Onako, usput

Jučerašnji dan san priživila pojma nemam oću li današnji, jučer me jedan isprezumljeni starac zaustavio i s čekićen u ruci informira nacerene dentjere kako je upravo pritija prodavačici koja mu je kako reče, napalatila limun po cjeni koja se njemu nije svidjala...Pa onda po ure kasnije jedna luđakinja na pješkačkom prijelazu skoro ubila babu jer se kravetinama neda na dva pješačka prijelaza ni u peti stati pjašacima, a kamoli nekom starcu ili staricama...materama s dječijim kolicima neću ni spominjati...
 Na kraju kao kruna cijelog dana neka BEZVEZNJAKINJA  je uspila u istom tom kvartu kao šipak punom ljudi, izvrnuti auto na krov, i izašla i ništa joj, na kraju komentira "Ajme meni razbila sam auto", nimalo se ne zapitavši koliko je ljudi mogla možda unesrećitit da su kojim slučajem tuda prolazili ili stajali da prijeđu cestu..Odma san se sitila onoga s čekićen, da je tu opizdio ne bi uopće požalila...

Kojeg vraga tog Thomposona više ne puste na miru, evo gledam sve dnevne novine,nisu ga pustili na Maksimiru, u Božiju mater koji ku*ac ne puste tog čovika na miru...Jeba te...Ko da on kriv što se crnokošuljaši poistovjećuju s njim...sranje, sad sam ga i ja počela slušat, iako sam mislila da neću...

Neočekivano i baš onako bez ikakavog planiranja, završili smo na kavi u Šibenku i to na rivi...I moram priznati da sam se oduševila, nije bilo onog kiča na koji sam navikla na splitkim mjestima gdje se okuplja tzv "krema" točnije splitski snobovi koji su došli izložitit svoje markice koje ima stoje svakako samo ne onako kako bi izgledali kao ugoda ljudskom oku... Taj mali gradić oduševio me svojojm jednostavnoišću, ljepotom, i decentnošću kojom su zračile šibenčanke... Iako, mi nije uvijek na ruku ipak moram priznati da rado navratim u taj grad, sve mi je draži i ljepši, a i odmor oku, umornom od nakinđurenih pridošlica koje su svojim kozijim stazama došepesali u grad u kojem živim, pa me guše svojim primitivizmom,a koji se najčešće i u odijevanju očitava...stoga svaki mogući bijeg iz takve stvarnosti, je dobar bijeg, i fućka mi se za raznoraznim Jokerima, jebote da JOKER...bljak!!!

Kupija mi je ovaj moj nesritnjak laptop, ili kako se već taj peace off shit ,piše, i mogu van reći da mi je baš gušt tipkat....je da se još jeben sa ovim novim pizdarijama koje na starom kompiću nisam imala ali fuck off, triba se predat novim stvarima..

Nekad je ovdje bio gušt logirati se i pogledati čiji sve nickovi u vipici svijetle....a počelo je tako da sam po naputku suđenog, ovdje utipkala nick...i odma sam se počela svađati, uh šta mi je jedna dobro legla za te stvari, pisala je u nastavcima, pa su je mnogi kao branili, pa me jedan posla u kurac u obrani iste...kasnije kad sam ga upoznala uf...koji tip jebo te....Al' ima puno lipi stvari , samo ne smin kazat...E onda se nadovezao jedan gostioničar Iskrice, kad bi taj skupio svoje bandite, pizdili bi ovden do kasnih ura, ali baš mi ih je bilo gušt sve ovdje naći na ćakuli...ježuš kako mi fale...e... a poslije toga sam se nakačila na jednog šaljivog grintavca, koji je o svojoj jebenoj sudbini do sada mogao slobodno romane ispisati, ako nije već pri završetku, onda je notorna budaletina,a tek što grinta, petsto puta sam ga stavila na ignore i on mene, a opet mi fali otkako se skinuo s Iskrice...ili možda s nekim tajnim nickom gleda sve ovdje, dok mu mačka skače po tipkovnici...Pa onda jedna prekrasna duša, imao je jedan blog, koji me ovako u neke sitne sate totalno dotukao,bio je posvećen jednoj njegovoj frendici koja je izgubila bitku s karcinomom...eh, šteta što je obrisao taj blog, i svoj nick...a onda jedna slavonska lola, taj nam je pisao kilometarske savjete preko Iskrice, kako nadvladati bračnu krizu, da ironija bude veća, ja i ova moja nesrića još uvijek zajedno, ali on se bogme rastavio...ali našao je svoju sreću negdje drugdje, pa mi je opet drago zbog njega...eh ljudi, baš mi falite i ono vrime kad je ovdje otvoriti Iskricu bilo isto što i sjesti u neki dobar Pub, sa dragim ljudima... baš mi falite!!!

Gledam ovaj B.B. jelte, i gledam sastav tih faca...i heben mu mater, uvik su te cure iz Splita u Božiju mater naporne, glupe i ograničene....te ona Lea prošle godine, pa sad ova Vita..i fakat mislim da se ovaj grad polakao ali sigurno pretvara, u grad iznimno lipih,ali u vražiju mater glupih žena...!!!!

Naime, recimo to ovako, imala sam frendicu, barem sam je tako doživljavala...i uglavnom mislila sam i uvijek ću misliti da ono što te tlači i što misliš da trebaš reći nekome, da to kažeš jer u protivnom ćeš sam sebe pojesti ako to ne učiniš ili će ti se vratiti kao bumerang...U svakom slučaju, moja komunikacija s njom mi je postala otežavajuća kad sam sebe prisiljavala da sjedim u društvu ljudi, koji su nimalo slučajno u krvnom srodstvu s njom,a da mi se te osobe u društvu, a kamoli van tog društva iz nekog samo njima znanog razloga ,su se prestale javljati... To sam možda opraštala '91-e, takvo je bilo vrime i idelogija, mjerila su se krvna zrnca u mililitrima, danas to ne opravdavam i ne opraštam nikome... fuck off!!

E, sad kad to kažeš otvoreno, nekome za koga si mislio da si mu frendica, nastane procjep jel udario si u njezin rod,ali da bi mu ti i dalje nešto značio svoje poštovanje trebaš pokazati na taj način da i dalje kao pizda sidiš u društvu gdje se ne osjećaš dobro, ali iz ljubavi prema tom prijateljstvu ili kako se to već zvalo ćeš to činiti, u protivnom ti nisi prijatelj, e pa jebem ja takve prijatelje koji će takvo poštovanjue tražiti od mene!! Ja onako u prolazu!!!

Možda nekakav dobar smještaj u Zagrebu, hotelski, može u stvari biti i nadomak Zagreba za neke ne baš velike nofce jer.... treba mi smještaj za četveročlanu obitelj, samo na jedan dan i naturalmente bez nekih osobitih komfornih pogodnosti, samo da je uredno čisto, smještajno zadovoljavajuće, i neka mi ujutro za tu lovu naprave nekakav doručak, i meni sasvim dobro... i naravno da ne platim puno????

Ili kako se već zove ta trač rubrika tv Nove, i šta imam vidit Dikan na svojoj jahti, onaj njegov sin koji mi djeluje kao da svaki put taticu triba pitat smije li ga kojoj uvaliti,i Alka, koja bezvezna ženska... i sad što, žderanje kod Graše, o tim ljudima sam imala solidno mišljenje, žive od svog rada, drže nekakav restorančić, sin im piva, ali ovo što vidjeh na tv-u, koji divljak, pa koji vokabular riječi, notorna seljačina... i onda kontam što te žene vide u tom idiotu, di mu je šarm, i još da mi taj dahće iznam mene, majko mila????

Maloprije sam ugledala sliku još jednog mladog čovika koji je otišao nakon ove velike tragedije s požarom na Kornatima... Zagrlila sam ono dvoje moje dječice i pomislila da se nikad ne dogodi nikome ono što njihove majke sada proživljavaju...
Bila sam i u toj Županiji kad je sve otkriveno, i u Šibeniku...jezovit je to osjećaj, i tužan pretužan kraj ovog ljeta..

Opet sam provjeravala broj komentara, i naravno kao i uvijek, kad brljam gluposti, eto i vas, zato mi se ne da dalje držati Blog, ionako znam što ćete odgovoriti,stoga ciao...

Pored svih prepucavanja oko toga kad idem, da li idem, ipak otišla sam onako kako sam želila...i zadovoljna sam... sve je počelo i završilo u mom malom mistu, volim ga, koliko god da je tužan sa svim onim pustim i praznim svojim ulicama, opet ga volim i vraćam mu se uvijek kad zasija Sunce...onda mi je lijep i nezamjenjiv...Ipak, volim lutati i po drugim destinacijama, volim Šibenik recimo, prekrasan je i obožavam one njegove tijesne ulice, natrpane ove godine izgleda osjetno manjim brojem turista nego ranijih godina...Zadar tek, taj grad se munjevito razvija, i to mi je drago, pamtim ga one predratne godine, kad su nam iz Obrovca često gasili struju , pa nestajalo vode, Isuse Kriste, skoro sam se smrzla jedne večeri u studentskom domu, ali Bog je i tada mislio na mene, jedna moja simpatija, istina malo uvrnuta, došla je po mene i odvela me u svoj stan da ne crknem od leda/na žalost nije ništa korisnije od toga bilo)....Pitala sam se šetajući zadarskom Kalelargom di je ta beštijica, baš me zanima kako je onoj nesritnici koja se udade za njega....????? Iskreno suosjećam s njome, nije joj lako...Da, da, posjetih mnoga lipa mista,tek sada vidim koliko je dobro otići na zasluženi odmor, posvetiti se svojoj obitelji, djeci, i koliko je malo takvih trenutaka u životu zapravo...

Nekog pravnika... u stvari trebam pravni savjet, znate nekog takvog???

Na sve one ljude koji pakiraju negdje na godišnji,i ja blago u nadi pakiram i planiram za moj...Hm... u koliko sam se teških situacija našla dok sam mu se nadala...jebo te...i sad gledaj vrimena u ku*ac...ne znam bili spakirala jen par čizama, za svako od nas četvero, joli ću ipak u pričuvu stavit i kostimiće, možda ipak u 12 sada odmora i ugrije, tako ti svega, sva sam u depresiji....pa šta ću nositi , di ću ić' s lumbrelom, fuck???

Toliko sam mu se radovala, sve podredila samo jednom datumu, sredinom kolovoza... ima više značenja za mene, i na kraju dolaze visoke face, i uvode raznorazna otvaranja zatvaranja poslovnih prostora, inventure... sama divota... đubrad fašistička...I onda gledaš beskičmenjake okolo sebe, niko ni riči, niko da se pobuni, kaže hej ljudi pa tražili ste da stavimo potpise na datume kad tražimo te godišnje, šta je sada... ništa, svi junaci mukom zamukoše...i na kraju jebi ga.. cilo lito provedoh u radu, još se bojim i pitati ko će mi dati i smijem li pitati taj jebeni godišnji, jer zamislite oni će raditi, a ja bi se odmarala, nema veze što su ostali ispucali svoje godišnje, nas koji nismo ko onaj jedan glagol sa j...!!!!Jebeš ovakav sustav, di nitko ne cijeni radnika...