Onako, usput

Jedno zgodno prenoćište u Zagrebu, neki jeftiniji apartman ili slično samo za jednu noć, molim vas dali znate nešto ???

Baš me zanimalo kako taj grad zanima, nekad je izazivalo sam spomen tog grada neku vrstu radoznalosti, dok danas budi neke druge asocijacije... I otišla sam vidjeti naravno, zašto ne???
Baš neobično lijep grad, naravno milion svijetlosnih godina, iza Hrvatske i bilo kojeg njezinog grada, možda kad bi se promijenila struktura koja tamo živi i vlada svašta bi se tamo dalo popraviti i kvalitetno živjeti...Svejedno, kad usporedim to s jednim našim gradom koji sam također vidjela, koji je poharan, i koji čini se uz sva nastojanja ne može više biti ono što je nekad bio, jebote nepravde....

Gledan večeras Istragu na Novoj naravno, i ne mogu reći da mi je odgbojna o dobrim stvarima ona govori, ali čisto me zanima, bili da in se koji srbin obrati za nepravdu koju su napravili prema njemu neki hrvatski bojovnici, bili išta istraživali??
Ali nema veze, kao da nismo navikli na jednostranost, pogotovo političku..Ali staviti dite malo od tri ,četiri godine da gleda snimanje nasilne scene 'di neki magarac koji je tom ditetu u toj sceni otac, mlati njezinu mater, a sve kao igrana scena se snima u nazočnosti njezini roditelja,i to te budaletine naglašavaju, podcrtavaju uz tu igranu scenu, u božiju mater, pa ima li pameti u ovoj državi, dite da to gleda ne mogu virovati????

Eh, da imala sam otprilike 7 ili osam godina, kada me je otac doveo kod bake, i kada sam počela novi život u jednoj maloj sredini....mojoj dragoj provinciji kojoj se uvijek vraćam...Pomalo sam upoznavala sav veliki krug obitelji,Bože koliko ih je samo bilo, osjećala sam se zaštićeno kao medvjed grizli...I tada sam upoznala dva moja najdraža rođaka, od kojih jedan danas sa mnom uopće ne želi komunicirati,a drugog sam eto nakon 18 godina šutnje odlučila potražiti... I našla sam ga, točnije nazvala sam ga, nije mi prepoznao niti glas, niti je slutio uopće da ga tražim... hm, da, a toliko je lijepih stvari bilo kad smo bili jedna velika obitelj, i što se to dogodi u čoviku, kad se svega toga odrekne,nestane, kad se svi okrenu sebi, a toga je ovaj rat uspio proizvesti, koliko hoćeš. otuđenje, zavist, nevjeru, užas... a opet sve to jedna lijepa gesta, pažnja, riječ može vratiti, samo tko može vratiti sve one godine koje su uludo otišle kada se čovjek leđima okrene od nekoga tko mu je pomogao, tko ga je cijenio... da, da.. teška tema za ovakvu večer, ali ja puno razmišljam o takvim temama, o tome koliko ponos, i inat u životu jednog ljudskog bića pokvari... e' tu se sitim one Đibine.."Teško je reć' oprosti!"...To je poanta cijelog ljudskog bića...baš ta riječ "oprosti"...

Ćesto sam gledala kako u nekim državama otkrivaju kako siterice zlostavljaju djecu, pa sve tome slične stvari. Ja sam na žalost isto bila prisiljena unajmiti neku osobu da mi pričuva mališane dok ja i muž radimo...Doživili smo svašta, i vidjeli svašta, a onda smo nedavno bili prisiljeni brzinski uzeti jednu mladu osobu...Poznajem njene, pa sam mislila dobro je ako što i zaškripi, imam kome reći da nešto ne valja...Ali, kako ćeš reći materi da njena kči dođe i previše rano u moj stan, da pojma nemam što radi dok nikoga od nas nema...i onda i kad dođe s djecom tira ih da odu vani da bi ona mogla ostati sama u stanu i navodno slušala mjuzu, švrljala po internetu... Točka na i mi je bila kad su mi na poslu rekli da mi mlađe djete prosijači po kafiću lovu od ljudi za nekakve svoje stvarčice koje je kao htjela prodavati...Jebote,a bezveznjakinja uopće ne zna di su ta djeca za koju joj ja dajem novac da ih čuva....????
Najveće sranje mi je sada istoj reći da mi više ne treba, ne želim njenima reći da je tjeram jer je u kurcu, a s druge strane kako to na finjaka izvest da nemam nikakve taratutnje s nikim, a da je više ne vidim???

Ne znam, imala sam namjeru obnoviti neke davno izgubljene rodbinske veze...I sve je nekako krenulo u najboljem redu, i onda klik...ta osoba koju sam jako želila videti i koja je daleko, prestala se javljati, kao šutnjom mi najavljuje da se predomislila...baš zanimljivo,i onda se uvijek iznova pitam, ma kojega me vraga to boli, kao da ni do sada nisam živila sama ,onako kako sam najbolje umjela i znala..A opet 'tila bih postići to da mi lipo otvoreno netko kaže to i to je...jebi ga stara...Bez veze,koje pizde od ljudi...!!!

Danas me jedan detaljčić podsjetio na neke ne baš svijetle trenutke moje prošlosti...i pitam se kako se to dogodi da čovjek padne, baš ono doslovno padne, sebi u očima nakon neke vremenske distance, kad vrati film sjeti se svega učinjenog, i nije stvar grižnje savjesti, ona i ne treba nužno se pojaviti, sve što činimo ,činimo svjesno, ne može me nitko uvjeriti da se nešto dogodi slučajno... a ne, sve smo mi to već negdje vidjeli, i htjeli da nam se dogodi...Nego jednostavno dogodi se jedna nelagoda jer znaš ti znaš, ali to ona druga osoba koju gledaš, možda ne zna, uf koja bi barufa ispala da je ikad saznala...i onda se zapitaš, bez veze jebote ....ŠTO MI JE TO TREBALO????
Baš ništa što sam tada mislila da mi se događalo, nije bilo vrijedno gubljenja kormila, svjedno srećom toga se ne sjećam baš često, a čega se ne sjećam, manje me žulja...

Gledam ovu sapunicu s ovim idiotom Pukanićem, i ne mogu doći sebi koja propalica i kukavica od muškarca...Pari mi se da gledan neki film o nasilnom ponašanju nekog idiota, i na kraju pročitam ,ovaj film je snimljen na osnovu istinite priče....A još bolji su mi ovi državni dupelisci koji sve te gadarije amenuju, još najbolji od svega je Herr predsjednik, šta bi on govorio o slučaju Pukanić pa taj mu je uvelike pomagao u njegovoj predsjedničkoj kampanji...užas!!!

Sve se najednom u ovom jebenom kapitalizmu svelo na to kada će ti ovi robovlasnici od poslodavaca dati slobodan vikend da konačno vidiš kako je biti slobodan, i biti sa svojom malom obitelji...I onda pobjegneš svojim korijenima, pobjegneš u prirodu, veseliš se malim stvarima, branju ljubičica, to sam oduvijek volila, pa jorgovani...baš lipo,povratak iskonu rekla bih...Eh da, onda je došla ta vijest, pitali su me jesam li je vidjela, ni znala nisam da je stigla, niti da je tu... Nekad je to bilo nezamislivo, rasle smo zajedno, toliko toga imale za ispričati jedna drugoj... Onda je došla njena odluka da ode iz ovog našeg čemera,i otišla je...I prolazile su godine, sve se manje javljala, sve manje prisjećala da ja očekujem da će me se sjetiti...I onda je nastupio krah, rekla sam sve što sam imala kad mi se nije svidilo ono što je rekla...i tako godine prolaze, ponekad čujem nešto o njoj, a sad je tu, trebalo je samo pobjediti ponos i otići je posjetiti.. I obukla sam se krenula, došla do vrata, iznutra se čulo veselo čavljanje, i odustala sam.Ja sam njoj oprostila, pitanje je da li je ona meni, pitala sam se, da li sam ja nju jače povrijedila nego ona mene??? I otišla sam kao i ona slijedećeg dana, proći će opet godine,a da je neću vidjeti, nadam se samo da su joj ipak rekli oni koje sam zamolila , da sam je ipak htjela vidjeti, i nadam se da joj je to barem nešto značilo???

Oduvijek sam se pitala zašto ljudima kad daš' prst uzmu ti cijelu ruku????
Kad poštuješ da ti je netko pomagao onda kad si tu pomoć itekako trebao, i nakon toga držiš da neki dug ljudski, moralni duguješ tim ljudima, družiš se s njima, da li privatno da li na poslu, i onda se taj tvoj dug prema njima, u njihovim očima pretvori u sprdanje i zbijanje šala koje u nekim slučajevima graniče s pravilima dobrog ukusa, u najkrajnjem slučaju osjećaš se okuženo jer je sasvim normalno da ti kao takav ili takva na čiji se račun svak zajebava i nemaš osjećaje, pa ionako se uvijek nasmiješ i odmahneš rukom, i tako se osjetiš povijeđenim, manje vrijednim, ali koga ionako briga, ako ti se ne sviđa tu gdje jesi, otiđi tamo gdje će ti biti bolje, to je takva priča...i nažalost za to se kaže u mom VLAJLANDU...."Vrzino kolo"...što 'oće reć' vrtiš se u krug, a ja ću tome još dodat, za goli kurac!!

Jel rade sutra dućani joli je ipak izglasan onaj zakon da nema rada nediljon???

Ovako recimo da sam intelektualno, filmski književno kako god oćeš zakržljala, i sad jebi ga, nekako se u filmskom svitu još snalazim,ali neiformirana kakava jesan, uopće ne znam koji su sad filmovi vrijedni za pogledati, zadnje što sam pogledala je ovaj o kraljici Elizabeth..koji su novi što mi preporučate, knjige koje, što hilfe!!!

I ja sam bila dijete koje je raslo uz velike uloge velikih glumaca...I onaj kojeg više Split nema za mene je bio pojam, sjećam se kako smo i s kolikim nestrpljenjem gledali sve te uloge Dvornika, i još mnogih dobrih glumaca koji su tih godina bili svetinje, one nekadašnje države....Medjutim, jednom sam na vlastito iznenadjenje i sama dospjela medju njih i zadržala se puno godina i otišla...ali njega se sjećam, bila mi je baš čast pored jedne takve osobe biti, međutim to su valjda bile godine kada je već alkohol učinio svoje...i od jednog dragog čovika napravio jednu naprasitu osobu koja je znala napadati bez ikakava povoda i biti iznimno odvratan...I jednu takvu epizodu sam upamtila kada me bezrazložno napao, i promjenila mišljenje o tom čoviku...Jednom je rekao jednoj gospođi koja mi je bila sve u tom kazališnom svijetu"Ova mala mene ne voli"...
I ne volim takve ljude koji napadaju zbog toga jer su se digli na lijevu nogu jer nisu ujutro nakavasili grlo... ali svejedno nikad više jedne takve glumačke legende kao što je bio Dvornik...iako osobno veći čovik pa i glumac bio mi je Genda.....

Vam za nadređenog dođe osoba kojoj nos viri iz ananlnog otvora svih osoba koje njoj znače nekakav prestiž, koji su njeni nadređeni,a ti i takvi slijepi kad pred sobom vide tu i takvubeskičmenjačicu, i umjesto da promisle o njenim razlozima poltronskog ponašanja,oni je protežiraju i dovedu da i sama jednom drugim ljudima i to velikom broju ljudi bude nadređena i zagorčava im život... Šta kad takvo nešto dođe i kad takve face koje prezireš moraš slušati jer ti o tome ovisi egzistencija???

Kako se dobiva ljubičasta boja, da li miješanjem zelene i žute ili možda plave i žute, pomagajte piturajen nešto, pa nikako da skontan????