Evolucija šmokljana

Želim te dlakavu poput yetija
neokupanu, bez parfema
punu feromona
bez skupih krema
bez okusa bronhi bonbona
sluzavu dolje, slinavu gore
znojnu i slanu kao crno more.
A ti isto od mene to možeš da tražiš
samo prirodno i bez mnogo laži
pa da legnemo
da nas nitko ne traži
ni u šupi kao ni u garaži.
Jer od finjaka mi tlak raste
dobivam plikove i nekakve kraste.
I bilo bi bolje da si sa mnom svučena
to je svakako prikladnije nego da si obučena
u naturi da te ljubim strasno
bez zadrške i potpuno jasno
samo da bude prirodno i glasno.
Je, je...

Plitki su bili pogledi
a mogli su biti puni
čega?
Puni svijetla
jer teško je hodati u mraku.
Puni topline
jer teško je živjeti u hladnome srcu.
Puni mladenačke vedrine
jer teško je u starosti ne željeti biti mlad.
Puni slatkoće
jer gorčine smo siti.
Puni prijateljstva
jer neprijateljstvo nas ogladnilo,
i oglodalo do kostiju.
Puni nas dvoje
jer teško je bit pun
bez nas samih
u plitkome pogledu bez
svijetla
topline
mladenačke vedrine
statkoće
i prijateljstva.

Koliko je samo riječi
upotrebljeno bez smisla
bačeno u vjetar
potpuno nepotrebno
iskorištene leže pregažene
na našem putu
gdje bi trebale da cvatu ruže
prekrasnog mirisa
no nisu procvale
nisu mogle od silnih riječi
umjesto dodira i lijepih gesta...
U početku je bila riječ
i nije bila od Boga
nego od nas samih
nesavršenih
nezrelih
pretrpanih
ranjenih...
Neka više ne bude
ništa izgovoreno
kao djeca koja ne govore
no plačom se bune
bez riječi...
Link

Pun grad šetača
oblaci tmastni ubrzavaju im hod
možda si i ti među njima
baš si mislim
na klupu u parku sjest ću opet sam.
To što se nikada nismo upoznali
ništa nam ne bi vrijedilo
više bi nam značilo
da smo se sreli baš tu
u vrevi užurbanoj
šetnji pod oblacima
među stotinama lica
istih koraka
drugačijih snova
otisnutih u glavi
poput plesača samo zagrljajem
naklonjeni jedno drugome
u samo jednom sudbinskom plesu.

https://youtu.be/84Tq-eAJIk4?si=ZfTH9RdtjlG2cwi1

Kiša bi mogla još pasti
otvorene su ruke zemlje
pijana trava miruje pod nogama
volio bih danas otići daleko
gdje me ne poznaju
gdje ja ne poznajem
i početi
zaboravljati
sve
svakoga
sebe
i početi opet osjećati
možda i zaspati
mirno poput trave
otvorenih usta
punih vode...

Može li se ne okrenuti
zaljubljenom pogledu?
Može li se izostaviti pažnja
koja ti se poklanja?
Može li se ne dodirnuti
dodira pun?
Može li se ne osmjehnuti
osmjehom milovan.
Može li se ne zavoljeti
topla riječ netom izgovorena?
Može li se zaboraviti
noć pun zagrljaja?
Ne može!
Ne može!

Istoga trena upitno je
postalo neupitno
jang je postao jing
u djeliću sekunde
svemiru tako nebitno
nama kao vječnost
poljubac se prosuo...
Iskra, trzaj strasti
uočen krajičkom srca
neutažen dodirom
nenapojen uzdahom
no uzburkan i nemiran
željan toplog, pulsirajućeg
mekog, vlažnog susreta

Kao da se čuje iz daljine
neki šapat prolivenih dodira
il' to možda je tek privid
onog koji sanja
priziva da mu dođe
da mu priđe
bez kukavičkih namjera
u ogledalu da ugleda
dvoje ne jedno
kako se smiju
sebi samima
sebi dovoljnima
ovoga jutra
u ovoj pjesmi

Sanjao sam da opet ločemo zajedno
na onom našem malom balkonu
u velikom gradu punom vreve
kako ispiremo naše utrube jeftinim vinom
dok mi pričaš kako bi se volio zaljubiti opet
svoju tužnu storiju o bivšoj koja je samo jednoga
dana otišla u opatice...
život je kurva
kurva se sa nama i mi sa njom
tko tu koga jebe i tko je više
izjeban teško je ponekad znati
volio bih da opet ločemo zajedno
no kako čujem da si otišao
lokati sa anđelim ili vragovima
i ostavio me da ločem sam
u mislima o tebi i tvojoj ljubavi
koja u samostanu možda isto
misli kako bi bilo lijepo
još jednom čuti tvoj glas
u ovome muku
koji si ostavio iz sebe
i prazno mjesto na malome balkonu

Još jednom je hrvatski narod pokazao analnu harmoniju
u želji da ga se i dalje nastavi guziti... što jače i što dublje...

https://youtu.be/LztKr-j0GSE?si=GKRfaHtIV3B-p7yJ

Duša nam odveć pusta
samoće joj sasma dosta
bez dodira naših usta
osmijeha nježnog dragog gosta.

Kroz mnoge oluje treba proći
takvo nam neko vrijeme valjda došlo
srce će valjda još jednom moći
zaboravit sve što je u nama prošlo.

Kažu da jake osobe manje plaču
suze svoje niz obraze liju
kad prolaze kroz trnje i draču
namjesto bola one se smiju.

Zato osmijeh veliki na lice navuci
moj te već odavno čeka
brige sve svoje svuci
u nježnosti poljubca meka.

https://voca.ro/1iiAJs55fZSN

Dvije riječi mi stalno ne daju mira
Trimerasto, Cimetasto...
po noći me stalno budi
trimerasto, cimetasto...
u jutro uz kavu
trimerasto, cimetasto...
no dobro onda
vrijeme je za pjesmu
trimerasto cimetastu.
Nebo je puno
cimetastih oblaka
obzor je pun
trimerastih odsjaja
volim trimerasto
volim cimetasto
ah, trimerasto
ah, cimetasto

Samo za ljubitelje poezije!
Pošto vam se ova moja pjesma svidjela
odlučio sam otići korak dalje i pokloniti
vam je u audio verziji.
Tko ima želju može je i čuti iz mojih usta izgovorenu...
Pa tko voli nek' izvoli!
https://voca.ro/1ak2oq7MUg0R

Moje je srce veliko ko' autobus
tako neki kažu
i tu ima mjesta i za Saru, Maru, Laru, Taru...
sve ću vas tu udobno da smjestim
i vozim kroz prostranstva
ljubavnih čari
magijskih rituala srca
velikoga vrača zvanoga ljubav.
No nemojte počupati
jedna drugoj kose
ni bosti oči
stvarajući boli nepotrebne
jer za sve vas ima mjesta
u mom velikom
autobusu ljubavi.

Možeš li zamisliti
život sa mnom
bez mene već jesi
sve luke prazne
u meni su pune života...
džepovi mi puni snova
posegni u njih
bez straha...
sanjati kraj mene
nije posve teško
malo mašte treba
sjete u očima dosta
putenosti željnih misli
bez sumnje ćeš sve to
uz mene naći