Čovječe, kakav blog!

Link

Svima bih preporučila da budu direktni, iskreni, ne nužno sirovi i grubi, ali jasni.

Uzmimo za primjer nekakvih dogovora za kave reda radi.
Nemamo si uopće nas par više išta reći ni pametno ni zanimljivo.
Prestale smo odavno biti srodne.
Ali- četvrtkom kava JER SMO ETO BILE NA ISTOM FAKSU.
Preodavno sam se isključila iz toga bez suvišnih objašnjenja.
Ne zanimaju me slušanja o tome kak se sere po mužu, tračanja cura koje meni osobno fakat niš nisu skrivile, ...
I DVA SATA SVAKOG ČETVRTKA JE PUNO PREVIŠE ZA TO DA BI SE ISPOŠTOVALA NEKA HALUCINACIJA O BLISKOSTI AKO NEMA TEMELJA.

Puno je i energije i vremena javljati se polupanoj tetki koja je iz nekog razloga nakon udaje za tetka postala četnički nabrijana.
Za mene je to jedna budaletina i nema faking šanse da joj se javim.
Baba na block listi, ušteda vremena i energije kroz par godine je velika.

Nabrajati mogu u beskraj.
Dodajmo tu i likove kojima bi ko fol bilo kulturno odgovoriti na neka hofiranja.
Ma šta te boli kurac kaj radim, di bih stigla da svakom mučeniku dajem dnevne izvještaje o svojim koordinatama i problemima.
Daj skini mi se s kurca, daj budi realan, pa nisam ti ja tetka Slađana iz Beograda da te slušam s pažnjom.

Poanta je u tome da je vrijeme i energija dragocjeno.
Svi mislimo da smo strašno vječni i nepotrošivi.
A onda... ja sam vidjela izbliza. Samo odjednom grune šaka zemlje o onu drvenu kutijicu.
Gledaš u nevjerici je li zajebancija, ali ne, i nitko taj lijes više nitkada ne otvori, to je to.
Tak ćemo i mi, dragi moji!

Zato odsjecimo repove nepotrebnih odnosa.
Dogmi o rodbinama i obiteljima ako tu srodnosti ustvari nema.
Presjecimo besmislene navike.

Jer posvetiti se uvijek treba bitnome!

Moja dva dječaka neće uvijek trebati mamu kao sad.
Stariji će uskoro na limunadu s pičkicama, pa daj da ih rastežemo unedogled.
Pa normalno da je važno sve što mi ima reći moj mali, sve aute s registracijom 8 ćemo izbrojati, i nećemo žuriti jer važnijeg nema- jebe se mami za "važnije"!
Tko zna hoće li se tati vratiti rak, i koliko ću još dugo uživati u maminom fenomenalnom crnom humoru obzirom se kutija lijekova za srce povećava.
Ne želim se gubiti u nekim idiotskim tračevima s meni stranom osobom jer eto mi smo sestrične ili nam djeca idu skupa na sport.

Izmigoljim se. Ma čak se ni ne opravdavam više.
Točno znam što sam kome dužna, a istina je da je puno uzusa čisti idiotizam i žalibože.
Ja sve to odjebem zaista s guštom- moj život, moja pravila.
Ne podnosim nikakve planktone na mom kruzeru.


........
I još nešto.
Za sve postoji vrijeme.
Kad prođe momentum, za što nema neki datum nego više osjećaj... to je to.
Zato u životu ne treba biti lijen, trom, glup i uspavan.

Ne možeš se s 55 godina sjetiti da bi rađala.
Ne možeš zbog lijenosti prijatelju govoriti da nemaš vremena pa zaleći uz Netflix.
Ne ide.
Sve ima neke posljedice.

U životu imam nekakve bolide iz prošlosti.
Mislim da me zamišljaju puno sentimentalniju nego što jesam.
Ustvari ja sam užasno sentimentalna ali varijabla prostor-vrijeme me ne buni- teško se mirim s nekim gubitcima ljudi i odnosa, čuvena su moja pisma spašavanja prijateljstava, ili davanja prilika.
Jednom kad je to to- ja te ljude majke mi moje više ne poznam.
Ja svog prvog muža dobrih 10 godina nisam uguglala- nemam pojma ni je li živ jer mi alimentacije uplaćuje njegova mater.
Nikakva stalkanja, sanjarenja, gdje li je sad- to za mene ne postoji.
Nekako kad presječem to je apsolutno to- iako me svaki međuljudski krah kakvi se u životima neminovno događaju zaista boli i u stanju sam se boriti ma nekad i pomalo očajnički.
Ali kad sam osobu po svom kriteriju izgubila, kao da to brzo pregorim na visokim temperaturama, i zaista postane sterilno.

Kad mi se javi nakon 10 g tip koji u datom trenutku nije odreagirao kak je trebalo- ja se puknem smijat.
Prošao momentum.

Je li razlog taj kaj mu nekad nisam bila dovoljno dobra pa je gledao ima li boljih (naravno da nema, jajaro).
Je li bio u nekoj furki svojoj žešće.
Je li naprosto napušen zalegao i gledao NK Donji Dragonožec.
Ma nebitno frende, što je bilo bilo je tad.

Za sve postoji točno određeno vrijeme, kad se pokažeš u životu ili kao frajer ili kao šupak.
I zaista je sve to normalno i nezamjereno.
Ali svakih par godina javi se neki iz davnine kao da ga je I.Brlić Mažuranić sklepala.

Čekaj stari moj, mi se znamo? Ja sam svoja drva unosila sama, cjepala sama, samovala sama...
I ti bi, izvini nisam te shvatila, pičke i sarme, ili?
Kak da ne, evo sam te čekala, baš si me pozivom prekinuo u drkanju pičkice na tebe nezaboravnog.
Daj dođi al najavi se dan ranije da pripremim crveni tepih i buket orhideja za tebe genijalnog.
Samo mi javi bi li prvo tiramisu ili da ti popušim.

Da je koji valjao, valjao bi dok je bio bar malo mlađi.
Sad mi dolaze valjda da budem gerontodomaćica i kuham im žgance s kefirom za probavu.
Sad mi halucinirati o nekim mogućnostima za nas... pa radije ću čak gledati Antoniju Blaće na telki.

Dragi moji, postoji jedan zajeb s vremenom- prolazi.

Ne volim muškarce koji puno pričaju.
Odnosno, nemam ništa protiv toga da puno pričaju.
Ali ako je to sve što radimo, postaje pomalo osjećaj kao da je to moja strina Maca odnosno po kanadski Maria/Mary.

Moj pokojni Ita me osvojio nekim motima, a jedan od njih bio je ovaj.
Shvatio je da loše ložim (to je bilo tad, sad mogu aplicirati ložiti furune u samom Hadu).
Ode on doma, kad kroz neko vrijeme evo ga natrag.
Kutija puna triščica, i to sve jednake, savršene, uredno složene (bio je strašno pedantan).
Nije prosipao filozofiju oko toga što trebam naučiti, kako bi bolje bilo da živim u Bjelovaru ili Tokiju, niti je srao išta.
Nacrtao se tu i tu i odradio to i to da pomogne onako kako može, kako zna, i bez da cvilim ili moljakam.
Bio je frajer s tim triščicama, i ložila sam 10 dana kao iz šale koliko su odlične i suhe bile.

Ja doista nikad nisam bila tip dame u nevolji i psuju me moji rođeni roditelji kad shvate da sam srala da imam ovo i ono.
Uvijek radije priserem da nemam nikakvu frku.
Kontam- svatko ima svoje probleme, imam puno godina, centimetara, iq jedinica i kila da pijučem kao ptiče neko.
Uostalom, snađem se i ne smatram da meni itko treba išta uskakati.
Pa opet, ima jedna stvar koja me iritira.

U ovom proteklom periodu imala sam kojekakve savjetnike i dopisnike.
Odlično su znali npr.što s mojom imovinom, zašto ovdje živjeti ili ne, i svoju su brigu iskazivali beskrajnim laprdačinama.
Nije zamjereno, ali registrirano je - strina Maca.

Da je dvaput zamahnuo sjekirom ijedan od njih.
Da je dofurao kist i pomogao oko ograde sat vremena.
Ma da je išta.
Ali tetkaste laprdačine sa sigurnih distanci od mojih nedaća...
Ma daj nemoj frende, daj uzmi si papuče s perjem, satenski pink ogrtač i nabij si tampon u šule...

Ne volim. Nikako me nisu dotakli u tom nekom periodu kad bih ja kakva jesam do svemira uveličala i najmanju gestu.

I uvijek bih se sjetila paketa pedantno sređenih triščica.
I svakom dopisniku bih ljupko i ljubazno zahvalila na njihovim divnim savjetima i fantastičnim idejama.
U sebi bih mislila- kao što i mislim- srećo, u tebi tri grama kurca nema...
A jesi drag. Svojoj mamici i tetki Slađani iz Beograda.

Sve se, u biti, slaže u neki dojam.
Najveći debili mi nisu oni koji su ništa, ili nešto seruckali.
Ali tipovi koji su bezveze tako nešto pametovali a pritom zaključivali da su me zadužili, da su postali značajni, da smo si sad nešto... ajme, ne.
Ja sam konkretna žena i cijenim konkretne muškarce.
Pogotovo zadnjih godina u Lici gdje nema mlaćenja jezikom i filozofije, nego ugrijati kuću, počupati korov i svašta tako egzaktno i manualno.

Postala sam extra iziritirana seračinama.
Čemu? Valjda kad nema nešto na telki, pa malo da si likovi krate dane mudrovanjem o tom što bi oni na mom mjestu pametnoga učinili.
Preporučujem im vaginaletu i bon vojaž.

Gleda kroz prozor i puši.
Odjednom kaže E PA KOCKA JE BAČENA.
I niš, ode srat.
Cezar ili ništa!!!!

Mjesto odakle je moj tata je napušteno selo na Kordunu.
Rezultat je nešto između horora i s druge strane raja- takva divlja priroda, nekultivirana, nešto savršeno.
Tamo se uvijek osjećam kao Tarzan.

Tata ima ujaka koji ima tipa 500 godina.
Samouk je pa svira violinu ali istinski predobro.
Bistar je i podjebljiv, to je taj jedan specifičan kordunski mentalitet.
Taj humor bi realno uvrijedio i rasplakao ovako kulturne neke ljude iz Zg.
Vrlo po defaultu ratoborni i posprdljivi ljudi, ali nigdje nisam srela istovremeno tako mekane i nježne osobe.

Sjećam se kad je pile ušlo u procjep kamenog zida u sjeniku.
Imala sam možda 15 godina, 16.
Tamo se feštalo jer su moji zavrtili 2 janjca i bila je hrpica tih Kordunaša sa sela.
Tata nije bio tu jer je išao po još pića pošto tamo ljudi uglavnom loču.
Sad, to pile je upalo tamo i ja ga ne mogu dohvatiti

Seljaci glasni, pijani i međusobno agresivni.
Moja mama zove tatu da odmah dođe jer da je to sve ludo.
Tata ne pije pa se i on slaže načelno da su ludi ali kog da zove na seosku feštu nego rijetke preostale mještane.
Govori joj da ne može brže.
Shvaćam da tata neće brzo i da moram pitati ljude.

Uplakana dolazim do tog ogromnog drvenog stola od dasaka za kojim oni psuju najkrvavije i supijani kidaju janjetinu.
Zamolim ih da me poslušaju.
Kažem da je pile upalo u zid i da će umrijeti.
Plačem i kažem da sam ja kriva jer sam ga uzela mami.

Dakle iste sekunde. Svi. Svi do zadnjeg.
Pijani, gadni, ludi, sjebani...
Svi su ustali. Neki su se i rasplakali jer dite plače.
Svi su pošli tamo.
Vrlo vješto i začas razbili su neki komadić nečeg i izvadili pile pa sam ga odmah išla vratiti susjedovoj kokoši.

Bili smo svi sretni. Dragi su to ljudi ali moraš ih malo skužiti.

E sad tatin ujak.
On je ostao udovac i živi u tom selu tipa ima poljski wc.
Mislim da ima 30 kg i uvijek kad mu nudimo jesti kaže
MUČI!!! NEMAM ZUBOV!!!!

Ima sjeban kuk kojeg neće operirati jer jebe majku doktorima.
Šepa i ne želi nikakvo pomagalo nego ima neku granu.

Elem, čuje on što se meni dogodilo.
Vozim auto i sretnem ga kako s nekom granom šeta.
Izađem da ga izgrlim.
EJ. MALA MOJA. SVE ZNAM ALI ZNAM JEDNO. TI ĆEŠ IMAT DVA SOKOLA KAKA NIKO NEMA. TEBE ĆE BOG BLAGOSLOVITI I MAJKA BOŽJA.
Prima me za glavu i povuče nadolje jer je sitan, pa me poljubi u čelo.
Plave oči prepune suza, on plače.
MILJANO MOJE DITE S TOBOM JE UVIJEK BOG I SVE MOŽEŠ TI JESI ME ČULA

Zagrlim ga i poljubim. Nego šta sam nego čula.
Kupila sam mu ja u Karlovcu rahat lokum, datulje i banane i rekla da za to ne treba zube i popeljala ga.
Pa je i zbog toga plakao.

Objasnio mi je da je moj stariji sin tako lip KAO DA ĆE BIT PREDSJEDNIK AMERIKE BOKTEJEBA TAKIH NEMA PUNO.
Zamolila sam ga da mi nešto odsvira na violini.
U tom blatu sjebanom, neškolovan, prastar i šepav, odsvira on meni nešto tako lijepo, tako točno, tako tugaljivo...
I tako se rasplačem i ja.

Mi Kordunaši smo vam ustvari pičkice. Ali muči nemoj pričat!

Pa ne kužim baš pitanje.
Mora li to biti baš tako ili-ili?

1. Pametan
Ako je pametan, vjerojatno je i duhovit, suosjećajan, šarmantan...
Vjerojatno ne misliš na pamet tipa da samo zna računati korijene napamet.
To svakako puno znači, najviše od ova tri.
Ali ako je sve navedeno a ne postoji još neki element koji sačinjava specifično ljubavnu priču, ne bih nužno poželjela da mi bude partner.
Silno je pametan i moj gimnazijski profesor logike ali em je stariji od mog ćaće, em mi je do pazuha, smrdi mu iz usta...
Dakle, da je na nekoj ozbiljnoj razini pametan to je preduvjet jer zbilja nemam živaca za idiote, prezirem ih i izrugam.
Pa i kad odnos krene u privlačnosti i simpatiji i želji da istoleriram evidentno smanjenu inteligenciju muškarca- to ama baš nikad nije izdobrilo i uvijek bi brzo završilo u iziritiranosti, gnušanju i odjebu.
Sama po sebi pamet nije dovoljna- ako nekog rado slušam i fascinirana sam njegovim intelektom, to ne znači da sam kadra podložiti mu dan, postojanje i spolni organ, ili kremirati se s njim urna do urne.

3. Bogat
To bi bilo sjajno, zašto da ne, ne bih se bunila protiv toga da mi otvori neka vazda zatvorena vrata.
Ali opet- samo po sebi ne znači ništa.
Zamisli da je to neki kreten, bolid.
I sad ja tu imam neke zgodne vrećice iz super dućana, i mažem Chanelovu kremu čak i na guzicu, jedemo razne čudne školjke na jahti ili putujemo za vikend do Pariza na doručak a večera u Rimu.
Il kak to već ide- fakat ne znam.
Ali tip je npr.neko đubre zlobno, gabor jebeni, ili nešto tako- pa ja sve to plaćam nesrećom i slomom živaca i gutanjem knedli... ili lijekova za smirenje ili šta ja znam.
Hvala lijepo, ne!
Radije sebi mir u svojoj kući koja plače za krečenjem i novom stolarijom ali je tu mojih slatkih sitnica i gušteva, kad si spokojan i zadovoljan za čaroliju ti i ne treba puno osim raspoloženja, filter-vrećice čaja, kakva korica kruha s par kapi maslinovog ulja, na sretno lice i plava Nivea odradi posao, i to je temeljni kapital.
Na koji dodavati nije nužno, posebno ne ako se radi o trampi sreće, mira ili časti za kakvu fensi krpu.
Kad sam mršava i sretna, jebena sam u Temu vešu 2.05e s kuponom.
Kad nisam, ništa ne pomaže, kamoli takav gorak kompromis sa životom.
Plakati se može i u najljepšim hotelima, a i smijati se s gomilom neplaćenih računa i Najkicama pojačanim superljepilom
Ne vjerujete mi? Ali vjerujte mi.
Bez dinara u džepu znala sam imati trenutke, kroz cijeli svoj život, da bi mnogi guzice dali za taj osjećaj.
Lova je super ali samo pomoćni alat za kulise, za scenografiju, kostim.
Ali prava predstava.....to je viši nivo igre i sveobuhvatniji koncept.
Kupiti me se ne može novcem.

3. Lijep
Volim lijepa bića, ali jasno je da ni to nije dovoljno.
Da je kao Apolon, ako je to baš sve što nudi, ubrzo mi u glavi krene bubnjati: GONI GA U KURAC.
Tjelesnost je važna, ništa površno u tome nema, na lijepo se reagira pozitivno.
No ako se radi o dosadnoj copini bez dimenzije i karizme, ja bih radije da on pobere svoju prelijepu guzicu iz mog vidokruga i da samo lagano zalupi vratima i usput baci smeće ak nije problem.

Na ovu temu mi se pojadao prijatelj koji full želi a nekako osim poneke jebačine ne uspijeva naći se u suvislom partnerskom odnosu.

Odgovor je jednostavan- zato što u tvom životu nema mjesta za ljubav.

Netko bi sad pomislio- žestoka karijera. Ne nužno, mada to je fantastičan alat novog doba, jedan vid zablude o uspjehu kojim nam ispiru mozak kako bismo bili bolji potrošači i robovi.
Gledam baš na yt jednu divnu curu iz Ugande i koliko je sretna, zdrava i prelijepa jer joj je dovoljan 1 ležaj, 1 ručak, 1 ćup za vodu... kao što ti realno i je dovoljno, i kao što bismo actually svi dobro živjeli da nemamo mozgove isprane konzumerizmom.

Ne nužno ni karijera, ni egzistencijalna borba.
Na mjestu partnerskog odnosa može biti svašta.
Roditelji.
Kućni ljubimci.
Djeca.
Ti sam. Puno je ljudi popušilo SELF LOVE kao pametan stil života i na nezdrav način bave se sobom, sve se svodi na hranjenje svog dupeta, na svoj mir i relax... i ima to svoje čari dok je uklopljeno u ostatak života i umjereno. Ali kad je po sebi svrha, neminovan je osjećaj uzaludnosti, depresije i da te eventualno pod stare dane netko opelješi za keš, dohranjuje te netko tko jedva čeka da krepaš ili te proždru mačke među kojima se neke zovu Ivana i sl.

Dakle, ljubav je uvijek moguća dok za nju postoji mjesto.
I ne mora biti nauštrb ničega.
Znam ženu koja je imala troje djece iz tri braka, vrlo nekonvencionalna, uspješna, lijepa, pametna, zadovoljna... iako ne znam točne detalje, znam da su njena djeca zaista iskreno oduševljena svojim odrastanjem i da tu ništa nije bilo osobito kaotično kako na prvu zazvuči- žena je očito znala sve staviti na mjesto.

Naravno, postoje i ljudi koji tvrde da baš žele biti solo.
Čovjek nije za to stvoren, i to je neprirodno.
Nema ga tko nije želio npr.u djetinjstvu jednom imati nekog.
Ne postoji.
Onda se dogodio život i neka vrsta zastranjenja u zabludu ili pak nemoć.
Naravno da neki žive i bez zuba, bez nogu ili ruku, ali to je uvijek i bez iznimke neprirodno i ne radi se o punom obliku postojanja, radi se o hendikepu.
Čovjek koji je sebe uvjerio da je baš želio biti sam, ili je u teškoj traumi ili sebe laže jer bolje zvuči "tako želim" nego "nisam uspio".
I meni fali zub šest dolje lijevo ali priznat ću da mi fali, da kanim to riješiti, i neću reći ni sebi ni drugima da sam izabrala nemati kutnjak jer sam tako htjela.
Partnerski odnos je još jači nedostatak nego nijednog zuba nemati, duševni, smisleni

Teško se snaći u moru uloga a i u vlastitim problemima.
Ja sam osobno vrlo dobro svjesna koji su neki preduvjeti da se upustim u odnos.
Osobno smatram da je to mjesto još uvijek zauzeto mojim povremenim maštanjima o tome da je ovdje Ita.
Iako super funkcioniram i sve mi je jasno, taj jedan emotivni i energetski prostor još uvijek diskretno ispunjava miris njegove kreme za brijanje, još uvijek je ručni sat na počasnom mjestu itd.
To blijedi i omekšava; ali još je tu jedna ružičasta koža na mjestu gdje je bila krasta i rana.
Cijeli.

Postoji i kategorija ljudi koji bi željeli i imaju mjesto ali su naprosto preružni, glupi, neprivlačni itd.
Postoji to neko bolesno inzistiranje da svi imaju svoju ljepotu i vrijednost ali budimo realni, nisu svi dopadljivi.
Ima kretena, rugoba, jbg.
Te priče o down sindrom manekenima, psihički bolesnim psiholozima, ... gle aj ne serimo- postoji postotak populacije koji nije ni zakurac i može se jedino nadati u ljubavnom smislu da nađe slično nesretno biće npr.nakaradu, luđaka i sl.

Puno ljudi nije svjesno da su živote pokrpali zamjenama.
Da su se udali za svoje mačke, da su oženjeni majkom, da su u partnerskom odnosu s poslom.

Nikom nije za suditi, svi se u ovom ćumezu nastojimo snaći najbolje kako možemo.
Ali odgovor na pitanje mog frenda nije prokletstvo.
Na mjestu njegove partnerice koja ne dolazi, odavno je njegova obiteljska situacija s roditeljima koja ga opterećuje, sabija i kojoj s 42 godine nema hrabrosti reći "ovo nije moja priča, bar ne u toj mjeri".

Obzirom na to da je to njegova priča, energija mu je "ja svoju priču već imam".
Dok god skrećem pogled čim me netko sekundu duže pogleda jer je negdje na dnu mog srca još uvijek "volio bih da si tu, noćni program je na radiju..." dok god se, sve rjeđe ali još uvijek ipak ponekad, prišuljam ormaru u kojem sam sačuvala još jedino njegovu smeđu Bata kožnu pilot-jaknu...
Sve i da gola hodam, sve i da sam najslađa, sve da sam ne znam šta...
Ja oko sebe imam taj jedan "ne prilazi mi" plašt.
Neskriveno ja to dopunim i stajlinzima šumskog partizana, nadrkanom njuškom itd.

Ali nije da me nitko ne želi ili da su bačene čini na mene.
Na tom mjestu još uvijek postoji...ako ne on, onda preko stolice prebačena neka njegova stvarčica, kao da se pomalo nadam da bi se mogao i vratiti.
Ama ne ni što je to bila neka luda ljubav. Ta smrt, ta smrt, kako je odvratno nejasna...

Elem, kad stolica bude slobodna, sjest će netko, ili pitati da sjedne.
Nešto zauzima mjesto za ljubav, svakom tko je solo.

Najčešće ipak- taj novokomponovani beskarakterno hedonistički self love koncept, u oprečnosti sa svim plemenitim, pa i kršćanskim, ali iznad svega- životnim.
Život je da i drugome.
Život je da bude ljubavi, svake, i partnerske.

Bez toga, neslano je što je možda ok za tlak ali ipak u kurcu.
Srećom, tu su beskrajni šopinzi nepotrebnih stvari (pa za par mjeseci declutter) i siroti psi koji svakog kurca moraju trpjeti za zdjelicu hrane i vode...jel curka il dečko??? Pas je, mili moji. Pas i ništa više. Želi žderati i maše repom.

Pa i izraubani i umorni i ranjeni, svi normalni duhom ipak će reći, makar kroz zube ili potiho...... Živjela ljubav!

Pol decilitra rakije
Malo ishlapljele mineralne
Komad jabuke ajdared

Meni je OK voda, hvala.

Da, ofc, voda i glikogen. Međutim, idemo dalje do medalje.

Svaki dan jedem isto, a to je doručak.
Ostatak dana nezaslađeni čaj, kava, voda...

Recept:
Na kocki maslaca ispržim dosta slanine i avokado na kocke.
Umutim posebno 2 jaja i 2 žlice vrhnja s paprom i solju pa to prelijem na pržen špek i avokado.

Dajte malo da se sredimo, grdo je bit debel.
Najgore kad se hod pretvori u geganje.
Ima strašno puno debelih koji uopće ne kuže na kaj liče.
A liče na kurac.
Niste krupni niti imate jake kosti, to vam laže samo mamica i tetka Slađana iz Bg

Mene nitko ne može slagati da je masna famfulja zgodan prizor, crći ali ne odustati.
Debljina je mentalna i tjelesna bolest.
Optimalno sam izgledala sa 64 na 178 cm, ovo kasnije je jebeni brodolom.

Isto tako muški- kad krenete srati da ste jaki i krupni a imate sise kao paleolitička Venera, od debljine vam se na pregibima stvaraju crvaste bradavice a udovi vam izgledaju bez zglobova kao sjebanoj gumenoj bebi... shvatite da možete jedino platit kurvu pa da poslije u kantu od jupola povraća i plače dok se riba žičanom četkom.
Odvratno vas je vidjeti, a da ste strong vam je halucinacija na putu za ludilo.
Marš na dijetu ili u pičku materinu, raskvašeni bolesnici.
A bi jebali zgodne mačke? Je kak ne, svaka bu vam rasplitala šlaufe ne bi li došla do uznojenog miška.
Gadni ste jednako kao i žene, možda čak i gadniji jer se od vas ipak očekuje da nekog kurca fizički ste sposobni.

Odvratnjaci a posebno ovi kaj ne vide problem u tome da liče na Gargamela koji se naždro kvasca i koji fizionomijom podsjećaju na nešto između veprine i trudne krave- ali svejedno uletavaju ženskama.
Ovo je vaš znak da krenete na dijetu.

Mislite da vam je premalo? Ok padnite u nesvijest pa bute se digli i nastavili s dijetom.
Pojeli ste dosad za godinu-dve unaprijed, seronje gegavi.

Posebno vi niski- iako je debljina gadna u svim visinama- ali vama je baš najhitnije jer zgledate kao teletabisi.
Svima nam idete na kurac, samo vam neke ženske to neće reći.
Da nam je do takvih debelih tuljana, kupile bismo si vodeni krevet, jebe jednako dobro kao vi usaljeni gnojnici.

Puknite si dva muška šamara, ustanite s udubljenja na kauču, zadignite mješinu i krenite cuclati vodu.
Kad vam dođe žderati, pogledajte svoj jadan odraz u ogledalu i natočite si još vode.
Za par mjeseci mogli biste biti mobilniji pa nešto i trenkati bez da vas vaša raspičkana tjelesina boli.
Još malo pa još malo i bez odustajanja.
Ali ne halucinirajte da ste snažni, krupni i seksi.
U erotskom ste smislu odvratni, a kad ženska ide van s vama bed joj je jer ima osjećaj da ide na sajam stoke u Benkovcu.

Ako si u pupak možeš utočiti čašicu žestokog, imaš opciju sredit se ili navlačit šaku koja je uostalom fino topla i natečena jer ti je cirkulacija u kurcu. Good enough for you, bitno da ti je majoneze i krušine.
Dakle dečki, join me.

Sklešite se, youtube, telke, kladare i slična sranja mogu i bez vas.
Nađite ljubav prema sebi.
Život je nekad težak ali sigurno je teži ako si nejebičar, imaš trbuh kao pregaču, imaš sise kao stara Ciganka i gadiš se svima a iskreno i sebi osim ako si baš skrenuo.
Olakšaj si.
Jednom dnevno je dovoljno jesti, mnogi nemaju ni to.
Skroz dovoljno.

Svaka ženska koja te vidi u sebi misli "ma da, kak da ne, još bum tebe bedinala i prinosila ti nepokretnom u krevet da ždereš kao mitsko čudovište".
Ako je nešto kao i polujebeš, nada se da to nitko neće saznati plus zamišlja bilo kog i bilo šta.
Sam sebe diskvalificiraš u masi užitaka, od šetnje do seksa.
I onda kažeš da si krupan, umjesto da si bolestan.

Budi muško i ne pizdekaj. Osaljeno si otužno biće a istovremeno sva je moć u tebi.
Nemaj straha od gladi, u ovom trenutku na ovoj planeti milijuni djece neće ručati.
Budi muško, a debela oklembešena sisulja muško niie, jebiga.

Ak jedeš ko svinja, zgledaš ko svinja, rokćeš ko svinja, buraz svinja si na nekoj razini.
Grdo je, ali moć je u tebi.

Kad posjetim svoje u Zg, ne mogu vjerovati koliko jadno ljudi žive i bude mi tako iskreno žao.
Dok sjedim u 2x2 gumiranom parkiću, vidim mame opterećene gužvama, plastičnim noktima i debilnim stvarima.
Tad gotovo i ne vjerujem što ja imam- portal u čaroliju.
Moje mjesto nitko ne jebe niti zna, ma ako i zna onda ne ovaj dio poslije moje kuće, ovo gdje šetamo mali i ja.

Mi u biti stalno landramo.
Mali je posve kao ja, kaže moja mama.
"Stariji je bio pribraniji, a mali i ti, nitko to ne može ispratiti. Ma nije hiperaktivan, nego tvoj, ista takva si bila..."
200x dnevno dofurava svoje male cipelice i govori AMO VAN

Ja mu uvijek udovoljim jer ga razumijem a i meni godi.
A Bože kakvih stazica imamo...

Hodamo a oko nas te šume. Šuškaju ptice, malo malo pa srna.
Neke nevjerojatne boje zalazaka sunca.
Bilo je nekidan toliko čudno zlatno da sam mislila da nas sam Bog špija kroz oblake koji su ličili na šlag...
Možda i nisu ličili baš na šlag ali bila sam na dijeti.
No razumijete... ma kurac razumijete, ne, to tamo i nigdje drugdje tako kao tamo.

Putem beremo cvijeće za vazu.
Njegove male vrijedne ruke uvijek pomažu brati.
Obožavamo vodene zvončiće.
Bazgu uzmemo i za ukras, iako je naša iz vrta toliko golema da ju je ostalo i nakon sušenja za čaj i kuhanja sirupa.
Razna ljubičasta luda cvijeća.
Tim kristalnim glasićem ponosno kaže beba "PURPLEEE"
Obožava ljubičastu boju i broj 8.
Ako je na autu broj osam mora ga dotaknuti i reći eight.
Smiješno je to jer rođen je 8.8., svi se čudimo.

Šetamo i u sumrak se vratimo kući.
Okupam ga i uspavam, a kad padne noć odem još malo u vrt samo da pogledam zvijezde.
Koliko ih je... i kako su blizu...
Zažmirim i udahnem, zamislim da mi ispunjavaju prsa...
Pozdravim Itu jer zamišljam da je on iza tih zvijezda, lagan i veseo.

Uvijek mi dođe neka blesava životinjica.
Kako sam okružena potocima, jednom mi je došao dabar.
Toliko smo se uplašili jedno drugog da sam ja vrištala a on se jadan šokirao pa krenuo trčati grebući kandžama i spoticati se sam od sebe debelog.
A bio je sladak, kasnije mi je bilo žao da sam ga uplašila ali zbilja nisam znala da je to tak velika mrcina.

Šetam tako u predvečerja sa svojim malim sinom.
Čarobne slike, i taj zanimljiv mali lik s toliko energije i inspiracije za život.
Sve što me muči prolazi bez da mi dotiče nutrinu.
Upijam trenutak a mnoštvo je trenutaka da ne shvaćam kako je moguće da život bude toliko lijep.

Lika mi daje te trenutke i ne škrtari na čarolijama.
Ponekad pomislim- jesam, jesam gorštakinja i prekrupna ratnica svakodnevice i raznih malih i većih muka...
Ali postoje tako brojni trenuci kad sam vila.
I za ruku se držim s malenim šumskim vilenjakom.

"Ti si moje pile. Bit ćeš sokol. Bit ćeš plemenit i jak".
Stariji sin nas odjebe za šetnje, ali čim ga vidim tako lijepog i stasitog srce mi bude golemo, jer u njemu se poodavno nazire odrasla snaga.
Maleni mu uvijek da ubrani cvijet, i nek je i stoti put, moj dobri veliki Regoč se raznježi i nagradi ga kišom pusa.

Sjednem pred san na prag, u ovo doba godine gledam kako pada drenina i ostavlja crvene mrlje po napuklom betonu.
Kao da krvari od boli, od užasa, od ratovanja, od svega što je bilo.
Ali to je naša krv, i Zagreb nije mogao biti opcija.

Volim zamisliti da nad mojom djecom bdiju neke dobre duše, davni preci.
Ja svakako. Ispod turske kule, u mjestu koje je prošlo strašne stvari kao i mi.
I opet je sačuvalo neopisiv talent za zlatno nebo i oblake od šlaga.

To je zaista moje mjesto. Tamo ću ostati zauvijek.
Sve ću s vremenom dići i obnoviti.
Jednog dana imat ću čak i saunu, i platit ću nekog da sredi ove previsoke voćke.
Napravit ću s vremenom najljepše, gdje će svatko voljeti doći.
Sama ću to učiniti i uzalud pitaju prodajem li kuću, misleći da me nadmašuje sve to.
Ne, bajo moj, ja svake noći šmrčem zvijezde!

Željela sam navijati za naše ali zaljubila sam se u jednog iz Gane.
Žao mi je i osjećam krivnju ali navijam za Ganu.
On je igrač s brojem 4.

Google: Jonas Adjetey
22 godine?!?!?!?!???!??!?!?!?!??!!
Majka mu mogu biti!!!!!!
Pa kako???????

Užas. Ipak navijam za naše.
Ajme užas. Sad znam kak je vama dedekima kaj me zovete na kavu a znate i sami da vam jedino mogu doć uskoro zapalit sviću na krematorij.

Kak je lijep, doslovno bih mu starcima prala noge u vodi iz listova banane kad naberem.
Pristala bih na sve.
Prekasno za me rodio se.
Niš jbg Hrvatska, Kroacija!

Najdraža boja - CRNA

Najdraža hrana - VOĆE

Najdraže piće- KAVA I NAPIŠI DA SAM PROTIV SOKOVA I CEDEVITE JER JE TO NARKOMANSKA NAVIKA OVISNOST O ŠEĆERU

Najdraža pjesma- VINO NOĆI
(Kaj?)

Najdraža poza u seksu- SAD SAM IZNAD TOGA

Najgora medijska ličnost- SVE KURVE NEPISMENE KOJE GLUME VODITELJICE

Tvoj životni moto- SVE ILI NIŠTA

Najdraži sport- SKIJAŠKI SKOKOVI DABOGDA TEBE MOGU GURNUT NIZ STAZU PA KAJ TI BOG DA

Mišljenje o marihuani - SMRTNA KAZNA

O gay brakovima- SMRTNA KAZNA

O Srbiji- SVE NAJGORE. SVE IH POSLAT U PIČKU MATERINU DOK NE POTPIŠU NA GRANICI DA SE ISPRIČAVAJU. NEMAJU SE KAJ NASLIKAVAT PO HRVATSKOJ I KOTITI

O Romima- NEMAM POZITIVNO NIKAJ REĆI

O onom kad si me pokušala silovat - MA TO SI ZABRIJALA. TO JE NETEMA.

Najzgodniji političar- BOŽO PETROV

Mišljenje o policiji- SVE NAJGORE

Mišljenje o svemircima- TI SE ZAJEBAVAŠ GLUPAČO AL ONI DOLAZE. U BITI VEĆ SU MEĐU NAMA

Tvoja poruka za moje čitatelje- DA SE NAPUŠE KURČINE (pokazuje 2 prekrižena srednja prsta)

Hvala na intervjuu. - HVALA TEBI NA TOME ŠTO SI RETARDIRANA

...ovih baba koje krešte NAPRIJED VATRENI AJMO DEČKI
Ne bi li muškarci za njih rekli da su fakinke.
Šugave munjene babuskare,
umjesto da unucima rade kolače i ne preseravaju se.

A vi debili muškarci ne serite.
Ako ste ratnici i sokolovi RH,
Izvolite 200 sklekova da vidimo,
nego bi lokali pivkane i srali nogometašima
kaj su trebali napraviti.
Ajmo gomolji, 200 sklekova pa skakanje
kroz vatreni obruč,
udaranje maljem po traktorskoj gumi,
sudjelovanje u humanitarnim akcijama
i vojna obuka.

Jadan Bog i Hrvatska s vama ratnicima.

Pričala sam već o tome da mi je kuma veganka.
Realno je pička materina nego joj se ne da kuhati nego zvekne dve kruške pa kao veganka je.
Priča o nekoj empatiji a nikad se nije saznalo je li namjerno ili slučajno zgazila psa svoje maćehe koji je završio mrtav.
Nama nije izgledalo nimalo slučajno, iskreno.

Ja kuham odlično i moja je prehrana mesna.
Sve na maslacu, fino meso, milina.
Lijepi začini i povrće čisto radi cjeline.
Ali gradi nas mišić i organ životinje- i to je uvijek bila hrana dobrog lovca a šupčine su jeli zob od konja ukradenu.

Obožavam staviti pregaču, kosu skupiti kvačicom, pustiti neku nabrijanu operu ili Mišu Kovača i sl., pa udri.

Moj grašak s junećim butom, povrćem i šalšom, eventualno junećom lopaticom ako baš baš moram, jelo je bogova.
Drugi to naprave u kurcu, ali ja baš imam smisla i to će vam svatko potvrditi.

Kumina i moja djeca tog se napraše, nema neću.
Ako tko što na početku i sere kažem "moraš jest il ćeš ostat tak mali šule" pa jedu.
Kad se zalaufaju, nema tog žgoljavca koji neće još i još.
Evo ovaj moj od 14g ima 192 cm pa očito i znam što radim.
Sva ta jela iz lonca radim odlično- spoji se nebo i zemlja i tek tad skužiš razliku između srebra i zlata.

Veganka tobož neće, međutim uskoro navali i ždere ko nespašena.
Meni govori DAJ ODJEBI DOSTA SI JELA MASNA PIČKO SRPSKA da ostane više njoj.
Ždere odvratno i zasere mi stolnjak al nema veze.
Praščina samo takva.

Kad saspe u sebe pol goleme lončine upitam je zar nije vegan iz empatije.
Tad prizna- JEBE MI SE ZA DEBILNE ŽIVOTINJE.
Nazdravimo Dingačem, jer vino je krv zemlje i uvijek čuvam bocu za nju, i uvijek padne potpuno idiotsko i nepotrebno jer od tog niš-
BUŠ MI DALA RECEPT.

Kad zaustim pričati recept kaže nešto u stilu da začepim... da će me zakucat šakom u zid... rastvorit me u kiselini da ne ostanu ni kosti... i slično
Uskoro ide srati a to je tek pakao i nikak razvjetrit...

Koliko ta žena može usrati se, nitko ne može.
Specijalan bolesni smrad: pola žena, pola komodo-varan.

Uz tursku kavu, pravimo se da je sve OK i da niš ne štipa za oči.
Diskretno prskam sredstva i otvaram prozor po prozor a u sebi ponavljam molitve sv.Benedikta za egzorcizam.
Crux sacra sit mihi lux, non draco sit mihi dux, vade retro satana.

Mislim da je to rezultat tih nekih njenih "antiparazitskih programa" i slično.
Pije neke tinkture tipa boca dnevno kaj treba 5 kapi.
Valjda se neš poremetilo, znači nijedno govno ne miriše ali ovo je baš sick.
Mater joj jebem da li ću je kad-tad odležat...

Nakon teške zime u Lici jer sjebana mi je peć, sve je u principu pokojni zapustio i ja to dižem iz pepela, bila sam sva iskreno i istinski iscrpljena.
Zimu sam provela u nekoliko istih kućnih dronjaka koji osim što su bili topli, bili su i probušeni od žerave i pepela, dakle Alija Sirotanović, jebeni užas.
Bit će to sve bolje vrlo brzo ali bilo je tak kak je.

Farbanje i šišanje- kak frizerki uz malo dijete?
Šminka je bila bespredmetna, zašto i čemu, eto reda radi iz respekta prema djeci.
Katastrofa.

Dočekala sam sunce, nikako pa nikako, duga zima ali došlo je.
Kosu sam sama podrezala frizerskim škarama i na suncu nanijela boju iz kutije.
Pogledao me Bog i ispalo je fenomenalno, pepeljasto prirodno blond.
Obodrena, naručila sam si novu maskaru, parfem Paradiso od Cavallija, savršen Lorealov ruž u nijansi worth it (fenomenalno, blurred mat efekt, poželjela sam napraviti zalihu od 200kom ako ga povuku), ma dakle svanulo sunce, svanulo i meni.

Iz ormara izvukoh zaboravljenu haljinu koja mi odlično stoji, a kupila sam si i lijepe najlonke obzirom su mi noge adut a gore sam još uvijek kao vreća govana.
Znači, od tog što je trenutno, izgledala sam maksimalno dobro, mirisala, svjetlucala se i kurčila svojim iz nekog razloga uvijek nabildanim dugim nogama.
Izvukla sam i štiklice pod 3 prsta prašine jer sam u tenkama danonoćno.
Ma evo ljudi milina.
I obrve sam pustila prirodne pa oblikovala, znači glow up.

Za kog sam se sredila? Za kumu. Iz ljubavi i respekta.

Sjedim nasuprot nje u kafiću i čak i ona pohvali moj izgled.
"Konačno prirodna kosa a ne kao srpska kurva... a koji ruž... a koji parfem...."
Pitam je JESAM TI PO VOLJI OVAK SREĐENA.
Kaže "super zgledaš"

Ali ne odoli, mora...
"MALO IPAK KAO KURVETINA. KAJ SAD MISLIŠ DA SI NEKAJ. BABA KO BABA"

Jalna smećarka, nije joj bivši Ivan imao takvo mišljenje... mmm...