Bože moj gdje ja to živim?

Ovo je predmet koji je u mom životu sigurno 35 godina i nije nešto što viđam tu i tamo ..to je nešto što samnom živi 35 godina svaki dan a to je luster koji je samnom bio u 16 stanova gdje god sam selila i dobro da je preživio.Izrađen je na Akademiji za primjenjenu umjetnost u Padovi.Radio ga je jedan student iz Venecije po naruđbi za mene i zato ga jako volim.Dakle....da mi je netko pokazao ovu sliku ja nikada ne bi pogodila što je to .Danas sam stajala ispod tog lustera i primila mob u ruku i ugledala odbljesak na displeju od kojeg mi je stao dah.Nisam odmah skužila kaj je to dok nisam podigla glavu i ugledala ..bar meni..prekrasan trenutak koji se dogodio sada i možda se ne bi nikada više.Taj luster izvana ne izgleda ni približno tako lijepo kao ovo.No..to je moj trenutak koji, eto, imam potrebu podjeliti sa vama.

Danas mi je deveti dan od prvog simptoma Korone i testa i svaki je dan bilo nešto drugo..najteže sam podnosila teške mučnine i bolove u mišićima.Danas..sjedim u svojoj ljekovitoj fotelji i odjednom mi na pamet padnu PALAČINKE!
Majke mu...skočila sam i u tri skoka zamutila palačinke ..ispekla 5 komada namazala čokoladnim namazom i mlatnula ih onako..nećete znati kako...sram me i reći.To su bile najfinije palačinke na svijetu i mislim da je to u mom oporavku jako dobar znak:-))))

Majka me rodila kao negativku(po njenom mišljenju) i napokon sam joj mogla javiti da sam sa 62 godine postala pozitivna.
Pazite na se i uživajte koliko u tim okolnostima možete:-))))

Bila je moja najdraža šestorka danas na ručku povodom moga rođendana.....moj sin ...snaha i četvero klinaca.
Jedan od njih mi je za poklon nacrtao ovu sliku i ja sam se rascvala ko ovi šafrani.Da ste mogli čuti kako su mi pjevali pjesmu za rođendan...nešto predivno.Moja Kate i ja smo puhale svječice na torti i to je bilo super.....i još ..i još.....prekrasno.
Bože..kakav osjećaj...umorna sam ko pas...od jutra rana do 18h dok nisam sve pospremila nisam stala...ali...tako sam puna...sretna .....mirna.Divno ih je imati...bogatstvo je to ogromno:-)))

Procvali su moji Muscary i ima ih ko u prići.Ne volim inače trgati cvijeće i stavljati u vazu ali..podsjetili su me isti tren na našu Purp i odlučila sam si napraviti mali buketić za Uskrsni stol....mislim da je baš onako.....sunčan u ovom predkišnom tmurnom danu.Uživajte u životu ljudi...tako brzo prolazi:-))))

Jutrić!
Još dva srka kavice.....obleka ...moje najdraže potrepštine za čistiti i ...odoh u radni život.Biti će naporno ali ..moram priznati da me veseli.Opet će mi dan proći u nečem osmislenom ...neću ga baciti u vjetar kao što mnoge bacim jer...jednostavno....imam osjećaj da nisam ni sebi ni drugima od ikakve koristi.To malo kaj čovek napravi kroz dan nije ni približno dosta da se potroši ona energija koju ja imam .Pustim muziku ...pjevam i radim...divota:-)))

Imam sreću da živim u zaista mirnom i lijepom kvartu.Istina ..živim u zgradi na drugom katu ali...oko mene su privatne kuće i to prilično lijepe sa uređenim okućnicama ali i jednim dijelom starih kuća za rušenje koje su zbog mjesta na kojem se nalaze vjerojatno jako skupe i to je razlog zašto tako zapuštene stoje nekoliko desetaka godina.Iz njih raste drveće...urušile su se i svakakvih tu bića ima.Povremeno su boravili i ovi sa iglama pa je bilo i tuluma i svega...no..vec neko vrijeme je mir.No...svakog proljeća to je jedno predivno mjesto jer sve to drveće procvate u desetke bijelih ili nježno roza šlajera kojima se možeš samo diviti.Istina..svi smo po malo napuhnutih noseva ali...nije mi žao...ova ljepota je daleko važnija od toga.Žao mi je samo što znam da je zemljište ipak prodano i da je tom drvecu određen datum do kada ce živjeti.Zbog toga sam tužna jer...ostati će samo beton
i možda malo trave:-(((

Draga naša Jana..neka ti je ovaj dan ispunjen srećom ...zdravljem ..veseljem..i neka ti bude onako kako si želiš:-))))***

Ipak sam ja jutarnji tip:-))))

Link

Nekako sam se čudna probudila...fališ:-))))

Ovo ja hodam po plaži:-)))

Godinama čuvam tri kutije pune audio kaseta na kojima je muzika koju volim.Kroz radni vijek imala sam nekoliko divnih kolega koji su bili zaluđeni glazbom i samo sam trebala dati spisak pjesama i kasete bi vec sutradan stigle do mene.Kako ih više nisam imala na što slušati....pokušala sam nabaviti neku liniju koja ima i kazetar ali..ništa.Kao da je sve stalo...kažu ..nema toga više ..možda negdje..probajte na njuškalu.I probala sam i svima radio radi ali kazetar ne..ošle gumice od stajanja...niko to više ne rabi.A meni žao baciti kasete...znam što je gore...želim to ponovo slušati...želim se malo vratiti u neka vremena jer...sve pjesme su pratnja nekoj ljubavi ...nekim i lijepim i manje lijepim vremenima...ali....prema ovome danas ..super vremenima.
I sjednem za lap i ne dižem se dok nekaj ne nabavim.I napokon nađem na Abrakadabri radio kasetofon i stigao je .Bože moj koja sreća.Onda me spopadne strah...a što ako su kasete od stajanja i seljenja otišle k vragu mada ...za njih sam uvjek našla neko dobro mjesto gdje će stajati bez vlage i prevelikih razlika u temperaturi.
Dakle..već tri dana slušam muziku...malo plešem..puno pjevam ..po nekada zaplačem jer...pronašla sam i kasetu koju mi je poklonio moj pokojni prijatelj i koju nikada nisam slušala.Rastali smo se u ne baš dobrim odnosima ..i tek kroz ovu muziku na njegovoj kaseti ...shvatila sam da me je volio na onaj drugačiji način i da smo u stvari radi toga imali problem au komunikaciji.Ja sam njega zaista gledala kao prijatelja...a on je htio nešto drugo.Žao mi je B....nisi ti bio za me...a niti ja za te:-(((((
Koliko sitnice mogu razveseliti čovjeka...a eto..poklanjam vam i ova dva srca koja sam napravila.Još se ne mogu odlučiti koje je moje ...a koje tražim:-))))

Tko će sada pustiti žičaru u pogon..ništa više neće biti isto bez njega:-(((

Ovih dana si ličim na ovu žabu koja se bori za život i nisam odoljela da slikovito ne prikažem kako mi izgleda život zadnjih dva tijedna.Ne znam u kojoj sam brzini i sada nisam ni ja dobro ali..s druge strane...nakon puno godina ...kak bi rekel Dudek...kaže mi se ljubav.
Do sada bi se uvijek uplašila i pobjegla u kritičnom trenutku a ovaj puta sam odlučila ljubavi i životu uopće dati priliku.Ručnu sam tako jako digla da se zapekla i jedva sam ju spustila za jedan zubac ...no...osjećam neko veselje i trenutak kada će to sve krenuti nekim tokom.Mislim da je krajnje vrijeme da se pomaknem iz ove moje žabokrečine pa makar završila kao i ova na slici...ja ću opet pobijediti...ne smijem se bojati i ne bojim se...pa to je ljubav...mora biti lijepo...zar ne?????

Danas slavim 4 godine ne pušenja ...cigareta...da ne bi bilo zabune:-))))