Bože moj gdje ja to živim?

Želim ti svu sreću ...zdravlje ..veselje i ljubav...i neka ti ovaj dan i ostatak života budu dobro:-))**

Eto...prošlo je šest godina...šest prestrašnih godina....užasa...patnje....boli...tuge...samoće i nemoći-I mogla bi tako nabrajati u nedogled i ne bi ništa lijepoga napisala.
Znam ...nikada nisi volio moja pisma ...ali...ne mogu ti prići i pričati sa tobom..a nisam ni sigurna da to i želim.Nikada nije bilo dobro da se nađemo preblizu.Nikada nismo znali ostati mirni jedno pored drugog.Stvarala se neka čudna strast među nama koji ...niti smo znali...a nismo niti htjeli zaustaviti.
No...ovih šest godina samoće ...moje samoće...znak je da vrijeme ne liječi ništa.Liječi ono što nije postojalo ili nije ni vrijedilo.Ja znam ....mi smo vrijedili...postojali smo.Znam to jer me nesnosno boli i ne prestaje.I ništa me tako boljelo nije...a znaš da sam puno toga bolnoga prošla...i previše toga.Tebe...niti mogu ..niti želim preboljeti.Toliko je bilo prilika da pokušam nastaviti sa životom ..ali...nikome nisam mogla dozvoliti da mi te ukrade iz srca jer...bila bi samo pola čovjeka bez tebe.Ja to i jesam ali...tu si...još uvijek tako živ i i jak u meni.
I ...glupo se osjećam ovako slaba jer...uvijek sam bila snažna za sve i svakoga.Mogla sam brda pomicati za tebe...a sada za sebe ne mogu ništa.
Znam da si se vec nekoliko puta nasmijao čitajući ovo...no...osjećam te isto kao što sam te osjećala sve ove silne godine.
Vjeruj mi..velika je sreca sto se rijetko sretnemo jer...bolilo me i nisam sa time više mogla vladati.Duša mi se raspadala ...tijelo me bolilo....sve su funkcije stale.
Sada sam sama kao nikada.Trebalo mi je šest godina emotivne boli i samoće da sve sagledam i stavim na pravo mjestoNasa ljubav, a ona je to zaista bila...nikada se više ponoviti nece.Ne zato jer je to nemoguće vec zato što je nedopustivo i ubojito.
Ovoga puta sam se izvukla ..jedva...no znam da više za to ne bi imala snage.Postala sam preslaba i uplašena.U svačijem pogledu vidim prijetnju mome jedva pronađenom miru.Nikome ne dozvoljavam da mi se približi više od onog što smatram da je za mene dobro...a to je ...ni malo.Ljudi ne razumiju i nije im jasno zašto mi paše taj mazohizam.Ja im ne kažem da mi ni malo ne paše..a da bi shvatili ,morala bi im pričati o jednoj ljubavi koja nikada neće umrijeti.Nije fer prema njima...nisu oni tu ništa krivi.
Da ...voljela sam te dušom i tijelom...volim te i voljeti ću te za uvijek.Kada bi me bar mogao napustiti....otići iz toga tijela iz te duše koja boli ko sam vrag.Kada bi bar prestao misliti na mene-Što se smiješ?Znam i osjećam da misliš...ne stalno...bilo bi to za tebe prenaporno ...to mogu samo ovakvi kao ja...samoubojice.No..bar sam te nasmijala i kaj me košta da maštam!!!
To što sam sama je moj i samo moj izbor i ako se to ikada promjeni...opet će to biti samo moj izbor.Sada imam tu slobodu da sa ostatkom svog života učinim što god me volja.Za sada ne želim ništa i ...bas me briga što će se desiti i inam da to nije dobro no...tako je.
Oprosti mi na ovom pismu i ovoj slobodi no...ipak mi je za to trebalo šest godina.Nadam se da ce mi sada biti lakše...a ako sam te čime opteretila...sorry...ali...sam si mi tisuću puta rekao da čovjek mora živjeti onako kako osjeća...ja sada tako osjećam.
Eto....želim ti da si zdrav ...da možeš i dalje jahati svojim prostranstvima.....da možeš uživati u životu punim plućima kao što si uvijek mogao...no...ne želim ti ljubav...nisam licemjer.Ne želim da ikada ikoga pogledaš pogledom kojim si gledao mene.
Tvoja Š
Link

Link

Život postaje lijep:-)))

Ovoga puta necemo uspjeti ispuniti obećanja...sorry:-)))

Dobro vam jutro dragi blogeri:-))))

Draga Cro....želim ti svu sreću i zdravlje povodom tvoga rođendana...uživaj u danu:-)))**

Naručila sam novu dozu tamjana...povremeno ga koristim i volim taj miris...i danas je stigao u prekrasnoj kristalnoj žardinjeri...valjda se to tako zove.Jako sam se razveselila.Inace nisam ljubitelj kristala.....ja volim keramiku no ...ovaj komad mi je prekrasan!

Men se čini da smo do tuda dogurali....bas me zanima ...kuda dalje????

Naš trg je osvanuo u ljubičastim nijansama i predivan je.Piješ kavu i uživaš u pogledu!:-)))

Šaljem vam dugu pa ...zamislite da prolazite ispod nje i da vam se zamišljena želja ostvaruje.Što vas košta da maštate:-))**

Kažu da je melankolija stanje duha.Ne znam da li je to moje stanje jer.....mislim da je ovo kod mene sada spoj svega i svačega.Melankolija mi je prva pala na pamet a ja vjerujem prvom osjećaju skoro u svakoj situaciji.
Ova dva mjeseca ...osjećala sam se ...rekla bi ..jako dobro.Nije me mučila ni korona ..ni izolacija...čak bi rekla ..pasalo mi.
S obzirom da živim vrlo blizu ceste koja vodi prema brzoj cesti za Zagreb...to je dosta bučno.Dva mjeseca je bila takva tišina da ju se čulo.Ptice su se čule...čula sam kako susjeda pali cigaretu na balkonu...susjed samac pored ...na balkonu ...rezao je grickalicom nokte.....čula sam ko peče kolače...mikser se čuo.....no...moram priznati ...nisam čula da je netko vodio ljubav.Takva smo zgrada.Imamo malo mladih ljudi a i oni su sami.Bas smo čudno spojeni...to sam vec puno puta primijetila.
Sada kada su rekli da možemo i na kavu...ja sam se zgrozila od pomisli da cu otići u onaj kafić i da cu vidketi neke ljude koji mi ovo vrijeme uopće nisu falili...znam da nisam ni ja njima...ali sam sigurna da ce me zaskočiti i licemjerno me počet grliti i vrištati"
"Pa gdje si ...što te nema...šta si radila ovo vrijeme"?.Ma...neda mi se o tome ni misliti!
No...poanta svega je da se bas ne osjećam veselo kaj su mjere prilično popustile jer..meni je bilo ok.Veseli me samo zato jer se ljudi oko mene vesele i to je sigurno dobro.Život se mora živjeti...ja ga sigurno ne živim.
No...pijem kavicu...polako ću se spremiti kupiti što mi treba jer sutra ništa ne radi...to je ok....javila mi moja trafikantica da je novi broj moga časopisa stigao i da mi ga čuva pa idem po njega i ...tko zna.....možda sretnem i nekoga tko će mi uljepšati dan:-)))

Nakon 25 godina ..danas sam se teška srca rastala od svoje duge kose i svi su oduševljeni...ja se još prilagođavam.Kažu da kada žena odreže toliko kose....ima namjeru promijeniti život....ja se nadam na bolje.Vrijeme će pokazati:-))))

Meni su predivni...podijeliti ću ih sa tobom:-)))

Danas me susjeda molila da joj pofarbam patuljka i ja sam se primila posla.Trajalo je to bome dobar dio dana.No..ima on i krasne plave oči..kao jedan nas bloger....ima i prekrasne usnice...i cipelice sa rupama na vrhu...ma svašta ima.Bilo je posla ali...ja sam se oporavila od stresa u druženju sa njime a on mi je na kraju uzvratio ljubav i pozirao mi...a susjeda je bila ganuta do suza.I sreći nema kraja