svemirska ljuljačka

antoaneta je bila ona teta
kolača umjesto kruha
njena je poznata dijeta

antoaneta i njena dijeta
njoj slasna korist
narodu šteta

antoaneta i njeni kolači
i danas ih spominjemo
svi dobri smo đaci

povijest je kažu učiteljica života
ne poznavati istu bila bi grehota
na njoj se uči ne ponavljati greške
inače ostanu posljedice teške

ako je povijest učiteljica prava
pristupite oprezno lekciji toj
bila dijeta nova ili stara

ukupan račun svih slatkih sati
uz oštar onaj stroj
na kraju vrat a ne struk plati

sh & hrc (12/2025)

1. Imamović, Jasmin. Molim te, zapiši. VBZ, Zagreb, 2009.

2. Silente (autor stihova Sanin Karamahmedović)
Link

razumjeti druge - nije lako. često ne dijelimo slične iskustvene, kognitivne, emotivne, pa ako hoćete ni duhovne razine. a ima tih razina još, kompleksna smo stvorenja. osim toga, svi mi u životu prođemo nešto što drugi nisu u stanju razumjeti. a opet, komuniciramo i mislimo da uspješno komuniciramo sa tim, drugim osobama. drugotnima. drugačijima. od nas.

osim što govorimo o sebi, jezikom konstruiramo i svoju stvarnost. da: što govoriš to postojiš. ima i ona: kako zračiš, to privlačiš. čovjek može ipak najpribližnije govoriti samo o sebi i iz svog iskustva. dobronamjerna će osoba sasvim korektno osjetiti je li tu posrijedi narcizam ili govor iz ja, razotkrivanje, autentičnost, manifestiranje.

bio istinit ili ne, naš pismeni izričaj se uvijek nekako tumači, i stvaraju se slike o nama. više ili manje uspješno. osim informacija, osjećamo (makar toga i ne bili svjesni) u tim slovima i određenu energiju, vibru, emociju. pa se tako i zaljubimo ali i zamrzimo preko slova.
otuda i sve, manje ili više očekivane ili neočekivane, emotivno obojane interakcije na ovakvim platformama.

naravno, emocije, slova, osobe, variraju... u kvaliteti, intenzitetu i smjeru (čitaj, ima ih od lijepih, uljuđenih, preko ispraznih, dosadnih, napornih do odurnih, vulgarnih i poremećenih). sve je to život. i sve je to ljudska priroda, svašta tu stane. a postoji i neljudska priroda. svi to znamo.

svi imamo pravo odabrati što nam se sviđa, a što ne, kao i koga/što ćemo to pustiti k sebi i prigrliti, a koga/što držati podalje. imamo pravo i na promjenu mišljenja, osobnih stavova. jest, ponekad pogriješimo. a ponekad to valja činiti, za naše vlastito dobro, uvijek iznova.

" Utorak, 09.12.2025. u .....
Pošiljatelj: SuperHeidi
Re: x
vidim, ulaziš u one koji znaju više i bolje od sveukupnog ljudskog znanja :)
težak je to teret...
.....
..........
......
Primatelj: SuperHeidi
Re: x
sveukupno ljudsko znanje ne se ne koristi na dobrobit čovjeka nego na porobljavanje ljudskog roda a medicina je najveća grana
globalista kojom nas degradiaju sustavno..
eto toliko a ti uživaj u ponuđenom matrixu a ja ću i dalje sve preispitivati 100 puta..eto sretno "

pozivam sve
plesačice na živcima
odbjegle nevjeste
zanemarene sobarice
posrnule poštare
snene drvosječe
obljubljene intelektualce
čujte i počujte
situacija je beznadna ali nije ozbiljna
potraga za nesrećom
nastavlja se dalje

Link
Link

grudima ti obgrljujem lopatice
jagodicama lagano slijedim
poznatu struju
pulsira snažno ta muška rijeka
bez milosti bedara
upravljam njome
koža do kože na koži koža
drhtiš žeđaš kliziš nestaješ
ali nema odmazde
ne daždi još taj harač
sve dok najzad ne sklopiš oči
i predaš se mojoj plimi

je. zdrav duh u zdravom tijelu
plešem, hodam. planinarim. pišem pjesmuljke.... se..susrećem se..i tak..
a široke majice skrivaju razna blaga ))

pak bu nam žaba pozelenila hehehe

nije to topla kiša ljetne večeri
uporna i gruba, ona
slijeva se gusto niz staklo
između mene i te prljave ceste kojom vozim često
baš
baš ću stati na toj cesti i izaći
ponuditi sasvim mirno svoje lice kiši
pustiti da razdere sve niti
pustiti da spere hladno i osvetnički
sve tvoje pečate
i urasle ožiljke kojima nalikujemo
a onda
mogla bih na neki otok ponad ružmarina i litica
prepustiti se mirisima
otajstvima novih pjesama

Preživjeli jasenovački logoraš Dragan Roller, (povjesničar i diplomat) umro je 2003. godine. Njegova kćer, Sibel Roller je čisteći tavan nakon njegove smrti, pronašla očeve dnevnike o zatočeništvu u Jasenovcu.
2024, godine, Sibel objavljuje na engleskom jeziku knjigu "„The Rooster: Discovering My Father’s Memories from the Jasenovac Concentration Camp“ (https://historiografija.hr/?p=41853).

Link

ehm

al moram vam reći
jučer bijaše baš čudan dan
jer ničim izazvan
naiđe meni u pohode san
i evo ti njega
skok do skoka
a ja ga gledam
s raširena oba oka
pa mi veli

o blogerska gospo, sretna li si
došao je taj dan
kad ispunit ću ti davni san
o toj duši srodnoj
zato gledaj dobro
i naćuli uši
evo, vidi, ovo je taj
sudbenik tvoj
pa ga slobodno možeš pustit
u topli zagrljaj svoj

zaustih mu reći
hej ti gospon san
ja sam biće samotno
što se s time nosi lagodno
još mu htjedoh reći
da tu srodnu dušu
pusti ful na miru
ja ću ionako ostat
u svome điru
al tog snovitog lika
nestade već
a što ću drugo
ostadoh ležeć

jutro donese novi dan
ponadah se
možda je sve bio
samo pusti san
ali avaj! uvidjeh tad
kad radi se o toj
srodnoj duši mojoj
ne mogu zahvalit sreći svojoj
jer pazi pazi
ja tu dušu
znam od malih nogu
i još k tome
ja tu dušu
smislit uopće ne mogu

i eto nema mi druge
nego proć razne ceste
i razne pruge
da susretnem onaj san
da mu vratim
taj poklon mi dan
a možda je bolje
sve stavit u ovaj log
pa riješit se tako
poklona neželjenog tog

stoga svim blogerima
dobre volje
poklanjam ono
što ne može bit moje
srodnu dušu
i taj divni san
koji za me ipak
nije bogom dan

i ne pjevaj ljubavne pjesme na obali rijeke
voda
ona ne nosi voljko svako breme
uljeze sažvače gladno i grubo
neki teret zgađena ispljune
voda
ona ne pohrani u svojim hladnim njedrima
sve ljubavnike zauvijek zagrljene

Link

ali
izađi iz utočišta
izloži se mirno i meko
shvatit ćeš
godi to
neočekivano
slojevito
ali
možeš li amplitudu klatna zaustaviti grudima
ili nemoćno strahuješ u tmini
osluhni
ovdje smo samo ti i ja
duh i tijelo
glasne šutnje
konstrukt i oksimoron
hej
nema grozne tajne na tavanu
nema loših detektiva ni krunskih dragulja
ovdje smo samo ti i ja
duh i tijelo
i naš savršeni univerzum