otrovni web log..

Čemu ulaziti u konflikte s dragim i bliskim ljudima kada se ama baš
oko svega zakrviti možete s nekim 'idiotima' s neta. Recite sve što mislite,
vrijeđajte, pljujte i sačuvajte drage, stvarne ljude..

Ljubav je kao sjenka. Ako trčis za njom, nikad je nećes stići.
Ako jos okrenes leda pratice te'.Zivot ima mnogo smisla kad je ljubav prisutna u tebi,
ljubav ima smisla kad je obostrana,LJUBAV JE SMISAO ZIVOTA.


Najvažnije je da pravu ljubav izgovoriš čutanjem, osjetiš osmjehom, pokažeš pogledom,
dotakneš srcem jer...jedino tako čes znati da ljubav nije samo....

..na krevet od ruža da me spustiš
da zabranjeno probaš zadnjeg puta
pa da me iz svojih ruku pustiš
i nek umrem istoga minuta..

Danas je mom dragom prijatelju Starom Korjenu rođendan..pa eto ovo prigodom želim mu sve najljepše želje i da mu se ostvare svi snovi;))
Nećemo biti nepristojni pa navesti koji;))
uglavnom ugodan provod i najljepše želje;))dobra zabava i u moje ime;))

Čeznem da ti kažem najdublje riječi koje ti imam reči;
ali se ne usuđujem, strahujuči da bi mi se mogao nasmijati.
Zato se smijem sama sebi i odajem tajnu svoju u šali.
Olako uzimam bol svoj,
strahujuci da bi to mogao ti uciniti.

Čeznem da ti kažem najvjernije riječi koje ti imam reči;
ali se ne usudujem,
strahujuči da bi mogao posumnjati u njih.
Zato ih oblačim u neistinu,
i govorim suprotno onome što mislim.
Ostavljam bol svoj da izgleda glup,
strahujuči da bi to mogao ti uciniti.

Čeznem da upotrijebim najdragocijenije riječi što imam za tebe;
ali se ne usudujem,
strahujuči da mi se nece vratiti istom mjerom.
Zato ti dajem svakakva imena i hvalim se svojom osobom.
Zadaješ mi bol,
bojeci se da neceš nikada saznati što je bol i koliko boli.

Čeznem da sjedim nijemo pored tebe;
ali se ne usuđujem,
jer bi mi inaće srce odskočilo iz grudi.
Zato brbljam i časkam olako,
i zatrpavam svoje srce riječima
Grubo uzimam svoj bol,
strahujuči da bi to mogao ti učiniti.

Čeznem da te ostavim zauvijek;
ali se ne usuđujem,
strahujuči da bi mogao otkriti moj kukavičluk.
Zato ponosito dižem glavu i dolazim vesela u tvoje društvo.
Neprekidne strijele iz tvojih ociju
čine da je moj bol vjecito svjež.

Pametna, lijepa i ambiciozna-druge žene te mrze, muškarci te se plaše, lijeni misle da ćeš im uzeti radno mjesto.
Ako imaš para-ili si sponzoruša ili si ljubavnica.
Ako mnogo trošiš-rasipnica si.
Ako imaš dugačak jezik-kučka si.
Ako se dotjeruješ-imaš nekog drugog.
Ako se ne dotjeruješ-zamijenit će te s drugom koja se dotjeruje.
Ako si neudata-nešto ti fali.
Ako imaš karijeru-zašto nisi udata?
Kad se udaš-kad ćeš da rodiš?
Ipak, na ovom surovom svijetu ne bismo se mijenjale s muškarcima! Bar ne ja ;))

Snaga ljudskih osječaja neogranićena je, pitanje je samo koliko imamo hrabrosti usmjeriti je na našu upornost,volju, i snagu vjere.
Jer ljudi se često boje vlastitih osjećaja.Drže ih u sebi, boje se raspravljati o njima, boriti se za njih.
ponekad je lakše stisnuti zube i pretrpjeti nepravdu nego boriti se za pravdu.
Snaga upornosti, volje, hrabrosti i vjere vrlo su povezane.
Sve to leži u nama, ali pitanje je naše osobnosti, koliko cemo dopustiti osjecajima da vladaju.
Večini ljudi nedostaje samopouzdanja, vjere u sebe da se odvaže suprotstaviti drugima.Veliki je minus ako ne vjerujemo sami u sebe,
jer tada i naša upornost slabi.Ako nemamo vjere,i nasa volja za ostvarenjem cilja če splasnuti.Takvi ljudi puštaju druge da ih vode.
Malo je onih koji se odvaže suprotstaviti drugima i pokazati svoje osjećaje i mišljenja zajednici.Ali takvi ljudi ostju zapamčeni.
problem je u tome što postaju shvačeni prekasno.I imaju vrlo tezak život.Jer tesko je živjeti ako si neshvaćen u zajednici,a znaš da si u pravu.
Zato se otvara pitanje, je li sve to vrijedno nase žrtve?Odbaciti ugled radi istine?Lagodnost zivota radi pravde?
Jer ljudi često nisu spremni prihvatiti osobu drugačiju od njih samih, nemaju snage prihvatiti osobu drugačijih mišljenja i uvjerenja,
čak i ako se slazu s tom osobom.Mnogi imaju drugacije mišljenje o svijetu, ali ga ne iznesu javnosti, jer nemaju dovoljno one snage vjere,
s početka.Boje se svoje osobnosti da nebi izgubili svoj ugled, polozaj u drustvu.Pitanje o nasoj osobnosti ostaje otvoreno..

MISLI
Putuju
Odnikud se
stvore
i
naprave nevidenu
burom donešenu
zbrku.
Jure,
odlaze
i uvijek
iznova
dolaze.
Moje misli
se roje
kao usred ljeta
dosadne
muhe.
One zvone,
kucaju
i
nedaju
mi
mira.
Kao
podstanari su,
kradu mi
rijeci
i
slobodu.
Lutka na koncima sam,
u njihovim rukama
osudena da im se
podam.
Oblacim se
u
crnu boju
i sa suzama u oku
svuda vidim
samo
oblake.


Ni sunce nije
što je nekad bilo.
U blijedu sjenku uspomena
se pretvorilo.

A nada
drži
život jedino
u plamenu
moj.

Mi smo samo krik
razgoljene istine
nesavrsen lik
ljubavi nam nebeske
sudjeni na pola
a zelja nam je sve

A sada da se podsjetimo zašto smo mi, ženska bića, savršene!

Ne postajemo ćelave.

Slavimo svoj međunarodni praznik.

Rado nosimo ružičastu i ljubičastu boju.

Uvijek znamo da je naš sin zaista naš.

Imamo prednost u igri potapanja brodova.

Često ne trebamo plaćati račune.

Prve smo među taocima koje puštaju.

Ako smo prevarene, žrtve smo.

Ako prevarimo, muškarci su budale.

Možemo prespavati kod kolegice bez opasnosti da će nas nazvati homoseksualcima.

Možemo se usredotočiti na više stvari odjednom.

Žena predsjednika je Prva dama, a muž predsjednice… Tko je on?

Ako se odlučimo za mušku profesiju, mi smo hrabre inovatorice. Ako se muškarac odluči za ženski poziv, on je homić.

I konačno, možemo raditi sve što i muškarci, i to na visokim potpeticama!

...gledam se u ogledalu, ja nasuprot sebe...promatramo se.

...velike smeđe oči me gledaju i ja gledam njih, dubok, oštar pogled, a opet znaju se te oči smijat. Ja nasuprot sebe.
...mali ravni nosić, mršti se, mršti se i moj, tim pokretom ukazuju se dvije bore kojih nema, koje će doći...pogled u budućnost. Ja nasuprot sebe.
...usne...ni pune, ni tanke...nekakve, nikakve, točno raspoređeni žljebovi kao krov...usne vrele Višnje, napisao mi je netko. Krasi ih ili ne, kako kome, svježe stavljeni pirs, ravno na sredini, u centru...nekakve, nikakve. Ja nasuprot sebe.
...ispod usana zubi, bijeli, ravni...i moji su takvi...hmm, pitam se samo kako...tako malo truda ulažem u njih. Ja nasuprot sebe.
...osmijeh...širok, srdačan, pravilan, prekrasan, predivan, sjajan, iskren, konstantan, vrijedan pogleda, začaravajući,

što napraviti kada ti netko uporno laže??a ti jednostavno znaš da te laže..a pritom te još i napada..

tišina u mojoj hladnoj sobi navodi me na one misli,
one koje uvijek potiskujem duboko u sebe
i ne želim ih dirati ni po koju cijenu,
koje bole poput izgubljenog djetinjstva...
usuđujem se pomisliti,
i još više nadati da tebe i mene čeka sretnije vrijeme...
vrijeme koje tek treba doći,
vrijeme u kojem ćeš me voljeti i tražiti...
u tim trenucima osjećam težinu koja leži u grudima,
i brojim ožiljke, skupljam sjećanja koja bi mogla biti lijepa
da se osjećam,
bar da postojim...
došlo je i proljeće...
i svaki dan je sve ljepši,
i sve je teže glumiti
glumiti da me ništa ne dira,
da sam sasvim sretna,
da mi nitko ništa ne može...
sjedim na klupi i promatram zaljubljene parove...
osjećam hladnoću i prijezir, ljubomoru i tugu...
što ja tu mogu?
osjećam da propadam sve dublje u beskrajna pitanja, dvosmislene odgovore i nezdrave navike...
izlazim van bez tebe,
svi su ovdje,
moji prijatelji, svira moja najbolja glazba, imam novaca da ih ne mogu ni potrošiti,
ali to nije ono...
odlazim kući nakon dva sata,
jer ti nisi tamo
i prisjećam se kako je to znalo biti...
putem obezvrjeđujem samu sebe,
da sam budala,
zašto to činim,
a i dalje me boli sve jače i jače...
opet se nalazim u svojoj sobi...
tu sam najsigurnija,
okružena nekolicinom tvojih stvari,
postajem sve luđa od slijepe boli...
i svaki dan se vrti u krug...
riječi su bez smisla,
krive,

Ako prestanem pisati tebi
stvarati nešto što vrijedi
i netko će jednom, možda,
zahvalom obrisati suze
koje baš poput stihova
pročiste dušu bar na tren.

Tebi ništa ne dolazi blizu,
ne postoji riječ koja ti vrijedi,
kao ni djela i sve što sam spremna
umjesto svijetu darovati tvom srcu.

Ako prestanem pisati za tebe,
možda nekom dodirnem dušu
i pomaknem zvijezdu na beskrajnom nebu.
Bit će to nešto veće od svega, čak i od nas.

- 'Jel' ovdje mogu otvoriti jebeni devizni racun!'
Sluzbenica sa saltera mu kaze:
- 'Molim vas gospodine pazite kako se izrazavate, ovo je javna ustanova
i mi necemo trpjeti takvo ponasanje!'
Mujo i dalje bahat te nastavi vikati:
- 'Ma boli me kurac za javnu ustanovu, reci ti meni jel ja ovdje mogu
otvorit jebeni devizni racun!'
Sluzbenica sva pocrvenila pa mu ostrim glasom kaze:
- 'Ako ne obratite paznju na nacin izrazavanja, ja cu pozvati
Upravitelja banke.'
- 'Puca meni kara za nacin izrazavanja, jel ja ovde mogu da otvorim
jebeni devizni racun ili ne?!'
Sluzbenica ljutita ode i dovede upravitelja.
Upravitelj pita Muju:
- 'Oprostite gospodine kakve vi probleme stvarate?'
- 'Ama', kaze Mujo: 'osvojio sam trideset miliona Eura na lotu i doso
sam da pitam jel' ovdje mogu otvorit jebeni devizni racun.'
A na to ce upravnik pokazujuci na sluzbenicu:
- 'Ma, jel ti ova glupa picka stvara probleme, matere ti?