Vježba

Malo lurkam profile koji su pogledali ko sam ja. Ne bih izdvajao nikoga, ali ovi „ženski“ profili, između ostaloga, a ono bar u 90% navode ples… Pa kaj je u tom plesu. Po plesnjacima nisam bil bogzna kaj, ali takvi smo bili većina. Meni se ples zameril pred jedno četrdesetpet let i od onda nisam zaplesal ni jenput, ni kad am se ženil i ni mi žal. Pa me sad zanima kaj žene vide u tom plesu?

WildOak je spomenuo jedan film (Tragovi na duši) i dobra glumačka ekipa i režiser su me ponukali da odem na filmoviplex i pogledam film… Film je OK, povremeno malo zbrkan, ali solidan film za one kojima paše taj žanr (meni ne).
Nešto drugo sam htio reći: prije dosta godina nabavio sam Mede8er, multmediaplayer s 2TB diskom. Natrpao sam disk do zadnjeg sektora filmovima i glazbom i sada se pitam čemu to, kada sve to (ili gotovo sve) mogu pronaći online. Mislim da će Mede8er u mirovinu, a disk temeljito počistiti i ostaviti samo probrane filmove koje je teže naći u raznim verzijama (Blade runner, na primjer, ima nekoliko verzija).
Na filmoviplex ili HDsprevodom ili YouTube mogu pogledati dosta toga, ako mi treba bolja rezolucija ili određena verzija tu su torrenti (partis, rarbg, 1377x.to, YIFY…), a za glazbu tu je YouTube (a nađe se i nešto vinila i CD-a). I kad sam već kod filmova… Većinu ovih novih filmova gledam s daljinskim i često koristim onaj gumb s dvije desne strelice, a vrlo rijetko naletim na film kojeg pogledam od do bez daljinskog. Three thousand years of longing sam pogledao prošli tjedan (bez daljinskog) i, koliko se mogu sjetiti Don't Look Up, The Shape of Water, Three Billboards Outside Ebbing, Missouri. Thor Love and Thunder sam izdržao skoro 15 minuta.

Vraćam se jutros iz DM-a i namjeravam usput svratiti do antikvarijata jer već neko vrijeme tražim jednu knjigu (Bengtsson: Dugi brodovi), ali se zaustavim pred ulazom T-bone boutique-a. Pokušavam zamisliti je li mi nepce dovoljno sofisticirano da razlikuje pravilno ispečeni komad 40 dana odležane bržole po 350 kuna/kg (iz boutiqua) od pravilno ispečenog komada 40 dana odležane bržole po 175 kuna/kg (iz Konzuma: Radnička, Črnomerec). Zaboravim na antikvarijat i pokušavam se sjetiti kaj ju tu bilo ranije… birtija Plešivica? Gdje se moglo i gablati...
I onda krenu prisjećanja o K Zagorcu (Bednjanec), notornoj Zvečki, nekadašnjoj Puli u Teslinoj gdje smo išli na čušpajze (i sjetim se konobara Joze koji je imao problem popamtiti kaj je ko naručil…), Korčule i bakalara za Badnjak, Drine u Preradovićevoj (na njenom je mjestu danas ono Vlahovićevo ruglo), pa svih onih studentskih menzi i restorana (Sljeme, Risnjak, Šubićevac…)
Pa Karaka, Big Ben, Kulušić, Lapidarij, Jabuka, šminkerska Palainovka ili Papagaj. I kad sam već kod prisjećanja, ima jedna zgodna misao jednog američkog komičara (Burns): Znat ćete da ste ostarjeli kad zastanete zavezati cipelu pa se zapitate što biste još mogli napraviti dok ste tamo dolje! (ja uglavnom nosim mokasine :) )
O knjizi Dugi brodovi: nedavno je ponovo prevedena, ovaj puta kao Crveni Orm. U ponedjeljak idem u knjižnicu provjeriti je li to ista knjiga.
I još malo nostalgije ITD band Link

Prekapujući po špajzi naišao sam na načetu vrećicu sezama, a otprije sam imao kuhani slanutak (iz neke druge priče) i onda sam napravio ovo: slanutak, mrvicu soli, mrvicu dimljene paprike, sok pola limuna, šareni papar, pinkicu, ali ono baš pinkicu kajenskog paparta, malo više od žličice tahini paste (dobro zagrijani sezam uz malo soli i (PAZI JARO) maslinovog ulja (NIJE BRAČKO) i (PAZI JARO) maslinovog ulja (NIJE BRAČKO) ubacio u jeftinu Lidlovu sjeckalicu i dobio ovo

Also dakle: poriluk, stabljika celera, paprika, mrkva, tikvica, pelati (u stvari konkase, ali nebitno) piletina i Bio cous cous (nekakva akcija u Sparu, ne sjećam se više otkad...) od začina samo osnovno: papar i sol + mrvica kajenskog papra (paše mi ljuto...). Za stolom (Miška spava... negdje u stanu) to izgleda ovako https://i.postimg.cc/63fpsLTw/DSC-1332.jpg i ovako https://i.postimg.cc/52BGSPrx/DSC-1335.jpg
Dok sam radio inventuru po špajzi (prije par dana) skužio sam da mi se slanutku bliži onaj datum do kada bih trebao upotrijebiti pa sam ga uvalio u vodu s lovorom, ostavio u frižideru dva dana i stavio kuhati par sati. U istoj inventuri naletio sam na otvorenu vrećicu sezama pa sam zbrojio dva i korijen iz pi, napravio tahini pastu i na kraju dobio humus... Zadovoljan sam https://i.postimg.cc/Ssf1Wj1D/DSC-1328.jpg
I malo glazbe Link

Evo složio ja rižoto s tikvicama bez limunove korice (ali ocijedio pola limuna) sitno nasjeckao žlicu đumbira i mogu ti reći da đumbir dosta promijeni okus (ali ne na lošije, samo je drugačije). Inače, i sam rižoto bi mi bio dovoljan (7,5dkg riže, dvije bijele tikvice...), ali moram potrošiti piletinu.
https://i.postimg.cc/jCVBN36Y/DSC-1320.jpg

Da ne bude baš na suho...
Emmylou Harris
Link
Merle Haggard & Willie Nelson Link

Ja bi malo o mačkama… Nakon žene ostala mi je njezina mačka… Prvih tjedana nakon što smo ostali sami, bauljala je po stanu i kmečala tražeći je, a onda je dokučila da sam ja taj koji čisti pijesak i puni rajnglicu s klopom… pa me je tolerirala. Povremeno je dopuštala i da je počešljam, nije se pretjerano bunila protiv Frontline… i tako s vremenom mi se pridružila na fotelji ispred TV-a. Prije par mjeseci se prežderala Lidlovog sira sa špekom, izrigala mi cijeli hodnik, počela spavati u pijesku i bio sam prilično siguran da me ostavlja. Pa je to trajalo jedno mjesec, dva, već sam planirao svoje aktivnosti koje nisu uključivale mačkine potrebe i navike, planirao neka putovanja i tako… Onda se počela oporavljati, ponovno počela spavati u svom brlogu i opet smo počeli zajedno gledati TV. U stvari kaj sam štel reći…mačka me dve lete tolerirala kao… a kaj ja znam… kao nužno zlo, a sada me konačno prihvatila kao ravnopravnog (ovo mi zvuči smiješno, ali jebiga, tako se osjećam). Inače mačka, žena ju je nazvala Miška, u travnju je napunila dvadeset godina, tri puta se macila, sterilizirana je prije petnaest godina.

Imam želju da svoje ideje, promišljanja i aktivnosti nekako zabilježim i podijelim s ljudima sličnih promišljanja, a da to ne bude Facebook i facebookolike društvene mreže pa sam zamislio da pokrenem neki svoj blog… i onda uz nešto guglanja i malo zivkanja ljudi koji se nešto kuže u web, skužim da se manje-više svi pozivaju na Facebook, Instagram… kao kanale promocije bloga…što mi je bez veze, jer Facebook trajno brišem nakon 22.srpnja.
Blog sam zamislio nešto kao dnevnik u kojem bi pisao kako sam taj dan, na primjer, pošlajfao i pofarbao staru komodu ili poslikao kip o čijem nastanku postoje kojekakve kontroverze ili kako me otpilio komad do koje mi je ono baš bilo…
I onda zapnem… treba (za)kupiti domenu – aj to mogu, nije rocket science, ali onda dođe hosting….e tu sam se malo pogubio…. Slušam prijedloge.

Jučer sam s iskričarkom (sorry, s arapo), između ostalog, spomenuo makovnjaču… ono oće-neće pa nisam zadovoljan, ili premalo ili previše maka, ili previše ili premalo tijesta, paše – ne paše i danas uz povuci potegni, uz puno kompromisa (cajtnot – hrpa stvari za obaviti), složio kolač s kojim sam, a ono, skoro pa zadovoljan.





Malo me zajebavaju slike... https://i.postimg.cc/1XzKKnCP/makovnja-a.jpg
https://i.postimg.cc/gjTkxQLd/makovnja-a0.jpg
https://i.postimg.cc/sXBWfk2P/makovnja-a3.jpg
https://i.postimg.cc/x1yhg7nP/makovnja-a1.jpg
https://i.postimg.cc/TPnwkTh4/makovnja-a2.jpg

Gledam jutros TNT na N1 i u prilogu o zamjeni kune eurima Predsjednikov savjetnik za gospodarstvo, negdje pri kraju razgovora kaže „Janis Joplin Freedom's just another word for nothin' left to lose“ i tu se preklope neke sinapse… Me and Bobby McGee… i krenem u filozofiranje kaj je to Joplinica mislila i tako… uz malo guglanja skužim da Bobby McGee nije neki dripac koji je s Joplinicom putovao u ono doba „make love not war“ sixties, nego se radi o jednoj Barbari McKee (s nadimkom Bobbie) koja je bila tajnica kod kompozitora Boudleauxa, a nju je bario Fred Foster, producent koji je uvalio Kristoffersonu da napiše pjesmu o Bobbie. Uz nešto pjesničke slobode Kristofferson je McKee preimenovao u McGee, napisao pjesmu, a Roger Miller ugurao je među tuce najpopularnijih hitova 1969. Naravno da sam poslušao tu prvu izvedbu (https://www.youtube.com/watch?v=uZvsxe1CD-c), poslušao sam i kako su to napravili American Outlaws - The Highwaymen (Willie Nelson, Johnny Cash, Waylon Jennings, Kris Kristofferson, meni vrlo dragi country pjevači) https://www.youtube.com/watch?v=D8NsoN4S7IE . ali nekako mi je blues inačica Janis Joplin naj naj https://www.youtube.com/watch?v=8LaHPmD8nuc Kad sam već kod countryia tu bih još dodao Kenny Rogersa, Merle Haggarda, Shaniu Twain, Joan Baez, Loretta Lynn, Emmylou Harris, Dolly Parton – sise!! I Meri Cetinić je to otpjevala https://www.youtube.com/watch?v=iKYd2NaS8_E
Eto kamo čovjeka može odvesti gledanje političkih emisija…
Inače, na današnji dan prije dvadeset i tri godine sam se oženio. Prije osamnaest mjeseci (otprilike) sam prestao biti oženjen.Link
Link
Link
Link

Jučer nakon češljanja mačke idem si izabrati neku glazbu kao pozadinu za uz peglanje... krene John Lee Hooker Link
onda se nekako pojavi i Taj Mahal Link
pa Link peglanje ništa... Jutros uz kavu Link

Zove me buraz jutros, ono sretan Uskrs i bla, bla.. pa uskrsni doručak pa ga pitam kaj buš za ručak. Veli on curi je danas rođendan, bude se ona pobrinula. Ma da rođendan? A moja (ženina) mačka danas puni dvadeset godina :) . I riječ tamo, riječ vamo, mačka vitalna, trči, skače, zajebava, nek poživi još dvije tri godine, duže ću proživjet s njom nego sa ženom (žena umrla prije osamnaest mjeseci…). Veli meni buraz crnjak, jebiga, jest, ali kako se stvari razvijaju, crnjak ili ne, tak bu.

Krasan dan, toplo, ne puše pretjerano i prije nego li krenem u šetnju svratim na google, sam bog zna zbog čega jer odem zbog jedne stvari, a završim na nečem totalno nevezanim, you tube na primjer… https://www.youtube.com/watch?v=kDnRsd-4Ksw pa onda
Nema više, dobri svete, one lepe še'set pete
Kad smo bili na svečari kod kumova naših starih.
Klizio je voz k'o sanke, al' smo stigli do Palanke
Severac je duv'o 'ladan, pa ko ne bi bio gladan

I čim smo stigli viknu kum svoju ženu:
"Sido! Posta'ljaj, bog te vid'o!"

Spremila nam kuma naša za užinu paprikaša
pa kolače, krmenadle i par sarmi svakom
Mesto leba mesa bela, princes krofne - vangla cela
suvih šljiva i koljiva i rezance s makom
E, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš

Do večere vreme kratko za kitnikes i za slatko
Da odbiješ, to ne vredi, da se kuma ne uvredi
Naš kum Pera, dipl. agronom, reč o ovom, reč o onom
sve uz vino, porto-gizer, 'di gutljaji sami klize

Taman smo bili gladni kada se začu:
"Sido! Večeru, bog te vid'o!"

Odjedared - astal šaren, sos paradajz, krompir baren
fine šnicle, k'o promincle, kara-batak svakom
Na podvarku ćurka, zna se. Gdi je ćurka, tu je prase
Onda torte, razne sorte i rezanci s makom
Ej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš!

Vejao je sneg po šoru, sedeli smo do pred zoru
Baba reče: "Deder kaput! Radni dan je, 'ajmo na put!"
Al' kum Pera odma' skoči: "Šta to vide moje oči
Sido, ne daj nikom kaput! Prvo fruštuk, e, ondak na put!"

Ne drema vredna kuma, ne sluša prve petle
brža je od raketle

Nosi vruće 'leba kriške, fafarone, čvarke friške
začas sprema šunke, rena, i pihtije svakom
Pitamo ih: "Ljudi, dokle?!" , kažu, "Čekaj, još šnenokle
i šufnudle i griz-štrudle i rezanci s makom!"
Hej, kad se samo setim, al' se nekad dobro jelo, baš

I ondak, sat i frtalj, tako, kol'ko je iš'o šinobus, nismo ništa jeli
i kad smo stigli na stanicu odma' kupimo burek, lep, frišak
mastan, sve nam, onako, mast curila niz bradu

Pa ondak opalimo preko tog' jednu tepsiju šampita i gajbu piva

Mlakog

Crnog

I sad umjesto da objesim Nikon oko vrata i kao svaki šezdesetineštogodišnjak se zaputim do Botaničkog, Zrinjevca, Krešimirca, Bundeka ili, nedajbože Maksimira, slikam biljke, cvijeće, spomenike, tramvaje ili proljetno raskomoćeni ženski svijet, ne, ja odem u kuhinju i što napravim? Rezance s makom! Umjesto da se potrudim i skinem dvadesetak kila viška ne bih li bio prihvatljiviji nekom ženskom čeljadetu, ja po tijestu. S makom! Mašala!
Link