Onako, usput

Tko je uopće izmislio tu budalaštinu da imaš muža, jebo te... uvijek si im kriva za sve što ih ne ide u životu, što si takva i takva, što se kao ne minjaš, a oni se kao minjaju, što ih nitko ne šljivi, a oni misle da bi ih netko poštovao da nema tebe, žene supruge, jebo te tko izmisli ta sranja, pa dica bi se puno bolje odgajala, da su ljudi bez tih bračnih imenica, muž. žena... e, da pozdravljan one koji će prijaviti ovo kao nepoćudni blog, nepoćudno mi se živo fućka...

Naime to me bračno uređenje baš nekako privlači, jer kako će ti jedna te ista osoba uvijek, čitave, godine, desetljeća biti jednako napeta, pa to je za ubiti se.... i sad kad skontam da ja dignem glavu, pa nađem si facu, i da ona pristane što je u mom slučaju rijetkost.... to je zehr gut, ali kad skontan, da muž nekoga ima, pa sve bi joj kose počupala??????

Planuli, ono baš pukli na sve i svih... meni je današnji dan bilo bolje prespavati, elem zvala me neka kojoj se svakako ni imena nisam odmah sjetila jer je čula da sam promjenila posao i da možebitno imam dobru lovu, onda me satrala da joj kažem i koju... onda je idiot od mog muža, opet digao frku oko toga ko više ulaže sebe u odgoj dice, i čiji posao pati, u kurac deset godina ja slušam kukanje kako je njegov posao bitan, a ja se kao samo češem... i na kraju idiot od mog kolege usred radnog vrimena nenajavljeno nestane i radnog prostora, ja ga svuda tražim i skužim da je lipo odjezdio negdi s curicom, kao iza vrata, malo sutra, i planem....i na kraju ispadne kako sam ja kurcu jer ne može se sve tako tragično shvaćati, jebo te, ma jeli ovaj svit poludio, pa valjda se zna kad se radi da je posoao, prioritet, pa onda cure i kurci... u svakom slučaju, biće da sa mnom nije sve u redu, kad sve tako primam srcu?????

Čovječe, i mene je ove godine to tokalo, da se mislim za tu prokletu školu, kako će tu stvari stajati, mrzim kad počne taj ograničeni prosvjetni sistem, pun iskompleksiranih i uskogrudnih faca, koje su se baš tu našle da liječe svoje komplekse, razvijaju autoritete... a ja im šaljem svoje dite, pa dogodine drugo...užas, k tome imam posao s kojim baš ništa ne mogu planirati, niti kad ću uopće biti kući, a treba mu pomoći jer ima ćaću idiota, koji mu ništa strpljivo ne zna objasniti, umirem od straja... i k tome u božiju mater, šta da radim????

Koliki su meni ovdje kad sam se tek logirala prigovarali da se kao često brišem, pa mijenjam nick, pa svašta nešto, i na kraju ti isti pizduni, (ovo je od milja) dođu ovdje, teatralno se opraštaju, brišu, pa opet logiraju, i na kraju kad nemaju što reći, kao bili oni ovdje jer je iskrica poslužila svrsi, poševili su nešto preko lita, pa kao, red je da se sad i obrišu, pa čovječe, koje su to glupave šprehe pa to nema nigdje.....????

Koji zlokoban naziv za bolest od koje je netko obolio, a dragi je prijatelj, uvijek pun životnih sokova, pomalo nesiguran, bježi od odgovornosti, ali ipak...bolestan je, a trebao bi postati uskoro otac, tek je počeo stvarati obitelj, može li se izliječiti takva bolest, imate li kakvih iskustava????

Na današnji dan otišla je jedna draga osoba i danas nakon devet godina nisam tužna, onako uobičajeno tužna jer ga nema, razvila sam neki glupi sistem potiskivanja, življenja s tim kao da je tu...
I otiću ću danas na njegov grob i odnijeti ću cvijeće, u mislima reći ću mu nešto,i neću sebi nikako da priznam da ga nema već devet godina, i da mi fali, i da mi treba da bi mi rekao "Ma što bilo, glavu gori"....ili "Zapamti, važno je da u životu svima možeš pogledati u oči",.... eh tata,kao da je važno kome ću moći pogledati u oči, ionako nikoga nije briga, ali tebe nema, to je jedino meni važno....
Baš mi fališ stari.......užasno mi fališ

Uvijek sam se pitala kakvi su to ljudi ti hipohondari, 'oću reći koga vraga umišljaju, kako se to manifestira... Do prije neki dan, savršeno sam se uvjerila kako to izgleda, pače, postala sam rob navika jedne takve osobe...
Naime ta se čuvala Sunca kao vrag tamjana, nijedno jutro nije pomolila glavu vani, spizu u mjesec dana je samo jednom izišla kupiti, ali se već nakon tri koraka sjetila da joj se srozao pritisak, koji užas čovječe, ali kad joj se sviđalo gdje ide, i kako ide, onda nije bilo nikakvih problema....Pazila sam kako i što jede, u koju uru i gdje je vodim, u vlasititm kvadratima postalo mi je tjesno, klima joj smeta, ali kad zavrući da ne može disati, onda je pali... ali zato dim cigara joj nikako nije smetao, palila je španjulet u autu, i kad jedemo, koje sranje... dobro je naš svit rekao, svakog gosta tri dana dosta....a hipohondari što dalje od kućnog praga od sad držim!!!

Najprin čovik dobije 4 poruke, pa se poveseli da ga se neko možebitno sitija, nakon vikenda,i kad otvori, a ono četiri iste poruke, od iskrice, biće od kakve budaletine od moderatora, 'ka šta ih imaju i svi ostali siteovi, pa te brišu, pa ti mailove šalju ka' meni i mužu jedan pizdun na Indexovom portalu, pa je odusta, kad sam ga pitala koliki mu je, da mi se čini da je prilično malen i mlohav u stanovitin situacijama... tako i ode počeli, da imaju primjedbe na moj blog, tobože javilo njima... ko in je javija, moj ćaća, jebe me se ako neće čitat, nek me priskoče... uh, dosta mi je budaletina svakakvog tipa, te u robini, te na granici, Carinici, i to moji, digoše mi tlak.. ma ljudi moji šta bi sad koga spucala, to nisu istine....

Znate one spike, o polubraći, polu sestrama i tim kurcima, i onda ako si čovik i želiš se čovječno ponašati, potražiš te, polu..kurce. i doživiš takav shit od ponašanja da je to nešto, ali ne od njih, nego od ostatka njihove familije, od nekakvih maćeha, nekakvih nevjesta u familiji, jebo te, i još zapališ par stotinjaka kilometara, i još samo što im ne napizdiš obraz da ti je nalijepe, na stražnjizu mislin, i to u momentu dok ispuštaju vjetrove... Jebo te, ma neka mi još neko kaže da triba bit velik, kršćanin i takav neki kurac,jebe me se za tim polu, nek mi ne dolaze na vrata, potovo ako im ja platim svaki zalogaj koji sam kod njih pojila, i još im ostavin da spremaju kad mene ispuše van svojih sjebanih dvroa...

Mi je svega dosta, nemam ni dana godišnjeg jer sam tek počela raditi, stalno radim popodne, kući mi svi idu na živce, na poslu također, sve mi je dopizdilo....???

  Jeste li se ikad osjećali zarobljeno u vlastitim kvadratima, kad vam netko nametne svoj životni svjetonazor, tempo, i postanete rob nečega što vi zapravo niste... i onda sjedite i čekate, a ne znate sami što, i pitate se što mi je ovo trebalo????
   Jebote fali mi moja svakodnevna sjebana obiteljska situacija, kad se mogu posvađat sa mužem, poševit i uzdisat i vikat     kad   me  i kako me volja, izvikat se ispsovat  svih i sve, u kurac koji mi je vrag, svega mi je dosta????

 Jučer me obradovala vijest da odlazi osoba koja mi je u zadnjih mjeseci bila noćna mora...jebo te, ne mogu virovati da se takvo nešto meni dogodilo, da čim otvorim oči, vidim tu facu... užas!!!
  Kad se samo sjetim svojih prvih susreta s dotičnom, osjećaja koji sam pri tom imala, kao da sam mentalno retardirana, manje vrijedna, da umreš majke ti... i kao,jučer, odlazi na drugu funkciju, koja lipota jebo te... još sam se samoj sebi načudila kako sam uspila složiti tobože tužnu facu,a mislim se u sebi"Ajde, šta čekaš, taman još i da plačem za tobom!"
   Uh, još mi se čini da nisam dobro čula, odmah danas s pjesmom tako reći idem tamo gdje sam se danima osjećala manje vrijednom, okuženom.. a što da vam pričam;-)))

Cipa me ovih dana, ne mogu spavati, a radim i po 12 sati jebo te, ...i onda razmišljam o svemu što me je snašlo što sam prebrodila, ko me je i kakvi sve tlačili, sad slušam svoje kolege, koji kažu dobro je pokazati zube, ja nekako sam izgubila volju za tim, što onda kad pokažeš zube, shvatiš da su stvarijoš više neizvediljivije oko tebe..U stvari jebi ga to je život!!!

  Mrzim ga, gotovo bih mogla reći da me periodično hvata, svakih dvije tri godine, onako da jedva mogu disati...
  Grozan feeling, zarobi ti misli, i osjećaje, gotovo sve funckije koje inače ne bi...
  Fali mi jedan dobar odmor, nemam ga i samopouzdanje koje nikad nisam imala...ahhhh ljudi konačno sam dobila posao koji je dobro plaćen, kojim bi mogla visoko dignute glave hodati, ali izgleda da ga neću moći zadržati jer se ne mogu riješiti stresa koji mi predstavlja taj isti posao, sranje!!!