moje mjesto



ovo su Fu Ban i Fu Feng, blizanci rođeni prije nekoliko godina u ovdašnjem zoo vrtu

Bio je sinoć na tv-u film u kojem,u jednoj od scena,ona ide na vođenu meditaciju, pa učitelj daje upute
smjestite se kako vam je najudobnije,zatvorite oči, duboki udah.. zamislite kako ste negdje gdje se osjećate dobro, radosni ste i mirni, zamislite vaše sretno mjesto
i ja, uživljena u film, zamislim svoje

odluka o preseljenju nije bila jednostavna i laka, ni meni, ni djeci, ali suprug je već bio tu duže vrijeme i takav odvojeni život nije nam imao smisla.
Teško je to, doći u drugu zemlju,novo okruženje i bez poznavanja jezika..
(uz engleski,kroz školovanje,učila sam ove melodične mi, romanske
Njemački ? Ma ne, nikako, ne sviđa mi se)

Uglavnom, selidba je svojevrsna trauma, puno posla na sve strane i onda smo jedne subote odlučili napraviti pauzu od svega i krenuli u zoološki vrt.
Taj dan pamtim kao prvi krasan dan u novoj sredini.
Zabavljali,smo se, smijali, uživo vidjeli, koale, slonove, lava, sibirskog tigra i meni najdraže- pande.

Od tada idem često, jer mi vrijeme koje tamo provedem uvijek vrati pozitivne misli i dobre emocije.

Najčešće prvo prošetam ,a onda sjednem na klupu blizu nastambe pandi i to je , kako kaže onaj fizičar iz serijala,
Sheldon "my spot".

(bit će kako sam se u životu ipak trebala baviti životinjama, a ne brojevima ).

Uredi zapis

15.12.2023. u 14:38   |   Editirano: 20.12.2023. u 6:40   |   Komentari: 41   |   Dodaj komentar

pvt & blog

Nisam baš očekivala da ovo ovdje ovako "radi" ?
Na blogu nažvrljaš nešto, zapis, komentar, nevažno, potom na pvt uslijede poruke , a dio tih poruka bio bi nešto kao-
smjernice za WEBlog.
Neočekivana reakcija, meni barem.
( ne, neću prenositi privatnu prepisku, znam kako se to ne smije, ali smije se, valjda, prepričati, nekim drugim riječima )?

Ukratko,jedan dio teksta je poput pravila o učlanjenja u netko bratstvo,kao na američkim fakultetima, gdje svaki novi član mora proći inicijaciju, kako bi starijim članovima bratstva pokazao kako je spreman postati članom družbe??
E sad, i tih družbi ima više, pa trebaš pažljivo izabrati kojoj ćeš se prikloniti i koju inicijaciju uopće možeš savladati?

Zatim poruke, u slobodnoj interpretaciji,onako,a recimo ,u roditeljskom tonu“,kao kad prvašiću daješ upute :
Zakopčaj se do grla, vidiš kako vani puše, pazi preko ceste, ni lijevo, a ni desno, ne zaustavljaj se nigdje, ne pričaj sa nepoznatima...nemoj ovako, ni onako,ne tamo., niti tamo..

Po svemu napisanom, rekla bih kako se toj/tom nicku blog, iz nekog razloga,zamjerio valjda.
Sažetak je, zapravo, jednostavno - nemoj !

Pročitala, primila na znanje i kako, na žalost, nisam u mogućnosti odgovoriti ,jer je profil deaktiviran,
onda ovim putem, preko bloga, u uvjerenju kako je napisano u dobroj namjeri,najljepše zahvaljujem :-)

( a možda mi se, nakon ove objave i pošiljatelj/ica javi ponovo, imala bih ja pitanja ,pa "znatiželja je ubila mačku " )


Link

Should I stay or should I go?






Hvala Arapo :-)

Uredi zapis

08.12.2023. u 12:36   |   Editirano: 09.12.2023. u 11:13   |   Komentari: 19   |   Dodaj komentar

daljine...

Znam gdje sam i znam i puno toga o priči -veza na daljinu.
pokušala sam,ali se dragost,nakon nekog vremena,rasplinula u kilometrima koji su bili između nas.

Za upoznati nekoga trebaš imati i to vrijeme u kojem smo Mi
i ako je on Taj i ako sam ja Ta,željela bih napraviti mjesta u svom životu za nas.

I biti blizu.
ruka, dodir

Želim ovakvim ,sasvim običnim četvrtkom,s njim, predvečer,podijeliti štrudlu u nekoj od kavana
Želim zaboraviti uzeti rukavice ostavljene na polici kod njegovih ulaznih vrata
Želim nedjeljom ljenčariti naslonjena uz njega i poljubiti mu boru mrštilicu ,ili smjehuljicu kraj oka .

jednostavnima mi se čine te želje,
bit će kako se zbog toga jednostavno i rasprše, poput balona od sapunice, jedna po jedna
"daljine, daljine..."

Uredi zapis

23.11.2023. u 10:59   |   Komentari: 97   |   Dodaj komentar

samo pozdrav

Nemam neki sastavak, neku temu, tekst, pjesmu, za sada imam samo dobru volju, a jutros i jesam dobre volje.

Kad smo tek došli u Austriju,prije 20 godina, nije bilo ovako jednostavno komunicirati sa svijetom,kako je to sada
međunarodni pozivi bili su skupi,samo kratko, da čuješ glas i dobro je,pa smo pisali duga pisma.

Čuvam još sva ta pisma, pa kutiju punu razglednica i božičnih dobrih želja
a sad, koristeći i ovu stranicu,čuvam,na neki način, i svoj materinji jezik,jer me mrzi ono kad u nekom razgovoru izgubim riječ,
pa pomislim- kako se to kaže , ma kako se to kaže...
Možda ovo i nije najbolji izbor, ali na Intragramu ,FB i sličnim stranicama,izlaze većinom slike,a ja želim i pisati na hrvatskom
eto,, kad sam već tu i svakodnevno i čitam,onda idem i ovdje probati ,pa kako bude..
Dobro jutro!

Uredi zapis

16.11.2023. u 8:45   |   Editirano: 31.12.2023. u 10:41   |   Komentari: 14   |   Dodaj komentar