svemirska ljuljačka

tako su smatrali prvobitni narodi...
žena teži nastaviti život
muškarac stremi osvajanju zbog straha od smrti.

mitologije nam ukazuju na tabue i regule kojima se svaka zajednica na neki način štitila
jedni su poticali a jedni zabranjivali određenen oblike ponašanja - incest, pedofiliju, fetišizam, pronografiju i razne druge oblike.
jedina univerzalna osuda se odnosila na seksualni odnos majke i sinova.

pa eto... i u ovoj zemlji čudesa..muškarci se - kako kažu - povinuju tom iskonskom pravilu legitimnosti odabira partenrice...može li im žena biti majka ili ne.

pojavom kršćanstva...ljudskoj vrsti se nameće apsolutna monogamija, posvemašnja vjernost, neraskidiva veza
kako kaže Jacques Attali, "ni jedna religija nije s tolikom precisnošću nastojala upravljati seksualnim životom svakog vjernika" Attali, 2012:9).

iako nam i starozavjetno sveto pismo daje prekrasne ljubavničke - doduše pjesme zaručnika (salomonova pjesma nad pjesmama) od shakespearea nadalje javlje se ogromnistička množina literature o ljubavi... ta strastvena, uzavrela, žarka uzajamna ljubav - tada još samo muškarca i žene - izriče se na ravnopravnoj razini i podlozi...žene i muškarci počinju razgovarati i njihov razgovor više nikad ne prestaje....privlačnost druge osobe..zanimanje i potreba za drugo osobom...privrženost...raskol i bol zbog drugoga...

ljudska priroda...priroda muškaraca i žene u obruču ljubavi...
je li danas i dalje ljudska...ili je neljudska?
ili su te kategorije nekako nadiđene....u ovom virtualnom svijetu?

ne ostavljaju zadivljenog samo kanta...

koliko onih među nama
takne
hladna zraka eonskog sjaja
a ponekad
samo ponekad
kad nam baš zatreba
osmijeh stranca
pomogne jer to može
a ne dobiva
ništa