Aj liv, egejn! (rek'o b' Caleb i uz'o vile u ruke)

Imam tu neku averziju prema onim napravama koje ljudi koriste kao rokovnike ili adresare i u njih zapisuju što treba obaviti koji dan ili sat. Pa možeš i nakeljiti alarm koji će te obavijestiti kada je došao taj čas. Oni mali kompjuteri koji nekada glume i mobitele.

Zapisujem to po nekim papirima, bilježnicama, koje gubim, pa pronalazim iza nekog komada namještaja. Ili na njima ogulim i ostavim koru mandarine, naranče, čegaliveć, pa se ona tekućina iz kore izmiješa s tragom kemijske olovke, slovima, linijama, simbolima. Natopi, oboji i nabora papir.

I dalje pokušavam ideje prvo prebaciti na papir, pa crtam tamo neke dijagrame, kvadrate, strelice. Brišem, križam, docrtavam.

Spominju mi tu neke turbosuper programe i alate kojima mapiraš svoje misli i crtaš ih po ekranu. (Kuiš, majndmep, to je super, to je budućnost, automacki povećava produktivnost dvesta odsto).

No i dalje se tvrdoglavo držim tu neke bilježnice, tehničke olovke ili kemijske koju obično nađem negdje po stanu.

Gdje je ironija? Heh. Za život zarađujem na novim tehnologijama.

 
Ne volim ta čekanja i iščekivanja (a i to rekoh već ne znam koliko puta).
Ne volim to kada jedino što možeš učiniti je sjediti ili stojati, ali ne možeš napustiti taj prostor (A fizika kaže kako ne možemo napustiti tako jednostavno niti vrijeme. Kvragu.).
Možeš razmišljati. Na onaj ringišpil način razmišljanja. Razlog čekanja je početna i završna točka tog razmišljanja, no povremeno pažnju odvrati i krajolik koji proleti pokraj tebe.
Pa malo razmišljaš i o tome.
I sve se tako vrti u krug.
Orbitiram.

 
Vjetar, sitna kiša, ulazi u oči, nosnice, usta.
Raskvašena ilovača, čizme zapinju, propadaju u nju.
Zemlja koja ti ne da otići, istrgnuti se. Sa svakim novim korakom pokušava te povući natrag.
Skupljena ramena, pogrbljena leđa, pogled prema zemlji.
Teška zemlja, teški ljudi.
Idući korak, iduća borba.

(farbanje onog kamenja s brojevima uz cestu)

Davno sam rekao kako to ne volim. (hmmm... davno? prije dvije-tri-četiri-pet, koliko je ono prošlo godina?).

Zapravo, to se ne radi iz čistog mira, nego je potreban nekakav poticaj za takvo promišljanje. Poticaj ne mora biti pozitivna stvar. Uglavnom i nije.

(Iako znam dvije bezpoticajnostalnosamoanalizirajuće osobe. Jedna je ispravnopunofunkcionirajući član ovog modernog društva zahvaljujući napretku moderne farmakologije. Druga osoba je kratko i blago rečeno, potpuni idiot.)

Pogled unatrag/unutar sebe može biti dobar, bez one ljigave nostalgičnosti i citiranja Đoleta. (Ili se možeš iznenaditi i pronaći veliko ništa.).

Recimo, postoji izvjestan napredak od blaženog pubertetskog i adolescentskog doba kada je čovjeku za sreću dovoljno povaliti nešta, popiti gajbu piva, pohvaliti se pred svima (a i njihovom rodbinom), te stići (lepršavo-teturavim korakom) živ i čitav doma. S vremenom se stvari promijene (iako i sada mislim kako je dobro i sasvim u redu stići živ i čitav doma).

Rezultat analize nije me iznenadio.
A koji je rezultat?
Jebite se, i ne zabadajte svugdje svoje znatiželjne njuške, osobna stvar.



(So aj tejk a litl bed vit d gud,
it ejnt džast blak end vajt.)

Odspavati nekoliko dana. Da. Čini se kao dobra ideja.



Kava? Da. Čini se kao dobra ideja.

Svrbe me tabani.

Vrijeme je da otputujem.

Nju jebe to što dijele kuću s njegovim starcima. Njega jebe to što ona zarađuje više od njega. Oboje ih jebe to što nemaju djecu (iako šute o tome, mi smo to naslutili).

On njoj kaže da je glupa. Pred svima. Ona njemu uzvrati da je nesposoban.

Jednom su se posvađali u automobilu. Mi smo šutjeli na zadnjem sjedalu. Neugodna šutnja se protegla od lijevog kraka ipsilona, preko abecede naziva naselja, do Karlovca.

Došli su mi u stan. Unajmili su kuću na moru. Prevelika im. Može li se skupiti nas par i uzeti ostatak?

Par podjeba na temu kakav sam to domaćin. Frižider prazan. I nemam klimu u stanu. Kako uopće mogu živjeti po ovoj vrućini?

Pet minuta kasnije opet su našli temu za kvalitetno međusobno klanje.

Prebacio prekidač u glavi.

Izbacio ih van iz stana.




Tool - Ænema.mp3

Nu: http://nasaimages.org/

Kolekcija archive.org projekta

Što me podsjetilo - nabaviti nekretninu u pripizdini gdje još nema previše svjetlosnog zagađenja.



The Jazz Butcher - The Human Jungle.mp3
(Znao sam da ću naći oklen su Jinxi drpili stil.)

Imam tude jedan iritirajući problem na jednom od konfjutera. Ništa ozbiljno, ali ako svaki dan moram raditi akrobacije po prozorima za normalan rad, zašto to ne bih izmijenio?

I ondak pretraživanjem ne naiđoh na rješenje, ali zato nađoh jedan citat koji čačka neke druge stvari koje mi bijahu na pameti ovih dana:

"The problem with the internet, really, is that it lets lunatics connect with each other and get organized (in whatever manner appropriate for lunatics). " (Maznuto s http://linuxhaters.blogspot.com)

Fanatično zagovaranje bilo koje ideje znači dvije stvari - neiskustvo (koliko ono godina najčešće imaju "slijepi" idealisti?), ili samonametnuto odbijanje umnog (ili kakvog drugog) oblika rada.

Kod dugoročnijeg planiranja treba razmisliti o samom načinu rješavanja problema (ili kako to programeri konfjutera vole reći "paradigmi"). Do sada, svaki put kada sam se zaletio naglavačke, bez puno razmišljanja il' analiziranja, dobio sam "po pičci" ili se pobrinuti da se stvar kako-tako pokrpa i završi. Ako je u rješavanje problema uključeno više ljudi - pičvajz (ili zabava, ovisno o točki s koje se promatra) zagarantiran.

Fanatizam je jednostavniji, samo kažeš - "Ako se primijeni X, na problem Y, Y će garantirano nestati". I svi su živjeli sretno i zadovoljno do kraja života (Svaka sličnost s reklamama za deterdžente je namjerna).
Fanatizam ne trpi analiziranje X-a ili ne daj Bože promatranje s nekog drugog stajališta.
Fanatizam te čini sretnijom jedinkom. Bar imaš čvrsto definiranu Svrhu i Cilj.
A bez Svrhe i Cilja, mi smo samo životinje u odjeći od uglavnom sintetičkih vlakana, zar ne?

Danas zbog interpleta nije problem niti naći nekoliko zagovaratelja iste ideje. Nije problem i ako je suluda (potražiti: "Hollow Earth")

Nakačiš se na vebsajt koji vrti vijesti, ispod bilo koje vijesti (čak i one o nudističkim plažama) komentari se na kraju svedu na raspravu o fašistima i komunistima. Na vijest o stotinjak mrtvih neka će jadna izgubljena(a izgleda i besposlena) lektorska duša ostaviti komentar o srozavanju kvalitete tekstova na tom vebsajtu. A oni "altrnativ blogovi" su priča za sebe. To je k'o fol "otvorena" čeljad, koja voli proširivati svoje spoznaje, prihvaćati nova učenja, ali uglavnom trče okolo s prstima u ušima "Lalalalala - ne slušam te! Lalalalala!" Riješili su i problem besplatnog, čistog, te čak i neograničenog izvora energije, koliko čitah zadnji put (ali Zli ljudi im brane realizaciju. Uvijek iz nekog grma iskoče ti Zli ljudi.). Dosta uspješno zakuhavamo planet i uz podosta skupe izvore energije, što bi tek bilo kada bi imali besplatan? A tek neograničen? :D

Imade na teveju nekad dokumentarnijeh filmova o evoluciji (a imade ih i na jutjubu), daklem o razvoju. Ako nemade toga, nastadu živući fosili. Fanatizam ne vole evoluciju. Evolucija unosi promjene. Promjene zahtijevaju prilagođavanje i razmišljanje. Od razmišljanja boli mozak.

Imam zapravo rješenje. Već neko vrijeme planiram osnovati sektu. Još moram malo poraditi na programu, ne mo'š se samo tako proglasiti polubožanstvom. Ondak treba skupiti fanatičnu raju. I moji problemi su riješeni! Nakon faze žestokog orgijanja, korištenja opijata, povlačenja po sudovima i vijestima (naravno, uz obavezne komunizam-fašizam komentatore na vebsajtovima s vijestima), planiram odštancati knjigu "How to become filthy-rich-pseudoreligious-fanatic-team-leader - For Dummies!". Knjiga naravno na engleskom, jer treba razmišljati globalno. To sam naučijo na onom Poslovnom tjedniku sa atevea. A ondak - "Zbogom, žohari!".
Ako je onaj bradati s tip-top flekom na čelu mog'o prodavat cigle i maglu Bitlsima, pa mogu i ja naći neki poznat bend il' kakvu udrugu kojima ću ponuditi usluge prodavanja magle.


Usput, neki nesretnik je postavio konfjutersko pitanje o problemu s pendžerima, slično ovom što mene pati, zagovornici jedne od "Opn" ideja, te samoproglašeni znalci rekoše: "Gofakjorself, lejmer".

Nije loš taj fanatizam. Bar se ne bih gnjavio s konfjuterskim prozorima u 2 ujutro.


O, Veliki X-e, molim te, ukloni sve moje probleme.

I bi tako.





Mission of Burma - That's when I reach for my revolver.mp3

Toliko puta presavijem onu tubu paste za zube, da mi se čini da ću jednom napraviti singularitet zbog količine materije na tako malom prostoru.
(A ljudi misle da će to učiniti VelikiSudaračHadrona, uskoro. Ha!)

Ujutro imamo više životinjskih osobina. Izgleda da sam definitivno međed.


Prigodni: http://www.wulffmorgenthaler.com/strip.aspx?id=1541aee5-62a5-490a-8e9e-1d2088100cd9


/me sada sluša: Rammstein - Reise reise.mp3

Kada se nostalgičnosjetnopoluzačuđeno okreneš i zaključiš kako je vrijeme brzo proteklo, sjeti se da je možda najveći dio proveden u nervoznom čekanju da prođe.




"A child's rhyme stuck in my head.
It said that life is but a dream.
I've spent so many years in question
to find I've known this all along."

Tul.

(Odo' vanka)

Ako mi automat (onaj za ćikulade i ćips) proguta kovanice, je li to ondak kanibalizam?

                                    This page intentionally left blank

Dobro.

Dvije Win kante, jedna Linux kanta, na svakoj po dva korisnika. Četiri mail acc-a, četiri...ne, pet stručno-deformirano-orijentiranih foruma, ovaj vebsajt tude, odavno otpisani blog.hr. Dva SIM pina, jedan bankovni PIN, nekoliko PIN-ova za raznoraznu elektroničku skalameriju. Ajsikju, Skajp.

Igranje asocijacija u glavi dok buljiš u "Username:" i "Password:" i pokušavaš se sjetiti - neprocjenjivo!


/username sada sluša: System of a down - Toxicity.mp3

http://www.boingboing.net/2008/06/03/gadget-in-japanese-p.html


?!