svemirska ljuljačka

znaš ono... staklene stijene sa zastorima napola navučenim
duhanski dim, žagor, neki starinski stolovi, poluprljavi stolnjačići, konobari sa zavrnutim brčićima
i onda ulazi ON... šerif

prilazi sanku,odmjerava situaciju... naruči viski i špil karata... sjeda za stol...
treba li lucky lady veceras?.. ne, hvala.... imam sreće večras, ali ta lady ... da, moze

i onda mu priđe ONA ...i kaže,
sve je spremno, čekamo na vaš recital....))

u ženu koja je jako osjećajna, u ženu koja piše …

Ne zaljubljuj se u obrazovanu, čudesnu, luckastu ženu sklonu zabludama. Ne zaljubljuj se u ženu koja razmišlja, koja je svjesna koliko zna, a takođe zna kako letjeti; u ženu sigurnu u sebe.

Ne zaljubljuj se u ženu koja se smije ili plače vodeći ljubav, zna svoj duh pretvoriti u pohotu; okanite se one koja voli poeziju (one su najopasnije) ili provodi pola sata analizirijaći umjetničku sliku i ne može živjeti bez muzike.

Ne zaljubljuj se u ženu koja se zanima za politiku i koja je buntovna i osjeća ogroman užas zbog nepravde. Onu koja uopšte ne voli gledati televiziju. Ili ženu koja je lijepa bez obzira na crte lica ili tijela.

Ne zaljubljuj se u ženu koja je snažna, zabavna, lucidna i nestašna. Ne poželi se zaljubiti u takvu ženu. Jer ako se zaljubiš, bez obzira da li ostane s tobom ili ne, bez obzira da li te voli ili ne, od takve žene nikad nećeš otići.

Marta Rivera Garrido
(Prijevod s engleskog Jasmina Hanjalić)

kako bih ti mogla predati svu moć
učinilo mi se
kako pravilno ugođenim čitačem
otkrivaš sve tajne bar koda
otisnutog ispod jamice na dnu moga vrata
učinilo mi se
da je mirna i cjelovita ugoda
blistava nagrada na kraju puta
učinilo mi se
da to nije usputna stanica zatvorenog kolosjeka
čiju prašinu više ne remeti ništa

pisao bih te grimiznim mastilom,
orlovim perom... kao...
hajde.
i cijeli bi ovaj svijet, što sja u suncu,
bio prepun tebe u bezbroju rečenica :
" hajde dijete otvorimo ples...
" hajde poljubi me honey...
" hajde uzmi me sa sobom...

a jedini bih znao kako se točno izgovara.
M.

Link

Link

Ja ne znam tko si
niti znam gdje si
pogotovo s kim si
nit cija si znam.
Ali primjećujem, ragazza,
u stihu u kojemu si ti
uvijek se nađe bar jedno : si.

Kako to?
v.

igra. komunikacija. borba.
donna ludens. donna narrans. ma zašto ne i donna criminale
u pravu su i huizinga, i fisher, a ponekad i lombroso
ma u pravu si i ti, manipulatoru
iako me zapravo iskorištavaš
višedimenzinalno, jel
ali vidiš, pred vratima univerzuma
sve smirenija čekam pečat na tom rješenju
o pravu na svoju (živu) osobu.

pažljivo čitam, oprezno gledam
njihovoj se logici zbuniti baš i ne dam
a opet čini se, iskustvo vrijedno tu se nudi
pa mršteći nosić svoj
razmišljam, dal možda pronaći pravi broj
pa upotpuniti uzoraka katalog moj
ali ne lezi vraže
za večeru se dame iz goettingena traže
i sad ti damo pametna budi
pa zbog novog mamca ne zabludi
jer kako to uvijek biva
i ovo muško znalačko biće
tek uprazno neke fore hiće

ako ćemo baš otvoreno o tome
bijaše to eksperiment
mala ali prava znanstvena hipoteza
ako ćemo baš pošteno o tome
uvijek nekom varijablom manipuliramo
na sve one druge
ako ćemo baš direktno o tome
i opet sam još malo dublje spoznala sebe
ako ćemo baš iskreno o tome
ma koliko me univerzum podupirao
tebi ne mogu ni u snovima

https://voca.ro/13Cl2Qf1naxD

gdje sam ono zametnula
škrabicu neispunjenih želja
ne bih po njoj detaljno
opipavala, mirisala, uzdisala
škicnula bih samo
ima li tebe tamo
a onda bih je hitro hitro
zatvorila
zamandalila
zapečatila
i ponovno zametnula
jer možda bih ja
htjela srušiti tvoje zidove
a možda bi ti
samo srušio moje snove

ne tako običan dan
lagano snen i osunčan
ne tako običan on
plah i zagonetan
a pohlepan
uh što volim
bez teških misli
bez teških riječi
bez onih dugih lanaca
obećanja i razočaranja
opet koračati stazom
nebu i zemlji uprkos

fakat zakaj
to muško biće
na kraju priče
uvijek neke čudne spike hiće?

Link
voda utire svoj put
miluje treperavo ramena i grudi
skriva se pospano u pupku
ljubi madež iznad koljena
klizi voda mazno
ali mapu sjenovitu i tajnu
iscrtati može tek po sjećanju

škrta je bila slast tvojih dodira
ljubavniče moj
još žeđam za tvojim mirisom
tvojim pogledima
tvojom tišinom
dok osluškujem nove korake
jesam li ti ikada trebala dopustiti
da uljezeš u moj san

ona:
uzlazi to jutro
ispod oblaka
iznad pogleda
uljuljano umiveno umišljeno
miriše na plavo i miriše na sivo
miriše na drveni stol i morsku sol
kratke uvojke i sjetne poglede
pjevuši to jutro skrivenim cvrkutom
korača meko i polako
uzmiče tama oko šumara
pobjeđuje novi dan
preko slova na jastuku
sve su dulje sjenke

on:
miriše svježe pokošena trava
okupana savršenom rosom
šalica tople kave u ruci
uživao sam jutros u dvorištu
a ti
upila si ovih dana
sve vjetrove sjevernih mora
svježe, daleke
strme litice, mirise mahovine
iz oka predrage gošće
iskonski početak svega
vidim na obalama tvojim

na horizontu sive katedrale
neki davni smješak plovi mislima
prsti pamte obrise glatke a čvrste
možeš reći da je sve to samo igra
zarobljena u venama
ljubav nije prijateljica
bas volim kako boli
donosis li kardamom ovoga puta?