KOŠUTA
Dolazim ti
kao košuta na izvor planinski
da na usnama tvojim
napajam usne svoje žedne
ljubavlju tvojom nepresušnom.
Mišice tvoje da pridignu me
od života umornu,
od patnje iscrpljenu.
Na grudima mekim tvojim
da slušam ti srca otkucaje.
Glasom svojim milozvučnim
da smiruješ srce moje.
I napaja se duša moja
na slapaovima umilnih riječi tvojih,
opijena i zaogrnuta
u dugu
lahorastih zagrljaja tvojih.
Odmaram se u naručju tvome
kao u sjeni čarobnog šumarka,
duše opijene poljupcima,
srca ispunjena ljubavlju.
Pijem s tog izvora,
pijem i opijam se.
Ljubavlju tvojom zanesena,
čežnjom za tobom opijena.
Ti izvor si taj gorski.
Bistrinom svojom očarao si me.
Božjom providnosti stvoren si.
O, Bože,
da li možda
samo za mene.
Tvoja košuta
22.07.2009. u 9:55 | Prijavi nepoćudni blog | Dodaj komentar