Malo teksta

Ako se prepustiš,
zaboravit ćeš strah i iluziju vremena
zaboravit ćeš tugu
i težinu svoga bremena.

Čut ćeš misao
koja prolazi krošnjom drveta
Osjetit ćeš treptaj krila
i svaku vibraciju svijeta.

Zraka sunca obasjat će ti dubinu oka
Srce će ti živnuti i
radost će biti uistinu duboka.

Voljet ćeš ponovno život
i sve što on čudesno nosi
pustit ćeš vjetar da pleše
sad i zauvijek, u tvojoj kosi.

Kažu da voda i more nisu isto.
Voda je za život na Zemlji.
More se u jednoj molekuli razlikuje od čovjeka.
More me razumije.
More me bezuvjetno prihvaća.
More ćuti bit mojega postojanja.

Kad zaronim - sami smo, ja i more.
Šutimo, a znamo se.
Ne dišemo iako razumijemo se.
Toliko smo slični, a toliko različiti.
Ja sam konačna, a more je beskonačno.
Ja još uvijek učim, a ono kao da sve zna.

Obavija me svojom toplinom i hladnoćom.
Krijepi me i osvježava.
Nosi me i štiti od gravitacije.
Smiruje moje uzburkane misli.

Mjesto je života i samo je život.
Pleše u ritmu s Mjesecom.
Nosi moje snove zapisane u boci.

Danas je dan kada kaktusi cvjetaju.
Danas će scindapsus pustiti novo korijenje.
Muškatli se raduju zajedništvu u tegli.

Vibracija i valovi prenose pjesmu života.

Točke i pruge na čarapi su u skladu.
Prašina je potpuno nevidljiva.
Molekule zraka su čiste i spremne na akciju.

Mišići moga tijela ćute hormon sreće.

Kada Žena kao ti
Vjeruje u ljubav
Tada njena duša može
Čeznuti za malo više…

Tihi šapat,
Veseo osmjeh,
Ispeglana pregača,
Ispečena pogača..

Kada Ženi kao ti
Sitnice život znače
Tada ih može obojiti

Ljepotom uzdaha,
Vibracijom veselja,
Paperjem šarenila
Gustoćom mirisa..

Kada u Tvom srcu ima mjesta
Za Toliko Svega

Tada možeš
ponosno prigrliti godine

Tada smiješ
ćutiti vatromet uzbuđenja

Tada znaš
plesati Tango Života.

Nema bjeline u mislima.
Nestalo je ushićenja.
Samo praznina,
sumnja što proždire svaku nadu.
Puko ispitivanje i eksperiment.
Mutno je oko izmučenog čovjeka.
Ah, želio je rasti, obnoviti svoju vjeru.
Kao što koža obnavlja svoje stanice…
A sada?
Izgubio se hodajući bos po laporu
isuviše spuštena pogleda i lica,
ćutio je mekoću na brdovitu putu.

Tragao je za smislom Riječi.
Sa strijelom u srcu i nogom putnika.
S vjetrom u travi i pčelom na prašniku.
S grožđem u ruci i snagom vjernika.
Spoznao je Tebe,
koji si bio , koji jesi i koji ćeš biti…
Letio je na krilima Tvoje prisutnosti.
Iščekujući odgovore nestrpljivo tumačio znakove.

Razbio se vrč života.
Nestalo je ove sigurnosti, čvrstoće i topline.
Nastupilo je čekanje na mekom paperju nizine.
A Ti?
Hoćeš li se ponovno vratiti?
Obnoviti svjetlo milosti.
Donijeti oproštenje i stanje blizine.

Žena sustava
obučena u svoju ljušturu
vidi monitor pred sobom
i
zadovoljna je pažljivo složenim spisima u sobi.

Teško da će odgovoriti
na pismo
o umirovljeniku koji čeka…
On je samo broj u hodnicima staža.

Vjeruje da je sve
upravo onako kako treba biti.
Zadovoljno grize čokoladni keks
i potiskuje empatiju koja traži slobodu.

Vješalica je zašarafljena za ormar.
Ispod ladičara prepunog spisa
skriva se slučajno ispala naušnica.
Otvoreni prozor pušta vrelinu misli
u more zaborava.

Šmizlave frizerke, debele luzerke
nikako da pogode ono što meni, eto, fali.
Jedanput crna, drugi put smeđa
sutradan duga,
a danas kratka i pomalo slatka.

Osim što kose imam sve manje
u duši me spopada sve tužnije stanje.
Nikako da postanem svoja,
moderna, lijepa , drugačija teta.

Jedna mi napravi krater u glavi
druga od mene korijenka pravi,
treća se na telefon ne javi…
Kako da riješim problem na javi?

Želim pixie,
želim drugačije,
želim novije i veselije.
Hoću trendi,
hoću poput Wendie
ako ne može tako
onda neka bude Ovako.

Sjedimo na istoj žici životnog stupa.
Veselo cvrkućemo i gugučemo.
Svakodnevno kljunovima čistimo perje.
Balansiramo kut nagiba i održavamo se…

Pogledavamo se zaljubljeno.
Ponekad i ne.
I opet, gugučemo..

Hoćeš li sa mnom raširiti krila?
Upravo sam poletjela…
Slijediš me.

Električno crtovlje je ostalo prazno.
U drugoj smo dimenziji.
Zajedno.

Pozovi me
i prošetat ću s tobom
Danas.

Uhvatiti tanku zraku sunca
preskočiti baricu od kiše
pogledati u nebo
i znat ću da
Nije kraj.

Pogledaj me
kao što si me znao gledati
kao što si me mogao voljeti
kao da si mi
Dopustio postojati.

Nisam tužna.
Tek sjeta me obuzela
na pomisao na vrijeme
koje smo propustili,
a mogli smo ljubiti i živjeti
Više i bolje.

Samo Mi.
Samo nas Dvoje
u trenutku vječnosti
i potpune pripadnosti.

Pozovi me.
Danas ću disati
S Tobom.

Psuj ,
bludniči,
potajno varaj…
Zaodjeni neposluh u dubini svoje duše.
Ako hoćeš, obuci se u Antikrista.
Ako tražiš, osjeti izazov i osudu.
Čitaj dnevni tisak,
slušaj informativne servise.
Zatvori misli u kutiju.
Zatruj ljubav i suosjećanje.
Iscijeli požudu čovjeka iz sebe.
Zaboravi osjećaje ljubavnika.
Ne opraštaj i ne zaboravljaj.
Diši na plaštu sivih emocija.
Ma hajde,
raširi ruke i razrogači oči.
Osluhni žubor vode i ljepotu svjetla.
Pomiriši malu dunju na ormaru.
Ispravi hod i otiske ranjena stopala.
Pokupi ostatke svoga bića
osnaži situacije pozitivnog sjećanja
na lenti trajanja upiši beskonačnost.
Čekam te na Gori
i
Ako hoćeš, zajedno smo jači
Ako tražiš, živjet ćeš ljubav.

Rupa, rupa, rupica,
u kamenu školjkica,
na školjkici kozica,
na kozici kapljica.

Sadra, voda, more, sol
pođi sa mnom na moj Bol.
Bol je hrabar, Bol je jak
diše vazda svježi zrak.

A ja, opet sam sama
duboki me nemir slama.
Želim poći, do tebe doći,
ispuniti naše noći.

Zvjezdano nebo ćemo gledati
prsten od trave ćeš mi pokloniti
pred starom Crkvom ću se pomoliti
zauvijek ću s tobom hoditi.

Ne vjerujem mislima ko teškim oblacima.
One dođu, zastanu i pomalo iščeznu.
Ne vjerujem hladnim noćima i dugim satima.
Njih potisne svjetlost i toplina dana.

Ne vjerujem da se ponovno glađu
može promijeniti oblik ljudskog tijela.
Ne vjerujem da je oko za oko zub za zub
jedino što nam preostaje u ovom svijetu.

Vjerujem u tebe, u tvoj pogled,
u tvoju izrečenu misao i osjećaj sreće.
Vjerujem u glinenu skulpturu
koju si oblikovao prema mom tijelu.

Vjerujem u tvoju prisutnost
u tvoju golu ruku na mom licu.
Vjerujem u tvoj osmijeh i
oči duboko iskrene i sjetne.

Vjerujem u plavu boju oceana
i ljubav kitova i planktona.

Ako ikad poželiš vratiti smisao
u našu ljubav, našu sreću,
naše nešto, potraži me.
Tu sam kraj tebe.

Duboko ljubavlju protresi me
i zauvijek zagrli me.