Onako, usput

Čitam jutros Index,i potreslo me ono što piše o nestaloj djevojčici koja je kako se čini i nestala i ubijena, i od strane otmičara pokopana...Isuse koji je ovo Svijet u kojem živimo, kakvim ljudima smo okruženi, kakvi to monstrum moraš biti kad takvo dijete od četiri godine možeš ubiti...A razlog kako su uopće došli do djeteta je da su idioti koji se nazivaju roditeljima morali večeravati u hotelu u kojem su odsjeli pa su dite zaključali i otišli, pa svako malo provjeravali di je????? Isuse Kriste...nemam riječi, a da ne govorim o pedofilu Župniku negdje sa Krka koji je bludničio nad dječacima, a tu je opet premješten jer je prije to već Crkva otkrila, pa ajmo ga maknit odande di je već otkriven, pa ćemo ga šušnit tamo di nije, nek druga dica imaju ožiljke u životu... ma otkinila bi mu jaja da sam na mistu tih roditelja pa nek opet bludniči....

Hm da dugo nisam čula ništa o njoj i dodat ću na svu sreću, nije mi baš nedostajala, a opet nisam je toliko mrzila da bi mi bilo drago da nešto loše čujem o njoj... Sav taj period koliko je gostovala u mom životu pamtim kao nešto neugodno, nešto tamno i sivo jer tada ništa nije štimalo sa mnom,a njeno dušebrižno petljanje u sve što je činilo moju intimu jer ona kao bolje vidi od mene ,ono štoja ne vidim i trebam mijenjati, činilo me užasno nesretnom, zaizirala sam od njenih iznenadnih posjeta...Uh, sad kad se svega sjetim čudm se kako je nisam prije ispalila, mora biti da sam bila u gadnom kupusu...
Kao što sam i predpostavljaala ostala je nesređena kao i ranije sav privid i sreća koju mi je podastirala pred nos čini mi se da i nije baš takva kakvom je opisivala, uh jedino strašno u svemu je što i dalje živimo u istom gradu ,a ja sam se ponadala da se možda zauvijek odselila, na žalost nije, nadam se da se nećemo baš tako često viđati sad kad znam da je tu negdje... zapravo bit ću iskrena , bit će joj bolje da me ne viđa...

Ne volim alkohol, niti one koji ga konzumiraju... čitavo djetinjstvo gledala sam u svom okruženju nekoga tko je uživajući alkohol obilježio moje odrastanje...Mrzim ikoga vidjeti u alkoholiziranom stanju, počinju me opsjedati misli kakav će biti kada ga alkohol potpuno svlada, mrzim vidjeti te face kod ljudi kad su pijani, mutnog pogleda, lelujavi, mrzim....I onda na kraju mi se dogodi da mi jedan takav došeta u obitelj pod paskom nekakvog prijatelja... Možda nije loš, najgori je za sebe, ali sve vezano uz tu osobu meni je gadljivo, hoću ga maknuti, ali ne odlučujem ja o tome, jer nije mojom voljom ni došao u našu blizinu, neki ga žale,meni je odvratan jer sve ono za što se ja borim u životu da imam,on ima na dlanu jer su mu to roditelji stvorili, ali taj jednostavno broji dane i pod paskom da je" NESRETNIK OD ROĐENJA", ne radi ništa i pije..Tko je tu lud ,ja koja takve prezirem ili oni koji mu kao navodno želeći mu dobro prijateljski mu guraju pivske boce da ih trusi????
Šta god da je zaključak mrzim pijance, mrzim slabiće, mrzim i ne mogu si pomoći...

Vjerovatno nismo loši, a onda opet, kad gledaš tolike nesuglasice i takve sukobe karaktera, ne znam....
Izgleda da ću cijeli život shvaćati poantu zajedničkog življenja a s nekim,s nekima,a nekako uviđati da se ne kužim s okolinom, ni ona ne kuži mene...Pokušavam sebe mijenjati, pokušavam one koji me tjeraju da mijenjam neke stvari, promijeniti, ali kad očekujem nešto natrag, možda to isto što smatram da sam ja već učinila, naiđem na zid, vrijeđanje.. prijetnje.. bez veze, ponekad je najljepše kad si sam sa sobom, niti se s kim svađaš niti ti tko što zamjera... jedno je sigurno, sve te ljudske zajednice, nazvane zajedničkim nazivom SUŽIVOT ove ili one vrste, ponajviše onaj zvani BRAK, to je takvo sranje da je to nešto...I na kraju kužim onu Pokosicu, nije ona sponzoriša,a da i je, svaka joj čast, treba znati koliko vrijediš,pa ako ne ide jebi ga, ideš dalje...

Dobila sam ugovor za stalno, i s vremenske distance kad gledam, tolike godine radeći , a gotovo ni dana radnog staža u nekim firmama, samo ugovor o djelu, i sada konačno, za stalno...baš nisam ni svjesna koliko to znači...

Koje odvratno vrime , amislila sam malo otputovati, pa šetnje, pa izleti, kad ono sranje... kiša...

Skontala sam, da uopće, ali uopće nemam niti malo strpljenja niti tolerancije prema nečemu na što se nisam navikla...
Mrzim neodgojenu dicu, kojoj 700 puta nešto moraš ponoviti da bi te poslušali... ajme meni puna sam negativne energije,da mi je nekoga isprašiti spasila bi se...

Zacijelo su svi danas proveli dan, negdje gdje uobičajeno i ne idu, pa ni ja baš u tome nisam bila izuzetak...
Iskreno, više bih volila da sam cijeli dan mogla biti sama nekako kad očekuješ i dogovoriš druženje, dogodi se da baš onda nisi za nikoga raspoložen...I jebi ga, kad si već u tom moveingu kreneš ga odraditi do kraja, i sve bi se dobro odigralo da se nismo odlučili posjetiti taj mali otočić na rijeci Krki...hm da iako mi je čitav život bio blizu, nekako se baš nije namjestilo da ga posjetim do danas...i odmah u startu tzv.turistički djelatnik koji napalaćuje karte za ulazak, lijepo nas je i nasmijano dočekao,toliko je odisao ljubaznošću, da sam mu novce za kartu tila tresnuti u facu jer je zapravo i ne trebam platitipo nekom jebenom pravilu, žitelji tog kraja ne plaćaju ništa, ali brale je odlučio izigravati Boga, pa se malo igrao vjerujem , ne vjerujem... jebo te koji kreteni, i takvima daju takav posao, umisto da te dočekaju s osmjehom oni te otiraju svojim seljačkim ponašanjem da požališ što si uopće došao.. Kao kruna svega, kad sam odlazila čujem bralu kako me lipo i sočno šalje u materinu..koji prekrasan dan jebo te,a začini ti ga neka budaletina..da sam ja došla tražiti taj posao rekli bi mi da nema mista...

Koje sranje ljudi, tako sam bijesna da ću nekome danas zapaprit', uh... kojim načinom kojim sredstvima se othrvati nekim stvarim koje nas nerviraju i ne dopustiti da popizdiš, ja jednostavno pustim sve kočnice i kad počnem.....ajme????

Uvijek kad tamo dođem, mislima putujem kroz vrijeme.Ovaj put nekako sam previše misli tom prošlom vremenu posvetila imala sam i neke razloge, razmišljala sam o svima onima koji su mi bili dragi, ili kojima sam ja bila draga, kakvi su sada ispali, muževi očevi, uspoređivala kako sam ih onda doživaljavala, koliko sam bila u pravu ili nisam u ocjeni kakvi su danas???
Uglavnom u toj maloj sredini, kao da su i mogli ispasti bolji gdje ženu nikad muškarac nije uzeo ispod ruke, a kamoli za ruku da se ne boji da će ga malomištanska publika radi toga osuditi...
I onda dođe ljeto, osjeća se već sada u zraku, i nagrnu svi oni koji su otišli, sa svojim ženama, i sa drugačijim shvaćanjima , odgojili su ih hvala Bogu veliki gradovi, da samo neke nisu, i nikad neće, seljak u duši uvijek ostaje seljak..
I sjetim se njega, sve pažnje, i lipoga što mi je davao,bila sam previše ohola da bih to onda znala cjeniti, danas kad pogledam s vremenske distance, baš to bi me diglo, baš to dalo neki poticaj, potstrek....ali nema veze život ide dalje, i ja koja ću vječno tražiti od ljudi oko sebe, samo malo poštovanja i iznova se razočaravati kad baš to izostane...

Baš kad pomislim da su ovdje izumrli ljudi koji znaju nešto pametno i smisleno reći, koji ti mogu nešto savjetovati bez da je iza toga neka glupost i skriveni motiv, kao što je ševa ili nešto slično, vidiš u zadnjoj poruci, da taj nije više korisnik Iskrice...Doduše i ne optužujem ga što je otišao jer što bi ga na kraju zadržalo... Na desetke duša koji cmolje pubertetlijske pjesmuljke, ili sage o vlastitim veličinama, nadam se samo da nije jedan od onih koji su se ovdje desetak puta ulogirali kao razni profači, i ini drugi... Bože sačuvaj.. bljak...

Sve moje uspomene, sve što imam je baš tu u tom mom, nacionaliziranom stanu....Davno prije u neko drugo doba, tu kuću su oduzeli jednoj ženi, zamislite zato što se udala za mrskog neprijatelja talijana...kasnije su moji roditelji otkupili stanarsko pravo... Danas više ni njih nema, ostala sam ja koja dolazim,polako uređujem i nadam se jednom da će doći dan kad ću znati što je zapravo, čiji će zapravo biti taj moj stan... Oni koji su tražili da im se vrati ta kuća u vlasništvo nisu je dobili jer nisu u bliskom srodstvu sa onom kojoj je oduzeta,oni su uložili žalbu i sada taj predmet stoji godinama i rezultat nije ni na vidiku, a ja se pribojavam kad jednom taknem u tu bolnu točku da će me rezlutat totalno poraziti.Imate li iskustava, kako to ide, što mogu očekivati za slučaj da mi ne priznaju stanarsko pravo koje su moji roditelji imali i ne budem ga mogla otkupiti...????

 Koji užas čovječe, ščepala me gripa, nisam je imala godinama, pojma nemam ni kako se manifestira....Dajte pomagajte sa savjetima, koliko traje, šta ste pili, šta vas je bolilo, ako ste imali gripu, odmah odgovarajte????

Najčešći izvor mojih sukoba s ljudima je to što ih ne znam prihvatiti onakvima kakvi jesu... vjerovatno, niti mene nitko ne želi prihvatiti kao takvu, da ne trpim baš svakakve karaktere u svojoj blizini... Trenutno, razmišljam o nickovima, o ljudima koje poznajem i privatno, o lakoći njihovih izjava kojima su mi tvrdili kako ovo nije njihov svijet, a do bola su osamljeni i otuđeni... I koliko god su bježali s ovog mjesta, s ovog sitea ako hoćete uvijek mu se vraćaju,s novim nickom, s novim razlozima povratka... I sad ja uvijek pamtim one rečenice, koje svjedoče o njihovim stamenim karakterima, a u biti kroz ta brisanja, ponovna logiranja ne vidim ništa, osim nedoslijednosti..Tako i u privatnom životu, jebe me to što pamtim sve što netko tvrdi , kaže za sebe, mogla bih svaku rečenicu ponoviti, sjetiti se ure kad je izrečena, i kad primjetim kontradiktorne izjave, postupke, ta osoba u mojim očima pada... ne mogu je poštovati, nemam pojma, mijenjati ih ne mogu, niti mi se da trošiti vrijeme na takve stvari,a s druge strane nemam onaj prag tolerancije, da je taj netko jednostavno takav... i zašto ovo sve pišem... ne znam, možda uvijek imam sukob s mojom gorom polovicom jer on prihvaća ljude koje ja ne mogu jer mu služe, ili kako on kaže mogu poslužiti u životu, a meni se zato vrijeme od takvih okreće želudac... tko je u ku**u, vjerovatno oboje???

Gledala Noćnu moru, i stvarno onaj Malnar je s tom svojom emisijom, ogledalo ovog našeg društva, fakat. Danima već gledam sve one sličice na raznoraznim portalima o onaniranju dotičnog Vlahova, pa ne bi bilo ni malo sve to smišno da se čovik ne zapita imaju li te nazovi muškarčine imalo soli u glavi . Pa da je slao bilo kojoj drugoj sporne fotke ne bi čovik žalio, pa i magarac bi unaprijed mogao skužiti da mu se s onakvom curom takva javna blamaža mogla dogoditi, pa oni dokoni Dvornici, i salva javnih osuda okolo sala koje gospođa skidala kod doktora koji čas ima pa čas nema licencu za tu domenu estetske kirurgije... pa se sve njegove kolege redom digle protiva toga jerbo jebi ga, ostadoše bez love, sad mu je ova Dvornik napravila još veću reklamu... a da ne govorim o onoj kretenčini od gradonačelnika Zagreba, koji se umislio da je Bog pa frkće na sve koji imaju išta protiv njegove velikodušnosti,e svašta...