Pustinja

Imadoh u životu jednu fazu - kada sam dane provodio sa gitarom u rukama, svirajuć' Azru, Divlje jagode, Dilana, Zeppeline, u biti sve što se dalo manje više "skinut". Bijaše to lijepa faza sa samo jednim problemom... Bio sam loš. Mislim, ljudi su mi govorili da sam dobar, znao sam dignut ekipu, napravit ludu atmosferu no savršeni sluh me ubijao. Toliko su me smetale greške da sam s vremenom prestao svirati. Čak i nakon te "rokerske" faze, često mi se na koncertima znalo desiti da zapravo lovim greške izvođača umjesto da uživam u cjelokupnom događaju. To je znalo ići do te mjere da sam čuo grešku jednog instrumenta u filharmonijskom orkestru. :-)))
Do danas.
Prvi puta u životu sam doživio da čovjek svira savršeno! Ok, ok, električna gitara ti pruža mogućnost da izvučeš grešku, no kako to dobro radi taj Stefanovski, nisam mogao vjerovati. Jimmy je Bog a Stefanovski nirvana gitare!!! 
Na koncertu je gostovao i Jan Akkerman. Znalo mu se desiti da fula, žice su mu pucale i zapravo je unosio prekide u tijek prekrasne glazbene energije koja se prosipala sa pozornice. No ne može mu se zamjerit. Svirao je poluakustičnu i tu nema mjesta za promašaje, nema baš puno prostora za "izvlačenje". Kada se napokon uštimao i našao sa Stefanovski bendom - majstorski je oprao par dobrih melodija. No naglasak je na majstorski.
Pitkost Vlatkovog zvuka bijaše nenadmašna.
Slušajući Stefanovskog, svatih da je i Kiza vrhunski maestro gitare a uspoređujući ga sa Vlatkom naslutih što ga koči da se vine tamo gore - tamo gdje je Stefanovski sada...

a sad zamisli to sve .. dok s ekipom plešeš na kiši.. nedavno je bio odličan koncert u Kutini..

..hm..hmmm..
gosp.Akkerman..je dosao iz teretane, s bijelim rucnikom..oko vrata, vjerojatno misleci..da ce biti znoja..no na moju zalost..nije ga bilo:(