Odbjegle frustracije

...za svaku riječ ohrabrenja,
jer si svaki put nekritički stao na moju stranu,
za velike geste koje si činio skromno,
ali...
nije to bilo ono što sam željela, trebala, osjećala svojim.
da, znam da sam idiot.
neću više tražiti da mi oprostiš.
stjeraj me u vražju mater i reci da sam najgora.
jer jesam.

Nakon pet godina, sve izgleda drugačije.
Rečenice koje su me onomad tjerale na luđački osmijeh maksimalne sreće, sad izazivaju tek prezir i pitanje što to, kvragu, nije u redu sa mnom...
Dogodilo se iskustvo.
Zato sada ne gubim vrijeme na ljigavce, luzere, razne dijagnoze... tražim tek neku dijagnozu koja bi bila kompatibilna mojoj. Za ljudsku komunikaciju. Podijeliti boli i veselja. Biti nekome podrška. Drugo mišljenje. Izmišljeni prijatelj.
Da, znam da je čudno, ali ovo je mjesto čudno i čudu se nadam. :-)