozim gledam cestu i nebo...volim kad je cesta suha pa ponekad mogu sam sebe pozvati na mali rally kroz sela...avion koji svako jutro uzljeće oko sedam dok sam na obilaznici....
ponekad nemam pojma kako sam stigao na posao..ko kad si na mobitelu....došao si ,a ne sjećaš se vožnje....ne javljam se na mob dok vozim,vidim previše ljudi kak lelujaju,usporavaju,ubrzavaju dok im je aparatić na uheku...ne znaju da sjede u metalnoj kutiji koja prebrzo juri bez imalo pameti da je kontrolira....
prstom na desnoj ruci stalno šaltam radio stanice....većinom niti ne znam šta slušam,samo osjetim vibracije,ton,usklađenost...poludim kad prelazim preko radio martina...neki kričavi blento ima potrebu da se izderava u eter...
na poslu je ok...za sad...osim kaj lova nije neka.
ne smeta me hodati po zgradi sa pajserom ,kantama,rukavicama,alatom...
uredski ljudi nas većinom pozdrave s voljom i iskreno...nas ljude iz podruma,koji se trudimo da zgrada živi i ide dalje...
gablec...
ljudi s kojima radim su ok...
...
klizim kroz radni dan šutnjom ,poslom i šetnjom kroz zgradu....
presvlačenje...hladni auto i vrući zgb promet...bježim doma...
stanem u zmaju popit karlovačku ili tri deci točene češke i prelistat jutarnji..nazovem sina...šta ćemo večerat...šta treba kupit...
doma..
brzo presvlačenje...malo graševine u čašu...par riječi...priprema za večeru...
radiona
hladnoća...prašina...mirisi drveta...i drveta....
zagledam se u izrezuckani i izglodani komad drveta koji mi posluži za isprobavanje podešenosti alata i upitam se zašto taj komad ne pofarbam u zlatnu boju i ne predstavim ga umjetničkim krugovima kao neki novi izražajni stil...ili kao uteg za papir s poremećenom osobnošću.....
nikad to neću uraditi...kao ni tisuće ideja koje su mi tu i tamo padale na ionako natučenu pamet......
....
borim se s tupim alatima...osobnostima drva...svojim nacrtima i skicama željnih mušterija..
umorom...
samo umorom...
kad mi je dosta...kuhinja....nekaj fino sprčkamo...i pazim da previše ne pojedem...jer zaspim za deset minuta...
muzika stalno svira...nekakva...
al tek kad sjednem za komp mogu slušat skoro sve šta mi padne na pamet.....i dođem tu na iskru...
lud...umoran i zajeban...

sve ostalo je san

Link

obrijao bradu...ostavio brkove.....
vjetar mi se smije
oblaci me kude...
zurim u nebo ko žedan sunca
i oblaka i kiše..
i sreće....

žedan sreće

vjetar mi je precool
sunce mi je kalajsano
oblaci su mi pufasti
kiša me vlaži.......baaad kiša
zemlja me čeka.
:I

zbogom pameti :P

mitzek....Link

trenutak....

sjećate se fukanja...jebanja...vođenja ljubavi...
volio...ne volio ..isto...
ak su zvijezde padale..neka te pogodila u glavu...

ne pitam vas zabadava-jel se sjećate...

toliko prigovora na te tjelesne ljubavi...
toliko žalosti....


život je dobar

žene su prekrasne...

https://www.youtube.com/watch?v=soC9dSB4UvY

stojim.....i gledam nebo
sive oblake
gledam....i ne znam šta vidim

vrtim sve te slike po glavi...
bolesne djece...ljudi koji viču...sve je napad na njih...ljudi koji upravljaju i imaju...
bolesna djeca
bolesni ljudi bez volje i snage da se otrgnu od vlastitih loših navika i namjera...
ljudi sa mutnim staklenim crnim očima....ko špekule koje su previše puta dodirnule beton...
ljudi u kojima je nešto umrlo...i trune
ljudi s očima koje ne vide...koje ne žele vidjeti...samo zure..

sve te moje blage noćne more vjerojatno govore više o meni nego o svemu oko mene...jebate...najbolesnije je kad si sam sebi uvjek razlog za neko piskaranje....
opet ja i ja..
jesam lep i pametan.doduše,u to nema nit najmanje sumnje...
aaaaaaaa

ništ.



Link

nešto čitam tu...pa se mislim ...o tom adventu...koji je pa to ...?
nekad...u mračna komunistička vremena...smo kitili božićnu jelku na badnjak...mi deca nismo ništa dobivali pod bor...poklone smo dobivali za svetog nikolu.
za božić nam je glavni poklon bio mir....da smo svi skupa...nešt kolača...i nije se ništa išlo raditi...ono velko...
sad božić traje preko mjesec dana...više....
ništ ne razmem.

ne ukrašavamo više jelku....
moj potomak nema afiniteta za to ...
potomčici je sasvim svejedno..

kad smo bili obitelj,kupovao sam one jelkice od tri metra ..do plafona....
sad više volim drvce koje je nasađeno na svoj vlastiti panj....
ili ono promjera sedamdesetak centimetara ispiljeno i osušeno u sušari...pa da mogu neki ormar,stepenicu il prozorčić napravit od njega.

sva ta frka oko deda mraza...božičnjaka ..sv nikole....coca cole..i inih trade mark ova me zbunjuje i smeta...
mislim ...ko voli...nek izvoli...
tak da.....

česttam

Link

dal volite smrt..
.prekid svega...čak i života
prekid kredita.......bolesti.....dugova.....maltretiranja....
smrt....oslobađa.
nemoraš ju volit
nitko je ne voli osim ako nije lud ko duga...ili previše pomiren sa sobom...

možda volite tuđu smrt....da se netko zgasi..i nema ga više...
ne smeta..me utječe...ne vidimo ga...
ionak je bio dosadan i bolestan...

možda želite malko utjecat na završetak životnih funkcija u nekog......ne brinite se...niste jedini....
svi to žele
ja sigurno....i dobro mi ide..
a kak vi stojite s okončanjem ovosvjetskog životića...
želite...
zahtjevate..
nadate se...
znate.

kolko god smatrali svoj život svetim i nečim čarobnim....istina je drukčija....puno nas je živih...previše...
i ništa se neće promjeniti kad nas više neće biti....
mala rupica u tkanju vremena... pješčanog puta.....
disonanca...
pičkin dim .....štagod to značilo...

pogledajte sebe kad netko ode...vama vrlo drag..
patimo...
svakim danom sve manje mislimo o njem..njoj....
sve pojede zaborav...
nema nas...
neće nas ni biti...


Link