A za Gospu...

Koja ste vi pilana, jebo te, nema čovik šta pročitat, do kurca...pa di ste se baš svi našli takvi????

Uredi zapis

19.06.2006. u 18:42   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Koja kriva procjena...

 Koliko sam samo dugo mislila da volim ljude, da bih obožavala raditi sa stotinama ljudi, komunicirati, smijati se, slušatio njihove priče kroz posao,danas nakon mjesec dana mogu reći, užas, mrzim ljude jebo te... samo neka me netko nešto pita, koji užas!!!!!
  U svakom slučaju, ljudi, ako radite nešto slično, sa strankama, s kupcima, s... ljudima jebo te, dajte savjet, kako preživjeti...???

Uredi zapis

14.06.2006. u 9:00   |   Komentari: 12   |   Dodaj komentar

Zašto je to tako???

Ništa, večer je, i nije za teške teme, kao što ovaj site uopće nikad i nije... ali ipak razmišljam u tišini svog doma, nakon ne desetke lica kojima sam danas morala reći Dobar dan, do viđenja, i slične stvari koje radiš jer moraš jer su ti u opisu posla, svejedno... razmišljam, zašto mi se uvijek događa kad nešto prođe, kad odlučim nešto prekinuti što dugo nije onako kako treba biti, zašto baš tada oni koje napustim uvide da je vrijedilo me zadržati, i zašto to spoznaju uvijek kad to meni više nije važno...tako je sa svim mojim muškarcima koje sam volila, i sa svim drugim stvarima sa kojima sam se suočavala u životu...

Uredi zapis

05.06.2006. u 23:19   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Mentalno retardirana....

  Nema ništa gore, od toga kad se baš tako osjećaš kao da si mentalac, a baš te tako tretiraju oni koji ti kao daju posao dobro plaćen, pa si zbog svega što napraviš, mentalac, i jebi ga jueli to vrijedno jednog ljudskog dostojanstva...?????

Uredi zapis

03.06.2006. u 21:41   |   Komentari: 2   |   Dodaj komentar

Nevjerovatno, kakvih sve ljudi ima...

  Kad radiš sa ljudima, koji se svakog trena izmjenjuju, s novcem tek onda shvatiš koliko ima divnih i koliko zaista, ali zaista đubradi od ljudi, koji su u stanju takve nesnosne laži izreći i provokacije da to jedan normalan ljudski mozak ne može pojmiti...
  Čak i onda kad si 100% u prvu, s takvima ne možeš postići ništa osim stisnuti zube, i zašutjeti jer možeš izgubiti posao...
  Nemam riječi, i cijeli ću se život izgleda pitati, i šokirati kako takvo nešto može postojati?????

Uredi zapis

31.05.2006. u 7:44   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar

SVAKIDAŠNJA JADIKOVKA...

  Eh, jučer sam doživila da mi je nadređena rekla fino i bez uvijanja da joj se čini da ja za posao koji trenutno učim, tek devet dana, nisam, i da onaj ko me je doveo je njoj napravio medvjeđu uslugu jer ona treba okretne, i sposobne, one koji znaju posao, jebi ga, svak svog konja fali pa kaže da je on kad se njemu događalo da je negdje početnik, da je rasturao/la... ma što ćeš poći govoriti... i jebi ga ajde ti sad s takvim backgroundom oko sebe odi na posal, neopoterećeno, lepršayvo, pun snage i volje da neka nova saznavanja... bez strahova i blokada, šta sad?????

Uredi zapis

25.05.2006. u 10:50   |   Komentari: 24   |   Dodaj komentar

Fućkaš ti to...

  Kad ti je žensko šef, k tome još plavuša, to je siguran put u Božiju mater, ili još bolje u krasni k...c!!!
   Da ne duljim, u ranijoj firmi imala sam brate sve muškarce za šefove, s njima je nekako lakše, bolje se dogovoriš, više te razumiju, i kavalirski rješavaju stvari, čim ti imaš žensku za šeficu, lipi moji to je totalni kurac!!!
 E, a sad iden na peglanje kod rečene,vidit ću što još mogu u svoje memorae koji će se zvati "Što sam sve doživjela u životu",zapisati!!!

Uredi zapis

24.05.2006. u 14:00   |   Komentari: 13   |   Dodaj komentar

Zašto sam obrisala svoj blog...

  Zato što nemam potrebu raspravljati se sa osobama koji sve ozbiljno shvaćaju kao sprdnju... Nemam potrebu se opravdavati zašto sam na Iskrici normalno plaćamo i ja i muž internet, ovdje ima svakakvih siteova, zanimljivih i manje zanimljivih, ja sam ostala vjerna ovome jer još uvijek vjerujem da tu ima zanimljivih ljudi, neke sam i upoznala, i dobri su prijatelji i uvijek mi pomognu, i veseli me kad ih vidim....Zašto bih se opravdavala bilo kome ovdje tko sam i što sam, sa budalama se kaže narod ne vrijedi raspravljati, a log o kojemu sam ponešto prije ovoga napisala bio mi je previše vrijedan i dragocjen da bih dozvolila raznoraznim bezveznim facama da se time sprdaju.... O tome kakva sam ja majka, sudit će mi moja djeca, na svu sreću, ne oni koji se danas usrdno oko tog pitanja preispituju....Na kraju zamolila bih sve one koji još drže do nekog dostojanastva da prestanu sa raznoraznim upadima jer nadam se da će imati toliko smisla da procjene sami sebe kada to čine, i uvijediti koliko jadno djeluju!!!Hvala!!!

Uredi zapis

23.05.2006. u 11:49   |   Komentari: 10   |   Dodaj komentar

Pa i nije tako loše

Vrag ga jebi, nije to ni tako loše, svaki dan upoznaš more ljudi, ajme kad bi bar naletija kakv fatalni.... khm, ma jebeš ti posal,di nema privlačnih muškaraca, u prijašnjoj firmi otimale se okolo jednog prdonje,a on za k..... vjeran ženi, di još takvi pederčina ima... Ma fuck... iden leći, ko zna di ste, ide kraj tjedna biće se seksate, ili hranite kućne ljubimce....A i ti s kućnima su mi posebno dragi, kad mi navale sa paštetama i zrncima i kojekakvim keksićima za pase i mačke, odma bi ih poslala u stanoviti organ, kakva je to mačka kojoj paštetu daješ, mačka triba loviti miševe, čuvat kuću pas, a ne te pizdarije... u kurac sve... !!!

Uredi zapis

18.05.2006. u 23:12   |   Komentari: 21   |   Dodaj komentar

Umirem od straja????

Mrzim današnji dan, drugo mrzim početke, treće.... jeste kad radili s lovom, ja danas s počinjem i ovaj.... držite mi fige????

Uredi zapis

15.05.2006. u 8:19   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

Kad ostaviš srce....

Negdje gdje nisi ni mislio da hoćeš, i boli... to su odvratni trenuci, dani, a ta bol i dalje stoji negdje i govoriš sebi, proći će mora jednog dana... kao i sve što prolazi, samo treba vremena i to je sve... a vrijeme  jedva prolazi...

Uredi zapis

14.05.2006. u 17:41   |   Komentari: 7   |   Dodaj komentar

Ponovno na početku...

Ne sjećam se kad mi je bilo toliko teško kao jučer kada sam zadnji put došla u svoju sada već bivšu firmu, i zatvorila vrata za sobom, vjerovatno zauvijek... ali nikad se ne zna... Toliko je teško odvagnuti osjećaj da si još samo jedan trenutak negdje gdje sam dolazila danima, na kiši, buri, Suncu, proživljavala sve svoje privatne trenutke trudeći se sakriti ih, i sad kraj. Kraj koji sam sama odvagnula da treba doći.Danas osjećam neku čudnu prazninu, ai neku radost u duši jer shvatila sam da sam bogatija za jedno iskustvo, koje nije bilo lako izgurati,a li iza svega ostaje samo dobro, a i toga je bilo... Svejedno bojim se početka, svakog novog neizvjesnog, gdje odvagnjuju što si, tko si, kad ti je bitna koja topla ljudska riječ,a netko te blijedo gleda jer trebaš mu se dokazati, k vragu netko je rekao da ostaje bez obzira na ponude ondje gdje ga već znaju jer mu nije do toga da se dokazuje u nekim godinama, na nekom novom poslu, sada savršeno dobro znam na što je mislio????

Uredi zapis

13.05.2006. u 8:40   |   Komentari: 4   |   Dodaj komentar

MIJENJAM POSAO...

  Koje sranje jebo te, cili život priželjkujem da negdje dođem preko veze, i upravo mi se tako nešto događa, i sad na kraju osjećam se usrano jer oni kojima dolazim kao kolegica, ili radnica, gledaju te s podozrenjem koja je sad ova, šta su je doveli, ne zna ništa, treba je podučavati... S druge strane misliš, kako su oni pederi koje sam imala ranije za poslodavce mogli drugačije postupati, ponuditi bolje uvjete nekome tko je dobro radio, a ne samo nekim kolegicama koje su im se uvukle... Bljak mrzim  stanja neizvjesnosti... baš mrzim, mrzim dokazivanja, pogledavanja sa sumnjom.. bljak...

Uredi zapis

09.05.2006. u 19:34   |   Komentari: 3   |   Dodaj komentar

Bila u Zagrebu...

Bilo prekrasno, Vaš bezveni isksričin party nisam uopće posjetila, i tako to.... Nemam interneta doma, pa se javljan iz jedne firme, ajte bok... i guštajte mi...

Uredi zapis

30.04.2006. u 19:09   |   Komentari: 1   |   Dodaj komentar

ETO MENE...

Sutra u Zagreb, ajte bok i guštajte mi...!!!

Uredi zapis

20.04.2006. u 20:21   |   Komentari: 5   |   Dodaj komentar