Evolucija šmokljana

Da sam znao samo sto puta reći DA
u tom odobravanju još bi postojali
i pognute glave da sam znao biti
svakom novom hiru klimajući
pozdravljajući ga kao prolaznika na ulici
još bi postojali...
Al divlje je ovo srce
mira svoga teško naći
u vrtlogu mnogih želja
po prividu što mi dano
životu u prkosu provedenom
odgovaram uvijek NE.
U grubosti svojoj muškoj
blagost nema puta
da raduje se ostanku
u ženskome zagrljaju.

Pišem ti pismo, volio bih da je neko podugačko sa dosta rečenica i u njima puno značenja..
I već na početku ne dolazi ta misao koja bi se ujedinila u sadržaj. Neizrečenost visi sa
vrha stropa i ne želi sići dolje, ona se opredijelila da tu i ostane...
Početak uostalom ne bi ni trebao biti odviše težak i neprobavljiv, možda samo kao pozdrav,
znak poštovanja i naklonosti. Onda pomalo dodavanje upoznavanja, raznih lijepih misli umetnutih
kao začin koji popravlja svojevrsni dojam. Ako bi se tu koja emocija iskrala da prerano izađe iz okvira
morat će biti opet vracena od kuda je došla jer još nije došlo njezino vrijeme sazrijevanja.
A kako samo treba da završi da ne bude prenapadno, preočito, predosadno i da ti bude zanimljivo
i potakne na razmišljanje o tome kako bi bilo lijepo da mi odgovoriš?

Eh, kad bih bio samo elita
pa bi onda mnogo prco
pušio bih dobrog šita
i koku ja rado šmrco

Imao bih mnogo para
vozio dobrog kara
i svatko bi želio mene da ljubi
da sa mnom u grmlju šara...
Link

Vrijeme se poigrava sa nama...znaš sve je samo igra, ne shvati to sve preozbiljno.
Ovaj trenutak koji se upravo događa je jedini koji je stvaran i traži od nas posebnu prisebnost
da poput treniranih glumaca odigramo svoju ulogu što je bolje moguće. Ne žali za pogreškom!
Svi smo mi tu da griješimo i kajemo se poslije. Ne boj se pokazati i dati sve od sebe.
Nagrada si sam sebi i ovaj život što ga imaš.

Proklijaj u meni
puzavicom svojoj me zarobi
bez trnja me obgrli
i procvjetaj osmjehom
u našem malom vrtu...
i ja ću te zalijevati zagrljajem
brat ću tvoje cvjetove usnicama
vještim pokretima njegujući
pupove tvoje dodirom otvarajući

Link
Link

Link

Dođi da se volimo
znam da to želiš
samo tiho šutiš
tako da ne bude preočito.
Nisi upoznala moj dodir
nisam ni ja tvoj znao
a željeli bi ga imati.
Prepusti se i ne žali
sve je već dobiveno
i ništa nije izgubljeno
ako bi se voljeli.

Tražim osmjeh bez težine
tijelo koje žele dodir
vulvu da je ližem
uterus da razlijem sebe po njemu
pogled da ga tražim
uzdah da ga čujem
grudi da ih mjesim strasno
Tražim nekoga tko može
sve ove riječi progutati bez stida
staviti u sebe i zalijevati
da narastu velike i snažne
pa da ih uberemo skupa.

On nikad iz gaća strašno ne viri
prije bi se reklo da nadasve žmiri
ni jednu ženu on ne može da smiri
njezinu želju da razbukti i raspiri.

I što sad sa njim da radim
gdje mu je mjesto
možda u vrtu sa njim da sadim
ili bi možda sa njim mogao mijesiti tjesto.

Opcija je raznih
možda ne baš obečavajućih
za njega možda odviše praznih
možda i ponižavajućih

Ali znajuć da ni jedna ga ne želi
da sa njim postelju dijeli
da mu se veseli
da ga poželi
da ga gurne
da na njemu jurne
da se po njemu sklizne
pa možda da ga i lizne
Ni jedna...

U kafiću hladna piva, nekoliko ljudi i ova pjesma
...eh da sam samo, ali nisam...dobro je i ovako uostalom ;)
Ne treba žaliti za onim što nismo već za onim što bi mogli biti!
Link

Želi li muškarac ženi otključati srce i uživati u onome što ona njemu može
pružiti ili joj samo želi uvaliti kitu? Za otključati žensko srce nije dovoljno
imati kitu 20+ imati duge erekcije i biti vješt u krevetu. Zašto je to tako?
Žena uvijek može dobiti kitu od muškarca, ona želi ipak više.
Njoj je potreban osjecaj pripadanja, zaštite, sigurnosti, vjernosti, zajedništva,
skrbi, ljubaznosti... muškarac mora pokazati i određenu količinu
požrtvovnosti i tolerancije da bi što bolji sklad bio u vezi i da ga žena može cijeniti.
Kako onda može biti zadovoljna ako dobiva samo kitu kao znak pažnje?
I zato se sve više žena osamostaljuje, ili traži novu priliku u istom spol.
To je neko moje mišljenje, ne mora biti točno, kako bih ja to uostalom i
mogao znati pošto sam samo muškarac.

Ljubio sam te potpuno bez riječi
iako je tinta bila plava poput tvojih očiju
nisam je uzimao da bih te opisao tada
jer slova bi morala biti tako meka
poput tvojih grudiju gdje sam sanjario
a papir poput svile najfinijeg tkanja
da bih tvoje tijelo umotao u njega nježno...
Želio sam te zadržati bar u jednom stihu
da bih te poslije mogao otvarati i zatvarati
čitati o tebi u mirisu svile
i maštati još jednom da sam te ljubio
potpuno tih bez riječi...

Ne mogu reći da sam baš nešto posebno, želim živjeti u nekoj skromnosti i ne napuhavati se.
Izgleda da postoji nešto u meni što privlači neke osobe. Nisam nikada mogao otkriti što je to
toliko atraktivno da mi nisu željele dati mira. To su sve bile žene sa kojima nisam osjetio
nikakav klik, baš ništa, a one su bile totalno lude za mnom. Jedna si je cak i napravila narukvicu
sa mojim imenom i to je nosila, poslije je postala policajka nikada nismo bili zajedno na moju srecu :)
Link

Je li ljubav možda san
neki tamo nama željni,
promičući nam u javi
mi u žurbi nismo stali
mnoge druge stvari
sanjajući hodajući
i na cesti za malo je pregazili,
a ona nas želi
prigrlit nas hoće
na svojim leđima
nosila bi nas rado.
Ponekad se mišlju borim ovom
želim sanjar biti vječni
i probudit se nikad ne bi
bez ljubavi prema tebi.
Link