Onako, usput

  Evo gledan sad kako su ovi na Kosovu navalili bit neovisni, aj neka, baš lipo, ali me čudi senzibilitet hrvatskog naroda za to Kosovo...
 'Ode kad šiptar otvori zlatarnicu, i pun zlata da ne govorin novaca hoda Splitom i uopće Hrvatskom, svi mu jebu mater šiptarsku, a sad eto idu oni bit neovisni pa mi svi s neobičnim senzibilitetom pratimo kad se oni proglašavaju neovisnima, jedna je čak jučer izjavil "Jel naše Kosovo postalo neovisno?"Jebe me se jeli ili nije, meni ni iz džepa ni u džep...Baš me zanima, koju će valutu imat kad postanu neovisni, vjerovatno euro, kao i crnogorci, veliki radnici kao i ovi šta će sad postat neovisni...a naša državica, bidna čeka kad će BUSH ispust vjetar, pa eventualno papa za njim, pa će oni brže bolje isto priznat, nedaj  Bože da se sami i prvi to site...

Najprije su me od najranijeg jutra satrali na poslu sa pizdarijama koje su kupovali za svoje najmilije, zamislite baba kupuje unučici neki shit za Valentinovo, pa did babi patinu za cipele, u ime Boga ovi naši pizduni bi se najrađe naguzili još ako čuju da je to došlo iz nekih njima dalekih krajeva, Američkih po svoj prilici... stoga se meni živo fućka za nekim danom zaljubljenih, sad mi je privlačniji 8.mart. koji mi je svojedobno također išao na stanoviti organ, kad su ga komunjare slavile, pa učiteljicama cviće, pa materi šta god uvatiš, pa radnicama  u firmama.. e.. sad mi se baš taj taj sviđa, naredila san onom svom nesritnjaku ako mi hoće što kupiti da može na taj dan, ranije nikako...
   Veća me muka hvata što sam ušla  u minuse na računu, pa sad ne mogu nigdi zapaliti van ovog jebenog grada, jebi ga.. sranje..a još ću imat i nekakve slobodne dane koje ću po svoj prilici provesti doma,koje sranje!!!

K vragu ja nas dajem, ovako divlje i spremne da ti sve saspemo i šta triba i šta ne triba...ali, odem ja u tu moju Rijeku,kad tamo jel Karneval..
    I naravno da sam se veselila biti na Korzu nakon punih 12 godina da sam se odselila, i kiša i sva ta sranja, i kad ide Sanader od tri metra, napravilo ga kao pračovjeka, golo mu i odsprida i odzada...i k tome dvojica mu ližu i  to sprida i zada...pa Mesić ka prašćić, pa Milanović u sarkofagu... jeba te mislim se jel moguće da su ovi memljivi riječani konačno izvadili jaja i narugali se vlasti... Kad tamo moji dalmoši i to Kaštelani...šta ćeš jebi ga jedino mi imamo muda reć šta mislimo....
 
 

  Bila sam gotovo odlučila  da ne idem, love premalo, na poslu se svi prave blesavi, kao moraš raditi jebi ga....
 Hm... tek me tada uhvatio neki inat, i nakon posla sjeli smo i pravac Fiume...!!!
  Koji dobar osjećaj, čudan, nikad nisam mislila da bi se mogla veselitit svjetlima tog grada, mrzila sam ga iz dna duše, možda nesvijesno krivila za sve loše što me snašlo u jebenim devedesetima...
  Pitam se, da sam došla u neko drugom razdoblju, malo veselijem ne ratnom, da li bih je doživljavala drugačije, ali eto, sve više se radujem rijetkim posjetama baš tom gradu, njegovim ulicama,a baš svaka ima neku moju priču...I mislim se što mi bi, koji su uopće bili moji motivi onda da odem,fakat ne mogu se sjetiti!!!
  Danas, radim gotovo 400 kilometara, da vidim sve ono što me onda činilo praznom, a sada se veselim, i da Riječki karaneval, jedan fenomenalan, prekrasan događaj..ne žalim niti jednog prijeđenog kilometra,niti jedne kune koju smo uložili, vrijedilo je i opet ćemo nadam se uskoro!!!

  Nekakva viroza, povraćanje i povraćanje i opća malaksalost...strefilo me već tri dana, i ne vidim kraja, jeste imali nešto slično ove godine.. dajte savjet do kada traje, jerbo ću popizdit, glava mi otpada od grljenja wc-šolje...HILFE!!!

  Osim što mi je na poslu sve u kurcu i šta ga sa sobom nosam 24 sata, i jeben mater nekolegijalnosti i pederima koji piju kave nikad ne sjetivši se da ja negdi sidim i lupan, i da bi dušu dala da me se tko siti i ponudi toplom kavom... Međutim ladana me čeka već dvi godine i skoro san se pomirila s tim s kakavim pedrčinama radim... Izađen s posla, kad muž isprid zgrade, koji mu je.... to se u povijesti njegova mučeničkog rada nije dogodilo da je taj u dvi ure doša blizu zgrade a kamoli uša u  nju... Kaže, da je mirija tlak i da mu je visok, do kurca  još mi samo to triba , a taman smo planirali selit se iz ovog sjebanog grada, punog ograničenih faca koji ti rigaju po ulici, ismrde po češnjaku od najranijeg jutra, na jaket i majici imaju cili meni  iz svojih  domačinstava...I sad mislin se jel mu uvik takav il je srubija di pivušu, joli je popija deset kava, koja božija mater??
Da ne bi jel....ajme šta s tim visokin tlakom koju Gospu???

  Jedan čovjek kojeg nisam osobno tako dobro poznavala, ali su mi on i njegova supruga pomogli, onda kad sam pomoć najmanje očekivala... otišao je, i nekako se čudno osjećam... Bio je glumac, istina možda ponekad malo tašt, pomalo previše svjestan toga da je ljudima zanimljiv... Ali lani u ovo doba, bila sam u njegovom gradu, i kazalištu gdje sam ga milion puta gledala, na pozornici, u dramama, u mjuziklima, hodala sam tiho iza njega, baš prema tom istom kazalištu,njegovom i u srcu mom...Tako je bio slab i tih, ali i dostojanstven u svojoj bolesti..Mislila sam se, koliko će još dugo živjeti, stvarno je loše izgledao... i nažalost pokazalo se da sam bila u pravu,odmah iza toga, bolest mu se vratila... i od jučer ga više nema...Namjeravla sam opet ići u Rijeku, i to baš jučer, i drago mi je da nisam...

Bila san u Zagrebu, malo zamočila nove u snig... i upala u depresiju čim sam se vratila... počinje onaj kurac od posla 'di svi licemjerno jedni druge, darivamo, ljubimo, a čim se okreneš jebeš mu mater il' on tebi... Pa još kad vidim ovo naše sjebane Dalmacije koja vrvi od ljudi samo ona dva, tri miseca kad dođu turisti,a ostali deset miseci crkaje...ma shit u depresiji san.. ajte bok!!!

Prođe Božić, nekako sam mu se ove godine najmanje radovala, a zašto i bih, nakon dvaneset sati rada, hm...nije mi baš bilo do ničega.. A i to su dani kad obavezno razmišljam o tome koliko je vrimena prošlo a ja još uvijek razmišljam da ih više nema, i kako sam sama... Da, ono svijetlo koje je uvijek gorilo u mom malom mjestu, odavno se ugasilo, nema baš više nikoga, prazno je.... A baš te godine, kad smo svi bili, kad je obitelj bila na okupu, bilo je lijepo radovati se Božiću...

 Isus svojim učenicima, napravite večeras ludu noć, Ivan nabavi travu, Andrija kurve, a Jakov vino...Dođe Juda i pozove Policiju...
Sritan Božić!!!!

Da upravo tako, nekakav jebeni horoskop u životu me prati... kad tražiš mrvice poštovanja, tek toliko da znaš da značiš onome koga poštuješ... Zauzvrat dobiješ neko kukavičko ponašanje, ispaljivanje od strane nekih koje imaš u srcu...A zašto, zato jer nemaju muda opaliti tamo gdje trebaju, kod nekakvih viših instanci, onda opale po onima koje u tom trenutku najmanje cijene... i na žalost nerijetko otkrivam da sam to upravo ja...a u mom sustavu vrednovanja, ti isti ljudi visoko kotiraju... baš jebeno dragi moji... jeli onda ovo predbožićno vrime ipak vrime da opraštamo, ili da se napokon ipak opametimo????

  Cijelog života gledam kako ljudi koje volim bježe od mojih osjećaja, i ne samo od mojih, bijeg od osjećaja kao da je osnovna karakteristika ljudskog roda, zašto je to tako????
  Mrzim onu igru kad se pretvaraš da si nešto drugo od onoga što zapravo jesi, kad svi glumimo mistiku jer to je kao svojstenije za ljudski rod jer to nam više pristaje svi smo kao jako jake osobe, čvrste, samozatajne, ma jesmo božiju mater!!!
 K vragu zašto ne možeš na glas upravo toj osobi reći što misliš,osjećaš ,a da to poslije  bude neki normalan odnos bez izbjegavanja ,bez straha od nekoga tko je otvoren, tko jasno kaže što misli i osjeća...  nikad to neću shvatiti, bez veze...kao da je iskren i glup jedno te isto...okužen....ne shvaćam zaista?????

  Najviše od svega mrzim kad mi se nacrtaju face koje misle udana žena..ili možda oženjeni muškarac, triba se što prije prasnuti jer je u braku jer to više iovako ionako ne radi...Pa onda trkom navali na prvoga koji naleti...U vražiju mater, koji užas... Pa valjda ima nešto što je vezano za tu prevaru a da nije vezano da taj čin seksa s nekim.Možda je seks u samom zavođenju nekoga kad je nešto divlje u zraku dok maštaš kakva bi ta osoba bila i u intimnim trenucima...MA K VRAGU!!!!

  Na moje opće zgražanje, jučer sam bila u jednom  hotelčiću koji slovi kao najelitniji na Jadranu,iako fakat ne znam zašto... osim hladnog interijera, sala bez svijetla prozora i kojeg bogatijeg lustera, da ne govorim o plesnim podijima 'di može stat jedva deset ljudi, koji odignuti od standardnog tapeciranog poda, mogu samo prouzročiti neko neplanirano zapinjanje, ili još gore padanje onih koji bi možda i zaplesali, nisam vidjela ništa...I s tim u svezi saznah i još nešto, a to je da u ovoj jebenoj Hrvatskoj svaki bend kojeg iznajmiš i masno platiš njihove neuvježbane notice, i disonantne tonove, ne zna svirati apsolutno ništa osim slavonskih drmežića, Baruna, one pijančine Grdovića i hajdučkih navijačkih pjesmuljaka... I što je još kruna svega, cajke brale...
  Stihovi, dubokoumnog karaktera, tipa "Izađi mala, izađi bar ne tren..."Isuse Kriste pa kud ploli ova nesritnja Hrvatska, i još kad ti takva sranja naručuju tobože sami vrhovi vrha, fakultetski naobražene face, to je kraj kraja....i sinoć sam rješila pitanje čekanja Nove godine, ležim u kući i uživam, ako me volja plesati sa svojom familijom , odradit ću to radije na svom plesnom podiju gdje zasigurno neću zapeti, a sigurno ni slušati "Izađi mala.."

Jebat ga, dođu i takvi dani... kad dolaze neke neugodne promjene na poslu, kući obitelji koje ne želiš, a ipak se dogode, i onda ti je sve bez veze...tako i meni nije dobro i loše se osjećam odlaze od mene drage osobe koje su mi se uvukle pod kožu... i ne mogu se naviknuti da mora biti tako...