SAMO ZA DIVU I MOŽDA JOŠ NEKOG......
Dakle...uspjela sam izvući iz tebe ono za što sam sumnjala da u tebi postoji..i kao što vidiš ..neko vrijeme nisam komentirala tvoje zapise.Prije sam ih komentirala jer mi je bilo žao što te ljudi ne razumiju i mada si rekla da te to ne dira...vrištalo je koliko te diralo inače ne bi na to reagirala..pustila bi da svatko piše ono što ga volja jer...i onako nikoga u tome ne možeš spriječiti.
Kada sam danima šutjela tj.ne komentirala tvoje zapise....to su dani u kojima sam razmišljala"Bože moj....pa kakva je to tako velika vjernica da je došla na ovo i ovakvo mjesto rastezati tebe..ljudima pričati o tebi i svađati se sa njima.Pa zar tako malo vrijediš?Ne..vjerojatni njoj ne vrijediš puno kada te ovako vrijeđa"!
I tu sam stala ali ..opet kažem...jednostavno moram ja sprovesti svoj naum i recimo Lana sigurno zna da su Ofce prvenstveno dobri stratezi..vojskovođe...to nam je u krvi...pa sam ja naumila iz tebe izvući tog tvog Boga kojeg rastežeš ovdje gdje mu zaista nije mjesto.I što sam uspjela izvući iz tebe???Osobu koja ne poznaje svoga sugovornika..zna o njemu samo to što piše i mora priznati da mu je ta sugovornica uvijek bila tu i na svakom zapisu i to sa vrlo pozitivnim komentarima.Nije da mi je to bilo za život važno....bilo mi je lijepo da nas ima ..da se družimo...meni ovo nije usputno mjesto...ja se ne zadržavam dulje nigdje gdje meni nije dobro.No ti....koja me u stvari ni malo ne poznaješ meni kažeš da pročitam Bibliju..Isuse Kriste????Pa i da nisam vjernica..vjerojatno bi ju pročitala iz znatiželje koja je u meni za takvim stvarima bila prejaka da ja ne bi pokušala doći do odgovora.Da naučim molitve...????Nisam ih ja učila napamet kako to uče mnogi pa samo recitiraju.Ja sam ih usvojila odlascima na Mise i one su ugrađivane u mene onako ..malo po malo...cigla po cigla i to jako čvrsto.
No...ja nisam blento koji nešto nauči pa to odrađuje zato jer će tako nekoga zadovoljiti ..ljudi će ga vidjeti"Bio je"i to je to.Ja ne mogu gledati licemjerje i odlaziti tamo gdje Božja riječ služi vragu..lopovluku..zlu.Moj Bog koji je svuda oko nas je i u mom mirnom i toplom domu i tu se ja družim sa njime onako kako je meni ugodno.
Diva ...svašta si ti napisala..ali..nisi nikako propustila da me probaš povrijediti ..uvrijediti i u tome si uspjela.Jedino što ja ne osjećam prema tebi ljutnju već mi te žao.....nisi ti tu Bibliju dobro pročitala..trebala bi ponoviti ili uzeti onu pravu..ne znam koju ti imaš ali se bojim da nije prava ili ju ti nisi dobro shvatila ili si ti možda kao oni koji pročitaju samo naslov u novinama pa celi dan v birtiji o tome laprdaju...ne znam ..ali nekaj mi ne štima.
Bilo kako bilo....ja ti to ovak delam sa ljudima koje volim i poštivam.
HVALA TI ZA SVE DRUŽENJE DO SADA...BILA SI PUNO BOLJA OSOBA POD STARIM NIKOM..OVAJ NOVI TE NA NEKI NAČIN PROMJENIO I MENI VIŠE NISI DOBRO DOŠLA.i NE..NIJE MI ŽAO...SVATKO OD NAS IMA SVOJE RAZLOGE ZA OVO ILI ONO..JA OVO VIŠE NE ŽELIM..ALI ŽELIM TI SVAKO DOBRO U ŽIVOTU..NARAVNO:-))
21.11.2026. u 8:28 | Komentari: 18 | Dodaj komentar
Ako je Adama zavela Eva Ja neću nositi težak njen križ....
Kaže tako Doris u svojoj pjesmi a ja želim reći i ispričati svoju nedavnu raspravu sa jednim svećenikom!
Rođena sam u obitelji tamo 59 godine ..stara ko Isusovo magare....i naravno ..otac teški komunjara a majka je bila onako kako je on htio....tako je to bilo tada..a i danas je u puno manjem broju hvala nebesima.
Dakle...krstili su me treci dan od poroda što se i ne radi tako brzo ali...imala sam 1,60 kg i bila plava..tri dana nisu znali hoću li preživjeti ili ne pa su za svaki slučaj pozvali čoveka u crnom da me blagoslovi i ja kada sam ga valda vidla ..odlučila da preživim i borim se...danas znam da je to bilo iz inata:-))
No..bilo kako bilo...odgajana sam sto svjetlosnih godina od vjere i od sakramenata imam samo krštenje.I nije to meni bio problem ..nisam imala nikakvih pitanja oko toga nikada osim što sam znala da sam kršćanka katolkinja...dosta.
Ali..život je išao kako je išao....ništa dobra od malih nogu..pa se to zaredalo i već tamo iza mojih tridesetih ..osjetila sam probleme u sebi koje je trebalo rješavati i ja sam pomoć potražila naravno kod stručnih ljudi i nije mi to bio problem.Nisam ja osjećala da je to sramota meni..to je bila sramota mojoj mami i što će ljudi reći koji me vide da odlazim kod te doktorice.No ..kako ja nikada nisam previše živjela od tuđih mišljenja tako nisam ni tada.Ona je tada bila mlada i nadobudna doktorica i puno mi je pomogla.Nije ona meni ni na tren rekla nešto što ja ne znam ..ona je samo ta moja znanja znala staviti u red kako bi to imalo smisla i na taj mi način pomoglo.I tako je bilo.Trajalo je ali..uz to ...ja sam krenula samoinicijativno u molitvu ali ne kao u vjeru nego kao mantru koja mi je pomogla da lakše zaspim.I mogu reći da mi je pomagalo.Sin je bio te godine kod Pape Pavla II u Rimu i od tamo mi je donio krunicu.Tu krunicu bi na veće stavila u ruku..čvrsto je stisnula i molila...nekada jedan Oče naš..nekada onoliko koliko je trebalo da zaspim.Nisam se mogla načuditi tome da kada bi se ujutro probudila..ta krunica bi uvijek bila u mojoj ruci..nikada mi se ruka nije otvorila i ispustila je.
I trajalo je to i koju godinu i tako sam ja malo po malo sve dublje ulazila u molitvu..počela osjećati tu neku blagodat svega toga..počela čitati o svemu što me zanimao i vezi vjere..pitala one koji su u vjeri rođeni i stalno odlaze na Mise i u crkvu...puno toga mi nisu znali objasniti..čudilo me to.Mnogi su išli da bi išli...ili nije ni važno koji je njihov razlog ali me nekako začudilo...kako ne znaju što ih pitam...kako ih nije zanimalo?
U jednom trenutku moja prijateljica koja je vjernica od rođenja....odrasla u obitelji velikih vjernika..kaže meni da bi bilo dobro da odem i na Prvu Sv.pričest i Krizmu i da sam onda kao ...kompletna ..mada se ja nisam osjećala nekompletna.
No u vjerovanju kada se moli kaže"Ispovjedam jedno krštenje za oproštenje grijeha" i ja se za to primem ko pijan za plot.Ako je tome tako...zašto bi mi trebalo sve to naknadno a ja sam krštena???I pitam tu ..pitam tamo i svi nešto nesmisleno meni pričaju pa se ja odlučim pitati i tamo gdje mi moraju dati odgovor.I odem do svećenika i tak mu sve lepo izložim ....i čovek mene sasluša onom mirnoćom koja nekada iritira i kaže"Gledajte....krštenjem vam se oprašta sav grijeh do tuda tj.do rođenja,a nakon Prve pričesti i Krizme možete dolaziti ispovjediti one grijehe koje ste od ispovjedi do ispovjedi učinili.
Pošto sam ja astro Ofca mene je teško uvjeriti u nešto što meni ne sjeda i što mi nemreš na jasan način objasniti.
Kažem ja da poznajem nekoliko ljudi koji su rođeni u vjeri kojima su sva pokoljenja vjernici ...kakav grijeh se tom tek rođenom djetetu treba oprostiti???" A on meni kaže"Pa po Istočnom grijehu sva rođena bića su grešna"!
Majke ti mile..jadan čovek nije ni znal kaj ga je snašlo.Pa reko čovječe dragi ...jebe se meni za Istočni greh i kaj se tam neko s nekim jelte..kaj to mene zabole.Njima bilo lepo a mi ostali neka kaj.....celi život hodamo v crkvu ..nosimo noFce..za sve kaj treba plaćamo..jel to bit tog Istočnog greha.
Zahvalila sam se na pojašnjenjima i otišla.
Nije on meni nikaj rekel kaj ne stoji v onim knjigama koje je učil ...a nema toga malo i nije lako..ali brate mili..komercijala vam je opaka dragi moj!!!
20.11.2026. u 15:38 | Komentari: 45
LJUDI DRAGI ..ŠTA JE OVO....
Naravno da sam pogledala snimku ovog..kažu političari"nemilog"događaja u Vrapču...a ja kažem događaja strave i užasa.Moram priznati da sam se toliko uznemirila da sam popila Normabel da se smirim jer....svi imamo djecu..unuke..ljude koji idu van ..ljude koji se druže i kojima čak i da sami ne uzmu nešto za podizanje veselja može mu ga netko staviti u piće i nije se jednom dogodilo čak i u mom malom prdežnom gradiću.I šta onda?Malo poblesavi i zbajbaju ga u Vrapče i kaj...ostaneš bez djeteta..prijatelja ili koga već.Zar se ne postavlja pitanje koliko je toga do sada bilo kada se na snimci vidi da je to jedan već ustaljen posao koji se radi na taj i takav način.Nećeš se smiriti???Jastuk na glavu pa da vidimo kako dišeš???Majke ti mile i drage....koji horor?
I sada u jutro gledam Otvoreno od sinoć i slušam Mrsića!Pa i on je doktor za Boga a priča o novoj bolnici..dnevnoj bolnici koja bude krasna i neka valjda svemirska ali ne priča o tome da u toj bolnici opet moraju raditi ljudi kao i ovih nekoliko koji su ovo napravili.Žao mi je svih onih divnih ljudi koji rade u toj i takvim ustanovama i koji rade jako težak posao i nemaju ni blizu plaću kao oni koji sjede u Saboru i čak i ne moraju doći na posao..plača sjedne uredno .No....da li je plača razlog da ubiješ čovjeka ??
Ako to nemaš u sebi ..nikakvi novci na to neće utjecati.Ako taj posao za te novce ne možeš ili ne želiš raditi ...makni se i živi nekim drugim životom ali...sigurno nećeš ubiti.No....bojim se da će se sada postaviti puno pitanja ljudi koji su takav sličan tretman tamo prošli i preživjeli...ali i ljudi koji su nekoga izgubili i sada se zapitali da li se sa mojim sinom..unukom ..prijateljem zaista to dogodilo što je pisalo na papiru ili je umro u mukama sa jastukom na glavi...nevjerojatno... strašno:-(((((
12.11.2026. u 7:20 | Komentari: 23 | Dodaj komentar
RUČNA KOČNICA..67 GODINA I JEDNA PJESMA...
Link
Postoje dani kada čovjek poželi malo spustiti onu ručnu kočnicu koju drži podignutu već deset godina. Ponese vas neka lijepa riječ, nekoliko ugodnih poruka, pomisao da bi bilo lijepo s nekim podijeliti kavu, razgovor ili tišinu. Nije to ni slabost ni naivnost – to je samo ona obična, ljudska potreba da netko bude tu.
Ali život u šezdeset i sedmoj nauči čovjeka da sluša ne samo ono što netko govori, nego i ono što stoji iza tih riječi.
Nedavno sam pomislila da bih mogla dati priliku jednom poznanstvu. Nekoliko dana pisanja, jedan duži telefonski razgovor. I onda – hladan tuš. Ne zbog neke svađe, nego zbog one dobro poznate rečenice između redaka: „Ja znam što tebi treba i ja ću te promijeniti.“
Zastanem i ne vjerujem. Netko tko me nikada nije ni vidio, tko ne zna težinu mojih koraka, misli da čarobnim štapićem može prepraviti 67 godina života. Uvjerava me da su moje granice samo u mojoj glavi, da bih trebala drugačije razmišljati, drugačije osjećati, valjda i drugačije disati – po njegovoj mjeri.
A ja u sebi gledam sav onaj put iza sebe. Gledam godine kada sam sama podizala dijete, kada sam češće bila gladna nego sita da bi ono imalo sve što mu treba. Osnovna škola, pa glazbena. Gimnazija, pa srednja glazbena. Muzička akademija. I danas, kad pogledam svog sina, njegovu divnu ženu i njihovo četvero djece, ne tražim medalju ni pljesak. Ali znam koliko je znoja, odricanja i kičme ugrađeno u te temelje.
I onda dođe netko tko se hvali svime što ima i misli da se čovjek u ovim godinama može preodgojiti u dva sata razgovora. Pa danas više ni mojoj desetogodišnjoj unuci ne možeš tek tako nametnuti nešto što ona neće, jer već ima svoj mali, čvrsti karakter – a netko bi mijenjao ženu koja je na svojim leđima iznijela cijeli jedan svijet!
Nisam se naljutila. Nema u meni ni bijesa ni potrebe za raspravom. Samo sam se kulturno zahvalila na vremenu, poželjela svako dobro i otišla.
Ostao je samo onaj tihi žal, ne za njim, nego za tim kratkim trenutkom u kojem sam pomislila da bi moglo biti drugačije. Ali nema veze. Bolje je ostati vjeran sebi i svojoj tišini, nego pristati na to da te netko kroji po svom kalupu, a da te zapravo nikada nije ni upoznao.
Zato danas, uz ovu pjesmu koju Amira Medunjanin donese onako kako samo ona zna – ravno iz duše – puštam da prođe i ovaj dan. Neke pjesme nas podsjete na one kojih više nema, neke na one koji nikada nisu ni trebali ostati, a neke samo potvrde da je srce još uvijek živo i da osjeća.
A to je, na kraju dana, jedino važno.
11.11.2026. u 10:28 | Komentari: 11 | Dodaj komentar
KAO PRVO..HVALA SVIMA KOJI DRUGIMA ŽELE DOBRO.....
Bez obzira što netko misli da je nekome poželjeti dobro ovdje gdje vlada virtuala kao nešto onako..usput...ja tvrdim da je meni i to jučer pomoglo u svemu što se dešavalo.I bilo je u mom životu u 14 operacija svega i svačega i uvijek ja to dobro podnosim ali..moram priznati da kada ti netko u budnom stanju čačka po oku i usput ti priča kaj dela i nije neki super događaj a nisam se ni nadala da će mi želudac reagirati pa mi je bilo slabo..čak sam mislila u jednom trenutku da nebu dobro ali..onda sam počela u glavi zmišljati svašta i nekako je to prošlo.Mislim da mi je najviše bilo radi toga što mi je glava bila potpuno zamotana u onu zelenu tkaninu i otvor je bio samo za lijevo oko i ja u jednom trenutku nisam imala zraka.Sve drugo je ok..ništa što se izdržati ne može i bilo je puno težih trenutaka od tog ali....oči su ipak nešto što podsvijest drugačije percipira.
Bilo kako bilo..danas na prvoj kontroli je bilo predobro ...operirano oko mi ima skoro 100%-tni vid što ja i osjećam....istina..to oko ima reakcije na svijetlo pa i sada imam sunčane naočale...stalno nešto žulja u njemu..pa i na momente zaboli..ali za nekoliko dana to će biti super.Hrpa kapljica i gel i stalno moram kapati ali...sve je to zato što će biti ...super.Imam glaukom radi kojeg cu vjerojatno morati kapati oči cijeli život i imam ga sigurno jako dugo ali..koga je bilo briga i kaj ti znači da si redovan svake godine na pregledima kada to ničem ne služi osim ako imaš sreće pa naletiš na doktora koji je zainteresiran za svoj posao.
No...sada samo još jedno oko i sve bude dobro..a vaša mi je pomoć stvarno dobro došla..hvala vam:-)))
28.10.2026. u 15:06 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
TAKO JE TO ..VALJDA TAKO MORA BITI....
Davnih godina sam počela nositi naočale s dioptrijom jer sam od prvog dana radila u financijama i računovodstvu i godinama buljila u one papire..a najmanje 30 godina u ekran i tko ne izgubi bar dio vida s njim nekaj ni normalno.Od nas dvanaest u kancelariji nije bilo nikoga bez naočala.No..sve dok ima naočala da vidiš ...dobro je.Nosila sam progresivke godinama i bila jako zadovoljna.No....počela je glavobolja pred jedno godinu i možda malo više i nikako je se riješiti a inače nisam baš od tih bolova Bogu fala.I onda..idemo slikati sinuse....ništa strašno ..sve u granicama normalnog....pa onda ortopan tko zna koji puta jer je ova u Perkovčevoj čuda radila pa je možda i ona nekaj pošemurila.No...tu je kaj je ...stavili parodontozu pod kontrolu ..Bogu hvala napokon.i ..pojeo vuk magare.Odem ja do naše oftalmologinje..stara žena koja je već davno trebala u penžun...sa nekim jednim jadnim aparatom i onim pretpotopnim crnim koferom sa onim stakalcima gore dole i nikada kraja i to je to.I još veli kak se je z mojom decom srela u Zadru i kako je lepo imati četvero unučadi i ok.Evo tebi Arapo naočale i sve bu dobro.Napravi meni čovek naočale...kod njega sam bar 30 godina i sve kaj delam dela on..i ja na njih ne da ne vidim ..nego ne vidim uopće.Kaj si mi to napravil?Pa naočale po nalazu tvoje doktorice.Ajde da te ja pregledam.I on mene na jedan aparat pa na drugi i veli"Draga moja ..dok ovo ne rešiš kod mene više za tebe naočala nema"???Kaj da rešim??Pa..imaš visoki očni tlak i nisi više u + nego u debeli - a to ti znači da imaš mrenu i to na oba oka.Preporučio bi ti da ideš u Bjelovarsku bolnicu jer imaju novi odjel oftalmologije a i doktori su izvrsni.I ..upišem se ja i čekam 8 mjeseci na pregled.Glava boli..stalne mučnine..ljude ne vidim i ne prepoznajem dok ne dođu na dva koraka ispred mene pa je bilo i neugodnih situacija.I dođe taj blaženi 8 mj.i eto mene u Bjelovaru.Jedni kapaju oči..drugi te za ruku vode do aparata..pa opet kapaju..pa na drugi aparat i traje to jako dugo ..aparata ko u priči za razliku onog kamenog doba na ambulanti u mom gradiću...i na kraju pregled kod doktorice.I gospođo..od kada to traje.Pa doktorice..čekam Vas 8 mjeseci ..tako jedno godinu i nekaj traje.I sad pitanje"Zar mene čekate 8 mj"???Jebote...kaj je ovo ....kaj vi ljudi stvarno niste svjesni u kojem smo mi kurcu ..mislim si.No..onak skrušeno velim"Da ..Vas čekam 8 mj".Veli ona"Kada mene toliko čekate ..a operacija mrene se čeka godinu dana onda ćemo ovako..27.10.op.L oka i nova leća...op.D oka 09.12.,može"'?!!!!Naravno da može...huraaaaaa!
I eto...sutra je 27.10.i jako se veselim tom trenutku jer mi svi kažu da su se preporodili kada su to napravili pa se nadam da ću i ja tako proći tim više što je dosta njih skidala samo mrenu pa su prezadovoljni a meni će ugraditi nove leće .Divota.Malo sam onak nervozna ali sretna i jedva čekam da prođe ovaj dan ...da li ću spavati ne znam ali kako god da bude ...znam da će to sve biti dobro.Vele mi ljudi da se ne trebam bojati ..nije to ništa.Pa stvarno se nakon 14 operacija ne trebam bojati nečega što max traje pola sata sa svime što se unutra radi.Ja samo želim da to dođe i prođe i da više nisam ovakva zgubljena..a da bi ovo napisala trebalo mi je jako puno jer..radim puno grešaka ..pa ih ispravljam i tako u nedogled.Pretpostavljam da mi je ovo zadnji ćoravi blog...ne znam kada ću smjeti pisati..tj.opterećivati oko pa vas lijepo pozdravljam i želim svima sve ono što želim sama sebi...a to je da vidim i da bude sve dobro:-)))))
Odoh ja na svoj fuš da i nekaj zaradim jer sada jedno vrijeme neću moći i neću se ni forsirati..ovo mi je najvažnije a vi mi ostanite dobro i zdravo:-)))
26.10.2026. u 8:26 | Komentari: 16 | Dodaj komentar
KAKO TO URADITI A NE UČINITI ZLO???
Bilo je to davno...naravno ..imam toliko godina (ko Isusovo magare)da mogu reći da je bilo davno.....jedan naš frend ..dečko od frendice ..malo nestašan pa je završio u popravnom domu za neku stvar koja je danas dječja igra i tamo su radili svašta ..između ostalog i nekakve bilježnice ,rokovnike i sl...a on je meni napravio dnevnik sa tvrdim koricama i sa puno listova.Bila je to 1974 godina i od tada ja više nikada do dana današnjeg nisam prestala pisati dnevnik rukom što me jako opušta.Dakle..taj sam dnevnik ispunila životom tada djevojačkim ..zaljubljenim ....odljubljenim ..pa opet zaljubljenim i tako da ima svega i svačega..slika..fotografija..pramenova kose..ma svega.I ....stoji on tako među mojim dragim stvarima pa i moji unuci po nekada pogledaju u njega i primijete da valjda lijepo slikaju i crtaju na mene...pa sam ga i ja nedavno išla onako pomnije pogledati.
I nađem ja unutra jedno pismo koje mi je napisao jedan Branko sa kojim sam se upoznala u vlaku Šibenik -Zagreb kada sam putovala sa majkom iz Vodica.To je pismo toliko puno ljubavi...toliko zaljubljenosti i osjećaja ..ja se stvarno ne sjećam lica tog tada dečka koji je bio nešto stariji od mene to se sjećam.No....na kraju pisma stoji njegova adresa i piše SOPOT.Pa majke mu..moja djeca su u Sopotu.I idem ja na google kartu i ukucam ulicu..a ono..zgrada točno iza zgrade mojih klinaca.Ja se onako skamenim i pomislim"Bože...kako bi bilo dobro vidjeti tog čovjeka sada"!I ..odmah se uplašim!!!Pa to je bilo 1976 godine....nismo se ni čuli ni vidjeli 50 godina.Tko zna da li je živ..nadam se da je.Tko zna sa kime živi?Kako stupiti u kontakt sa njime.Već sam rekla mom unuku koji je veliki da li bi mi on u tome pomogao pa nekako on stupio sa njim u kontakt samo da ga ako nije sam dobije u razgovor kao u vezi kvarta i zgrade pa da mu onda pokaže pismo i pita ga da li bi izašao van na kavu da ga vidim.Zaista ..nemam baš nikakvih "zlih"namjera jer..nemam ih općenito već godinama ..mene stvarno zanima kako čovjek izgleda ..kako živi!
Kaj misliš ti....puče Iskričavi..jel pametno uopće dirati ta vremena ili to pustiti na miru...zahvaljujem na komentarima ako ih uopće bude:-))

Ovaj djelić pisma prilažem...možda je dragi Branko dio naše ekipe pa se prepozna..no..to bi već bilo previše slučajnosti...da ne kažem prsta Božjeg:-))
22.10.2026. u 9:15 | Komentari: 25 | Dodaj komentar
DA NE VJERUJEŠ....
Dakle...što je trebalo nekom zlataru Pašku Dodiću i kamenolom????Ja se kladim da će na kraju ispasti da je tražio ..što????
Pa zlato ..naravno.. nije njemu do kamenja.A svi pametni na svijetu znaju da je u stvari otpad danas zlato...to su i neki Hrvati skužili.Jedino kaj je blesavo to kaj im nije bilo dosta našega smeća ..a ima ga u izobilju ..nego su ga morali i uvoziti.
Pa mater ti da ne kažem što...misliš li ti buđa na išta drugo i na ikoga drugog osim na sebe:-(((????
09.10.2026. u 12:07 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
MA....SVE TO TREBA RASTERATI......
Davnih godina bila sam i dva mandata u sindikatu na razini općine ..pa županije i jako teško sam podnosila ta sranja od sastanaka jer se uvijek mlatila prazna slama a glavni sindikalisti....vođe sindikata na nivou tadašnje države su uvijek bili neki jajani koji su živjeli kao carevi.I kada se jednoga dana dogodilo što se dogodilo...firme su naglo počele odlaziti k vragu...prodavati se za 1 nečega a onda upropaštavati...nitko od tih jajana nije spasio ni jednu firmu...možda par njih ali....tada je bilo puno toga što je trebalo spasiti i ako su spašene tri firme ..o tome se ne isplati ni pričati.
Najviše me bolilo to što taj neki jajan u firmi nije mogao ni dobiti otkaz i bio je zaštićen ko Lički međed makar kurcu služio i nikoga spasio.Zanimalo ma da li je tako i danas i.....dobila odgovor¨:
Da, pisano pravilo o zaštiti sindikalnih povjerenika od otkaza i danas itekako postoji. Prema Zakonu o radu Republike Hrvatske, poslodavac ne može otkazati ugovor o radu niti na bilo koji drugi način staviti u nepovoljniji položaj sindikalnog povjerenika bez prethodne suglasnosti sindikata. Ova pravna zaštita vrijedi za vrijeme trajanja mandata povjerenika te još šest mjeseci nakon što mu mandat završi.
Dakle.....oni sebe jako osiguraju i umjesto da se osiguraju na način da se izbore za veća i bolja prava radnika oni se unaprijed osiguraju i gledaju kako ima kolege na poslu odlaze i ostaju bez sredstava za život a on samo gleda i još šest mjeseci nakon svega ...gleda.Prestrašno.Koga je jadni Sever spasio???Pa sebe...danas je on predstojnik Ureda za socijalno partnerstvo i Bog te pitaj koliko para trpa u džep svaki mjesec i još uvijek mu se klanjaju ovi dupelisci..a on ..koga je spasio.Ako netko zna firmu koju je spasio neka kaže...ispričati ću se što sam napisala da kurcu služi!!!
U mojoj zgradi i danas živi jajanka koja je bila sindkalistica na višem nivou i kada sam se doselila u zgradu prije 20 i koju i stavila sušiti robu na balkon ..to svi rade jer su nam balkoni okrenuti na stranu koja se i ne vidi..ona je izašla na cestu ispred zgrade i vikala iz sveg glasa"Šta si to objesila na balkon da cijeli grad gleda tvoju robu i da sramotiš cijelu zgradu".Ti mater....pobrala sam robu i stavila na sušilici da se ne vidi...a ona je za svaki Uskrs i Božić kada bi joj firme poklanjale pršute..šunke ...buđole sve to objesila na štrikove da se još malo vetraju i to nije bilo ništa loše..to je bilo u redu.Ma nabijem ih sve po redu jer su to samo neki ljudi koji rade za sebe i ni svoje bližnje..rodbinu i prijatelje i to je sve.Mi mali sindikalisti..em nismo bili zaštićeni em smo to bili zato što su nas kolege izabrale pa nismo ni htjeli reći da ne želimo..ne bi ni bilo u redu.
Danas je puno teže malom sindikalisti ali...uskoro ih više neće ni biti jer se time nitko neće htjeti baviti...a vlast će onda biti još sretnija:-((
03.10.2026. u 8:30 | Komentari: 18 | Dodaj komentar
SVAKA HRVATICA TREBA IMATI SVOG BOSANCA.....
Dobro vam jutro!
Naravno da svaki dan pogledam profile onih koji su mene škicnuli..vjerojatno to svi rade pa sam tako danas naletela na nik koji je izgleda Sarajlija sa stalnim prebivalištem u Zagrebu i ima 59 godina i u pravilu odmah stavljam na ignore sve ispod 60 jer je to moja donja granica na koju bi pristala za išta..u pravilu za dopisivanje jer još do sada nisam otišla dalje ako ne računam onih 5 kava i nekolicine ljudi sa bloga koje sam upoznala u živo.No..to je neka druga skupina ljudi koji nisu u izboru za ono nešto.
Ovaj Bosanac je fenomenalan i neću ga stavljati na ignore jer mislim da je toliko zanimljiv ..bar po onome što je napisao ..pa i da je lagao ...zanimljiv je u tome.Rjetko kada naletim na tako zanimljiv i prihvatljiv profil...baš sam radoznala ovaj put a to je za mene novost..pustilo me davno:-))
Link
02.10.2026. u 8:15 | Komentari: 10 | Dodaj komentar
NISAM TADA ZNALA A NITI MOGLA DRUGAČIJE...
Mislila sam da će bol s vremenom nestati, no tvoje ime još uvijek osjećam na usnama. Koračam kroz dane koje ne mogu vratiti, dok mi se misli vrte oko pitanja „što bi bilo kad bi bilo”. Čujem tvoj glas u svakoj pjesmi, u melodiji koja me podsjeća gdje sam pogriješila. Otišla sam kako bih te poštedjela boli, a jedino što sam postigla jest da si se slomio. Žao mi je što sam te napustila, zbog svih snova koji se neće ostvariti...
Link
16.09.2026. u 8:45 | Komentari: 19 | Dodaj komentar
A KADA SE TI SPRDAŠ SA TUĐIM ZDRAVLJEM ONDA JE TO OK
Kozo glupa nekulturna!!!!!!
11.09.2026. u 19:45 | Komentari: 6 | Dodaj komentar
BUĐENJE I ONAJ OSJEĆAJ...ŽIVA SAM

Link
Da li je to živa mrtvost ili mrtva živost...Bog bi ga znao ali..danas sam se nakon dugo...dugo vremena probudila drugačija...nekako puna energije.Odvježbala ono što bi trebala svaki dan ali ne mogu jer se ne mogu više nagovoriti.Previše se toga u meni nakupilo i blokiralo svaki tračak sreće i zavladalo mnome....no..izgleda da sam se pomirila da neke stvari jednostavno takve moraju sada biti i da to treba prihvatiti i odraditi.Možda budućnost nosi nešto bolje dane.Ako i ne nosi....naučili smo do sada i sa time živjeti..mada..nije to baš neki život ali..kako vidim ..nisam u tome usamljena a i nije to najgore što mi se moglo dogoditi..i to sam naučila.Dakle...idemo živjeti.
Dobro vam jutro blogerice i blogeri:-))
07.09.2026. u 6:48 | Komentari: 11 | Dodaj komentar
OVAKO TO RADE ONI KOJI MISLE ZA SVOJ NAROD....

Najpoznatija bečka spalionica otpada s prepoznatljivim šarenim dizajnom je Spittelau, čije fotografije i izgled u obliku bajkovite građevine potpisuje slavni umjetnik Friedensreich Hundertwasser. Osim što izgleda kao umjetničko djelo, služi as pročišćivač i energana koja opskrbljuje toplinskom energijom desetke tisuća bečkih kućanstava.
Izgrađena je prije 50 godina i godišnje korisno upotrijebi preko milijun tona smeća svake vrste i grije preko 50 000 kućanstava i ogromnu bolnicu i naravno..nema smeća svud po svud..a prirodu čuvaju kao oko u glavi!
06.09.2026. u 8:55 | Komentari: 30 | Dodaj komentar