otrovni web log..

Pričaj mi ... i ne budi me

Slušaj vjetrove kako se svađaju pod prozorom
i ludi mjesec što sanjari nad gradom
pričaj mi ...
pričaj mi sve ono što možda ne trebam znati
a tebi kao slučajno izleti
da me nasmiješ i otjeraš strah
znam da su riječi ponekad lažljive
ne bi ti mene
samo pričaj mi ...
zašto je tako hladno ove zime
i koliko ptica si vidio ovog proljeća
reci da voliš Kranjčevića i Balaševića
i da nisu bili patetični luzeri
kao ja i ti
a onda me podsjeti na neki stih
one naše pjesme
znaš one koju si tako volio
a meni je uvijek bila djetinjasta i bez reda
baš kao i ja kad bih se naljutila i rekla zbogom
sjećaš li se koliko puta
ili si i ti kao i ja odavno prestao brojati
pričaj o nekim gradovima u kojima smo se možda
sreli
ili nekim prošlim životima u kojima smo se kao i
sad
voljeli i lagali
bježali i tražili
samo mi pričaj i nemoj stati
kad nastupi tišina možda ću tek tada znati
zbog koga su mi noći toliko duge
zašto me ponekad sustignu neke tuge
kojima ne znam ni imena
spomeni i kišu, ono kao slučajno
pusti me da te ubijedim da ona nije tuga već
radost
i da grickam usne samo onda kad se uplašim
pričaj mi i nemoj stati
ni onda kad ne budeš imao šta reći
i kad ti se učini da smo o tome već pričali
ni kad mi oči postanu sanjive i mazne
a svi pjesnici izvrnuti do gole kože
neka traje čitavu vjećnost
ako je to način da ostaneš
pričaj mi sve dok to budeš mogao
dok se nebo i zemlja ne rastave
dok sve rijeke ne promijene tok
i dan ne zamjeni noć
pričaj mi o Rillkeu i Byronu
bili su nešto posebno zar ne
ja ću tebi o starim majstorima
i o tome kako kako volim slikati prstima
neka lupaju prozori od vjetra
kome je još stalo
sve dok pričamo
dok si tu
dok dišeš
pričaj mi o moru koje voliš
da zaboravim tvoju ruku koja me mazi
pričaj mi po čemu ćeš pamtiti ovu godinu
i koliko si se iznenadio zbog nečega
ako slučajno zaspem
ne budi me ...
sanjati ću da mi još pričaš
o nekim dalekim zemljama
i jednoj maloj koju si nekad volio
sanjati ću na tvojm usnama
sretna jer sad tek znam da postojiš
u hladnim prozorima
ovom satu koji otkucava ponoć
zar je još važno gdje si i koliko te ima
....bila je ovo neka drugačija zima
pričaj mi o njoj ...

trala la trala la;)) ja ču većeras slušati Čolića in live u Areni;)

Borim se s mišlju,
da mi ništa nije važno,
ni istine ,ni laži.
Više me ne traži
ni reda radi,
zbog čiste savjesti.
Jer ne vjerujem ti više,
previše rijeći,
što prazno odjekuju.
Ne trebaju mi fraze
o tvom javljanju,
dobro mi je poznato sve
o tvom zaboravljanju.
Problem je moj
u slonovskom pamčenju.
Trebat će mi dugo,
da shvatim,
da sve je bilo nestvarno,
negdje daleko,van svega,
van mene
Imam od tebe jedino,
vremensku stvarnost
tvog nestajanja iz mog života.

Voljela bih da dodeš do mene,
jedno predvečerje.
Da pokucaš na moja vrata,
da te pozdravim,
sa sutonom u očima,
zagrlim rukama svemira.
Želim da čujem,
kako ti srce tuće,
zašto je to nemoguče?
Čuti otkucaj bila,
nekog koga sam toliko voljela.
Slušati tako, u tišini sreću,
kako se provlači
kroz neke davno zaboravljene
riječi pjesama.
Ostala je tek muzika
i šapat koraka,
što plešu na podiju ljubavi.

Neču glumiti patnicu,
ali ni hladnu kučku
sa umjetnim emocijama.
Neželim se ulizivati,
slatkim riječima
ti podilaziti,
da bi me zamjetio.
Nisam ona,
koja te traži
da ju tjesiš.
Ne tražim sažaljenje.
Voljela sam te,
na tebi čudan nacin,
ali meni jedini poznati.
Moram te prestati voljeti,
ali neznam kako.
Možda se ponašati kao ti,
jednostavno otići i zaboraviti.
Bit će teško,prokleto teško.
Moram te odbolovati,
da bi mogla
ponovno živjeti,
nekog drugog voljeti,ali
nikad više ovako.

Više ništa ne vidim i ništa ne ćujem
svojim oćima više ne vjerujem
od kad znam da sam sama
od kad otišao si
od kad mojih snova vrata zatvorio si

Ja ti nisam znala reć i mogla ti priznati
za mene malo znaće rijeći a puno dodiri
sve sam pokušala dati a ništa dobila
osim tebe nisam nikog' voljela


Voljeni,evo padam tu na koljena
preživjela bih i bez ponosa
al' bez tebe neću nikada

Još ne mogu naći put koji vodi odavde
još me prate tvoje slike, tvoje rijeći utjehe
sve će jednom biti jućer, sve će vrijeme brisati
a ja bez tebe gušim se ja ne mogu disati

Svaki dan bez kraja, svaka noć preduga
svaka rijeć suvišna, svaki ponor bez dna
svaka laž istina, svaka bol nagrada
svaka ljubav je sretna samo moja nikada


Ulice su prazne nemam nigde nikoga
moji svjetovi se ruše kao stakla izloga
a ja skrivam poglede i stavljam ruke u džepove
o Bože moj, ponovo sam sama
ponovo sam sama

Više ništa ne vidim i ništa ne ćujem
od kad otišao si

Svaki dan bez kraja svaka noć preduga
svaka rijeć suvišna, svaki ponor bez dna
svaka laž istina, svaka bol nagrada
svaka ljubav je sretna moja neće nikada..

uh konačno gotova škola nema više dizanja u 7 i trčanja do škole u 5 do 8..skoro svaki put bi zvonili ranije..valjda meni u inat;))ali eto i to smo preživjeli a sad dugo toplo ljetooooooo;))

P.S.mamoino zlato je prošlo 5.0 eh da nema se što reć sav je na mamu;))

maske
Maske su pale,
ne prepoznajem tebe,
ispod koje si bio,
koga si glumio?

Da li si anđeo bio,
pa sad posrnuo,
ili možda vuk
u janjećoj koži,
ili sam vrag,
što me na
vatri ljubavi prži.

Nisam ni ja,
bezgrešno biće,
nisam ni
dobra vila,
što čarobnim
štapicem maše.
Meni samo
netrebaju maske,
da pogledam
istini u lice.

Obično kad je južina,pa nemogu spavati,razmišljam o životu,ljubavi, prijateljima i ostalim čudima života.
Svaki put me fasciniraju iste stvari ,ljudi i njihova ponašanja ili ako hočete psiha.Neću sad filozofirat previše o tome
kako smo mi ljudi posebni,jer imamo osječaje koji nas razlikuju od ostalih živih bića..Hmm da li je to istina??
Da li je istina i to,da mi žene pretežno se oslanjamo u ljubavi na osječaje,a muški nas smatraju za lovinu i gledaju nas
kao lovci i u ljubav ulaze zbog opstanka vrste.Da li mi žene stvarno pamtimo osječaje,atmosferu,vrijeme,mirise,a oni kakva
je koja u krevetu,tehniku vođenja ljubavi,veličinu grudnjaka??Mislim da najviše zapamte one kod kojih su prebrzo svršili,
kod koje im se nije digao,koja ih je odbila ,a najvise ona koja ih je nedaj Bože ostavila.
Eto tako ,ja koliko se god trudila i pisala im pjesme,pokazivala im svoje osjecaje,za njih to izgleda tak normalno,što bi
se oni zamarali s time.Znaju da su voljeni,paženi ,maženi..
Tako se ja pitam da li su sretniji oni ili one što pamte neke stvari ili oni što zaboravljaju.
Ne mislim samo na datume,na događaje,već na to kako su se osječali tada.Kako mogu zaboraviti rijeći,zakletve,osječaje tih
istih zakletvi,ili su to ipak samo riječi bačene u tom trenutku visoko prema nebu ,prema vječnosti...Valjda se negdje usput
izgube u mnoštvu sličnih,lažnih patvorina,ljubavi zvanih.Nikada mi to nije bilo jasno kako to od tolike ljubavi ostane samo
trunje na dnu poznanstva.Da se ljudi tako lako odriču sretnih trenutaka ili je sve bilo laž,mozda se tako lakše prihvaća zaborav,
sječanja na neke ljude do kojih nam je bilo nekad tako užasno stalo,a sada im još jedva ime pamtimo,i novu godinu im zaboravimo
čestitati,a rođendane,ma ko to još slavi ,a kamoli pamti.Obično nova lica,zamjenjuju stara,koja su i tako dala svoje kad su trebala,
sada su manje važna.Zamjenit če ih nova kojima će isto tako govoriti kako im puno znače...sve do sljedećeg zaborava....

Moja je ljubav svetinja,
i molim lijepo,
bez tvog podsmjeha.
Nemoj si umišljati
da me možeš gaziti,
da ču ti sve oprostiti,
jer ljubav oprašta
puno toga.
Toliko si mi puta,
prešao preko srca,
pregazio,usitnio
ga u prah.
Pitam se ,
tko si ti,
koja imaš prava?
Uporno tražim odgovore,
ali tražim ih na krivom mjestu,
od pogrešne osobe.
Znaš, moja je ljubav došla kao leptir,
iznenada u svoj svojoj ljepoti ,
šarenilu osjecaja,
zavela me plesom krila,
mirisom strasti..
i pobjegla.
Ti si ju otjerao,
bila je preveliki izazov,
neshvatljiva za tebe,
pogubna za mene.
Odlazi i posljednje
zrno vjetar kovitla,
prema zaboravu...

Pošiljatelj: NEKA BUDE MALA TAJNA;))
Muškarac, 26, Zagreb i zagrebačka županija. Član od 29.05.2008.
Re: definitivno najzgodnija mama i ženska ovdje gore


Evo rješenje :)

U maticu rođenih matičnog područja Zagrebačke
Županije za godinu 1982 izvršen pod rednim brojem
69 dana: crni utorak 16.2.1982 .......upis
činjenica rođenja:

Ime djeteta: ..... Spol: Trebao bi biti
muški ali ne zna se još

dan,mjesec i godina rođenja:crni utorak 16.2.1982

mjesto: Doma u kadi

podaci o roditeljima: nema podataka

Primjedbe i naknadni upisi:

Ovako nesto jos nisam vidio,nadam se da ga tko sto
prije psoovoji...Vec 30 godina radim ko maticar i
to jos nisam vidio.



Matičar:

Ivan Perica - Debeli


Odlukom državnog odvjetništva i socilane radnice
Jadranke Kosor dodjelilo se vam je skrbništvo nad
klincem Goranom :) Izpunjavate sve uvjete ;)

Ne možete se priužiti na ovu odluku

:)

Znaš li kako to boli,
kad ti isčupaju srce,
kao da ti duša
trnjem ,uvelih ruža hoda.
Da li znaš ,
kako boli izdaja,
lažnim osmjehom kupljena,
poput judina poljupca,
peče kao vatra pakla,
koja izgori ljubavno pismo,
nebeski sveto napisano,
da ne ostane ni trag,
ni slovo spomena.

Sakupljam kockice ,
što su se rasule
iz moje
ljubavne slagalice.
Grubo bačene
u trenutku slabosti
i bijesa.
Nakon nekih spoznaja,
postala sam nekako
hladna .
Kao da se
vulkanska lava
naglo sledila
i ostala zarobljena
ljubav
u gromadi leda.
Nadam se da ču
uspjeti složiti
svaku ,
tamo gdje pripada,
da bi mogla krenuti
dalje...

Nemogu više ni plakati,ni pisati,postajem smješna sama sebi,a on se davno počeo smijati.Neću dozvoliti da me uništi ta ljubav,
ako je i bila bila je u mom srcu,a tamo će i ostati.Neču da mi je zatruju neki pakosni ljudi,s lažnim osmjehom što su te zaveli.
Imao si sve moje,srce ,dušu ,prijatelja vjernijeg od psa,moje misli,moje snove.Prodao si se jeftino,nekoj .urvi zvanoj promjena.
Postalo ti je sve svejedno.Ja ne želim biti tvoja bezlična nula.Sitan prah što ga otresaš s kaputa.Zatvaram prozore,na kojim sam
te čekala,danima ,nocima.Vračam ti tvoje vrijeme,da možeš ga potrošit na nekog drugog.Ostajem u prošlosti uz pjesme ,uz tebe,
onakvog kakvog sam te voljela.Navlačim zastore,odlazim ,nema me...

Najgluplja zena moze da upravlja pametnim muskarcem, ali upravljati budalom moze samo pametna zena!'