Vježba

Nemam još razloga za obnoviti Premium

Imam ih jedno petnaest za porihtati...



(mali dodatak) "Vaša Premium pretplata je istekla! Imate 1 dodatni dan!"
E, pa u to ime



do daljnjega nema me na blogu. Pozdrav.

Malo sam okasnio s početkom sređivanja balkona (nisam se prilagodio "klimatskim promjenama") i sada pravim popis biljaka prikladnih za moj balkon.



Do sada se pokazalo da nemam sreće s fuksijama, hortenzijama, dragoljubom, timijanom, korijanderom… što me je malo iznenadilo; balkon je orijentiran na istok i poslijepodne u sjeni divlje izraslog ogromnog drveta kojeg susjeda ne da posjeći (ali je netko pametan posjekao prekrasnu divlju šljivu s druge strane koja meni uopće nije smetala).

Mala napomena: u našim je krajevima običaj da se od Velikog četvrtka ne dira u zemlju. Nisam vjernik, laviram između ateizma i agnosticizma, ali se držim običaja (osobito onih dijelova povezanih s klopom).

I da ne zaboravim: mesožderke su još uvijek žive i čini se da ću ih morati rasaditi u veće tegle.

…ono: uoči razlike, ili treba na slici pronaći neki predmet, osobu i slično? E pa tako nešto, a glede ovih političkih prepucavanja, obrata i trgovina mi se dogodilo s ovom slikom...



Trebalo mi je nešto vremena da uočim drugog magarca….

U crnom vinu. Bio u Sparu neki dan. Imaju oni tamo neku vitrinu u koju slažu meso, ribu i slično kojima uskoro istječe rok trajanja i ja se redovito navirim u tu vitrinu. Tako i nedavno povirim i neka živina na 50% - uopće ne gledam kaj je (izgleda k'o picek), napravim đir, pokupujem još neke sitnice i na blagajnu… račun mi se čini malo high, no kaj, cijene se mijenjaju svako malo pa… doma raspakiram to kaj sam pokupoval i ustanovim da sam kupil „mladog pijetla iz slobodnog uzgoja“! Mašala! Kaj sad? A niš… osmi je mart na pragu (to je bilo jučer) pa bum pozval frendicu na večeru. I tak to je taj dio.
Sad bi trebal doći dio kak sam ja spravil tog kokota no to bu za neki drugi puta (ako ikoga bude zanimalo...).
Also, pijetao (kokot, pivac, kopun, muška kokoš) u vinu vuče porijeklo navodno još od Cezara (Julija, Gaj Julija Cezara). Dakle, taj Cezar je pokorio Francusku – mislim ne bi on to uspio da Asterix i Obelix nisu u to doba bili u Britaniji; Asterix je Britancima objašnjavao kako od tople vode napraviti čaj, a Obelix se napio, a imali su i problema s čarobnim napitkom…
No da, malo sam skrenuo s teme… dakle Cezar (Gaj, etc.) pokorio je Francusku, a Francuzi, pizde kakvi već jesu, poklonili mu staroga, (kuži, staroga, izraubanoga kokota) nebili mu se narugali. No Cezar (Gaj, etc.) ne bi bil Cezar (Gaj, etc.) da nije, između ostaloga imal i kuhara (možda nekog od predaka Bourdaina, Pellaprata ili Bocusea, ne vjerujem da bi to bio Ramsay ili Jamie Oliver) koji je tog žilavog pijetla pretvorio u jelo kojem se i danas (neki) dive diljem svijeta.
No to je legenda… Postoje doduše neki zapisi iz devetnaestoga stoljeća koji spominju piletinu u _bijelom vinu_ ali… ono kaj je mene zaprepastilo je osoba koja je ovoga „Coq au vin“ lansirala u orbitu popularnosti (???): jedna Amerikanka (nemrem si zamisliti, Amerika i vrhunska kuhinja…). Julia Child se zove… a show u kojem je to napravila (dakako Amerika = show) se zvao „The French Chef“
Nemrem više… idem.

Krasno nedjeljno jutro. Idem u Maksimir. Dok sam se ja dokotrljao do Maksimira nije više bilo jutro i nije bilo krasno. No, svejedno prošetao ja do mogile… Dakle, tu su mogilu podigli (?), napravili (?) 1925. članovi Hrvatskog Sokola u povodu tisućite godišnjice Hrvatskog Kraljevstva.



(Imali su oni u planu podignuti i spomenik prvom hrvatskom kralju Tomislavu, no to se fest zakompliciralo iz čisto političkih razloga – kralju Aleksandru su Hrvati, a sokolaši posebno, išli na živce pa je na sve moguće načine – i nekoliko nemogućih – otežavao podizanje tog spomenika. Pavelić je pak taman predao Dalmaciju Talijanima, a Tomislav ju ujedinio… Spomenik je konačno podignut za vrijeme Tita 1947. godine, kad su maknuli Bana s Trga)
No da, malo sam se pogubio… Članovi Sokola su skupili zemlju sa stopedeset i nešto mjesta u Hrvatskoj i BIH koja su iz nekog razloga značajni za hrvatsku povijest, napravili neku prostoriju u koju se natrpali bogzna koliko i kakvih stvari i zapečatili ju, zalili olovom i zatrpali s četiri metra zemlje. Napravili su i spisak kaj sve ima u toj prostoriji i zatvorili ga zajedno s tim kaj su popisali… navodno ima i nekih kostiju nekog od vladara, ali to mi se čini malo na dugom štapu. Naime kaj, krajem 19. stoljeća su kod Knina iskopali (pionir arheologije u Hrvata fra Marun) nekakav sarkofag s hipokampima (baš onim grčkim hipokampima - pola konj pola riba, a ne s morskim konjicima ili dijelom mozga koji je zadužen za pamćenje) koji je datiran između 9. i 11. stoljeća, a u kojem su bili ostaci nekog ondašnjeg velmože; sudeći po obleki, oružju, zlatnim mamuzama i slično, vjerojatno jedan od hrvatskih vladara. No lopovi neki (ne vjerujem da je onda bilo HDZ-a) su razbili poklopac sarkofaga i polomili manje-više sve kaj je bilo unutra.
E ta bi se prostorija trebala otvoriti sljedeće godine. Jako sam narajcan (intelektualno) da saznam kaj ima unutra.
E da, zaboravil sam postolje i sokola na vrhu… Postolje su napravili, napravili su i sokola (nije imao raširena krila), ali ga nisu postavili – politika!
Mogilu su obnovili Braća Hrvatskoga Zmaja (1994.), a Sokola je postavilo Ministarstvo obrane.
I, s obzirom na to da sam se fest nahodao, doma sam si napravil piceka na kreolski s rižom. I otprl sam butelju Franovke. I promenil sam stolnjak da ne bude isti ko Ricambijev.

Imam u kupaonici vagu. Imam i veliko ogledalo. Danas, prvog ožujka 2024. u rano jutro vagu sam gurnuo u jedan kut (i tamo će i ostati dok se ne upristoji), a ogledalo… pa… I don't look good naked anymore

Link

I da, kaže WHO da se više od milijardu ljudi diljem svijeta sada smatra pretilima. Dakle, losing weight is must!



And now for something completely different: Jethro Tull

Link

Ovo je Pluto, pas čuvar koji je čuvao gradilište Prve hrvatske štedionice; voljeli su ga i radnici i graditelj (pl. Vancaš) i kada je nastradao (navodno su ga zatukli kradljivci gline iz potoka u Ilici) postavili su mu spomen ploču u dvorištu Oktogona. Kako ju je malo tko mogao vidjeti na tome mjestu, na inicijativu jednog gospona (osnivača Facebook grupe „Zakaj volim Zagreb“) premještena je u Bogovićevu.
Kada se spomene gradnja Prve hrvatske štedionice ono što me zaprepasti je brzina gradnje… od temelja do krova trebalo je sto (i slovima: jedna stotina) dana – da, to je ona zgradurina (Oktogon) u Ilici, Margaretskoj i pola Bogovićeve, podrum i tri kata. Osim štedionice imala je pivnicu, kasino, hrpu trgovina, najamne i podvorničke stanove, vlastitu električnu centralu i kotlovnicu za centralno grijanje. Potpuno je dovršena za 15 mjeseci (1898. – 1900.)

Asocijacija na ladonnin blog

Potpuno sam zaboravio na ove jabuke i sad ih gledam i pitam se kaj s njima… baciti ili ih utopiti u kompot? I onda vidim da se tu spominje pita od jabuka no ja mrzim, ali ono baš fest mrzim mrljat prhko tijesto. Onda mi zasvijetli lampica! Sipana pita. Pa da, nema nikakvog tijesta. I evo pite:



Naribane jabuke, pola šalice šećera, vanilin šećer, cimet… pa onda dvije čaše brašna, dvije čaše griza, čaša šećera, vanilin šećer, prašak za pecivo i pinkica soli. I malo putra…
…(svaki puta kada se spomene putar – ne maslac, baš putar- pada mi na pamet matineja u Studentskom centru i Posljednji tango u Parizu i scena na podu u blagovaoni… Schneiderici očito ne paše, neugodno joj i buni se, a onda tamo iz zadnjih redova nepoznat netko se zadere JOŠ PUTRA!!)…
No da, maslacom namazat protvanj, trećinu one smjese brašno-griz na dno, na to polovina jabuka pa malo natiskati, pa brašno-griz, pa jabuke i pokrit s brašno-grizom, malo poravnati i na to listiće maslaca. U pećnicu na 200° četrdesetak minuta.
To će biti poslije carskog mesa u umaku od meda i chilija.



A i sladoled od vanilije s bučinim uljem bi mi bio OK.

Samo da malo dopunim Ladonnu… Fernkorn je spomenik Sveti Juraj… najprije napravio za neku palaču u Beču, onda ga je kupio Haulik i postavio na ulazu u Maksimir (u to doba perivoj Jurjaves), ali su se nakon nekog vremena ljudi počeli buniti da zaklanja vidik na aleju i vidikovac. Pa su ga premjestili na Akademički trg (danas Strossmayerov). Onda su ljudi opet počeli njurgati da se spomenik izgubio na velikom trgu, a pomalo ga je i počeo nagrizati zub vremena (bio je izliven u cinku) pa su ga odnesli i neko se vrijeme nije znalo gdje je. Sjetio ga se Bole (Herman) i nagovorio gradske oce da se izlije novi odljev u bronci. Na prijedlog Ise Kršnjavoga 1908. je postavljen kod Ćelapa. Eno ga tamo i danas.
Ima još jedan Sveti Juraj (na Trgu Braće hrvatskog zmaja), malo je drugačiji od ovoga kod Ćelapa. Ovaj je prikazan nakon borbe sa zmajem (koji btw meni jako liči na soma kapitalca), iscrpljen, pognute glave, spuštenog koplja.
Ovoga su napravili dvojica Austrijanaca u Štajerskoj 1900. i neke (ne sjećam im se imena, a ne da mi se guglat), onda ga je 1930. i neke kupio jedan od Mažuranića i postavio ga sebi doma u vrt u Jurjevskoj gdje je bio negdje do početka devedesetih kada su ga premjestili kod Kamenitih vrata (ispred sjedišta Družbe Braće hrvatskoga zmaja).

Also dakle, s obzirom na to da osjećam da imam obavezu uzvratiti poklon nicknameu koji ne postoji u bazi korisnika, a ne mogu preko poruka jer "Upisani nickname (cenzura gdp) ne postoji u bazi korisnika!"...
Lijevo je votka dry, (stirred not shaken), a desno dirty (gin, stirred not shaken) pa neka si izabere... Ja bum obadva.

Članak u Večernjem: Link
Neću komentirati sam članak (ima dosta USA bedastoća), ali mi se svidio jedan komentar ispod članka... veli jedan lik:
"Ja sam vegetarijanac ali slanine se ne mogu odreći".
Eto...

I ne, ne želim da me život mazi... Znam ja jako dobro što dolazi nakon maženja.
(ne znam gdje sam ovo čuo/vidio, ali eto, dijelim dalje).

Pa se pitam produžiti ili ne? No, kako nisam siguran kaj ja uopće delam tu, mislim da bum produžil još na tri mjeseca pa kaj bu, bu.
I da, bil sam prošli tjedan u Beču. Advent. I ono kaj sam videl, paaa … za razliku od Proštenja na Vukovini za Veliku Gospu, nema gvirca, nema kotlovine, a nisam videl niti medenjake. Pa ti odi v Beč. (No dobro, barem sam si pojel viner šnicela. Z krumpirom. I pivu. Dvajest i nekaj eura. Praf mi budi.)