Onako, usput

  Oduvijek sam mrzila ljude koji sude o nekome zbog njegovih krvnih zrnaca, ili po nekim drugim primitivnim načelima...Oduvijek me to prati, a i ne mogu protiv sebe, ne mrzim nikoga zato što je pripadnik neke druge vjere, nacije, boje kože,  u mojoj obitelji se to tako ni ne može gledati jer ima nas od svuda i svih vjera....
  Ali nedavno na poslu čujem jedno drago biće, za koje sam po tisuću puta se uvjerila da pruveličava stvari, da odvratno gadiisve i svakoga, ali opet drag mi je, kako bez razmišljanjana ispali, da treba gledati s kim se družiš, pogotovo koje je taj vjere, nekako kao da mi je opalio trisku, indirektno....ne shvaćam, zašto čovik može biti čovik ili govno od čovika, ali tome ne kumuje vjera, niti nikakve druge kvalifikacije...ne znam kako više komunicirati s tim čovikom jer prijezir koji osjećam ne mogu sakriti...

Tko vam kaže da se bavi ESKORTOM,(kako se već taj shit piše) i da stvar ne bude nezanimljiva, u pitanju je muškarac????

Bez veze...nigdje ne pronalazim mir...i nigdje se ne osjećam sretnom...

Jučer napišem blog, o stanovitoj Magaš, i dodat ću još jednom pun mi je kufer te face i pompe oko nje, i njene matere kojoj svi samo što ne stiskaju ruku jer joj je ćer ubila čovika, i oca jednog diteta, i onda ostavim blog, i odem....
 I imam što vidjeti kad sam jutro otvorila poruke, naime pet poruka, od toga tri od administratora Iskrice, o prijavi nepoćudnih komentara... I sad se pitam di te fine i pristojne face koje ne mogu pročitati riječ "šupak" ili nešto takovo, šta rade one ovdje, ja ne znam da sam tolika kršćanka, i moralna što bi radila ovdje di se ljudi napaljuju preko monitora, zamišljaju osobu s druge strane, kao osobu svog života, idu se vidjeti s njom, ševiti i tako dalje, baš nikako koliko god se trudila ne mogu skontati kako su ti puritanci zalutali ovdje....?????

 Pa kakvo smo mi društvo to nisu istine jebo te, jučer gledam tu pompu na televiziji nad shrvanom majkom Ane Magaš... ne mogu virovat vlasititim očima... Nedavno je minimum tri slučaja bilo kad su žene ubijene, ali nikome se nije dalo toliko medijskog prostora kao ovoj famoznoj ubojici-žrtvi... I neka je ona bila zlostavljana, i sve te i takve priče, i dobro ako je tako žalim ženu, nije mi sve to strano, ali činjenica je da je ubila, i  to nepobitna, a naša velekršćanska telvizija, i mediji daju joj prostora, i njezinoj materi kao da su svetice jebo te... Kako je onda materi tog ubijenog jel se to itko zapita, užas!! I koju ja poruku iz toga mogu pročitati, ubij kad god možeš, možda postaneš medijska zvijezda...

 Ma gledam danima i zgražam se ovom odvjetniku stanovite ubojice-žrtve Ane Magaš, i ne mogu doći sebi koja je to bezvezna faca...I kad se još k tome sitim  kakvih još njemu sličnih ima u svim sferama društva na različitim oblicima profesija, i ovisiš o takvima, ponajprije u medicini, dođe mi da ovo jutro ne iskoristim za jutarnju šetnju kako sam planirala, nego  se negdi začaurim, ali moram vani pa taman mi bilo zadnje...

Sanjala sam jedan ružan san, koji me zapravo podsjetio na jedno grozno doba mog života... Ako postoji Pakao, onda sam ga ja tamo iskusila... Ružno me podsjetio na skoro tri godine, užasa,noći bez grijanja uz frenetični smijeh žena koje se nisu snašle u životu, kojima je to što su tog časa radile, ono što bi nekome drugome bio znanstveni rad... Sjetila sam se svih suzica moje malene kad bi znala da mama ide, snuždenih okica... mog gropa u želucu, i pogleda u nebo "Bože dokada ovako?".... Neka je sve to iza mene, neka ostane zauvijek iza mene, sada punim plućima idem vani, i ne želim nikome slično iskustvo...

Bio je draga osoba, i svi smo se rado s njim dopisivali.... najprije me poslao u kurac, a di bi drugo, svi koji su me tamo poslali, kasnije su mi bili dobri frendovi...da, ali nešto ipak nije štimalo, ali nisam se puno obazirala na to...jednom sam ga čak i upoznala, ja i cijela obitelj, te večeri puno toga je bilo sumnjivo, puno toga sam primjetila ja koja inače nekad imam osjećaj da sve može proći pored mene, a da ja to ne bi primjetila, puno toga je bilo što mi se baš nije uklapalo u jednu tihu ljetnu večer, lagana pića, i dječica su se u blizini igrala...mutne face krezube, dolazili su u trošnim automobilima, uzimali bi nešto, i brzo odjurili...svjedno, bio je drag..nekon dva dana, više se nije moglo dobiti ga, niti komunicirati s njim.... sad stoji nick na koji se odavno nitko nije logirao....Pitam se kad ugledam taj njegov nick, što je s njim, jeli išta shvatio iz onoga što je sebi, i vjerujem ljudima koji su ga volili napravio!!!

Sve nešto čitam na inexovim stranicama, naslovni članak, B.Dvornik, ide u BG da se pomiri sa Batom Životinjom koji je teško bolestan... A kao da je nekoga iznenadilo da će se oni pomiriti,poznajem tog ekscesnog glumca, taj dnevno izmjeni trista lica, i karaktera, i baš je kao čudno da će u Beograd kod starog prijatelja....Čudi me jedino da veliki štovatelj oca nacije minja boje i kolure, ne bi me iznenadilo da još poživi da bude predstavnik manjina u Hrvatskoj... ja onako usput...

Čitam sad Inex-ove stranice, i ne mogu virovat, osim što svakodnevno spominju nekakvu Gianninu od famoznog Simona,što je ona rekla, pa kad se popiškila, pa jel možda kakila...????
Mislim, da povratiš, čitam kako je bivša djevojka nekog golmana ili tako nešto, valjda taj igra za neki engleski klub, ili je igrao, ili vrag će ga znati, uglavnom, bivša je pustila snimke njihovog seksa, perverznog, zamislite,na internet, 'di je tetkica navukla kožnoga jelte, ćapila njega za kosu i guzi ga... Jeba te koja osveta c.c.c.c. sve se nešto mislim, a s druge strane, faca, tj. taj golman, on se ispričava svojim roditeljima... Gospe ti drage šta sve živ čovik neće pročitat, i vlastitim očima ne virovat...

Bila je jednom tako jedna dobra duša, jedna osoba koja me je znala zaštiti kad treba, razumiti kad treba, a opet kada je došlo neko doba i kad je dobila nekakve drugačije uloge u svom privatnom
životu, postala je drugačija, možda pomalo ohola, ali ipak nikad toliko,da bi mene povrijedila...
Samo ja sam ta, koja uvijek smatra da treba reći sve što misli, i da će to proći dobro, ali nije, danas, nemam više tu osobu koja me štitila, mislim pomalo i da me je zamrzila zbog onog što sam rekla, što nisam skrivala da mislim...A opet kad razmislim o tome, ništa ne bi mogla promijeniti, i dalje ću misliti, i govoriti otvoreno što mislim,i vjerovatno zato ostajati bez onih koji su mi bili skloni, griješim li.....????

Ima tako nekih ljudi koji se vežu za tebe, mada to nikad nisi tražila, želila, niti pokazala uopće da takvo nešto trebaš... Osjetiš da je tako, ali sebe uvjeravaš da možda nije jer bi to bilo sranje, baš tako, sranje...

U konačnici,ipak se uspostavi da je tako, baš ono što nisi želila, da se vezala ta osoba za tebe, i onda nastupi onaj osjećaj , ne znam kako ga opisati,ali nije ugodan, ali glasi otprilike "Pusi me na miru"... A s druge strane opet, za koga uopće danas možeš reći da bi ti uvijek 24 sata htio priskočiti u pomoć, tko diše za tebe, nemam pojma, na kraju pribjegneš onom osnovnom, distanciraš se jer je to jedina provjerena metoda, što manje kontaktira s tobom, prije će shvatiti da je to tako i da drugačije ne može biti!!!

Neki dan dođe mi jedan kupac, ženska je u pitanju u dućan i kaže kad je vidila konačni rezultat svoje kupnje, a Boga mi radila se od par stotinjak kuna, "Jebeš kapitalizam, di su oni dani kad se vikalo, " Tito Partija, omladina akcija".... Gledan je ja i mislin se, hm ova bi mogla biti moji godina, nije ona mogla puno zapamtiti ta vrimena kad se tako vikalo,a opet, vrag ga odnija, šta'š sad vikat Tito, Partija kad čovika nema, da i 'oćeš ne možeš ga vratiti...
Onda nije prošlo ni po ure, dolazi mi pretpostavljena i kaže, stiga je mail, radiš u nedilju, na inveturi, ako ne viruješ pogledaj mail ... Jeba te, šta ću ga gledat, kao da ne znan da govori isitnu, e 'odma mi je došlo da i ja viknen Tito, Partija, omladina, akcija, nisu moji starci nediljon ni vidili rada, a ne mi, jadni ti smo ka šta i jesmo, ne izlazimo s posla... Javin se ja mom bivšemen šefu, kaže on,da šta sam ja mislila zarađivat pare, i ne radit, je doduše, on mi je dava toliko veliku plaću, da sam tribala dva miseca radit, koliko 'ode radin za jedan... Ondak dođen kući, kad ono reklamiraju neku knjigu šta je neko našvrlja o Titu, ja van kažen, još ćemo mi plakat za tin čovikom.....

P.s

Ovaj blog posvećujen oniman koji će žurno prijaviti moderatorima da je ovo nepoćudni blog, a i onima koji kad stanu na raskršće, odma krenu ne desnu bandu!!!!

Naime bila ja u toj školi di kao tobože mi dite mora cilu godinu ići, građevinskog materijala na sve strane, ne možeš pošteno ni doći do Škole, jer se u blizini gradi zgrada, koje sranje jebo te... i uglavnom šta da van pričam, osjećam se loše... najprin su nam priredili priredbu ubi Bože, gramofon ili šta li je ono, samo šta nije crka, ravnatelja jedva da smo čuli, učiteljica pari mi se nije dobro razvukla puder na licu, pa mi se čini da je sva na fleke...užas, jadno moje dite...

Uh, baš sam sva nekako čudna sama sebi jutros, kako će taj shit sa školom izgledati, hoće li malac dobro prihvatiti učiteljicu, ona njega.... na kraju krajeva, hoće li se ja snaći u tom opsežnom programu za školu, i na kraju krajeva, osjećam se nekako staro, jebote... khm, gledam se nešto i mislim se stara si koke, vidim i neke crtice, moglo bi se nazvati bore... U nagorem slučaju, morat ću do Glumičića, nema mi druge...;-)))