otrovni web log..

Vrača mi se okus
kao poslje bolesti
strah me kad se sjetim
kamo me to sa tobom moglo odvesti....
osmjeh mi se vrača
nečeš me prepoznati
kao na slobodi
opet ucim disati,jesti,hodati......

ti samo budi dovoljno daleko,
za mene postoji drugi neko
čije će ruke ljepše da vole,
čije će riječi
manje da bole!
nekom ću biti
dobra žena-
odana,vjerna i poštena!
sve nek ti bude drugi neko,
ti samo budi dovoljno daleko!

ti samo budi u srcu trag,
još će mi neko biti drag,
još ću sa nekim naći sreću,
nikad te više voljeti neću.
ti samo budi tamna sjena,
za mene stižu ljepša vremena;
ulice nove,
nova lica...
i jedno nebo prepuno ptica...

Odavno nisam doživjela neku lijepu gestu
Što bi učinio na mome mjestu?
Nemaš takta ni stila,već dugo se borim se s tim
Ako ikad poludim,znaj da ti si kriv
Ti si potpuni stranac,više te ne poznam
Hajde reci već jednom,reci u čemu je stvar
Ti si čovjek sa dva lica
Ti si samo KUKAVICA!
Ili me voli ili me ostavi
Ti si čovjek sa dva lica
Ti si VARALICA!
Ili me voli,ili zaboravi
I za koga sam ispalakala sve one besane noći
Da bar možeš pogledati sve kroz moje oći
Ti si potpuni stranac,više te ne poznam
Hajde reci u čemu je stvar

Nekad bio si more
sada samo si pjena
nekad velika ljubav
a sad sam druga zena

Nekad bio si sunce
sada svjetlo u tami
nekad ruka u ruci
a sad smo opet sami

Nisi ti vise crno vino koje me opija
sada si samo zuto lisce sto se zaboravlja..

Koja vam je najčešća poza tijekom seksa? A koji se položaj preporuča tijekom trudnoće? Kako se najbolje namjestiti za vrijeme oralnog seksa, a kako analnog?

Mnogo je toga izrečeno zadnjih dana, pa i onih misli koje su trebale zauvijek ostati skrivene. Kako su se samo usudile izaći
na svjetlo, kako ih strah nije uspio spriječiti? Sjenke su se ugušile u sumraku i sada kricima dozivaju prolaznike da ih izvuku
iz ludila. Opet lažeš sa smješkom na licu, nastojiš sakriti krivnju u sebi. Kao dijete, pognute glave... a onda usljedi onaj tvoj
pogled... Tako volim nebo u tvojim očima, ali ovaj put ti neću popustiti. Ne dopuštaš mi da sanjam, da gradim svijet koji sam
započela. Ne dopuštaš mi da ga ukrasim onim što će mene učiniti sretnom. I opet samo na sebe misliš, jer sebi si dovoljan.
Netko će se već zaljubiti u tvoj pokvareni smješak, i tvoje oči. Ovoga puta ću zaključati vrata i zatvoriti prozore kada ti kiša
bude ledila kožu, ovaj puta ću prešutjeti da mi je stalo. Znam, nećeš otići i onda kada se najmanje nadam, ti si ovdje... Tvoji
se zagrljaji teško zaboravljaju, a svaki bode kao trnje na ruži. Idi sada i nasmij se nekom drugome, jer danas si samo smetnja u
carstvu šarolikih riječi. Ne moraš mi ponavljati svoje ime, LJUBAV se ne zaboravlja preko noći...

Od tvoga imena
ni eho neće ostati
u mojim mislima.

Sve su tragove
tvojim mokrih stopala
već sada obrisale
sunčane vreline.

Na jesen,
u smiraj moga spokoja,
mokre će tragove neke
ostavljati samo kiše.
Ni imena, ni glasa,
ni lica tvoga
više se neću sjećati.

I bit ću tu,
gdje sam i oduvijek,
tu gdje sam te čekala
i odakle si otišao.
Gdje sam te prvi put srela,
tu stojim i sada,
nado, strijepnjo iz mladosti,
života moga radosti,
u mreži tvojoj zarobljena,
dok mnome tuga vlada,
mirna, bez životnog trzaja,
još sam i sada.

Voljela sam pogrešnog čovjeka
dugo sebi nisam priznala
pored njega živela kao sjenka
nikad sreće nisam imala
Iza mene kilometri tuge
a ispred mene korak nadanja
ako hočes idi ljubi druge
ostavljam te, nema kajanja
Predugo sam protiv sebe išla
ko po žaru da sam hodala
sve ti dala, a dobila ništa
samo da bih s tobom ostala
Sanjala sam rastanak sa tobom
a ni suzu nisam pustila
osjetila želju za slobodom
nasmijana se probudila

Po ovom stanu skupljam komade tvojih misli.
Velike komade rukama,
Manje metem na lopaticu.
One najsitnije ću usisati.
Da, tako je najbolje.
Pazim da ne propustim niti jednu krhotinu.
Uspjevam u tome.
Kada završim
Sve ću to potrpati u veliku crnu vreću
I večeras baciti u kantu ispred zgrade.
Zatim ću na prozoru probdjeti noć
Dok ne prođe kamion čistoće.
Da, da, tako ću.

Moram biti sigurna da te vreće ovdje više nema.

Moram biti sigurna
Da će od jutra
Tvoje misli
Biti sastavljene
Samo od mene.

eh da sretan mi rođendan;))

U svome očaju proždireš me mislima
i dok nestaješ, dok te gasi kiša,
čujem kako plačeš, nesretan.

A došao si još davno sa osmjehom na licu
i dok kradeš tuđe korake, dok se utapaš u laži,
još ti gore usne od želje da ih sakriješ,
a ne možeš...

Potonule su nade kao brodovi u noći
kad se izgube na putu, kad ih zatoči oluja,
pa su vezali nam oči oni što nas ne znaju.

Još čujem šapat jutra, a ne vidim mu lice,
još osjeća se miris Sunca kada tone među oblake,
još se gube isti snovi među zvjezdama.

U svojoj patnji grizeš duboko u kožu
i dok nestaješ, dok te gasi kiša,
čujem kako grebeš zidove.

Predugo traje šutnja što je dovela samoću,
predugo vrijeme krade ova imena, sa usana,
još se bore riječi da sa njih pobjegnu,
a ne mogu...

I kao da nestaje zrak, kao da ne postojimo više,
i kao da postali smo mrak, sve se briše...

Oprosti,bila sam budala,

svašta sam vjerovala,

da ti je stalo,

da si poseban,

jer tako te moje srce vidjelo.

Oprosti ,bila sam budala,

a ti se samo na to smijao,

moju ljubav izdao.

Možda sam bila,

dvolićna i sebična,

moja te ljubav ugušila.

Oprosti,bila sam budala,

koja je samo željela

djelić sreće i malo snova.

Djeliš ju sada,

nekim novim licima,

tebi važnijim.

Ja odlazim prema onima,

koji mi je nesebično daju,

prijateljima,koji nisu

tek neko ime na papiru,

vračat ljubav onima

kojima je stalo.

I kao što sam

puno puta rekla,

oprosti ,

bila sam samo jedna

zaljubljena budala.

Koja je ipak,

na vrijeme progledala.

Obično pišem kada sam uzrujana,napadnuta,kada tražim pravdu ili kada sam sjetna.Zato mi je ovo stanje tako neobično.
Možda je moja prijateljica imala pravo,kada je rekla :daleko od očiju daleko od srca.U tvom slučaju je bila u pravu.
Iz moga te i tako nemogu istjerati.Zagubio si se negdje izmedu ćeznje i idealnih snova.Vozeći se danas,razmišljam
kako imam onaj osjecaj da ces doci,ali nije to vise onaj ustreptali,vec neko sasvim racionalno razmišljanje.Kao što
volim biti zaljubljena,tako ovo sad flegmaticno stanje nevolim.Zato sto je vec toliko puta viđeno,vec sve sheme znam.
A gdje je ljubav ona silna nestala.Ona S kojom sam bila neuništiva,koja me gonila na nemoguće stvari.Borila sam se
žestoko,držala ju tako čvrsto,da se vjerojatno slomila.Nisam zeljela vjerovati ,da nije vječna.Ubio si ju ti,onako
lako,nevino ,sa osmjehom na licu.Znam kada si me prestao doživljavati,kao prijateljicu,kao nekog tko ti je reko da te
voli...onoga dana ,kada si otišao...Onoga dana ,kada si zaboravio moj broj..ma mislim stvarno je ljubav slijepa.Onoga
dana kada si lagao zbog nje.Kada ti nisam bila važna,jer ti nije bilo stalo.Rekao si da ja ne cjenim tvoje rijeći,tako rijetke..
ne,ti necjeniš mene i moju ljubav.Eto što se dogodilo,otišla je na rasprodaju,prodana laznim prijateljima,poklonjena kao višak
..mogla bi nabrajat ,sve tvoje izgovore,i šuplje odgovore,jer što se to mene tiće ja tebi i onako nisam ništa i da imaš
pravo,više me se ne tiće,jer ljubavni sat je iscurio.Ovo su sad još samo tragovi nečega,što kada se protrese vidi se možda,
kao paučina davno zaboravljenog postojanja..

U boji tvog glasa
pronašla sam odgovore
i u očima koje su blještale
i mrzile me kao što nitko nikad nije
u njima sam polako iščeznula...
vidjeh svoj lik u tvojim zjenicama
odsjaj je bivao sve jači
bilo me je strah
no ne htjedoh priznati
stajala sam čvrsto s nogama na zemlji
dok su me tvoje usne klele
i udarale me pogrdnim riječima
svaka riječ boljela je više od šamara
pretukao si me
ali sada sam jaka
i ne dam da mi utopiš glas
ne dam da mi progutaš osmjeh
i ukradeš sunce iz očiju
i ne dam da mi mržnjom
uništiš pojam ljubavi
i dok stojim ispred tebe
i gledam te pravo u oči
i vidim samo jad
a mogao si biti i ostati čovjek
a ti doživljavaš posljednji pad
i kao da si pred sucem
gledaš u tlo
nemaš snage pogledati me kao tada
sada ja znam što je ponos
i što je kazna.
ja ne pamtim grijehe
pamtim samo iskupljenja
ali čovjek je stvoren za grijeh,
za kaznu
i zato da se mijenja...

Zdravko Colic
Tvoje oci

Tvoje oci
kao zrele sljive padaju po meni
tvoje oci vrlo dobro znam
napolju svice
otici ces iz moje sobe brze
nego svetlost
sto kroz prozor ulazi zrak po zrak

Kada spavas
ne mogu da ne mislim sta sanjas
ne mogu da ne mislim sta mislis
kada spavas ti

Ref.
Tvoje oci, tvoje oci
progone me, progone me
tvoje oci, tvoje oci
progone me, progone me
tvoje oci


Tvoje oci
kao ljetnja kisa padaju po meni
tvoje oci vrlo dobro znam