ujutro alapača, navečer romantična udavača:))

i savim nezainteresiran za druženje, a (inače dragi) ljudi te obilaze u neprekidnom valu.....
ali ovih dana ni sebi nisam draga....

kako im to reći,a da se ne uvrijede, jer znam da će mi sutra ili za neko vrijeme opetbiti dragi?:(

e neznam, mislim da nikako :p

e je ti savjet:))))
ali si u pravu... njihove su namjere dobre, i ne mogu shvatiti da mi je kad odu još gore.....
ostaje mi smješiti se(uh kako je to teško)
i biti ipak zahvalna... što ih imam:)
valjda

Koji puta treba odšutjeti...

u ovom slučaju ipak moram....

oni ti hoce samo pomoci, olaksati nekako, a i sebi vjerovatno, pa te dođu vidjeti..eh, uvijek ta druga strana medalje..

najgore je, što kad ne bi došli, vjerojatno bih pala u drugu dilemu...
zar se nitko ne brine...
mi smo ljudi, jako čudne biljke:)))

ne vjerovatno nego sigurno :)...a kaj bus, tak je to.

ipak mi je drago što ih imam... trebaju mi:))
i ja njima, nadam se:)))

reci im da imaš gripu...bu te zaobilazili u širokom luku

haha, misliš?

Bolesti dođu... i prođu... I opet smo isti, možda uz neki sitni ožiljk, a vrijeme ide...

samo je li nam vrijeme, prijatelj ili neprijatelj... tek treba doznati

Da, vrijeme uvijek uzima sve što može, i nema običaj vratiti uzeto.

sad me plašiš:))

dx a varjanta da vrijeme uzima samo ono što mi nismo htijeli ili znali uzeti?