ajebiga, moj blog

veli frend danas: "u MVP postoje dvije politicki suprostavljene frakcije: Alldays i Descreete!"

prodajem vjernu kobilu jer me popravak kosta previse, za popizdit!!!!! nakon dvanajst godina zajednickih pustolovina...

... očistili smo krajinu od govana kao Heraklo Augejeve štale :))))))))

... i gubljenje vremena

Dan kao i svaki drugi, nis posebno. Nakom otkrhavanja krmenlja otidem u lokalnu birtiju procitat novine i popunit neurone skodljivim tvarima, i veli konobarica: cuj, trazile su te dve gospodicne, gospode, kaj vec jesu, opisale te u detalj tocno, ali nisu znale ime. I onda vele, onaj kaj je dosel s Marsa! Ne opal z  Marsa, kaj bi u nekakvom kolokvijalnom lingu bilo jasno....Ne, onaj kaj je dosel s Marsa! E sad, ili sam ja tu nekaj propustil, ili su one sanjale malo prevec, ili je postovanik Hawking nekaj zbrckal u svojim teorijama! Kam ide ovaj svet..........

U tihoj večeri, riješenoj radia, ploča. televizije Pepe polagano gucne vino iz flaše, uboko uzdahne i odluči da je vrijeme. Stari frižider zvrnda i skviči pod teretom dodina maltretiranja, šutanja i neodržavanja, ali još uvijek čuva sva blaga ovog svijeta potrebna za ono malo sreće trenutka. A u njemu......... usmrđeni komad šunke, stare, već davno zasušene kobasice, komadići sireva koje su i crvi već napustili kao lastavice grenlandske ledenjake. Sve to, uredno i tjednima slagano na jednom tanjuru, s jednom jedinom namjerom. Spremno za današnju večer. Uzme Pepe. Tanjur, omiriši ga, pogleda sve te nekadašnje delicije sa svih strana da na njima nema sivih, zelenih, crnih i inih, u njegovom smućenom umu, opasnih boja i oblika, sretno ustanovi da je sve u redu i stavi ga na stol.  Bilo je dana kad bi svaki od tih komadića neiskorištene hrane odmah završio u plastičnoj vreći za smeće. Da dana........ većinu njegova života..... do dana kad nije, iz čiste bahatosti i dječjeg samodokazivanja ustrijelio vjetrušu. Predivnu, bijelu pticu, žutih, jakih čaporaka. Strašnog i spretnog lovca i letača. Divotu prirode i tihog kliktaja. .... a sve samo zato jer jer je lovnik u nastupu neuke strasti dreknul:Pepe! Škanjac!..... i ne bi ni pucal da nije bila tak prikleto daleko i da nije bil tak prokleto siguran da je bolji od svih...... i da je........ Odonda Pepe hrani lisice u svojoj šumi. Čuva svaki ostatak hrane, pazi da se ne usmrdi preko granice prihvatljivog, da se ne upljesnjivi, i onda u vlažnu večer odnosi tanjur hrane svojim lisicama i svako jutro provjerava da li su sve pojele. I sve bi bilo još koliko, toliko prihvatljivo, da ne sjedi uz prozor, s karabinom u krilu i čeka nekoga od bivših kolega lovaca da otkrije gdje se lisičke igraju i hrane u miru........ tako se Pepe, ponekad igra Boga .......

pa jebo ja mater i stricaku i njegovom poslodavcu, a narocito njegovom odvjetniku. ubio idiot cetvoro ljudu, ostavio mi frenda bez zene i kceri, a lijeci se doma jer mu je jako tesko. aupickumaterinu i pravna drzava!!!!!!!!!!!!!!

http://vids.myspace.com/index.cfm?fuseaction=vids.individual&videoid=9063717

Zapravo je život nevjerojatan. Imam profil. Sve u njemu piše. I želje i moja vražja potraživanja kaj se života i svieta tiče. I kaj, uvijek pokušaji razgovora, komunikacije koja je zapravo nemoguća misija jer neću izlaziti iz okvira svojih želja. I sad, dojde mi stari frend i veli kak mu se nitko ne javlja, a zapravo, sve ono kaj se od mene traži od strane starije ženske populacije on upravo traži. Pa di je tu Božja pravda???????

kao nekad "brothers in arms" ori se thompson danas sve do kupe i blatnjavih jazbina preka nje s plesivice :)))))))

za drugog su dunje žute....... izlazimo  iz birtije i isprati nas komentar: jebote pokupil je sve tri :)))))))

 

...bil sam u birtiji. zgleda da sam si ipak jucer malo popil, ali ni nis strasnoga :))))

nemamo samo mi kiru, ima toga i u engleskoj
http://www.liveleak.com/view?i=aae_1183588878

 

... i opet su krivo preveli naslov. film se treba zvati "Planet Canjuga"

Bila su to vremena praznih sati i tihih vjetrova. Zrak je stajao kao mrtvo jezero u kristalu očiju nepomičnih riba. Svijet je zgranuto bauljao u nepokretnom stvaranju nepomičnim svemirom nepostojanja i mračnog svjetla. Ja sam letargično levitirao u ulju, u vlastitom mjehuriću slave i samopoštovanja. U tihom postojanju bez prošlosti i budućnosti. Bez sadašnjosti, osim trenutka postojanja. Vitraji na prozorima mijenjali su se muljevito, oslikavajući sadašnjost, tihim, nepromijenjenim ritmom, vraćajući se na početak predstave u neprepoznatljivom vremenu. Spori se dim cigarete uzdizao i padao lahorom udisaja i lepeta krila kukaca zarobljenih u jantaru. Slika na zidu zborila je mudre riječi učenih jezikoslovaca, uvijek ponavljajući nedohvatnu mi bit rečenice. A lampa je sveudilj titrala u zatvorenom krugu rađanja i smrti. Tvoje je tijelo proželo puninu nepostojanja prisustvom beskrajne duše i dubine zvijezda. «Ne tražim od tebe čuda», rekao sam. «Ali ja hoću da ih od mene tražiš!», odzvonilo je svemirom. «Učini ga!»....... i smijeh je razbio kristale.....