Bože moj gdje ja to živim?

Uzimam se sve teže slike za raditi jer.....inače ne bi bilo zanimljivo pa me tako ova bas onako....opustila i meni je za moju dušu:-))

Nije voljela putovati...vjerojatno zato jer...u svemu što se kreće ..osim auta i to na prvom sjedalu ...bilo joj je toliko slabo da bi padala u nesvjest.Ali...voljela je priče slušati..one priče koje ljudi pričaju kada se vrate sa putovanja po Evropama i Amerikama i ostalim bespućima.No....nešto ju je vuklo da sama krene na neki put i ...izabrala je Tursku.Ni sama nije znala zašto ali...možda zato jer joj je sinko njen jedini pričao kako je Antalija divna i kako bi trebalo opet tamo ići.I ...otputovala je.Avionom sa kojim je samo jednom putovala i u stvari...bojala se leta.Odlučila je ubiti sve te demone u sebi.Kada je sletjela na aerodrom....nije se osječala dobro.Sjela je na neku stolicu u velikom holu i u stvari ...pitala se ..što joj je to sve trebalo?
U jednom trenutku...prišao joj je čovjek...onako ...tamnije kože...bradu je imao...onu maramu omotanu oko glave i zapitao ju...da li je dobro?S nevjericom ga je gledala i rekla...da nije dobro.Rekao je neka pođe sa njim ...tu ...par koraka..u ovom je holu
mjesto na kojem ce joj pomoći.I ..krenula je.I..bio je tu stol..dugačak i pun nekakvog nakita ..valjda namijenjenog turistima.Onako ...jednim potezom ruke...odmaknuo je taj nakit na stolu i rekao da legne i zatvori oči.Stavila je torbe na pod i legla.Bila je ona vec kod takvih ljudi koji energijom pomažu i zna da to nije laž...da ce joj biti bolje.Odjednom ...osjetila je kako joj ta snaga ulazi u tjelo i otvorila oči jer...dobro se osječala.No...bilo je nešto čudno.Onog čovjeka više nije bilo....stol je bio potpuno prazan i ...nikoga nije bilo osim dvije žene koje su ju gledale kao da joj govore da nešto nije u redu.Pogledala je na pod...torbe su bile tu.Pogledala je i da li ima novčanik ...bio je tu ali...novaca nije bilo.A...bio je to jedini novac koji je imala...sva njena ušteđevina.Obuzeo ju je strah...počela je plakati.U jednom trenu joj je prišao neki službenik...tako je bio obučen....i rekao da dolazi policija i da su sve prijavili...da ce sve biti u redu...i otišao.Ostala je sama u onom holu...izgubljena i neutješna.I nije to bilo zbog toga što je netko uzeo novac....živa je i novaca će opet biti....plakala je zbog toga jer ...tako se teško odlučila malo promijeniti svoj život...na bolje..mislila je...i opet joj je netko stavio ruku na čelo i opet je tapkala na mjestu...i opet je netko rekao"E...nećeš"!!!!
U tom trenu...otvaraju se staklena vrata i ona pogleda u stranu i ugleda njega...Borisa.Dolazi žurnim korakom prema njoj sa velikim sretnim osmjehom nalicu.Ona je ustala i jecajuci potrčala prema njemu i tako jako ga zagrlila da su je njene bolesne kosti zabolile do vrištanja.
Buđenje!!!!Uhhhh...pa to je san.Boris...pa ti si vec tako dugo mrtav...nikada te nisam sanjala...zar si ti noćas uskrsnuo da me spasis užasa u snu kao što si me toliko puta spašavao kada si bio živ.
I ...gori svjeća za tebe sada.Hvala ti što si me probudio....bilo mi je jako loše...ali...tako sam sretna što sam te opet vidjela...tako sretnog i sada znam da si dobro.Budi sretan tamo gdje jesi..možda i ja tebe jednoga dana probudim.

dobiti 3 kilograma...a koliko sam pojela da bi se to dogodilo....nije ni za zamisliti.Po nekada mi je bilo ludo trošiti novce na hranu..kao da bacam iza sebe.No....Bogu hvala ...shvatila sam gdje je problem i eto...radi:-))))

Nakon što me kičmobolja napustila ..normalno da sam krenula u slikanje..ali..sada jednu manju 30*30 i ispala je onako nekako..nježna ...prozračna.....opuštajuća....meni je svaka ljekovita:-))

Od uvijek sam voljela gledati crno-bijele filmove...slike.....kao da mi je to davalo više mogućnosti da maštam..ili....tko zna zašto ..no..kada sam ugledala ovaj prijedlog za slikanje....em me podsjetio na mene..em je crno -bijeli i eto.
Mislila sam..pa to je samo 5 nijansi sive..ne bi trebalo biti zahtjevno.....ali malo sutra....zahtjevno je.
Ali..eto....napravila sam ju i opet malo veselja u mom malom životu:-))

farbanje...krajnje je vrijeme.Napokon su bolovi prestali i mogu odsjediti sat i pol kod frizera.To nisam nikada voljela ali..kaj se mora..navodno..nije teško:-))

i neka bude zdravlja ..veselja i prijatelja...uživaj u danu i životu:-))

Link

Gledam seriju "daleki grad "i stalno je u podlozi ova pjesma i nisam se mogla sjetiti ni tko pjeva ni akko se zove i onda sam se sjetila jednog stiha i ...eto ga.....sada ću valjda mirnije spavati:-))

Zavist je u svojoj biti zao, moćan, intenzivan, obuzimajući osjećaj koji kombinira ljutnju, tugu, bijes i strah te tjera osobu na neprijateljsko i agresivno ponašanje prema osobi kojoj zavidi. Zavist se rađa iz stalne potrebe pojedinca da je na svjesnoj ili pak na nesvjesnoj razini uspoređuje s drugim ljudima. Ako tijekom usporedbe s drugom osobom tko procijeni da druga osoba ima više kvaliteta ili postignuća, stvoreno je plodno tlo iz kojega će se roditi zavist. Razvit će se tim više jer osoba ne zavidi drugoj osobi na njezinim postignućima samima po sebi, nego osjećaj razočaranja i nezadovoljstva rađa zavist jer postoji pretpostavka da je netko sretniji zbog svoga uspjeha nego osoba koja smatra da nema te sposobnosti.
Zavist je najčešće potaknuta kad se javi osjećaj vlastite ugroze, ugroze osjećaja vlastite vrijednosti, a prijetnja vlastitomu egu uzrokuje neadekvatno ponašanje druge osobe. Ako tko smatra da ulaže više truda i procjenjuje se uspješnim u nekom poslu, a druga osoba biva procijenjena kao uspješnija i sposobnija, to je izravna prijetnja samopoštovanju iz koje proizlazi osjećaj manje vrijednosti. I upravo taj osjećaj manje vrijednosti »pokreće« osobu da uništi sva postignuća druge osobe, iako to uništenje ne će dovesti do dobrobiti.C/P

Mogu ja nekoga voljeti ovdje manje ili više...nikoga nikada nisam mrzila...no....bude mi jako teško i žao čitati neke ljude jer....osjeća se u tim ne riječima ..vec svakom slovu koliko te osobe nešto trpe što nije prožvakano onda kada je trebalo biti i ....na žalost...preraslo je u patologiju koja se i danas vrlo teško liječi.
Ja trpim fizičku bol i dosta je teško ali...proći će...trpeljiva sam jako..no....jako mi je žao ovakvih ljudi jer....ne vidim uopće mogućnost da im bilo tko ..ma koliko stručan bio ...može pomoći i to samo zato jer su te osobe toliko uvjerene da su u pravu i da je cijeli ostatak svijeta u krivu.Žao mi je:-((((

Majke mu..pa ovaj je veliki kak lavor...a svetli kak nuklearka...nisam prošlu noć spavala....bolelo me ali....sad još i ovaj ...pa to ni za zdržati.

Opet je to trajalo nešto dana....pomoglo mi da prebrodim neke krize i zahvalna sam što mogu nekoga usrećiti:-))

Link

Po nekada je tako teško....a onda....otareš te suze......malo bolje otvoriš oči...ustaneš i odeš u svoj nespokoj i započneš dan kao svaki dan prije toga...a što će biti sutra....da li samo suze ili će nas netko prodrmati....probuditi iz ovog dugog zimskog sna koji ljeto ne poznaje...tko zna....vidjeti ćemo:-))

I makovi su tu....i ..moram priznati..ova mi je najdraža i ta je moja sigurno.Vec sam odlučila gdje će jednoga dana završiti.Sutra joj idem kupiti obleku i znam da će joj jako lijepo stajati.
I ne...ne kitim se tuđim perjem....objasnili su mi neki ljudi da ...svaki ručni rad koji se radi prema nekoj šabloni kao što su Vilerovi gobleni...štrikanje i hekleraj po prijedlogu....svaka obleka koja je rađena prema kroju.i sl...nije ništa drugo nego isto to što ja radim ...a ljudi na to tako ne gledaju.No....većina na to ni ovdje tako ne gleda a za one koji su baš zapeli da ismijavaju i vrijeđaju ono što sami nisu u stanju raditi...njih ćemo ostaviti da se u tom blatu valjaju jer to valjda vole.
Ugodan vam ostatak ovog napokon malo podnošljivijeg(klimatski)dana:-)))

trenutak zaustavljen sa snimke pa i nije nešto ali.....to su te neke godine:-))

i bio je vani prije nego sam trepnula i sada...nadajte se da vas više neću daviti sa svojim mudrolijama:-)))