za fridu
Sjede tata polarni medvjed i sincic polarni medvjed na santi leda.
Pita mali: «Tata? Jesi ti pravi polarni medvjed?»
«Jesam sine! Pravi pravcati!»
Sjedi mali i zamisljeno klima glavom i nakon nekog vremena upita: «A tata, je i mama prava polarna medvjedica?»
«Ma je sine, prava, pravcata!»
«A tata, jesu deda i baka pravi polarni medvjedi?»
«Ma jesu sine, pizda mu materina i djedovi i bake i pradjedovi i svi su polarni medvjedi, kaj me jebes!?»
«Tata, jebes tradiciju, meni je zima!»
23.11.2007. u 14:36 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
kako ćeš glasati?
pješke, idiote, jer nemam love za auto!!!!!!!!
21.11.2007. u 22:12 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
bu
Kaj bu bilo.
Da bu bilo,
To bu bilo,
nekaj bu.
Da bu bilo,
Bilo bu.
17.11.2007. u 15:03 | Komentari: 10 | Dodaj komentar
paypal
da li itko od ovdje lutajucih zgublenih dusa ima devizni racun u hrvatskoj i uredni paypal racun na temelju toga? hocu se ubaciti u vode medunarodnog sverca smecem i otpadom, ali me paypal nece.
17.11.2007. u 12:45 | Komentari: 5 | Dodaj komentar
gay, global and glue story
Dragi kak se zovu one fleke od ljepila koje ja imam? Tigar, karbofix, Oho, Uhu?...... Znam, epoksi!
Ma kaposi, muzu moj guzati, kaposi!
10.11.2007. u 15:19 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
Cvrcak i mraf (ilitiga medunarodna zavjera o globalnom zatopljenju)
Cvrčak je cvrčao i pjevao cijelo ljeto, uveseljavajući društvo besposličara okupljenih oko hijene i štakora. Sve su se lijepo zabavljali, žderali, lokali i derali se da je cijela šuma zvonila. Dernečili su kod medvjeda koji je rado davao na kredu i još rađe i revnije to zapisivao u malu crnu knjižicu. Za to vrijeme je mrav, ignorirajući raspojasano društvo radio i skupljao hranu za zimu, tlačio se i mučio kao i svi njegovi od postanka do vječnosti. Jednog jutra sretnu se mrav i cvrčak. Jedan je išao na posao a drugi s tuluma.
«Čuj cvrčak, ovo ti baš nije pametno. Došla bu zima i ne buš imal kaj za jesti. I još buš i medvedu dužan, a ti ni ne znaš kakav je on kad je o dugu riječ!»
«Ma zaboravi mrav, sve bu OK. Dobar sam si s hijenom i štakorom i tu ne bu frke.»
I raziđu se, svaki na svoju stranu.
Ljeto je polako prošlo, došla je i jesen. Kako je i bio običaj, životinje su se morale izjasniti tko će biti glavni u šumi idućih par ljeta. Do sada su se uvijek mijenjali hijena i štakor, jedan ruk jedan, drugi rok drugi. Nekako je tako i bilo u redu jer su se životinje potiho bojale hijeninih čeljusti koje su bile daleko najjače u šumi i boleština koje je širio štakor među onima koji se s njime nisu slagali. Tako su hijena i štakor vladali, šireći strah jedan nad zemljom, drugi ispod nje. Nikoga zapravo i nije bilo briga za ovaj raspored moći jer su se već navikli. Doduše, nekako je trebao glavni biti lav, ali on je već bio star, znucan i hartav, ne baš lijepa slika (ali nei ružan kao punoglavac), te je u svojoj senilnosti većinu vremena pričao viceve rijetkima koji su ga htjeli slušati (uglavnom lopovima i bjeguncima pred pravednim bijesom drugih životinja koji su kod njega tražili zaštitu i postali mu dvorska svita).naravno, svoje je mišljenje o ionako nebitnoj temi, morala dati i sova u koju su, kao u starog mistika svi vjerovali. Ona je već neko vrijeme bila u nemilosti jer se otkrilo da je pri poučavanju prerevno kljunom kljuckala i drhturavom sarim kandžom gladila pačiće (čudno, samo one muške) ispod repića. A i svi su znali da potajice zoblje bobice velebilja u puno većim količinama nego to zahtijevaju njeni obredi. Sad je sova, ne bi li ipak sebi dala neki značaj, mudro prolaprdala nekoliko nerazumljivih uputa životinjama, iako je već sutra isto okrenula u nekom, nikome pa ni njoj samoj jasnom smjeru i smislu.Tako, kad je došao i dan zbora, svi su se izjasnili da vođa bude onaj koji je prošlog roka bio zamjenik. I svi su bili sretni i zadovoljni jer nikakvih nereda ni izgreda nije bilo i nitko nije zaglavio u hijeninim čeljustima a od štakorove kuge krepali su samo neki nebitni članovi zajednice.
S jakim sjevercem i krupnim, mokrim pahuljama snijega došla je zima. Mrav je pažljivo popisao namirnice u toplom mravinjaku na čijem je popravku proveo mnoge mučne sate. Svega je bilo dosta taman da se glad ne zavuče u mravinjak. U zadnjem izlasku pred zimsko zatvaranje sretne mrav cvrčka. Ovaj, za razliku od svih zima do sad, ugodno toplo obučen, ukrašen raznim skupim i nepotrebnim stvarčicama žario se kao lampion, dobro ugrijan medvjedovom medicom.
«Onda mrav, kaj sad? Kaj veliš? Zima, zima e pa kaj? Ak je zima nije punoglavac!»
«Otkud ti pak ovo????»
«Mrav, ja sam zvijezda! Bilo je vrijeme da otiđem u politiku. Eto, postavili me hijena i štakor u zbor životinja, pa sad imam sve!»
«Idiotarija!» otšljeprka mrav dalje svojim poslom.
«Bijeda zavidnička» promrmlja cvrčak i zapali novi joint (protiv čega je vrištao na sav glas zajedno sa svima koje su birali u zbor).
Kako je hladnoća stiskala svoj ledeni zagrljaj šumom, životinje su se sve više grijale medvjedovom medicom. Nakon nekog vremena zaključi medvjed da je vrijeme za utjerivanje dugova, jer je medica postigla zadovoljavajuću potražnju, dovoljno je životinja postalo ovisno, što zbog prave ovisnosti, što zbog održanja statusa u društvu hijene i štakora i njihovih doglavnika. Tako medo krene utjerivati nastale dugove. Najjednostavnije je bilo početi s hijenom i štakorom, pa neka se oni dalje hrvaju s ostatkom šume kojim zapovijedaju. Budući da su od početka znali da dugove ne mogu vratiti, oni su već imali gotov plan za razrješenje te krize. Sazvali su zbor životinja i objasnili im kako stoje stvari. Svi su se složili da je šuma dužna, te svaki njen stanovnik treba, kao svaki pravi ljubitelj svoje šume, otplatiti dug da bi šuma ostala slobodna. Naravno, pri tome im nije palo na pamet da taj dug isplate iz svojih zaliha pohranjenih u dolini, dovoljno daleko da ih druge životinje nisu mogle nanjušiti.
I tako, mrav je za opće dobro dao polovicu svega što je imao (hranu su odnijeli a pola mravinjaka je od sad pripadali medvjedu te je morao na tu polovicu plaćati stanarinu iako, s obzirom na prošle vlasti, mravinjak i višestruko nije bio njegov). Puh, jazavac i vjeverica također su sojim imutkom spašavali šumu, a srnu i zeca koji nisu imali ništa, prodali su lovcima i još dugo slavili njihovu žrtvu za sve stanovnike šume na taj dan. Preživjeli su i dalje cendrali kao i prije i mir se spustio na šumu.
Naravoučenje: Nema ga. Niti ijedna istinita priča ga ima. Na kraju svake takve priče, umjesto naravoučenja, slijedi žestoko i dugotrajno proglašavanje te priče klevetom i laži. Na kraju postane laž i dobije naravoučenje ali za sad ga nema jer je još previše nova.
... ili: ak se miriš s tim da živiš ko stoka koju vode vukovi, ne cendraj. Sam si si kriv J))))
08.11.2007. u 15:23 | Komentari: 28 | Dodaj komentar
me and me music
upravo mrzim No1 na top listi. podsjeca na dane oblokavanja
THIS YEARS TOP COUNTRY SONGS ...17. I Hate Every Bone in her Body but Mine16. It's Hard To Kiss The Lips At Night That Chewed Your Ass Out All Day Long15. If I Can't Be Number One In Your Life, Then Number Two On You14. If The Phone Don't Ring, You'll Know It's Me13. How Can I Miss You If You Won't Go Away?12. I Liked You Better Before I Got to Know You So Well11. I Still Miss You Baby, But My Aim's Gettin' Better10. I Wouldn't Take Her To A Dog Fight 'Cause I'm Afraid She'd Win9. I'll Marry You Tomorrow, But Let's Honeymoon Tonight8. I'm So Miserable Without You, It's Like You're Still Here7. If I Had Shot You When I First Wanted To, I'd Be Out Of Prison By Now6. My Wife Ran Off With My Best Friend And I Sure Do Miss Him5. She Got The Ring And I Got The Finger4. You're The Reason Our Kids Are So Ugly3. Her Teeth Was Stained But Her Heart Was Pure2. She's Looking Better After Every BeerAnd the Number #1 country song is. . . .1. I Ain't Never Gone To Bed With Ugly Women but I've Sure Woke Up With A Few!
21.10.2007. u 16:59 | Komentari: 9 | Dodaj komentar
a u krasan...
...kurac!!!!! opet mirko zgubil... i to jos od niggera!!! odoh se napit i razbit birtiju...
08.09.2007. u 22:13 | Komentari: 7 | Dodaj komentar
harry potter u prijevodu HTV-a
Dragi g. Loncar
sretni smo da Vas mozemo obavijestiti kako ste primljeni u skolu vracanja i vjesticarenja
"Svinjske bradavice" kamo ce Vas odvesti nas kljucar i odrzavatelj terena Malinko Rjesisebabe. tamo cete upoznati nove prijatelje Rona Lasickog i Hermionu Majurec... i tak dalje i tak dalje.....
03.09.2007. u 22:22 | Komentari: 18 | Dodaj komentar
glupo, ali istinito
kad nekaj pametnoga napisem, niko nis. kad pocnem gristi idiote po logu, samo mi se pregledava profil!!! jebote, ko nekad udba :)))))))
15.08.2007. u 23:30 | Komentari: 27 | Dodaj komentar
moody blues
sad ih slusam, i veli naslov albuma: to ours childrens, chindrens children....... i nikak mi iz glave nejde nastavak recenice: we left a bucket of shit :))))))))
15.08.2007. u 1:04 | Komentari: 19 | Dodaj komentar
ma koju božju mater....
sad na TVju govori nekakv silobrcic o tomu kak ovoga kaj im je predsjednik HHOja trebaju braniti njihovi odvjetnici, ko tu koga jebe, pizdeki jedni!!!!! ak je covek kriv ili optuzen, nek si sam plati odvjetnika ko i svaki smrtni hrvat, pizda vam materina pseudomasonska!!!!!!!
14.08.2007. u 18:16 | Komentari: 17 | Dodaj komentar
cendravi neki dan...
nemrem verovat da bas danas (kad mi je tuca porusila pol rancha) kad je meni do zajebancije, svi su ozbiljni ili cendravi. eto kaj je los dan!!!!!
13.08.2007. u 23:49 | Komentari: 23 | Dodaj komentar
The End
Jutarnji kist vuče sivilo izmaglice kroz lišće, lagano liže koru stabala i srće boju iz mekanog tla. Ležiju Pes i Pepe, svaki u svojem zaklonu, znoj curi od vuha i potiljka niz vratu, čelom u oči, grize sluznice i smrdljivo se nakuplja duž kičme, pod pazuhom i međunožju. Nemreš ga ni otrt s s lica, da se ne skine masna, razmekšana maskara, siva, zelena i crna, brižljivo natrackana prošle noći. Opća galama zvukova i pokreta znak je da su i zaklon i tajni prozvod Maybeline-a savršeni i da svjetonazori majčice prirode ne trebaju duhanski dim. Sigurni svaki u svom skrivenom od svijeta svemiru, mozgovi rade, kotrljaju kamenje prošćosti, drobe ledenajke zaboravljenih lica i glasova, guraju morenu istine na površinu. Dva svijeta, pupčano vezana prošlošću žnjaraju mračne i svijetle boje sjećanja.
Pes osluhne, pogleda pomno gustiš oko sebe, opet pažljivo posluša urlanje kukaca i sitnih zvjerki, nevidljivih ptica i kreket tko zna kojeg preživjelog dinosaura smanjenog na veličinu šake, stisne prekidač na motoroli i prošaće u mikrofon.: «Jebiga Pepe, meni dosadno, dolazim u tvoj dvorac!»
«Ščrrrk, OK», jasno i jednostavno oglasi se slušalica u uhu.
Tiho poput sjene, nevidljivo kao gladni poskok, polagano kao bogomoljka Pes otpuže do Pepea i usipa mu se nečujno u rov, ko saharski pijesak u trag ostavljen na dini.
«Morgen kamrad, kaj se nudi?»
«Jad, bijeda i čemer na račun kuće, ostalo se plaća!»
«Jebote, kaj je dosadno, nisam više ja za ovo!»
«Ni ja!»
Šapat leprha rovom kao lepet sovinih nečujnih krila.
«Čuj, Pepe, štel sam te pitat, se tebi ide natrag?»
«Kam?»
«Pa doma, nakon kaj ovo zbavimo?»
«Koji ti je kurac? Ne kužim kaj hoćeš?»
«Mislim, gleč, dvije su mogućnosti. Ili bum potpisal za dalje,a ja, jebiga ovak više nemrem, sve me boli i sve me jebe, ili bum se vrnul natrag nakon isplate i jumbo bwana, dabogda te više nikad ne videli!»
«Hmda, i meni ovo više nije ni gušt, ni zajebancija, a bogme već je i teško podnošljivo......, a natrag......, kam?»
I tišina se s mukom svali u rov.
Šuma vrišti i urliče, ...slušalice šute ko mrtve, ...sad već skraćena pupčana vrpca istorodnih mozgova guši se u bujici misli.
«Znaš kaj, meni se neda ni jedno ni drugo.....» progrglja Pes.
«Kad si bolje razmislim, ni meni, ali kam dalje???»
«Pojma nemam, ali znam da mi se više u onu moju jebenu samačku kuću ne vraća!»
«Je, kaj misliš da se meni vraća onom zmaju od žene? Drakonskoj kazni duše i uma?»
«Ma sve bi steral u pizdu materinu da mi ni žal kćeri. Nikad nije oca upoznala kak treba, niti bu ikad saznala povijest obitelji!»
«Kak to misliš?»
«Pa kaj misliš da sam došel sim i ostavil kuću alžircima iz marselja da ju pokradeju?».... i pes se nasmije kratkim grlenim zvukom, više sličnim podrigivanju nego smijehu, «...sve je uredno zminirano, tak da ako neko ujde nutra, ode u pizdu materinu i on i kuća i slike i fotografije i pisma i mravi...... a i pol kvarta!» ..... «... a s tim i cijela priča o meni, mojima, familiji, povijesti, onom kaj nekaj detetu vredi....»!
«Zminiral si sve?»
«Normalčik, kamarad, pa valjda me znaš!»
«Jebote, lud si bil, lud buš i ostal i ak na nebu ili u paklu postoji ludnica, i tam buš primarijus!!!» potiho se smije Pepe i grize rukav da ga se ne čuje.
«Dunque, reverende amice, prijatel moj i šnapsbruder, kaj bumo sad?»
«Kaj se mene tiče moremo i fućkat Tequillu za uzbunu na Trešnjefki, ali nekak mi se ovo ne čini ni ko Trešnjefka, ni ko Pongračevo!»
«Ne, nema više ni Trešnjefke, ni nas, ni Tequille. To smo ostavili, zaboravili, popljuvali već davno. Pitam te kaj sad? Ozbiljno.»
«A ne znam. Meni se nejde onoj rospiji u vidokrug, tebi se očito ne karta briškula s ostalim nemoćnim starčekima pred lokalnom birtijom....... ne znam.»
«Čuj, Pipo je zvršil kak je htel, nema žaljenja, nema kajanja! Ak si bolje razmisliš, pa kaj je on bolji od nas?»
«Hmda, skup smo u ovo krenuli, dalmoš, zagrepčanec i slavonac. Tri ratna druga, hehehehehehe, da se nismo našli, ili još gore, da smo ostali, jebali bi svi mater poprek, jedan drugomu. Ne, isti smo bili, isti smo ostali, samo kaj smo nas dvojica ostali spat pijani u grabui a Pipo je otetural ispred nas!... dobro, kojji je prijedlog svijetle nam budućnosti Pes?»
«A da se mi lepo, onak, ko deca, ne maknemo odavde i završimo priču u stilu Alamoa?»
«Jebote Alamo, ovo je jebeno blato i džungla, o sve kaj gmiže, pika, pije krv i grize muda!!!!!»
«Ma daj malo mašte!!! Znam di smo, znam kaj je ovo, znam da to kaj bu se tu dogodilo i komu bu ovo pripalo, apsolutno nikomu na svijetu niš ne znači! Ali, znači nama! Nema više ni Triglav kina, ni placa, ni Geta ni Peristila, ni Tvrđe ni Pirošice za nas!!!!! Kak ne kužiš, mi smo doma tu! Tu, di nema groblja, nema Sisvetih, nema imena, nema porijekla ni domovine!!!! Mi smo apatrioti koje ždereju pijavice i zmazani nas doktori pikaju s ko zna čim da bi tu preživjeli! Mi smo građani svijeta!!!! Mi smo oni koje nitko neće, a ni mi nećemo nikoga!!!!! Tu je Alamo za nas! Tu, metar dalje, kilometar dalje, na drugoj strani svijeta! Naš Alamo je samo naš! Jebote, ja sam zajeban, ali kaoji pak kurac tebe tuče, to bu ostala božja misterija! Seti se samo Marije Pizdarije, pomfrita sa saftom i sve bu ti se vratilo!!!! Ujebate, spraznila mi se baterija na roli, ja bum svoju iskopčal a ti ostani na vezi!»
Pes iskopča motorolu, nasloni obraz na cijev puške i zagleda se u zeleno nebo krošnji. Pepe, nekako pokunjeno počoha muda, pogladi pušku, zaljubljeno pogleda u zatvarač i utone u urlajući brainstorming sveprisutnog zuja kukaca.
Odjednom, tišina se, kao magla, u trakovima provuće drvećem o grmljem. Tu i tamo urlikne neka nevidljiva zvijerka, oglasi se pokoja uznemirena ptica. Tu, pa tam, pa tišina, pa vrištanje, pa tišina........ nekaj ide, šulja se, ali džungla sve vidi i sve javlja. Krici ptica, ajaukanje majmuna, kreket koji odjednom utihne... tam-tam džungle stariji od iskona....
Lampica na Pepeovoj motoroli zablisiče kao krijesnica u škarama bogomoljke. Pepe pokrije rukom slušalicu u uhu i tiho promrmlja nešto u mikrofon, nakon toga okrene gumb i ugasi stanicu.
«Kaj je?»
«Ideju, zapravo, tu su, Leberg veli da se svi povučemo na zborno i brišemo. Previše ih je!»
«I, kaj sad?»
«Niš, rekel sam mu: Alamo!»
13.08.2007. u 19:12 | Komentari: 12 | Dodaj komentar