otrovni web log..

Al nemojte početi sa zajebancijom tipa da bio sam sa klingonkom i te spike.....ja iskreno nisam al zanima me je li tko od vas??

Riječi su snažno oružje koje može nanijeti mnogo boli. Naravno, ne možemo stalno hvaliti drugog, ali ne trebamo niti pretjerivati i govoriti mu teške i oštre riječi koje mogu duboko raniti te dugo u srcu boljeti i na posljetku ostaviti ožiljke! Koliko god mi kasnije žalili i govorili da bismo sve dali da ispravimo pogreške nije dovoljno. Svi smo mi barem jednom doživjeli ranu s platna i toliko plakali jer nas je boljelo. Ali fizička rana zacijeli s vremenom i možda ostane ožiljak, ali prolaze li rane na srcu? Ne, one ostavljaju duboke ožiljke!

Danas se ožiljci lako uklone estetskom operacijom, ali tko će ukloniti ožiljke sa srca? Jedno, dva ili tri oprosti? Neće niti jedno! Ožiljak će ostati i podsjećat nas na bol, na ranu koju smo obilato zalijevali slanim, gorkim suzama, na osobu koja nas je povrijedila iako smo bili spremni oprostili joj… Umjetnici cijene slike s platna, a nitko ne cijeni kad ga netko povrijedi i zato pokušajmo biti barem malo više obzirniji prema drugom i to će biti veliki plus!

Život je prekratak, a svijet premalen da bismo od njega pravili bojno polje!

Gdje riječi postaju oružje, tamo stoji neprijatelj nasuprot neprijatelju…

Malo, dašak sreće...Osmijeh od osobe koja ti je draga... Nada da ćete biti skupa...
Zbilja zna barem na sekundu natjerati čovjeka da se osjeća sretan.

A koliko samo često život i to malo naplati?!
I šta...Plačeš...Tuguješ... Zapravo... U životu se sve sastoji od onoga 'poslije kiše dolazi sunce...' i tako u
Vrijedi li uopće i biti ono malo sretan kada će bol biti jaka...Veoma jaka. I opet...Svi te razumiju-a nitko zapravo ne.
Sve ponovno proilaziš sam...

Vrijedi li minuta sreće za mjesece,godine patnje?!

Rekla sam da nikad neću plakati, a opet jesam...ali više neću.
Nikada, jer znam da toga nije vrijedno.
I ponekad bih željela da sam drugačija, ali nisam.
Čovjek dolazi na svijet poput komada gline, a onda ga oblikuju udarci koje zadobiva.
Čitala sam to negdje jednom davno.
Uvijek u svemu treba početi od sebe. Svijet treba početi mijenjati najprije mjenjajući sebe.

Propuštam 'prilike' i čekam neku drugu.
Poput autobusa, ali niti u slijedećeg neću ući.
Željela bih...da...valjda...ali svejedno znam da ću ostati čekati na stanici.
Čekati...Čekati što?
Bijelu limuzinu umjesto bijeloga konja jer ipak nismo u srednjem vijeku?



Vjerujem samo u ono što vidim svojim očima.
Ono što mislim najčešće zadržavam za sebe.
Nadam se, ali to je glupo.
Mislila sam da znam što želim, ali to nikada neću dobiti,
a onda sam shvatila da je sve to samo prolazno ushićenje, zapanjenost novotarijom, tako površno, bezosjećajno.

Pod zvjezdanim nebom sjedim na plaži...
I znate što?
Shvatila sam da sam najsretnija osoba na svijetu..

Sve je lijepo na početku.Hormoni divljaju,strast,ljubomora,bol,zabrinutost,svi popratni osječaji funkcioniraju na najjačoj razini.Jedva čekas razgovor,da vidiš tu osobu koja te dovodi do ludila,svaki trenutak je važan,nikad nije dosadno.A onda prva prepirka oko gluparije,vec vidiš da to nije to,pojave se novi osječaji,tad poćinje igra toplo hladno.Jedan dan daješ mu do znanja da ne mozes bez njega,drugi dan ga odjebeš onako na laganoj vatri,sprdaš ga za svaku sitnicu,nemaš ga hrabrosti ostavit i prolazit to sve,nego želis da to on učini,opet je lakše i za njega i za tebe.No on to ne želi,trpit će tu igru jer mu se sviđja i ti mu se svidjaš,dobila si ga u toj igri,a ne želis pobijediti,on gubi ,ali to mu ne smeta,sve prelazi u odvratnu naviku,to je nagrada koju si osvojio ili nisi.
Kako zadrzati prve osječaje koji naviru ili svemu dodje kraj,da li navići dodje kraj ili je on nepresusan izvor
Biti hladan do kraja,on ce biti lud za tim,ali vi necete biti sretni jer on pleše kako vi svirate,ali i to izgori u vama s vremenom jer ipak želite otpor da zacini vezu
Biti osjećajna,da vas prevari,mota oko prsta,uništi svaki osjećaj
Da li postoji dobitna formula
ZELITE LI IGRATI OVU IGRU?TKO JE ZA?

da postoji dijagnoza glupost mislim da bi je imalo dijagnosticirano 90% ljudi..

bez naslova
Čovjek na smrti kaže doktoru:
- Napišite da sam umro od SIDE!
- Zašto?
- Tako mi niko neće jebati ženu, a oni koji su je već jebali neka umru od straha!


Jedu Mujo i Fata škampe, Fata se isprska po haljini i kaže:
- Juuu, izgledam k'o svinja!
Mujo je pogleda i kaže:
- A još si se i isflekala!

-kad iskljucite modem, imate osjecaj praznine- kao da ste napustili voljenu osobu..
-predstavljate se kao Maja-et-hotmejl-kom
-samo za muškarce: Vaša žena stavlja plavu periku preko monitora kako biste zapamtili kako izgleda.
-svi vaši prijatelji imaju @ u imenu.
-ne javljate se svojoj majci- ona nema modem
-smijete se onima koji imaju modem 2400bps
-vaš partner ima novo pravilo. nema kompjutera u krevetu.
-vaš partner tvrdi da je komunikacija veoma bitna u braku; kupujete još jedan kompjuter i novu
telefonsku liniju, tako da možete chatati..
-budite se u 3 ujutrokako biste otišli u kupaonicu i usput provjeravate da li vam je stigla pošta.
-djeca vam se zovu Hotmail, Google i Yahoo
-kad se slupate autom na neprohodnom planinskom putu, instiktivno tražite gumb ?back?
-kucate brže nego što vam rade misli
-vaš pas ima svoju web stranicu.

Sve pamtim
svaku riječ
kao da prije tebe ništa nisam znala
kao da sam sa tobom sve iznova naučila
ono što nisam
nikada neću
pratiš me vjernije od sjenke
postajem pljen tvojih ruku
pomoći nema od sjećanja
prestajem da mislim,samo se sjećam
grlim sjećanje da me smiri
pokušavam disati i vode piti
prije koga da ustanem?
kako da k tebi olovne noge pomjerim?
kraj koga da zaspim?
kako se piše riječ daleko?...
kojim se tonom ona isčitava?
kojom snagom srce udara?
ostati miran je teško
kad imaš želju da kreneš
za nekim negdje daleko..

Zivim u senci senke, tvoje senke
i znam da znas
jos uvek sminkam stvarnost tvojom bojom
jer drukcije ne umem, ne razumem
ne zelim pred laznim svetom celim
da se lazno veselim
to nije osmeh, to je grc
ljudi su slepi
lepi dani, nasmejani, za tebe,
za mene skice
druge duge ulice, srce skitnice zgazeno nehotice
znam da znas
jer u svim snovima ti vrtim
sve te prazne reci praznim danima, nestajes
i prica odavno nije fer
lepotica i zver, suvise razno
sve je prazno
prazno je zarazno, neprolazno
vracam se njima, zar mislis
da se stvarno ponosim time
u mojoj glavi posle svega
sve one nemaju cak ni ime
samo te oci posecene vetrom
koje sjaje bas kao i moje
znam da znas
al' ne vidis i ne cujes
i ne znas koje
male stvari se broje
i dok porazi se roje
plasim se da priznam
da postojis, rane gnoje
i da mi falis
fali mi dodir, fali mi rec,
fali mi osmeh, fali mi lice,
fale mi lazi, fale sitnice, dosta krivice
ptice selice nestaju
ja ostajem i
svi ti pogledi me plase
prokleti srecni zagrljeni ljudi
sve te uloge su bile nase
samo moje i tvoje
a gde smo sad
gledaj u mene, nema mene
samo sene uspomene, samo tragovi
koliko dobijes, toliko das, ti nisi smela
znam da znas, znam da znas, znam da znas

Ref.
Jedan zivot, gde prestajem ja
gde pocinjes ti
jedna ljubav, gde stali smo mi
gde sad su drugi
i reci sta je to ponos
sta je to sram
ne zelim da znam
i kad se svet srusi
na starom mestu bicu sam

Sve suze sveta sprala je kisa
na kraju nisi ni siguran
da si uopste plakao
niti da si dno dotakao
a nagao kakav jesam
slagao sam sebe da si laz
i vratio se svojim starim stazama
ali ni svi peroni sveta
nimalo me nisu promenili
i dalje isti blejer iz bloka
uvek mastarskog oka
nikad izvan svog toka
mikrofon i dalje rokam
na putu do doka luke srece
i dan je taj sto me vara
plavetnilo neba misli skrece
a onda padne noc, prokleto dugi sati
sakatim srcem shvatim
sitnice, ponos, inati nece mi dati
da pratim trag, a znam
sve je nista, slomicu kazaljke
vreme ce stati, kosmos ce cekati
da samo umem da te vratim
trazim te, sanjam te pijanim ocima
u nocima, u tudjim licima
u stanovnicima nekih drugih svetova
gde je nas
micem usnama bez glasa
dok pada zaborava plast
cutim jer znam da znas
uvek si znala i uvek znas
ti, jedina moja koja odavno nisi jedina
svaka sekunda kao godina
al' barem znam na cemu sam
i barem znam da nema nas
i spreman sam da budem nasmejan
pred svima iako te kad sam solo
i dalje oblikujem od oblaka dima
i kroz paucinu vracam dane
kad smo ti i ja
jos bili tim
oprosti sto nemam snage da te slazem
da ti zelim srecu sa njim
a i sta ce ti
to od mene
sve uspomene sa kaputa stresi
samo budi to sto jesi,
tu gde si
sta god da se desi
ti budi ok
i nikad ne saznaj kako to boli
kad nekoga volis, a mrzis
kad mrzis, a volis
i lomis se da izdrzis
ostaje nada da ce nekad negde neko
hteti da shvati mene
moja lutanja, mastanja i sanjanja
i znati da ih
prati i ko zna
mozda jednom nadjes me
tamo gde prestajem ja
gde pocinjes ti, gde stali smo mi
gde sada su drugi
ali sresces samo stranca
slucajnog prolaznika i pogled leden
iako te je taj neznanac
nekada voleo vise od sebe

Nakon svih tih lijepih dana (moglo bi se reci). Nakon svih tih noci koje si prespavao (kao mala beba). Pojavi se jedna noc,
drugacija od svih.. .bolna.
Svu noc ne spavas, suze idu same.. A mali tracak svjetlosti koji se pojavljuje kroz prozor pokazuje da je stigao novi dan.
Moras se nasmijati, lazni osmijeh, biti veseo... A bol, tuga, suze, u tebi se skupljaju kao u spuzvu.

OsjetiS da te vishe TAJ NEKO ne voli. Da mu vishe nisi ono sve sto si nekad bio. Da i mala greskica, pa cak i istina,
ucini da se sve prekine.. da se sve srusi.

Ma nek se rusi, navikla sam ja na to...

Najgore je kad te uvrijedi.Kad ti uporno laže. Kad ti nesto i nekog na ledja nanosi kao teret.. Kao da je sve do TOGA a
ne i do neceg drugog..

tako malo treba do nečega,
tek nit koju samo pratiti treba,
pitali su se mnoogi pa se pitam i ja,
koliko treba do tog nečega!?

kao da nešto fali,
iako čovjek ima sve,
svatko svoju realnost i svoje sne....

moram sutra u Zg.na neki pregled usput i nešto posla da ne kažem idem samo na pregled..jednim udarcem sve da obavim..pa pošto nisam baš ravnodušna pregledom treba da mi netko drži fige..pa hoće li tko??;))preporučam se;))

netko me voli
sanja o meni
gleda me kradom
ali ne znam tko

netko me voli
dok lutam gradom
prelazi cestu
isto kao i ja

zavirujem u gomilu
promatram svijet
netko me traži ali ne
ne znam gdje

netko me voli
dušu mi nudi
netko je stranac
isto kao i ja

produži dalje
neonska sjeno
izdaje te
želja u očima

večeras se ponovo
raspitaj za me
stavi ruke u džepove
i kreni
kreni u noć i
sresti ćemo se negdje
na putu tom..

Bila sam na korak ja do dna , a ti probudio si me i u život vratio...Ne mogu ti reći da se ne bojiš,
to se nemože kontrolirati, ne mogu ti obečati savršenstvo, ni vječnost, ali ti mogu obećati poštenje,
vjernost, razumjevanje by ' IDEALNO LOSHA MALA'
Bila sam nekome idealna.Nije to prepoznao, nije znao da cijeni, pa postadoh opet losha...
Da najdraze moje, srusila sam svjetova i pogazila snova, razbila srca,rasplakala macho tipova koliko hočeš...
I da maleno moje, znam, znam i ja da osječam, volim, plačem i patim !!! Znam i da očuvam što imam, i da ljubim
i mazim.Sve ja znam, samo mi pruži priliku da ti pokažem, a za to mi treba vremena.Koliko imaš vremena srecho
??? Meni se u tudjem zagrljaju ne zivi !!! Da mi je da si tu, sad rekla bih ti milion stvari samo jednim pogledom,
a opet šutila bih jer je sve suvišno ... Da mi je posmatrati te bar par minuta, da mi kroz glavu prođu sva naša živa
sječanja , da poželim jos milion novih.Da kujemo planove kako bi ih ostvarili !!! Fali mi tvoja blizina, topli pogled pun ljubavi ,
zagrljaj od čelika, poljubac od čokolade, beskrajni razgovori !!! Sutra je predaleko falis mi sada....