ajebiga, moj blog

uf al volim dobar sci-fi, pa makar isel i na loz ulje :))))))))

.. i da sve i dalje ostanu uzorne majke, domacice i poslusne supruge....

zvjezdano nebo nakon bure, vatra u kaminu, prijateljica draga, gulas od puhih, butelja merlota...... kaj treba vise za smjesak?

dvije tone groznih uspomena i tri tone zastrasujucih sjecanja. cijena, bagatela.... pizdin dim.... jeftino dam samo da idem doma...... ak ne prodam dam caritasu

usnimim danas na dnevniku onog naseg ministra vanjskih poslova i setim se granica. apsolutno bezlicni tipovi. bez ideje, bez stava, bez muda. granic je iz svakog posjeta nekom mocniku dolazil ko posrangolub i onim svojim piskutavim glasicem objavljival narodu, kak su nama rekli, kak mi moramo, kako smo mi duzni..... pvaj mulac nemora nikam ni ici da bi imal isti nastup. za ponoret. takvi mulci predstavljaju drzavu pred drugima. ko jeftini plakat za losi cirkus! onda se setim onog kranjca kaj je njima ministar. zgleda ko trol iz harry pottera, tak misli, ali se bogme tak i ponasa. samo mu toljaga fali. ali daje na znanje da hoce da ga se poslusa kaj ima za reci. Ovaj nas zgleda i ponasa se kao zgubljeni pomocni radnik na fotokopirki u upravi agrokora. bas jad, bujeda i cemer...
 

... kupit konzervu mesnog doručka samo zato da imam opravdanje proždrijet zdelu dobro načešnjačene zelene šalate. tak je pasala, ko da sam se danas vratil iz Afrike :))))))

prokleta nedjelja! na jednom programu nekakve ubojite kucne babe, na drugom hodajuca klobasa kaj govori i zive se babe, na trecem rade sesirdzija (cim ga vidim samo cekam da veli: "alija, daj srk hasisa!") koji ne zna engleski..... i tak sve po redu u krasnu.... hladnu....noc

Zidovima sam zauzdal vjetar. Kaminom sam zauzdal hladnoću. Ugodnim društvom sam zauzdal dosadu. Sekirom sam zauzdal suseda. Sad mi se jedeju kolači. Otela se glad uzdi. Pasmater!!!

uz pjesmu:

svaki dan,

u pola sest,

putuje traktorom,

moja Milena...



mirise na otpatke,

prazne flase,

pelinkovce,

moja Milena...

Zapis prvi: O ženama, godinama i gadljivosti
 
Nekako mi i nije lako pisati o ovoj temi, jer, ruku na srce, slike koje mi dolaze vjerojatno će rezultirati teškom noćnom morom. No, što se mora, mora se. Žene. Ukras i divota ovog svijeta. U svojih pedeset godina života i, od toga, tridesetipet godina aktivnog druženja s tim divnim stvorenjima prošao sam svašta. Većinom lijepih i ugodnih trenutaka, mora se priznati. Ali, jer kao i uvijek i svugdje, postoji jedan bitan «ali». Moji su se interesi zaustavili na generaciji između dvadesetpet i tridesetpet godina. Zašto? Vrlo jednostavno. Žene moje generacije ( da ih nazovem žene-majke, žene-bake, ili jednostavno usahnulim cvijećem) niti estetski, niti duhovno ne spadaju u moj interesni vidokrug. Unatoč skupim «brandovima» (glupe li novoriječi) odjeće, sadržaj tih šarenih krpica je nepogrešivo očit. Kada grudi poprime koezistenciju pulupraznih vrećica  mlijeka, guzovi mlohavo iscure iz jedva navučenih preuskih traperica, trbusi neodoljivo sliče naslaganim safaladama, takvim tijelom neka se bave arheolozi i estetski kirurzi. Ja ne. A tek lica. Slojevi  pomada, pudera, krema, pomasti i šminke možda skrivaju usahle kožne stanice, ali ujutro sva strahota bukne u svom svojem užasu. Gola, neobrađena, neskrivena. Partenonska. I onda smogni hrabrosti probuditi se pokraj takvog nečeg! To je moja generacija. I tako na skali vremena  dosta dublje u povijest. Sve do današnjih tridesetgodišnjakinja. Tu se nebo počinje razvedravati, sunce počinje sjati i život postaje lijep. I kako gazim dublje u vremenske razlike, tako je život sve sunčaniji i veseliji. Nestaju brige oko neminovnog celulita, sveprisutnih i sve kanjoniziranijih bora, otromboljenog sala nad venućim mišićima. O, cure i djevojke, ljepoto tijela i duha! Zvjezdane oči uokvirene glatkom, zdravom i nježnom kožom koja leluja oblinama sve do tabana. Meka i podatna ističe mišiće nogu preplanula i mirna, za razliku autokarata žila i žilica, s podljevima gradova i sela kasnijih godina. Pljus, eto ga! Moja se generacija nemože izbjeći! Koliko god se divio mladim ženama, uvijek se ubaci neka slika horora usahlih godina! I onda se još takvima pada na pamet da bi, s obzirom na moje godine, mogle dijeliti moje vrijeme! Ajme užasa! Moj je život i vrijeme posvećeno ljepoti življenja, doživljaja i putenih užitaka, ne beskonačnim jadikovkama i tegobama s konstipacijom.
 Prvo: estetika. Mladu ženu omotap plahtom i izgleda kao grčka ili egipatska božica. Opuštene mišiće, salo i bore nemože se sakriti niti najskupljom svilo i kadifom. Baš gledam neki dan u trgovini odjeće ženu, onako, četrdesetih, građe kitovog mladunčeta kako uporno pokušava ugurati tu hrpetinu sala u trendovski, uski sako. Trendovski naravno za mlađe punoljetnice. Kada je napokon uspjela, sva zajapurena od muke i manjka kisika, zakopčati taj sako, platno se tako napeli da su gumbi istog trenutka postali potencijalni ubojiti projektili. S teškom mukom je na ispaćeno lice navukla blaženi smješak i s pola daha upitala nekoh blijedog jadnika: «Dragi, jel' da mi super stoji?» ovaj je samo nemoćno kimnuo glavom i izblajhanog pogleda telećih tužnih očiju nastavio skrivečki mjerkati mlađahnu prodavačicu. Morž to naravno nije niti primijetio jer je bio previše zauzet divljenjem vlastitom liku u ogledalu. Jadno stvorenje od njena muža! Vjerojatno su mu i mišići koji omogućavaju pokret niječnog odmahivanja glavom atrofirali. Cijela je situacija dobila još boja i zvukova i besramnog smijeha kada smo prodavačica i ja ostali sami i produžila se duboko u noć uz svijeće, mirisni mladenački znoj i vječne Doors-e.
Drugo: duh. Mlade se žene teško čime daju opteretiti. Nema kod njih svakodnevnih jadikovki osim kada su nesretno zaljubljene. A i to ne traje dugo. Zgrozim se i na samu pomisao da moram nekog svakog dana slušati kako jadikuje o izgledu, susjedima, susjedama, cijenama, problemima na poslu, svađama u užoj i široj obitelji, neurednom stanu i starom autu. Mladost to ne poznaje. I zato joj se divim i volim njeno društvo. Mladosti su zanimljive samo one tablete koje su zabranjene i zakonski kažnjive. One na recepte spadaju u domenu generacije užasa. Mladost bol trpi uz suzu, ovo drugo urla zamišljajući bol.
Treće: sex. No ovome neću pisati jer je prebolno. Već sama predodžba srednjevjekovnog ratnog stroja je prebolna. Ne, neću i nemogu o tome. O tome nek sanjaju adolescenti. Ja ostajem pri zbilji mladih tijela.

 

barem kak predviđaju vidovnjaki :))))))

Zašto je muškarcima bitan tupi kut

Unatoč čestom brkanju kuteva i umova, muškarci su, bar u određenom broju, britkog uma, ali za to je nužno imati i tupi kut gledanja.
Tup kut je onaj koji je širi od 90 o. Takav kut gledanja je nužan za opstanak svakog normalnog muškarca.
Naime, kao kameleon, koji istovremeno vidi i kamo ide i od kud je došao, i muškarac, želi li preživjeti u agresivnom i osvetoljubivom svijetu žena, mora, u svakom trenutku znati da li mu se s leđa približava opasnost u vidu bivše, sadašnje ili neke anonimne obožavateljice. One su sve do jedne sklone prilasku s leđa u najnezgodnijem trenutku, uvijek spremne na raspravu svađu, ili u najekstremnijim slučajevima, uporabu kuhinjskih pomagala za ostvarenje svojih manično-paranoičnih namisli. Stoga je bitno osigurati se, a to omogućava samo tupi kut gledanja. On proširuje vidno polje, daje sigurnost (iako sa ženama zdrav i normalan muškarac nikad nije siguran) i omogućava normalnu komunikaciju u društvu.
Nadalje, tupi kut širi obzore lovca obuhvaćanjem većeg broja potencijalne lovine. Istina, ponekad zbog velike zakrivljenosti leća daje i krivu sliku, ali to je samo na daljinu. Iz bliza, prije prvog kontakta, on daje potpuniju sliku mana i prednosti izabranog objekta. Na primjer, naborana koža, mlohavo mišićje, utegnuto i skriveno salo, mnogo lakše izlaze na vidjelo kroz prizmu tog pogleda. On daje širinu duha i estetičke kritike. On zaokružuje pojedinosti u zadovoljavajuću ili, mnogo češće, nezadovoljavajuću cjelinu. Muškarac uskog kuta gledanja uglavnom se koncentrira na detalj koji mu se sviđa, zanemarujući repulzivni ostatak, kojeg postaje svjestan tek kada je već kasno i meduza je već omotala hvataljke. Čak i ako se nekako iskobelja iz tog smrtnog zagrljaja, neće do kraja života moći normalno funkcionirati u društvu, što od pretrpljenog šoka, što od stalnog nervoznog osvrtanja.
Stoga, odgovorno tvrdim da je sposobnost tupog kut gledanja blagodat svakom muškarcu.

jutros mi tigrica spekla krafne i uvalila mi se pod medveda. i sad mi cela kuca mirisi na fasnik... onak, na vaniliju i zooloski vrt :))))))

http://www.youtube.com/watch?v=mBbILbVx_TI

jedem kinesku klopu, koju sam si sam moral skuhatu u nedostatku mladahne kineskinje, i sve mi jasnija postaje velika vjerska zavjera dalekog istoka. zakaj je budhizam toliko popularan medu onim jadnickima kaj su mrsavi do koscobe i imaju podocnjake do kolena (njih imaju i oni deblji po indiji i okolnim teritorijima bivsih kolonija)???? svi oni vjeruju u malenog, sretnog debelog covjeculjka savrseno okruglog trbuha!!!! o klanjaju mu se!! jebote, pa budha je kinez!!!!!!! eto, gledam kak mi se drobina zaokruzuje od silnih kolicina rize i sechuanskog pajceka i svakim trenutkom ( svakim gutljajem rakijesine uz svaki zalogaj) postajem sve slicniji, aki ne i ziva slika budhe u ekstazi sito-pijanog zadovoljstva :)))))))) jebate, kaj su ovi musavci dole naivni!!! kak im se kinez prodal pod domacega :))))))))