WDF

nitko nikog ne razumije.
svi su koncentrirani na sebe...na svoje trenutačno raspoloženje...na svoje potrebe..osjećaje...potrebe...
na trenutačno raspoloženje..
nitko nikoga niti ne želi razumjeti..vjerojatno nemamo ni potrebu....

svi mi želimo da nas razumiju ...i prigrle našu misao...svijetlost u tmini...luč razuma...i baklju razboritosti.
(baklja...nemoj se razgorit )
radimo sitne ustupke drugima da nas prihvate...shvate..prigrle....
trgovci smo osjećajima ...riječima.. i sitnim ustupcima.
trgovci...
i vječito se čudimo nečem...ko mara krivom ku... ...

nema veze...


Link

gdje zaborav prebiva...i kako funkcionira ?
kamo odlaze sve naše zaboravljene misli, ideje, uspomene ?
jel se recikliraju ?
možda "zaborav" prosljeđuje naša sjećanja nekom drugom....
možda netko drugi doživljava naše doživljaje i preuzima naša sjećanja.. jer..možda postoji određen broj stvari koje se možemo sjećati...ne kao jedinka...nego kao skup.

možda smo sami stvorili mehanizme zaboravljanja...evoluirali ili mutirali da možemo zaboraviti...da možemo naučiti nove stvari....
dobra ili loša mutacija ?
možda se samo ne želimo sjećati.

možda nam mozak samo želi reći da se ne moramo stalno prisjećati...nego da trebamo prikupljati nova sjećanja....
da nismo toliko stari... i da smo još živi...
ili nismo ?
mogli bi zaboravljat zato što svemiru više ne koriste naša sjećanja... i nikom nije bitno jel smo tu ili nismo...
možda i nas nema...možda smo samo sjećanje..koje je sve tanje i tanje...
možda nas nema.....
možda nas nikad nije ni bilo...
možda je bolje da nas nikad ni ne bude.



možda ja opet serem po navici i debelo sam pretenciozan,al to sam samo ja.
takvoga me majka rodila :))
ne razumijem ja niti zaborav..niti klasičnu muziku...samo si tepam da razmem.
i zaista sam dobro raspoložen.

https://www.youtube.com/watch?v=UCVnFUUI6X4

najbolje da šutim.

Link

Sjećate se šutnje ..?
Kad sve počinje šutnjom..i završava njome....
Buđenje...štediš na riječima....Dolazak s posla..ručak...
Izgovaraju se samo kratke rečenice...obavezne...o djeci...školi...računima...
Više se razgovara tišinom. Pokretima bez riječi...Odlaskom i dolaskom..Sjedenjem i ustajanjem...
Ponekad koja rečenica...kratka...
Služi samo kao oružje

Sjetim se ponekad dečka kojeg sam poznavao, Ja sam imao nekih dvanaest,trinaest godina...on je imao oko dvadeset.
Obitelj mu je bila sjebana, stari ga je volio mlatit, a on je volio pokazat da može izdurat više nego šta stari može mahat.
Zavolio je tučnjavu.
Razvio je stil i afinitete.
I sjetim se ponekad kako se volio mlatit s drugima..
Kad je mogao uzvratiti čistim udarcem, nikad nije udarao direktno. Nikad u oči, nos, pleksus, jaja je gađao samo u krajnjoj panici.
Radio je nešta drukčije, on je zaista želio povrijediti protivnika.
Kad je udarao nekoga, uvijek je pazio da taj udarac reže.
Zglobom srednjeg prsta na šaci je gađao tako da samo ogrebe nečije lice...zadere...
Brzina je bila ključna..i optimum trenja.
Mogao je nekog obraditi kao da ga je netko isjekao skapelom , ili razbijenom bocom.
Radio je to isto i sa čizmama..brze pokrete koji te samo ogrebu..i ostavljaju duboke krvave posjekotine.
Ne znam šta ga je pokretalo....nije to bio čisti sadizam....ne znam.

Al ponekad se sjetim toga ...ponekad smo i mi voljeli nanosit si bol uzajamno.
Sjeći se riječima...uvredama , predbacivanjima.Onim tihima, izrečenima u jednoj riječi...izrazu..pogledu.
Skoro pa i bez razloga....Glavno da sjeku..i ostavljaju ožiljke.
Nisam siguran ko je tu luđi, jel taj psihopat, ili mi.


Link

ma jebo vas jadranka te vas jebala...
svaki dan vam želim sugovornika ko jaca...
pička vam materina ..i vama i njoj.
to smeće ocrtava nas sve...
a vama je sve to baš simpa...

nema veze
nastavite po starom

a ovi administratori su valjda odlučili kakvu stranicu žele.

taj monitor..o ekran....prozor ,prozor što gledam u tebe..kroz tebe...preko tebe..i tvojih...
što gledah samo da uposlim gladne i željne oči..malo uma..da ne siđem s njega...
da smanjim šum u glavi
onda zatvorim usne,,,da šute..i ne govore ništa.
samo otvorim uši...da slušam muzike i glasova...glazbe jake...stare,prašnjave ,a i nove..
čudne i krasne...grube i čupave..ledene i staklene...note.
i mirisi vuku na sve strane...mirisi gadni...mirisi bivšeg mesa i bivših duša..
mirisi neopranih tijela i neopranih srdaca...
mirisi djece i starih ljudi....

gledajuć kroz prozor pričinjam se sebi ko papirnata maska...plišana lutka..
dovoljna samo da odglumi čovjeka...neki lik... naslikan..
ko da stvarnost je sama sebi svrha...
možda trebam ispunit svoju svrhu..savinuti se i zagristi vlastiti rep...
pa ...mogu si dopustit i patetiku...kome je zaista stalo ?......
ne mislim samo na sebe...mislim na sve ....
.......

kad sam već pretenciozan,tražim link za ovaj tekst već pola sata...
a i vole mi tepat da sam cigan..što je meni sinonim za različito..znači meni kompliment.




Link
Link

voliš me.....ooo kako me voliš
ne hodaš više sam,sad hodaš samo sa mnom
uživaš u stvarima koje ja volim
budiš se kad i ja
liježeš kad i ja

voli me

obožavaš hranu koju ti ja spremam
ne jedeš više toliko mesa..
ne piiješ više...
hajde...reci da me voliš
jelda da me voliš ....

reci da me voliš,kretenu jedan mizerni........

https://www.youtube.com/watch?v=6vymjZBIl7Y&index=6&list=RDKSZ4p15_wmA

Dragi dnevniče,mislim da postajem psihopat. Nisam još siguran ,ali dosta stvari mi se mijenja u glavi.

Gledam neku seriju na televiziji koja mi je baš dosadna. Svaki dan je repriza ,samo dodaju jednu ili dvije rečenice. U seriji se radi o dva zaraćena klana. Jedan se zove "vlada" a drugi klan je "gazda". svaki dan nešto pričaju o tome tko je veći lažljivac,a malo toga o istini. Ali tema sapunice baš i nije zanimljiva, meni je veća fora što su glavni akteri serije snimili (i još uvjek snimaju) dotičnu na račun gledatelja. Naravno da su otprije 26 godina počeli uzimati kredite da bi scenografija bila dostojna megalomanskih ukusa glumaca. Te kredite je većinom dobivala "gazda", a vlada im je davala jamstva za ista, što ispada da ako neko zajebe ,mi ,građani hrvatske plaćamo ceh.
Još veća fora je da i sad ,kad gledam tu sapunicu, a i isto ako je ne gledam moram platiti "vladi" zato što je gledam.
Svaki mjesec.

I... pa nekako mi je to baš strašno.
Ne osjećam se nimalo prosječno.

Pogledah malo i "provjereno" na tv. Da imaju dosta novinara, ta emisija bi mogla biti serija ...svaki dan 24 sata.
Materijala imamo.

I tak,poslje svih tih serija ,nekad odem prošetat do radionice provjeriti zbirku pajsera ,drvenih štapova.
Počinjem se bojati za sebe, ali i za druge.

Link

Nijedna priča nije tolika puna kao prazan list. Šta bi se sve moglo pročitati s tog lista ? Izmišljene bajčice za djecu,možda ozbiljna priča o nečijoj tragediji,možda bezbroj puta ispisan stih o protraćenoj mladosti...i osamljenoj starosti. Možda vesela pjesmica o nekom pokladnom običaju...
A možda nevidljiva tinta koja spava u tom listu oblikuje imena i adrese ljudi koje će se odvesti u tamnicu ili grob...ili bez groba....neku rupu.. .Možda ta tinta samo sanja snove o zlu i ravnodušnosti.
Možda i ne spava,mogla bi vječito biti budna i plesti svoje niti u oblike koje nećemo znati niti pročitati ni prepoznati.
Na tom listu bi se moglo pročitati broj zrnaca pjeska na zemlji i istina da nema dva ista....
U tkanju tog lista pišu i velike istine i još veće laži. Utkani su tu i mirisi...vlažne soli...jutra...nevremena..pečenog mesa...miris dobro čistog znojnog tijela,mirisa olova i željeza.
Mogao bih tako u nedogled.
Svatko na praznom listu papira može zapisati nešto drukčije.

Još samo da se naučim čitati.



Link

-

...da svakom bude po zaslugama...da se vaše želje vrate vama...u najboljem obliku...najčišće....
i meni...kad želim zlo ..da mi se zlom vrati.
aaaa budale...
ko da ne znam kak to ide...

Kad to počinje ?....kad to uopće počinje ? kad je počelo...?

Nisu ga zanimali odrasli,bilo mu je zabavno i bez njih,bilo je stvari,slika,riječi,biljaka,....svega za pogledat ,proučiti...upotrjebiti.
Odrasli su imali neke svoje ideje,pravila,načine ponašanja,rituale.Nije nikad previše razmišljao o tome,ali kad bi pogledao lagano iskosa ta velika bića iste vrste,imao je utisak da je većina tih rituala čudna i bespotrebna.činilo mu se kao da svi plešu neki dogovoreni ples,izgovaraju unaprijed utvđen sljied izraza.da zauzimaju dosuđena im mjesta na nekoj pozornici.
Jako ga je čudilo što su neka djeca njegovih godina bila fascinirana tim odraslim ljudima...koji su se ponašali kao djeca.
Njegova sestrična je mogla mirno sjediti na stolici i gledati ih širom otvorenih ušiju ..satima.Te stare ljude koji su tkali društene odnose kroz forme pričanja i razgovora.Preli su formu stalno istim riječima i izrazima.

Kad je došao u školu već je naučio da treba postati bezbojan.Prvo je počeo sjajiti u većini predmeta.Matematika mu je bila šala,pisati i čitati se naučio sam...na stripovima.Starija sestra mu je nosila knjige iz knjižnice...ruke spretne i jake...
I sve to za ništa.Vidio je da rituali preživljavanja bujaju sve jače.Djeca čiji su roditelji bili poznanici s učiteljima su dobivala lakša pitanja....ton razgovora s njima je bio drukčiji nego s djecom seljaka,ocjene su za iste odgovore bile različite...
Postalo mu je svejedno,tu i tamo se zauzeo za nekoga,podučio ga,pokazao mu,ponekad je pomagao i toj favoriziranoj djeci.
Ali nije se mogao uklopiti u šablonu.
Prestao se brinuti za školu.Pubertet mu nije ni malo pomogao.Divljale su mu misli ,jezik i djela.
Bilo mu je svejedno šta misle o njemu,ali pazio je da šuti,da ne uklizava bespotrebno riječima tamo gdje ga nitko ne razumije.Nastavnici su ga ponekad koristili kao etalon za nešto što nije primjereno za osnovnu školu,ali nisu znali zašto.
dobio etiketu "asocijalan".
...
Mislim da je etiketa sasvim opravdana.Ne razumijem ni dan danas ljude.Zašto robuju nekim okvirima,a sve frustracije liječe na drugima kroz dozvoljene i nedozvoljene društvene forme,političke, socijalne ,religijske.
Uglavnom kroz mržnju i osudu..prema drugačijima.A ponekad kad to spomenute forme dozvole..i kroz kažnjavanje i ubijanje.Nešta kao vampiri,možda psihološki vampiri...

Link

Išao stazom gorskih pisaca. Vjetar nam se smijao u lice.Polumrak nam se prikradao za pola stope unazad.gunđajuć pitao vjetra koji kurac je smješan...on mi otpuše da mu nije smješno...to je samo facijalni grč usljed potpuhivanja...i još je rekao da to nije staza gorskih pisaca,nego obični puteljak kroz polje..i da ne spominjem više gorske pisce jer su svi spustili dupe na ravnicu.I da me jebo sav taj jazz....te me jebo.
Unatočglede sveobuhvatnoj očitosti velikodušnog prijedloga odlučih se oglušit na nj,možda zbog čiste nezainteresiranosti...a možda zbog nedorečenosti seksualnog savjeta.....ahhh tko bi ga znao..
Ja sigurno ne.
Daklem....trgnem se iz snatrenja...podignuh nogu spremnu zakoračit još jedan put....kad ...preplavi me osjećaj krajnje krojačke nesposobnosti...preneražen osjećajem jedva spriječih pad na lice,jer mi je noga bila u polukoraku...raskoraku...negdje na pola puteševstja vječite igre hodanja i skromnog ..jadnog stajanja.
Odlučih prerezat sve spone s lirskim doživljajem svog poludovršenog koraka činom spuštanja stopala na tlo i uspostavom ravnoteže.I dok sam razmišljao o vlastitoj neetičnosti glede lirskog (i inog ) raskoraka prisjetih se svoje krojačke nesposobnosti.... Avaj...zlo...naopako...pa još jednom naopako....i tako nekoliko puta...
Jelenskih mi rogova....Tisuću mi retorti....
Otkud meni fobija od krojačke nesposobnosti ?... Možda bih trebao imat strah od krojačke sposobnosti ?
I opet usadih sjeme sumnje u sebe koje će procvast kad će mi najmanje odgovarati...Jedno je sigurno...tu biljku neću zalijevati.Te sumnje kad procvatu ionako ne miriše baš najbolje....ak imaš sreće onda vuku na ozon...ako nemaš...onda su spojevi amonijaka.
......

Link

nešto sam ovih godina na čekanju....
mislim da mi je čaša više prazna nego puna.
šta čekam...koji ....?
čekam da se razbolim .....
i crknem ?

em ti čekanje.

Link

jel gotovo ....
jel završilo dok me nije bilo.....
jer moja ramena nisu mogla držati taj teret dugo.

neka mi netko kaže kako se zovem
prije nego se predam.
neka mi netko kaže kako se osjećam
jer znam da se mene ne pita.