svemirska ljuljačka

oduvijek je između zemlje i neba
kamen taj koji u ljude gleda
kamen gleda i pamti ali ne zbori
jer vajde nema da progovori

čudna il' čudesna igra svijetla i tame,
dana i noći, sjećanja i moći
toliko je staza kojima nikad nećemo proći
mislimo da jaki vučemo konce
no samo u magli pratimo najbliže zvonce
u mraku je mračno i hladno je svuda
zar je grijeh poželjeti suputnika, druga
bilo sa sjevera ili topline juga

zavojita i pusta je ta staza duga
dok jednog grize duša tijesna
drugo misli, neka sirenina pjesma
kamen šuti
kamen zna
dom je tamo
gdje pod pamti svako naše omiljeno mjesto
a ne tamo gdje srcem tek povremeno jesmo

a što ljudi?
ljudi mogu na toj stazi ustajati, padati
pravim se ljubavima nadati
od tišine pjesmu skladati
zvjezdanim sjajem sretni sjati
nekome postelje od laži tkati
od silne tuge bolno stradati
pa se u samoći kamenu jadati

kada bi pitali ogledalo,
od čega se to sastoji žena
reklo bi
oka sjajna dva, pramen kose
željne ruke, duge noge
zavojite udoline i izvisine
usne ljubilice i svađalice
gibak vrat i glasan uzdah
eto, to je svakako žena
ogledalo bi to raspoznalo
i promatrač bi okretao
samo prazno ogledalo
u kojem je kao
stalo sve žensko
a ničega tu zapravo nema

jer eto na primjer ja
što to mene tka
energija
misli
emocije
treba ih
posložiti, postrojiti, prozvati
odvagnuti i zbrojiti
i tada
progledati
pročitati
prevesti

sa svojom sam energijom
sasvim u dobrim odnosima
nemirna
letim, padam, vladam, porobljavam, uzbuđujem,
ispunjena
usmjeravam, mirujem, pjevam i pratim ptice u letu

a misli
ajaoj te misli
misli k'o misli
te misli moje
plahutaju unaokolo
zamišljenje
promišljene
umišljene
razmišljene
smišljene
smislene
zamislive
nezamislive
pa neka im

al sam zato s emocijama
kad me već pitate
kao sa susjedom s trećeg kata
ne razgovaramo od proljeća
ma molim vas lijepo
pa te bi moje emocije
da ih hoću poslušati
da im pustim na volju
samo stajale ukočeno i tužno
kao rode na vrhu stupova
bez gnijezda
što ih oluja progutala
pa odhujala bez zaborava

ma kad bolje razmislim
te moje emocije
pa to je prava peta kolona
koja čuči u mojim njedrima
luduje s mojim suzama
nabire moje vjeđe
tumara mojim mislima
ali jedan od ovih dana
tako ću se
lako ću se
obračunati s njima
samo gledajte

(SuperHeidi, 29.08.2023.)

Link
Link

antoaneta je bila ona teta
kolača umjesto kruha
njena je poznata dijeta

antoaneta i njena dijeta
njoj slasna korist
narodu šteta

antoaneta i njeni kolači
i danas ih spominjemo
svi dobri smo đaci

povijest je kažu učiteljica života
ne poznavati istu bila bi grehota
na njoj se uči ne ponavljati greške
inače ostanu posljedice teške

ako je povijest učiteljica prava
pristupite oprezno lekciji toj
bila dijeta nova ili stara

ukupan račun svih slatkih sati
uz oštar onaj stroj
na kraju vrat a ne struk plati

sh & hrc (12/2025)

1. Imamović, Jasmin. Molim te, zapiši. VBZ, Zagreb, 2009.

2. Silente (autor stihova Sanin Karamahmedović)
Link

razumjeti druge - nije lako. često ne dijelimo slične iskustvene, kognitivne, emotivne, pa ako hoćete ni duhovne razine. a ima tih razina još, kompleksna smo stvorenja. osim toga, svi mi u životu prođemo nešto što drugi nisu u stanju razumjeti. a opet, komuniciramo i mislimo da uspješno komuniciramo sa tim, drugim osobama. drugotnima. drugačijima. od nas.

osim što govorimo o sebi, jezikom konstruiramo i svoju stvarnost. da: što govoriš to postojiš. ima i ona: kako zračiš, to privlačiš. čovjek može ipak najpribližnije govoriti samo o sebi i iz svog iskustva. dobronamjerna će osoba sasvim korektno osjetiti je li tu posrijedi narcizam ili govor iz ja, razotkrivanje, autentičnost, manifestiranje.

bio istinit ili ne, naš pismeni izričaj se uvijek nekako tumači, i stvaraju se slike o nama. više ili manje uspješno. osim informacija, osjećamo (makar toga i ne bili svjesni) u tim slovima i određenu energiju, vibru, emociju. pa se tako i zaljubimo ali i zamrzimo preko slova.
otuda i sve, manje ili više očekivane ili neočekivane, emotivno obojane interakcije na ovakvim platformama.

naravno, emocije, slova, osobe, variraju... u kvaliteti, intenzitetu i smjeru (čitaj, ima ih od lijepih, uljuđenih, preko ispraznih, dosadnih, napornih do odurnih, vulgarnih i poremećenih). sve je to život. i sve je to ljudska priroda, svašta tu stane. a postoji i neljudska priroda. svi to znamo.

svi imamo pravo odabrati što nam se sviđa, a što ne, kao i koga/što ćemo to pustiti k sebi i prigrliti, a koga/što držati podalje. imamo pravo i na promjenu mišljenja, osobnih stavova. jest, ponekad pogriješimo. a ponekad to valja činiti, za naše vlastito dobro, uvijek iznova.

" Utorak, 09.12.2025. u .....
Pošiljatelj: SuperHeidi
Re: x
vidim, ulaziš u one koji znaju više i bolje od sveukupnog ljudskog znanja :)
težak je to teret...
.....
..........
......
Primatelj: SuperHeidi
Re: x
sveukupno ljudsko znanje ne se ne koristi na dobrobit čovjeka nego na porobljavanje ljudskog roda a medicina je najveća grana
globalista kojom nas degradiaju sustavno..
eto toliko a ti uživaj u ponuđenom matrixu a ja ću i dalje sve preispitivati 100 puta..eto sretno "

pozivam sve
plesačice na živcima
odbjegle nevjeste
zanemarene sobarice
posrnule poštare
snene drvosječe
obljubljene intelektualce
čujte i počujte
situacija je beznadna ali nije ozbiljna
potraga za nesrećom
nastavlja se dalje

Link
Link

grudima ti obgrljujem lopatice
jagodicama lagano slijedim
poznatu struju
pulsira snažno ta muška rijeka
bez milosti bedara
upravljam njome
koža do kože na koži koža
drhtiš žeđaš kliziš nestaješ
ali nema odmazde
ne daždi još taj harač
sve dok najzad ne sklopiš oči
i predaš se mojoj plimi

je. zdrav duh u zdravom tijelu
plešem, hodam. planinarim. pišem pjesmuljke.... se..susrećem se..i tak..
a široke majice skrivaju razna blaga ))

pak bu nam žaba pozelenila hehehe

nije to topla kiša ljetne večeri
uporna i gruba, ona
slijeva se gusto niz staklo
između mene i te prljave ceste kojom vozim često
baš
baš ću stati na toj cesti i izaći
ponuditi sasvim mirno svoje lice kiši
pustiti da razdere sve niti
pustiti da spere hladno i osvetnički
sve tvoje pečate
i urasle ožiljke kojima nalikujemo
a onda
mogla bih na neki otok ponad ružmarina i litica
prepustiti se mirisima
otajstvima novih pjesama

Preživjeli jasenovački logoraš Dragan Roller, (povjesničar i diplomat) umro je 2003. godine. Njegova kćer, Sibel Roller je čisteći tavan nakon njegove smrti, pronašla očeve dnevnike o zatočeništvu u Jasenovcu.
2024, godine, Sibel objavljuje na engleskom jeziku knjigu "„The Rooster: Discovering My Father’s Memories from the Jasenovac Concentration Camp“ (https://historiografija.hr/?p=41853).

Link

ehm